Križ će iz dvorane parlamenta biti, vrlo simbolično, biti premještem u muzej.

Foto: Collection Assemblée nationale

Kanadski predstavnici „religije sekularizma“ u Quebecu ostvarili su još jednu pobjedu. Nakon što je nedavno u skladu sa zakonom o „poštivanju laičnosti države“ zaposlenicima u javnim službama zabranjeno nošenje i isticanje vjerskih simbola poput križića, krunice ili različitih pokrivala za glavu, glavna dvorana pokrajinskog parlamenta Quebeca ostala je i bez povijesnog križa koji se posljednjih osamedeset godina nalazio iznad glavne saborske govornice.

I premda je zahtjev za uklanjanjem križa nekoliko puta odbačen, nakon promjene mišljenja premijera Françoisa Legaulta koji je svojevremeno, braneći križ, tvrdio kako nije riječ o vjerskom već povijesnom simbolu, križ će iz dvorane parlamenta biti, vrlo simbolično, premještem u muzej.

Inicijativu koja je u konačnici realizirana pokrenuo je ministar za imigracije, različitost i inkluziju Simon Jolin-Barrette, potaknut pokrajinskim zakonom koji javnim službenicima zabranjuje istivanje vjerskih simbola.

I dok su pojedini političari željeli zadržati križ u dvorania parlamenta, te isticali kako je riječ o kulturnoj baštini, većina je križ proglasila neprijateljem sekularizma, te prihvatila njegovo uklanjanje iz javnog prostora.

Inicijativa iz Quebeca ne predstavlja novost u kanadskom društvu. Prije nekoliko mjeseci potvrđeno je kako križ s gradske vijećnice u Montrealu nakon restauracije zgrade neće biti vraćen, budući da je „postavljen u potpuno drugačijem razdoblju od ovoga u kojem živimo“, a u kojem križ „više nije relevantan“, objasnila je tada gradska vijećnica Laurence Lavigne-Lalonde.

„Živimo u društvu koje je napredovalo i koje predstavljaju demokratske institucije koje moraju biti sekularne, neutralne i otvorene svim građanima“, kazala je Lavigne-Lalonde.

Njezine izjave komentirali su iz Nadbiskupije Montreal, podsjetivši kako je križ „živi simbol koji simbolizira otvorenost i poštivanje prema svim ljudima, a tako i drugim vjerskim zajednicama i tradicijama, koji se s pravom drže svojih vjerskih simbola“.

Za europski kontekst važno je podsjetiti kako je i Europski sud pravde legitimirao zabranu nošenja vjerskih simbola na radnom mjestu, a možda najbolji komentar odluke Suda, ali zabrana u Quebecu, dao je profesor crkvenog prava i filozofije prava na Sveučilištu Roma Tre dr. Carlo Cardia:

„Zamislimo da se ukloni religiozna simbologija sa svakog kontinenta: srušimo u Aziji statue Bude, znakove hinduizma, ugasimo u Latinskoj Americi simbole njene tradicije, na Zapadu judeo-kršćanske znakove, Deset zapovijedi, Bibliju, križ… Razmislimo o tome. Tako bi počinili najgluplji čin vjerskog i kulturnog zamračenja koji bi se mogao zamisliti, a koji je protiv korijena i tradicije na kojima se nadahnjuje svaki narod. Možda je upravo to ono što nedostaje odluci Suda pravde: onaj univerzalni duh prihvaćanja koji jamči slobodu mišljenja, izražavanja, vjere – duh koji je sve potrebniji globaliziranom svijetu u kojem ljudi susreću, upoznaju i poštuju zakone i običaje, ideje, vjeru i tradiciju drugih. Na ovakvim idealima je izrasla Europa, sa svojim kršćanskim i liberalnim korijenima. Bez njih ona može samo propasti.“

Miodrag Vojvodić | Bitno.net