Tko će istražiti udruge koje propagiraju nepotojeće “pravo na pobačaj”, te pritom troše novac iz državnog proračuna i novac stranih donatora koji podrivaju suverenitet RH?
Zaklada Ordo Iuris objavila je prošli tjedan priopćenje u vezi prijedloga 22 zastupnika Hrvatskog sabora za osnivanjem istražnog povjerenstva koje bi imalo zadaću utvrditi činjenice u vezi s financiranjem, radom i utjecajem organizacija i udruga koje pružaju savjetovanja trudnicama u vezi s pobačajem. Ordo Iuris vidi navedenu inicijativu kao pokušaj održavanja svojevrsnog ideološkog performansa od strane jedne političke skupine, koja bez opravdane javne svrhe i u korist promidžbe vlastitih političko- ideoloških stajališta prijeti uzurpirati i zloupotrijebiti dragocjeno vrijeme i kapacitete Hrvatskog sabora.
Prijedlog predstavlja jedan drugi, dublji problem, i to iz perspektive suverenosti Republike Hrvatske. Naime akcija dotičnih zastupnika plod je političkog „petljanja“ međunarodnih NGO-a u nacionalnu politiku. U podlozi prijedloga nalazi se istraživanje provedeno od strane globalne medijske platforme openDemocracy, čiji je osnivač Open Society Initiative for Europe George Sorosa. Soros je američki investitor i samoprozvani filantrop, koji se pod krinkom socijalne pravde, promoviranja javnog zdravlja, obrazovanja i slobodnih medija, koristi svojim bogatstvom da bi narušio suverenitet samostalnih država. Iz toga razloga, nije dobrodošao u mnoge zemlje Europe i Azije. Dokazi za navedeno su mnogi, od iskaza bivšeg premijera Malezije, Mahathira bin Mohameda, kako je George Soros svojim špekulativnim investicijama uzrokovao slom financijskog tržita istočne Azije 1997. (1) do ilegalnog financiranja referunduma u Irskoj nakon kojeg je iz irskog Ustava uklonjen amandman koji je štitio život od začeća do prirodne smrti.(2) Također, činjenica je da je 90-ih godina prošlog stoljeća financirao i mnoge subverzivne grupacije u Hrvatskoj s ciljem destabiliziranje državnog poretka, na što je upozoravao i tadašnji predsjednik RH dr. Franjo Tuđman. Osim aktivnosti podrivanja postojećih političkih sustava, što samo po sebi predstavlja kazneno djelo prema domaćem i međunarodnom pravu, omiljena aktivnost Sorosevih organizacija je financiranje nepostojećeg “prava na pobačaj”. Spomenuti primjer iz Irske samo je jedan u moru mnogih sličnih slučajeva. Pri Ujedinjenim narodima NGO-i, poduprti Sorosevim novcem, nastoje isforsirati “pravo na pobačaj” u okrilju običajnog prava, a u zemljama Trećeg svijeta koriste neukost ljudi u svrhu stvaranja kontraceptivnog i abortivnog mentaliteta. Hrvatska nije isključena iz njihova radijusa djelovanja, postoje deseci aktivističko- parapolitičkih organizacija, isprepletenih poput gordijskog čvora, koji su istodobno financirani Sorosevim novcem i novcem poreznih obveznika. Oni su u tijesnoj vezi s nekoliko političkih stranaka, od kojih je najveća i najpoznatija Socijal-demokratska partija. (3) SDP je pravna sljednica Saveza komunista Hrvatske koja se nikada nije kritički postavila prema ideološkom nasljeđu komunizma i titoizma, što je izrazito zabrinjavajuće, jer je isti Europa osudila u Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. O povezanosti naših političara sa Sorosem govori i činjenica da bivša članica SDP-a Vesna Pusić s istim dijeli mjesto u odboru organizacije Institute for Human Sciences.(4) Interesantno, u toj je organizaciji i sutkinja Ustavnog suda u Njemačkoj Susanne Baer, inače prva takva visoka dužnosnica koja se javno deklarila kao lezbijka i koja je sklopila životno partnerstvo.(5)
Ključna točka poveznica spomenutih udruga i stranaka je upravo pitanje pobačaja, kojeg su komunistički režimi prvi legalizirali i kojeg su feminstičko-dženderovski pokreti, kao i izmišljenu klasnu borbu, instrumentalizirali u svrhu napadu na temeljnu stanicu društva, obitelj. Danas oni, kao nekad njihovi komunistički prethodnici, nastoje zastrašiti udruge koje zakonito djeluju s ciljem informiranja žena o samom postupku i posljedicama pobačaja. Naime, postoje brojne studije koje ukazuju na pogubnost tog smrtonosnog zahvata na tjelesno, psihičko i emocionalno zdravlje žene. (6) Stoga, uzimajući u obzir trenutno zakonsko uređenje, postoji opravdana sumnja glede negativnih posljedica pobačaja i nužno je ženama podastrijeti sve informacije, jer to je njihovo ustavno, konvencijsko i zakonsko pravo. S druge strane, iste te udruge u svoje kampanje za omogućavanje ubijanja nerođene djece koriste novce poreznih obveznika i pritom se koriste dezinformacijama da žena ima pravo na siguran i dostupan pobačaj. Europska komisija za ljudska prava je još 1977. godine zaključila da se pravo na pobačaj ne može smatrati ljudskim pravom. Transparentnost samih udruga koje glasno zastupaju slobodan pristup pobačaju mogla se vidjeti u slučaju lažnih prijava maltretiranja migranata na granicama(7), ugošćivanje zagovornika legalizacije pedofilije(8) i nedavnog lažnog prijavljivanja kaznenog djela.(9)
Obzirom na sve navedeno Zaklada Ordo Iuris razmotrit će sve mogućnosti kako na legalan i legitiman način provesti detaljnu istragu načina rada i utjecaja organizacija koje novcem poreznih obveznika i novcem sumnjivih stranih investitora financiraju pokret za ubijanjem nerođene djece i progon organizacija koje se zalažu za zaštitu života od začeća do prirodne smrti.
Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris