Mjesec je svibanj. Evo već su skoro dva mjeseca kako nas je u našem svakodnevnom životu,bilo vjerskom ili društvenom omela epidemija corona virusa. Početak je bio krajem veljače i još smo koliko toliko djelovali skoro bez ikakvih poteškoća. Međutim kako je ta epidemija hvatala maha i u Hrvatskoj,tako su se ograničavale naše slobode u svakodnevnom životu. Na žalost na red je došla i zabrana slavljenja misa sa narodom. I o tome su bile rasprave,a bit će ih i u budućnosti. Sa svim ovim je upravljala,i još upravlja skupina ljudi okupljena u Kriznom stožeru. I vidimo danas da su njihove odluke dovele do toga da je Hrvatska u najmanjoj mogućoj mjeri pogođena ovim zdravstvenim nevoljama. I to nam priznaju širom svijeta. Tome je naravno doprinio i narod sa svojim odgovornim ponašanjem. Kada je stanje sa zarazom bilo najgore,društvene mreže i tisak bili su puni hvale za članove Stožera koje smo svaki dan gledali na televiziji. Ali kako je stanje bilo bolje,sve više i više su se počele propitivati njihove odluke. Počelo se propitivati njihovo opredjeljenje,vjersko,stranačko. Smetala im je podrška pojedinih članova Stožera bivšoj predsjednici……Zahvalnost je skoro pa nestala! Ovo je samo jedan primjer kako smo mi ljudi pomalo prijetvorni. Nećemo se ovdje libiti ni reći da je sličnu stvar učinio i trenutni predsjednik napuštajući svečanost neki dan na obljetnici Bljeska. To je bio skup kojim se izražavala zahvalnost onima koji su pali za Domovinu.I nikakvi izrazi ili znakovlje na to nisu trebali utjecati. Usput rečeno, licemjerno je govoriti da ti sada smetaju ti natpisi i znakovi,a nisu ti smetali dok se pod njima ginulo da bi ti bio u sigurnosti svojeg doma ili tko zna već gdje.
Vidjevši ove primjere,možemo sebi postaviti pitanje:Koliko smo danas zahvalni Bogu i ljudima oko sebe? Imamo li mi uopće osjećaj zahvalnosti? Jesmo li se ikada u trenucima odmora zamislili na čemu i komu smo sve zahvalni u svojem životu? Koliko je zahvalnost uključena u naš svakidašnji način života? Možda mnogi promisle da nemaju na čemu zahvaljivati. Oko nas internet portali,novine i ostali mediji uglavnom prenose loše vijesti. Imamo ponekad osjećaj da ništa na ovom svijetu više nije dobro. Na čemu onda zahvaljivati? Ali kada malo stanete i osvrnete se oko sebe,vidjet ćete puno sitnica koje svjedoče da na ovom svijetu još ima dobrote. Zar nije lijepo vidjeti mlada čovjeka gdje daje mjesto starijem da sjedne, gdje mladi ljudi dobrovoljno sudjeluju u pomoći starijim i osamljenim ljudima, zar dobrota nije skok čovjeka u more sinoć u Zadru za mladićima u autu koji su nažalost izgubili život…..i ima sila tih primjera oko nas. I sigurno će vam još koji pasti na pamet. Vidite da nije sve tako crno. Ima razloga za zahvalnost. I zahvalnost nije odlika slabih,već jakih. Ma u samoj zahvalnosti je hrabrost, a ujedno i poniznost. Pogledamo li ono što nam je darovano a nismo možda zaslužili, niti smo se za to trudili. Zato dragi prijatelji budite hrabri,i ponizno zahvalite Bogu na današnjem danu. Na dobru koje vam je dano. Zahvalite svojem suprugu ili supruzi na podršci i lijepim stvarima danas, zahvalite svojim roditeljima ili svojoj djeci na radostima života koji vam pružaju. Evo u par trenutaka sjetite se par stvari na kojima danas možete zahvaliti Bogu. I recite mu prije spavavanja jedno hvala. Osjećat ćete se bolje. Odlučite biti sretni. Zadovoljni i zahvalni na malim stvarima. Na ljudima koji su oko vas. Ako mislite da to nije bitno,promislite kako bi bilo da ih možda nema. Ma jednostavno,BUDITE ZAHVALNI! Jer zahvaljivati znači biti svjestan onoga što imam,a ne onoga što nemam! Mir vam i dobro! I HVALA vam na strpljenju i na pročitanom tekstu. Mirna vam i ugodna noć,a onima koji će sutra ovo pročitati želimo miran i uspješan dan.