Slavimo ove nedjelje Misijsku nedjelju. U našoj smo se župi prigodnim molitvama i prilozima prisjetili svih onih misionara kojima je potrebna duhovna i materijalna podrška u njihovim nastojanjima da pomognu materijalno i duhovno najsiromašnijima na ovom svijetu.
Kada spomenemo riječ misije, odmah pomislimo na neke daleke zemlje i ljude koji nisu čuli za Krista. Međutim, kako stvari stoje, u dogledno će vrijeme biti potreba za misionarima u zemljama Europe odakle se kršćanstvo širilo na ostatak svijeta. Zatvorene crkve, nezainteresiranost vjernika, ukidanje svetih misa, nedostatak svećenika, strah i upitne izjave pojedinih biskupa i kardinala koje kao da izgovaraju nevjernici ili pripadnici nekih protestanskih zajednica,a ne katolički prelati navješćuju da je vrijeme misionarstva u staroj Europi vrlo blizu. Već sada imate mnoštvo župa po Europi u kojima služe svećenici iz Afrike ili Azije. U Hrvatskoj imate biskupija koje muče muku sa popunjavanjem župa. Zatvaraju se samostani zbog nedostatka redovnika i redovnica. Sve su to muke „naprednih i razvijenih“ zemalja čiji su narodi zaboravili Boga,a božanstva pronalaze u novcu, slavi i nemoralu. Dok kršćani i njihovi duhovni pastiri u Africi i Aziji još uvijek ginu za obranu i pravo na ispovjedanje svoje vjere, dotle kršćane Europe i Amerike nije puno briga. Ova epidemija CORONE je najbolje pokazala kakva je svijest vjernika o vjeri. Popuštanje crkvenih vlasti svjetovnim vlastima da im određuju pravila u crkvama gdje vlast ima samo Bog ,te izjave pojedinih prelata o pričesti i svetim misama na žalost pokazuje stanje u koje je vjera zapala. Izgubljena je vjerodostojnost. Kako sada pozivati na vjernost kada se ta vjernost skoro izgubila? „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ Tako veli sveti Pavao. Nije kod njega bilo kalkulacija i pregovaranja. Hajde vi napravite ovo ili pozovite vjernike da nas slušaju a mi ćemo vam dopustiti otvaranje crkava. O blagoslovljenoj vodi, pričesti i svetogrđima u proteklo vrijeme ne treba ni govoriti. Što bi sveti Pavao rekao da je živio u današnje vrijeme? On je znao kako treba postupiti. Bog je uvijek na prvom mjestu i o tome nema pregovora. U svemu ovome trebamo paziti da ne postanemo kao farizej iz Isusove prispodobe. Svake nedjelje na misi, dobru lemozinu dajem, doprinosima za crkvene potrebe…. A kako živim? Krađa, preljub, svađa,rad nedjeljom,sakramenti…..Koliko sam uistinu vjernik i ličim li previše onom farizeju? ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ moli carinik u hramu udaravši se u prsa. Taj carinik nam mora biti primjer kajanja i povratka Bogu. Lažna sigurnost u kojojn ćesto živimo teško da nas može odvesti do spasenja. Isus na kraju prispodobe zaključuje: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. Poruka je više nego jasna. Nije važno ko si nego kakav si. Molitva mora biti ponizna i skrušena.Budimo svjesni svojih grijeha ne upirući prstom i ne osuđujući druge. Budimo slični u molitvama i kajanju cariniku,a ne farizeju.To nam poručuje Isus.
Ugodan vam ostatak dana i početak novog radnog tjedna. Mir vam i dobro.
