Ako šutiš,šuti iz ljubavi, ako govoriš,govori iz ljubavi,ako opominješ,opominji iz ljubavi,ako opraštaš,opraštaj iz ljubavi! Riječi su ovo svetog Augustina kojeg danas slavimo.Crkveni je to naučitelj čije je obraćenje izmolila njegova majka,sveta Monika,čiji je spomendan bio jučer. Koliko nam nedostaju činjenice iz ove gornje rečenice u našem društvu danas? Puno. I previše.
Zadnjih par dana naše društvo potresaju strašne stvari. Nasilje pomiješano sa laži koje rezultira nepravdom i gubitkom časti i ponosa.Niste mogli ne zamijetiti objave o nasilju u jednoj gostioni u Kninu nad njenim vlasnikom. Pripisano je to nasilju iz mržnje prema narodnosti tog vlasnika koji je Srbin. Onda slučaj u Rijeci. Sukob oko parkirnog mjesta također postaje događaj gdje zbog narodnosti jedne osobe,ta osoba biva fizički zlostavljana. Dakle, zlostavljani su po narodnosti Srbi,a zlostavljači su Hrvati. I stižu osude sa svih strana,naslovnice svih novina prenose vijesti o urođenoj mržnji u Hrvata. Naše vlasti pokunjeno se udaraju u prsa skoro krvareći pokušavaju dokazati da one nisu krive. Vlasti nama susjedne države jedva dočekaše prigodu da nabace blato na našu Domovinu. Vrhunac svega je političar koji sjedi u časnom domu,hrvatskom Saboru,koji izjavljuje tolike gadosti o našoj Domovini i našem narodu, Katoličkoj Crkvi i njenim biskupima, da se čovjek prepadne u kojoj zemlji živi! Jedan naš pjevač kojeg žele ušutkati veli da je istina voda duboka. I jest. I izlaze činjenice o pretučenom vlasniku gostione u Kninu. Veliča on tako nasilje nad Hrvatima u Domovinskom ratu, obožava tzv.“krajinu“, čak postoje svjedočenja da je tukao branitelje u zatvoru u Kninu. Iz Rijeke stižu također vijesti da uopće nije bio sukob vezan za narodnu pripadnost. Postoji čak i snimak koji to dokazuje, a i svjedoci koji nisu čuli nikakvo vrijeđanje po nacionalnoj osnovi. Također izlazi istina o toj oštećenoj osobi, povratnik,Srbin po narodnosti koji pravi velike nevolje svim stanarima i susjedima. Da se razumijemo, u bilo kojem slučaju nasilje ne treba biti način rješavanja bilo kojih poteškoća u društvu. Nasilje je zlo jer rađa mržnju i netrepeljivost. I kada uhvati maha,teško se više može nadzirati i spriječiti. Možda to i žele oni kojima Hrvatska još nije sjela kao država. Koji vole njen novac radi vlastitog probitka. Vole njenu putovnicu samo zato jer sa njom mogu slobodno putovati. Ovakvoj pomami se izgleda u našem društvu suprostavlja jedino Crkva. Govoreći i opominjeći. Ponovno postaje svjetionik i stup oko kojeg će se okupljati ljudi koji se usude slobodno misliti i govoriti. I zato ta Crkva postaje trn u oku neprijatelja naše Domovine. Jeste li možda mogli zamisliti da ćemo se u našoj Domovini trebati boriti da raspela budu slobodno istaknuta u našim školama?! Kome smeta Isus Krist u zemlji koja se diči svojom vjerom u Njega? Zapitamo se često,a gdje su tu političari. Oni koje je izabrao naš narod da čuvaju i štite naše interese? Koji se deklariraju vjernicima! Nema ih, predali su se! Poklekli su pod naletom laži i ucjena. Gube čast,da bi zadžali vlast! Gdje smo tu mi obični vjernici? Zašto smo se predali? Oni malo hrabriji u politici pokušavaju se oduprijeti naletu tog zla u društvu nudeći činjenice i svoju ostavku ukoliko te činjenice netko opovrgne. Ali ne dolaze do izražaja. Postaju manjina! Novinari ne žele čuti dobre stvari od političara koji im ne odgovaraju. Svi ljudi imaju grijeha, političari također. Ali bio bi red dati ljudima priliku da se pokažu pa ih tek onda napadati ako su zaslužili. Ali Sotona kao otac laži očito ima moć nad ljudima koji mu se prepuste. I djeluju prema njegovim pravilima jer su Božja odbacili. Ovaj članak će možda doživjeti osude, možda od straha neće biti „lajkan“ ni podijeljen……..Ali Bog nam je dao slobodu. I Njemu se čovjek vjernik jedino treba pokoravati. Vlas poštivati,a Bogu se klanjati. Ali dok se po našoj Domovini trgaju hrvatske zastave, pale i uništavaju znakovi državnosti, ruše spomenici braniteljima, dovode pjevači koji su veličali i još veličaju velikosrpske zamisli,mi nećemo šutjeti. Ne smijemo! Nećemo pognuti glavu i izgubiti obraz i čast pa taman ostali jedini. Ako je Bog sa nama,tko će protiv nas! Malo više kršćanske hrabrosti i vjere bi posebno preporučili našim ljudima iz vlasti, posebno premijeru koji je sinoć imao prigodu vratiti povjerenje Hrvata u sebe. Ustati i obraniti čast našeg naroda! Ali očito su umjesto kršćanske hrabrosti prevagali drugi motivi. Na žalost svih nas koji smo time postali taoci par ruku u našem dičnom hrvatskom Saboru. Da su se na ovaj način ponašali nositelji vlasti devedesetih godina, sigurno Hrvatske ne bi bilo! Kosti onih koji su pali za ovu grudu traže pravdu, vapiju pred Bogom za Hrvatsku kakvu su željeli! Ponosnu, neovisnu, časnu. Vjernu Bogu! Dajte im je više! Molimo vas. Mir vam i dobro!