Svetogrdne pričesti jesu, kako i sam uviđaš, teški grijesi.

Foto: Flickr

Zadnjih nekoliko godina, prije obraćenja, pričešćivao sam se bez ikakve ispovijedi. U početku zato što sam osjećao stid, a kasnije iz navike. Ovo me sada, kada sam postao svjestan što sam napravio, strašno opterećuje. Jednostavno nisam vjerovao da je u hostiji pravo Tijelo i prava Krv Kristova. Bojim se da su neki zdravstveni problemi koji mi se javljaju u zadnje vrijeme i koji bi mi mogli ozbiljno narušiti budući život posljedica toga. Što raditi i kakav pogled imati na budućnost? Čemu se nadati? Hvala!

Dragi prijatelju, nadati se uvijek treba svemogućem Božjem milosrđu, jer njemu je stalo do toga da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1 Tim 2,4).

Svetogrdne pričesti jesu, kako i sam uviđaš, teški grijesi. U tvome slučaju do njih je došlo uglavnom zbog stida od ispovijedanja. Međutim, valja si posvijestiti kako đavao i ovdje, kao i inače, nastoji sve izvrnuti: prije grijeha on nam uklanja svaki stid, da bi ga poslije ‘s kamatama’ vratio. U oba slučaja cilj mu je udaljiti čovjeka od Boga – najprije ga navesti na grijeh, a zatim i spriječiti ispovijed, a time i pomirenje s Bogom. Mi pak, kako nas osobito potiče sveti Ignacije, trebamo činiti suprotno: prije grijeha se stidjeti i zbog toga ne griješiti, a nakon grijeha, ako ga već u svojoj slabosti učinimo, ne imati stida (jer on je sada beskoristan, stoga i lažan), nego se „pokazati svećeniku“ (Lk 17,14) i po njegovoj službi vratiti se Ocu koji pun ljubavi čeka na odlutalu djecu (usp. Lk 15,20).

Što se tiče vjerskih sumnji, sveci su nam najbolji putokaz kako se u njima vladati. Tako je, primjerice, sveti Vinko Paulski tijekom četiri godine trpio snažne kušnje protiv vjere. Kada bi napadi postajali osobito jaki, sveti bi Vinko, ustrajući u molitvi, stavljao komad papira s ispisanim Vjerovanjem na svoje srce u znak odupiranja kušnji!

Iako Gospodin onome tko iskreno traži često daje znakove kojima mu potvrđuje otajstva vjere (kao nekoć Tomi, usp. Iv 20,25-27), ipak se, posebno u trenucima duhovnih pročišćenja, trebamo pouzdavati u Gospodina koji ne može prevariti niti biti prevaren i oslanjati se na ono što nam On objavljuje, a ne tražiti oslonac u svome krhkom znanju i razumijevanju. Graditi vjerski život na ovaj drugi način bilo bi kao graditi kuću na pijesku – kad-tad Gospodin dopušta kušnju koju čisto ljudska „vjera“ ne može izdržati i onda nastaje „ruševina velika“ (Mt 7,27).

Budući da si kroz vlastito iskustvo zasigurno i sam doveden do ovoga o čemu ti pišem, ne sumnjam da si se, Božjom milošću, iskreno pokajao i da sada s mnogo većom revnošću tražiš Gospodina (usp. Bar 4,28).

Grijesi uistinu imaju i svoje posljedice. O nedostojnom pričešćivanju sveti Pavao piše: „Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. (1 Kor 11,27-30).

Ne želim time tvrditi da su tvoji zdravstveni problemi sigurno posljedica nedostojne pričesti, samo ukazati na to da je već sveti Pavao prepoznao „nemoć“ upravo u tom kontekstu.

Dok se grijeh u potpunosti briše u valjanoj ispovijedi, vremenita kazna ponekad ostaje (to ovisi o kvaliteti obraćenja). Ipak, i tada vremenita kazna ostaje samo djelomično – Bog „ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama“ (Ps 103,10). Katekizam nas uči kako strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži “starog čovjeka” i obuče “novog čovjeka” (KKC 1473).

U sljedećim člancima Katekizma među ostalim piše:

– Obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grešniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh.

– Ta duhovna dobra općinstva svetih nazivamo također riznicom Crkve: njen sadržaj čine ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, molitve i dobra djela blažene Djevice Marije i svih svetaca.

– Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, sto ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

Preporučujem ti također izravnu molitvu za ozdravljenje (osobnu, zajedničku, svećeničku), duhovno vodstvo, kao i sakrament bolesničkog pomazanja, ukoliko dođe do potrebe za njime.

Samo hrabro naprijed. Imaj pouzdanja u Gospodina koji je pravedan, ali iznad svega milosrdan i ne pripušta nam nikakvu teškoću koju ne bi s njegovom milošću mogli nositi i koja nam, na koncu, ne bi bila na dobro.

Btb,
don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net