Na početku današnjeg razmišljanja čestitamo svim majkama njihovu nedjelju Došašća-Materice. Čestitamo im na njihovu trudu u odgoju i čuvanju naše djece u svijetu koji je sve više neprijateljski raspoložen prema njihovoj ulozi. Bog je dao ženi toliko milosti, a najveća među njima je da u svojem tijelu mogu stvoriti novi život. Od svih osoba koje se spominju u Svetom pismu najveća uloga pripada ženi-Mariji,majci Isusa Krista. Zato drage majke,drage žene budite ponosne na svoju ulogu u društvu,jer puno toga u današnjem svijetu ovisi o vama. U ovu nedjelju Caritasa svi vaši prilozi idu za potrebite kojih je na žalost tako puno u današnje vrijeme. Svi smo pozvani pomoći bližnjem u nevolji.
Treće nedjelje Došašća središnja rečenica nam jedno jednostavno pitanje: Što nam je činiti? Pitanje je to za svakoga od nas. Živeći u svijetu koji juri i gazi sve oko sebe često se nađemo u razmišljanju kako to usporiti, kako se nositi sa tim svim promjenama u društvu. Mnogi odaberu krivo rješenje, zatvore se, puste događaje da teku mimo njih nadajući se da će ostati neokrznuti niima. Stariji razmišljaju da je njihovo vrijeme prošlo i jednostavno im se ne da djelovati. Ljudi u srednjim godinama su zabavljeni osiguranjem materijalnih sredstava za život,dok mlade mnoge stvari ne zabrinjavaju,žive svoj bezbrižni život. A promjene ne pitaju za dob. One nastupaju i svatko će ih osjetiti. Stariji kao osobe koje posjeduju mudrost i iskustvo, te neovisnost morali bi aktivno sudjelovati u društvu radi svoje unučadi koji u taj svijet nastupaju. Srednje generacije to moraju činiti radi svoje djece,dok mladi moraju biti najaktivniji,jer njih čeka život u takvom društvu. Jedan primjer za mlade je pitanje eutanazije. Mislite dragi mladi da vas se to ne tiče,ta starost je daleko. O i niste svjesni kako vrijeme leti. A ona kabina za brzu i ugodnu smrt gušenjem koju su u Švicarskoj izmislili možda već u budućnosti vas čeka. A to vi možete zaustaviti. Zato smo dragi prijatelji pozvani na promjene. Svi zajedno smo jači. Ako smo kršćani,a većina se u našem društvu tako osjeća,onda smo pozvani mjenjati naše društvo da se razvija prema kršćanskim vrijednostima koje baštinimo. Kakva eutanazija, lopovluk, rastave, prostitucija, pedofilija i homseksualizam,ubojstva, a tek rodna ideologija…..A gledajući oko sebe i čitajući svakodnevne novosti vidimo da je to danas naša „katolička“ Hrvatska(osim eutanazije,a i ona će doći), i ne čini nam se baš da živimo u društvu koje baštini kršćanske vrijednosti. Očito negdje griješimo. Očito nešto krivo radimo u našim životima. Ne djelujemo dovoljno prema mogućnostima koje imamo. Puštamo da nas „voda nosi“. Sveti Ivan odgovara kratko na pitanja što im je činiti običnog naroda,vojnika i carinika kojima propovijeda. Mijenjajte se na bolje. Mijenjajući sebe,mijenjat ćete automatski i društvo u kojem živite. Mijenjat ćete svoju obitelj. Svoju Crkvu. Vi ste osobno nositelji svih promjena koje se u društvu događaju. Vi imate moć upravljati tim promjenama. Ako dođe dan nevolje i vaša vas djeca upitaju; gdje ste bili kada su nastupale ove zle promjene? Što ćete im odgovoriti? Kada vas dobri Bog na zadnjem sudu bude pitao; gdje si bio kršćanine kada je Zlo nastupalo, što ćeš odgovoriti. Nisam znao Gospodine! Nisam imao vremena! Što sam ja tu mogao kao pojedinac učiniti! Mogao si i možeš dobri čovječe,dobri kršćaninu. Počni od sebe. Promijeni se i budi bolji,započni taj put u svojoj obitelji, na svome rasdnom mjestu,u svojoj župnoj zajednici. I budi „žito“ koje će Gospodin sabrati u svoju žitnicu,a ne „plijeva“ koju će dati spaliti. Mir vam i dobro!
