Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Prema službenom izvješću objavljenom u srijedu, više od 220 000 ljudi napustilo je Katoličku Crkvu u Njemačkoj tijekom 2020.

Statistike je 14. srpnja obznanila Njemačka biskupska konferencija prikazujući da je 221 390 ljudi izišlo iz tamošnje Katoličke Crkve prošle godine.

Brojka je gotovo 19% niža od one iz 2019., kada je otišlo rekordnih 272 771 osoba. Ali to je više nego 216 078 iz 2018., izvijestio je CNA Deutsch.

Istoga je dana biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke BK-a, rekao da, iako je Crkva činila velike napore tijekom cijele pandemije koronavirusa, ipak je doživjela „duboki šok“.

Istaknuo je: „To se također odražava u statistici ljudi koji napuštaju Crkvu, što smatram bolnim za našu zajednicu. Mnogi su izgubili samopouzdanje i žele poslati signal napuštanjem Crkve.“

„Ovo shvaćamo vrlo ozbiljno i moramo se suočiti s ovom situacijom otvoreno i iskreno te dati odgovore na pitanja koja su nam upućena“, dodao je naglašavajući: „To uključuje, prije svega, temeljito ispitivanje slučajeva seksualnog zlostavljanja. A također i pitanje moći i podjele vlasti u Crkvi. Nadam se da Sinodalni put može dati svoj doprinos u izgradnji novog povjerenja.“

Minusi na svim pastoralnim područjima

Nova je statistika pokazala da je u 2020. bilo 104 610 krštenja, u odnosu na 159 043 u 2019. godini.

Prvih pričesti bilo je 19 752, što je znatno manje u odnosu na 166 481 godinu prije.

Podijeljeno je 75 387 sakramenata potvrde, što je značajan pad kada se uzme u obzir 123 253 u 2019.

Nešto više od 11 000 katoličkih vjenčanja sklopljeno je 2020., što je velik pad u odnosu na 38 537 zabilježenih godinu dana ranije.

No, katolički sprovodi povećali su se s 233 937 u 2019. na 236 546 u 2020. godini.

Ako je pojedinac registriran kao katolik u Njemačkoj, 8-9% poreza na dohodak odlazi Crkvi. Jedini način na koji mogu prestati plaćati porez je davanje službene izjave kojom se odriču svog članstva. Više ne smiju primati sakramente niti imati katolički pokop.

Samo 5,9% njemačkih katolika išlo je na misu prošle godine, u usporedbi s 9,1% u 2019. godini.

Broj popisanih svećenika smanjio se za 418 na 12 565. U Njemačkoj je 2019. godine djelovalo 12 983 svećenika.

Broj župa se također smanjuje: u 2018. bilo ih je 10 045; u 2019. taj je broj spao na 9 936.; a u 2020. bilo ih je 9 858, ili 78 manje nego godinu prije.

Statistike su pokazale da u Njemačkoj ima 22 193 347 katolika, što je 26,7% od ukupnog broja 83-milijunske njemačke populacije. U 2019. udio je iznosio 27,2%.

Katoličkoj Crkvi 2020. formalno se pridružilo samo 1 578 ljudi, od kojih su 1 390 bili protestanti. Broj ljudi koji su se ponovno pridružili Crkvi nakon službenog odlaska bio je 4 358, što je manje od 5 339 u 2019. godini.

Pokleknuli pred propagandom

Razvidno je da vodstvo Katoličke Crkve u Njemačkoj već određeno vrijeme luta kao guske u magli. Kulminiralo je to 2019. kada su zajedno s – u najmanju ruku kontroverznim – laičkim Centralnim komitetom njemačkih katolika (ZdK) pokrenuli tzv. Sinodalni put.

I umjesto da se bave pastoralom koji će detektirati i razloge napuštanja Crkve, kao četiri glavne teme odredili su: način vršenja vlasti u Crkvi, seksualni moral, celibat i ulogu žena.

Dakle, nema ni naravi svete mise koja izgrađuje Crkvu; ni duhovne obnove kao stupa osobnoga doživljaja vjere; ni zaštite života od rođenja do prirodne smrti (unatoč činjenici da im je prirodni priraštaj već odavno negativan!); ni mladih kao budućnosti Crkve… ništa osim očitovanja kako su pokleknuli pred agresivnom homoseksualnom i gender propagandom.

I pri tome su se postavili toliko bahato da su – iako znajući kako stvari u Katoličkoj Crkvi funkcioniraju – isticali da će njihov „put“ rezultirati „obvezujućim glasovanjima“. Uzalud je papa Franjo 29. lipnja 2019., poslao svoje pismo Hodočasničkomu Božjemu narodu u Njemačkoj; uzalud su bila upozoravanja da srljaju u raskol…

Buđenje ili strah od posljedica?

Ipak, u jednom su se trenutku iz toga bunila počeli pojedinci buditi.

Prvi münchenski nadbiskup Reinhard kard. Marx koji jeočito i najodgovorniji za sve ovo, ali nema hrabrosti ni poniznosti to priznati nego se želi potiho izvući. Najprije je teret predsjedavanja Njemačkom BK-a u ožujku 2020. svalio na biskupa Limburga mons. Georga Bätzinga obznanivši kako „nije spreman obavljati službu predsjednika biskupske konferencije u još jednom mandatu“. Zatim je ponudio Papi svoju ostavku koju je ovaj odbio.

Potom je i biskup Bätzing, valjda, počeo shvaćati da će biti suodgovoran za raskol te je nakon audijencije kod Pape 24. lipnja 2021. uputio kako su „neosnovane tvrdnje o tome da Crkva u Njemačkoj želi krenuti nekim svojim posebnim putem“.

No, njegov govor tijela na susretu sa Svetim Ocem najbolja je slika čovjeka koji se prepao stvarnosti u koju je dospio i kamo je poveo masu ljudi.

A je li kriv takav „sinodalni put“?

Simptomatično je da je baš u toj „sinodalnoj“ 2019. u Njemačkoj bilo rekordnih 272 771 osoba koje su napustile Crkvu. A, kako vidimo, taj je negativni trend nastavljen i poslije.

Stoga se postavlja pitanje: postoji li itko u tamošnjoj Crkvi koji će ovakav „sinodalni put“ te inzistiranje na pseudo-blagoslovima za istospolna sjedinjenja, uz inatno isticanje LGBT-svašta zastava u crkvama i pored njih, prepoznati kao mogući uzrok otpada? Jasno je da je potrebno sveobuhvatno sagledavanje situacije, ali samo slijepci ne mogu vidjeti da sadašnji naglasci nemaju veze s pastoralom koji je temelj angažmana.

Zbog iznimnih veza koje hrvatski puk ima s njemačkim narodom i tom zemljom, očito je da će biti potrebno odrediti dane posta i intenzivne molitve za Crkvu u Njemačkoj: da joj Bog dadne mudre i bogobojazne pastire koji će ih izvesti iz magle u kojoj kao guske srljaju već duže vrijeme.