Obični ljudi s tvrde zemlje pogledavaju prema nebu i tražeći tračak normalnosti ponekad pretjeruju u ogorčenju i naricanju, ali u slučaju koji slijedi trebali bi doista i gorko, s razlogom, zaplakati: radi sebe i svoje djece, zbog društva u kojem žive i zbog svoje države koja dopušta da ih različiti cinici ponižavaju, zapravo pljuju po vrednotama za koje su mnogi i živote dali. Ne mogu normalni ljudi shvatiti – ni oni u šumi, ni oni na moru, ni oni na pašnjaku, pa ni oni po uredima i graničnim državnim kotama – zašto se npr. iz palača znanja i obrazovanja umjesto nade toči destrukcija i niče raskol, zašto se pod upitnik stavlja i hrvatski jezik. Sve se to nekako može tolerirati ako pojedinci to čine na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun, ali nastaje golem problem kada to čine ljubitelji i poklonici fotelja ili, preciznije rečeno, nečasni uzurpatori časnih postolja po našim državnim ustanovama, osobito onim obrazovnim i kulturnim. Nastupa eklatantni sukob interesa, jer se javno postolje koristi za promociju privatnih frustracija. Spomenuti državni dužnosnik – dr. Antičić, svojim osobnim stavovima bespravno sam sebi, bez “uporabne i građevinske dozvole”, podiže intelektualni spomenik devastirajući nacionalni park hrvatske znanosti i kulture.
Tako državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja dr. Tome Antičić, (po onome što donose sveučilišne novine Universitas, broj 113, str. 3) izgovori 15. ožujka na javnoj tribini u Zagrebu pod naslovom „Skeptici u pubu: special edition – Od muke do nauke – izazovi našeg sustava znanosti i visokog obrazovanja“, točno 1132 riječi ili 6 000 slova ili kako novine objašnjavaju: “ Budući da se radilo o usmenom izlaganju, redakcija nije intervenirala po pitanju korištenja neuobičajenih gramatičkih konstrukcija.” Uvodničar objašnjava još jedan važan detalj:: „U svojem je izlaganju državni tajnik iznio mnoge točke iz najavljenoga zakonskoga prijedloga, a izrazio je žaljenje što neće moguće biti uvesti engleski jezik kao službeni na sve hrvatske fakultete. Najzanimljivije dijelove njegova izlaganja, koje je bilo popraćeno gromoglasnim aplauzom, donosimo u nastavku.“
I tako se nižu misli umotvorca novoga zakona o visokom obrazovanju. Sipa iz šupljega u prazno i to uz gromoglasan pljesak za svako svoje neozbiljno otkriće. Dr. Antičić ima na to pravo, kao svaki ribar na klupici neke dalmatinske rive, ali državni tajnik Antičić na ovaj način dovodi u pitanje dignitet vlastite države ili sama sebe, posebno svoga znanstvenoga habitusa. On tvrdi da smo svi „mi“ katastrofa i nariče kao da zakucava zadnji čavao u lijes svoje inovatorske žalopojke: „Mislim, stvarno, mi smo katastrofa, kako god gledali, koju god statistiku gledamo, kao što je ovdje bilo rečeno, gore ne može! Sve što radimo, radimo krivo!“ Da, u pravu je donekle, jer ovako generalizirati ne bi trebao niti jedan normalan čovjek. Ako on misli da je katastrofa zajedno sa svojom ekipom, ima mnogo više onih koji takvo crnilo i omalovažavanje ne žele podupirati. Unatoč, uključenju u već etablirani orkestar žalopojki nad “hrvatskom katastrofom” koja je više u glavi nego u stvarnosti, ni ova nas nesuvisla eskapada neće potjerati iz najljepše zemlje na svijetu.
Onda kao da se sa kaldrme zagrebačkog trga začuo zveket Khuen-Hédervárjeve kočije, a iz daljine topot orjunaških opanaka. Dr. Antičić, ali i državni tajnik Ministarstva znanosti i obrazovanja na smrt je osudio, ni manje ni više, nego hrvatski jezik: „Jedna od mjera koja se neće moći implementirati je upravo to da fakulteti, odnosno instituti, da službeni jezik bude isključivo engleski, to bi bila izvrsna mjera, to bi bilo fantastično.“
Nakon iznošenja te zamisli “da službeni jezik bude isključivo engleski” zakucava još jedan čavao u glavu elitne znanstvene zajednice tvrdeći:„kada bi hrvatski fakulteti to implementirali, imali bi tako veliku komparativnu prednost i privlačili bi bogate i kvalitetne ljude iz cijelog svijeta.“ Očito se radi o zbrci u glavi državnog tajnika koji je neodgovorno izmiješao nekoliko kapi otrova s antibiotikom. Ipak, bez obzira na svoja raspoloženja i frustracije, kao državni službenik nema pravo svoje „izume“ nametati zajednici. Što bi se dogodilo da kirurg zbog toga što mu je tuča obila vinograd okrene pilu ili skalpel naopako, poput državnog tajnika dr. Antičića? Tužile bi ga mnogobrojne institucije ovoga svijeta.
Puno je toga još izrekao dr. Tome Antičić. Imao je i blistavih zaključaka. Npr: „Prije par dana sam čitao negdje, dovoljna je jedna negativna osoba, jedna loša osoba u sustavu da silnu produktivnost razj***. Pronašao sam pravu riječ, riješiti se takve osobe, takvoj osobi mora se moći dati otkaz. Točka!“
Eto, neka takvu praksu dr. Tome primjeni na prvom destruktivcu do sebe, državnom tajniku dr. Antičiću. Pokazat će dosljednost i poštovanje vlastite države, a dobiti vrijeme da dobro razmisli o neozbiljnim idejama koje je izgovorio, o kapima otrova koje je nepromišljeno izlio u znanstveni, kulturni i nacionalni krvotok. (L)
IZVOR: https://miportal.hr/