Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga. Središnja je to misao ove današnje nedjelje na kojoj smo u našoj župi zahvalili Bogu za plodove zemlje koje našim radom i Njegovom milošću uživamo. Ima li ljubavi danas prema Bogu? Koliko ljubimo svojeg bližnjeg? Gledajući vijesti i čitajući tisak ne bi baš rekli da u našem društvu vlada ljubav dostojna kršćanina. Prije bi rekli da vlada netrepeljivost,svađa,mržnja je možda prejaka riječ,ali sve vodi tome da i ona postane naša svakodnevnica. I treba razumjeti ljude zbog tih slabosti. Ovo vrijeme epidemije kao da je postalo kušnja za vjernike. Za Crkvu. Poneki idu toliko daleko pa vele da je ovaj virus corone samo djelo Sotone. Nećemo ići toliko daleko,ali činjenice govore da su Crkva i vjernici stavljeni pred ogromne kušnje. Stoje razapeti između svoje savjesti,vjernosti Bogu i odlukama svjetovnih vlasti. I nisu samo vjernici u dvojbi,i duhovnim pastirima Crkve nije lako. Iako nema nikakve logike da Crkva sluša zapovjedi svjetovnih vlasti kako će djelovati, ipak se to događa. Ne baš svugdje,ali uglavnom je tako. I poneki vjernici su ljuti. Sa potpunim pravom. Nošenje maski,sklanjanje blagoslovljene vode,pričest na ruku,zabrana slavljenja Boga sa pjesmom…..Uspoređivanje vjerničkog okupljanja na svetim misama sa ostalim okupljanjima nije usporedivo. Dok trgovački centri mogu biti puni bez ikakvih ograničenja,u crkvama se to ograničava. I mnogi se pitaju što će biti za Božić. Zar će vjernici biti ponovno uskraćeni za vjerska slavlja kao za Uskrs? I to je ta opravdana ljutnja na diskriminaciju vjernika. Međutim,to ne znači da ljutnju treba izražavati neprimjerenim rječnikom prema onima koji drugačije misle. Gdje je tu ljubav na koju nas Isus poziva? Ovo vrijeme epidemije je dovelo do rasta broja sirimašnih u našem društvu. Gledamo to oko nas i pitamo se: Gdje je vjernička ljubav prema bratu u nevolji? Kako naše društvo koje je većinski vjerničko može dopustiti da ljudi kupe otpatke sa tržnica da bi imali što jesti! Gdje je nestala vjernička savjest? “Ne postupaj prema siromahu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!“ Tako viče glas Božji u prvom čitanju. Sluša li tko što Bog govori ili čujemo samo ono što nama odgovara? Postavimo sebi pitanje: Jesam li sebičan i gledam li samo vlastiti probitak na uštrb brata u nevolji? Glavno da je meni dobro,misao je mnogih. Međutim,to Bog ne gleda tako. Odbacivši ljubav prema bližnjem,odbacuješ ljubav Božju prema sebi. Jer strašne je prijetnja Božja prema onima koji tlače nevoljnike: „Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad.“Mnoštvo je primjera kada nepravedno stečen imutak propadne skupa sa onima koji ga nasljediše od svojih predaka. Isus pred čovjeka stavlja dvije jednostavne zapovjedi: Ljubav prema Bogu i Ljubav prema bližnjemu svome kao prema samom sebi. Da se toga držimo na svijetu bi sigurno bilo manje nereda i nevolje,a pakao bi bio prazniji. Budimo zato Isusovi vjernici u punini smisla te rječi. Živimo svoju vjeru i naš život će biti ispunjen,a mi ćemo biti zadovoljniji. Mir vam i dobro!
