U ovu nedjelju u našoj župi zahvalili smo Bogu za plodove zemlje. Ne početku pitanje za sve nas: Koliko bi darova danas uživali na kojima smo sinoć zahvalili Bogu? Sigurno ne puno. Jer čovjek smatra da sve to tako treba biti. I zdravlje,i lijep dan…i mnoštvo toga. Ali to su sve darovi koji uživamo svojim nastojanjem i pomoću Božjom.
Zanimljiva su čitanja ove nedjelje. Govore o čovjekovu pristupanju molitvi. Kako mi pristupamo molitvi u našem svakodnevnom živlljenju? Moli li danas čovjek ikako osim onda kada mu nešto treba?I kada molimo jeli to radimo iz poniznosti prema Bogu ili molimo oholo kao da nam to Bog mora dati?
Mudrac Sirah koji je živio stotinjak godina prije Isusova rođenja nam lijepo veli: Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Svjedoci smo mnoštva uslišanih molitvi diljem naših svetišta u kojima se ljudi dolaze zahvaliti i zamoliti Boga za pomoć u svojim nevoljama. Sveti Pavao nam u drugom čitanju svjedoči pred kraj svojeg života koliko mu je u njegovim nevoljama Božja prisutnost u njegovu životu pomogla.
Ali Isusova prispodoba koju slušasmo u Evanđelju nam je poruka kako se treba ponašati kad molimo. Radi se o farizeju i cariniku. Prvi je u tadašnjem društvu bio cjenjen, rekli bismo viša klasa društva. Drugi je bio prezren od sviju. Radio je i prikupljao porez za mrsku vlast. I obadva su došla moliti. Farizej pun sebe, oholo uživajući u svojem položaju dolazi pred Boga i hvali se svojim vjerskim životom. Molitva Bogu mu se sastoji od samopohvale sebi i nabrajanja tuđih mana. U carinika,međutim sasvim druga priča. Stoji izadaleka pred svetištem, pognute glave i udarajući se u prsa traži od Boga oproštenje. Ništa više nego samo oprost. I Isus veli da upravo taj carinik odlazi kući opravdan. Dakle, u Boga oholost ne prolazi.
Mnogi kršćani, katolici danas se ponašaju kao taj farizej. Odlaze svake nedjelje u crkvu, mole se, idu na hodočašća i pobožnosti,a u srcu je sasvim drugo stanje. Svojim životom ne slijede ono što im zapovjedi Božje nalažu. Nemojte misliti da ovo opravdava ostale. One koji se ponašaju bolje od njih a ne idu na svetu misu. I to su mnogima izgovori: Ja nikome ne mislim niti činim zlo,neće mi Bog uzeti za zlo što me nedjeljom nema na misi,što se ne ispovjedam……Tako i kršćanin kojem je malo nedostajalo da bude opravdan kao carinik iz Evanđelja postaje sličan farizeju. Postaje skoro isti kao i onaj koji svake nedjelje idu na misu,a čine nedjela u životu. U Boga nema polovnosti, ili jesi ili nisi. Sredina ne prolazi. Isusove su to riječi toliko puta izrečene. Zato je u životu kršćana važna sveta ispovjed. Da skrušeno stupimo pred Boga i priznamo svoje propuste i grijehe,a ne da dolazimo na ispovijed veličajući sebe i za svoje grijehe optužujući drugoga. Teška je to farizejština dragi prijatelji. Možda se svećenika u ispovjedaonici može i prevariti,ali Boga ne. On gleda nutrinu. Čita svakoga čovjeka. Čovjeku su možda važni položaji u društvu, titule, popularnost…..Ta gdje bi današnji čovjek kleknuo pred nekim tražeći oprost. To se smatra poniženjem. Slabošću. Spominjali smo već koliko vjernika u samoj crkvi preko svete mise ostane stajati kod najsvetijeg trenutka pretvorbe. Ili još gore sjednu! Da se razumijemo,govorimo ovdje o zdravima. Uvijek mi padne na pamet jedna starica iz naše župe,više nije među živima,koja kada više nije mogla u crkvu jer je o dva štapa hodila, procesije na Veliki petak i Tijelovo je čekala ispred kuće. I uvijek bi joj dvoje pomoglo da klekne dok ne prođe svećenik sa Presvetim. Koje je to poštovanje prema Bogu.A koliko ih za vrijeme procesija ostane u svojim vozilima uz put, druge stvari nećemo spominjati. A vjernici smo. Ta starica bi nam svima trebala biti primjer. I dragi prijatelju, Isus nas današnjom prispodobom poziva na skromnost i poniznost u odnosu prema Bogu. Pogledati svoj odraz u ogledalu, vidjeti trun u svojem oku. Pogledati najprije sebe i spoznati: Kakav ja to dolazim pred Gospodina? Mir vam i dobro!
