uređuje K.Laura
Izvori -Wikipedia, Glas Koncila, Bitno.net, Katekizam Katoličke Crkve
Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.), drugi kanonizirani hrvatski, svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana.
Mladost i obrazovanje
Preci su mu podrijetlom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. Naime, njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Njegovi roditelji bili su vjerni kršćani, Hrvati. Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i znanci zvali su ga “naš Bogdo”, a bio je visok samo 135 cm.
Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”. Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak.
Franjevac kapucin u dobi od 16 godina polazi na nauke u sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji. Na dan 20. rujna 1890., kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za svećenika. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: “Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok.” Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu.
Početkom Prvog svjetskom rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države bio interniran zbog političkih razloga u južnu Italiju: od rujna 1917. godine kod Kapucina u Tori (Caserta), zatim u Noli (Napulj) i Arienzu (Caserta). Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama. Prije smrti otac Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.
Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bio je već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Bio je pokopan na gradskom groblju u Padovi, odakle je, 1963. godine, njegovo tijelo preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Leopolda iz Herceg-Novog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.
MOLITVE
Gospodine Isuse, ti si ljubljeni Sin Očev koji zauvijek «ostaje u ljubavi njegovoj». Tvoj vjerni nasljedovatelj sv. Leopold Mandić iskusio je Očevu ljubav i bio je «čovjek za druge» i «prijatelj ljudi». Daj da po njegovu zagovoru, svi ljudi osjete ljubav Božju, da je mogu podijeliti sa svojima u obitelji, donositi onima s kojima se susreću u životu i radu, te da prepoznaju da su po tebi međusobno braća i sestre koje u svim prilikama prati očev blagoslov. Amen.
Sveti Leopolde Bogdane, Bog Te je obdario velikim milostima da uzmogneš pomagati onima koji se Tebi utječu. Evo se i ja utječem Tebi i ponizno Ti se molim: isprosi mi živu vjeru i žarku ljubav, da se predam u ruke Božje i da iz tih Božjih ruku primim pomoć u ovoj svojoj nevolji… (navesti nakane).
Sveti Leopolde Bogdane, svoj si život darovao za pomirenje među ljudima, narodima i vjerama. Isprosi mi pravi mir, slogu i ljubav u obitelji, uspjeh u svakom poslu i prijateljstvo sa svim ljudima dobre volje, da poput Tebe budem čvrst u katoličkoj vjeri, dobar sa svima, pa i s onima koji drugačije vjeruju.
Bože, jedina prava ljubavi i savršeno jedinstvo. Ti si Svetoga Leopolda ukrasio krepošću velikog milosrđa prema grešnicima i potaknuo ga da gorljivo promiče jedinstvo kršćana; daj da po njegovu zagovoru, duhom i srcem obnovljeni svima iskazujemo tvoju ljubav i puni nade radimo za jedinstvo svih vjernika. Amen.
Prozvan je “apostolom ispovjedaonice” zbog gotovo 40 godina svakodnevnog ispovijedanja, ponekad i više od deset sati dnevno! Rijeke ljudi dolazile su k njemu s jednim ciljem: izmiriti se s Bogom i ljudima! Dan uoči svoje smrti, u vrijeme najveće ljetne sparine ispovijedao je bez predaha, pretvorivši svoju bolesničku sobicu u ispovjedaonicu. Izdvojili smo sedam misli ovog neumornog Božjeg radnika i istinskog poznavatelja ljudskih srdaca koje nam svima mogu biti na korist!
1. Naš Gospodin nam je čvrsto obećao da će biti širokogrudan u svojoj providnosti kada se budemo trudili s njegovom milošću vršiti svoje dužnosti. Potrudimo se dakle da budemo djelotvorni vjernici; potom će nadoći Providnost.
2. Kada ljudska osoba koja ima vjeru živi prema Evanđelju i, usprkos krhkosti, nastoji se pokoravati Gospodnjim zakonima, poput Krista jeca i pati u brigama i bolovima ljudskog života. Tada se prikazuje i žrtvuje Bogu Ocu kao prihvaćena i draga žrtva.
3. Pođite na pričest. Idite na pričest s vjerom… Nije otrov, nego lijek koji može izliječiti svaku bolest. Svjetlo je misli; snaga u slabostima, utjeha i ublaženje u svim mukama; zalog je buduće slave.
4. Tko traži na sve načine izbjegavanje patnja i neizbježnih kušnja života, nema kršćanskog duha; to ne znači prihvaćanje vlastitog križa i ići za Isusom, nego izbjegavati ga. Zato, ono što se trpi jer se nije moglo izbjeći, neće imati zasluga.
5. Uvijek se trudi da budeš vjernik, također kada budeš u društvu svojih kolega i usred svih zbivanja u životu.
6. Uvijek ostaje istina da se ni list ne miče bez Božje volje. Koliko su veća njegova iskušenja, toliko je bliže Božje obodrenje. Dakle, blizu je utjeha koju želi vaše srce.
7. Što više radimo u životu na ovoj zemlji, više zasluga stječemo za nebo i više doprinosimo za spasenje duše. Mjesto na nebu nitko nam neće oduzeti.
CITATI
“Ja sam rođen usred naroda koji ne misli ovako kako mi mislimo, ali ja živim za nj. Molite Blaženu Gospodaricu da mi isprosi milost, da pošto završim svoje poslanje u Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti do svog roda za dobro njihovih duša! Žele me imati ovdje, ali se osjećam kao ptica u krletki; moje srce je onkraj mora.”
“Ne mogu ja plakati, idem u dom Gospodnji, a vi biste da tugujem.”
“Bog je lijek i liječnik.”
“Mi radimo na zemlji tijelom, ali dušom uvijek moramo biti u Božjoj prisutnosti.”
“Božja obećanja vezana uz naše molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve možemo dobiti od njega, ali uvijek posredstvom molitve.”
“Da su drugi primili tolike milosti od Gospodina kao što sam ja primio, bili bi više na njih odgovorili!”
“Zahvalimo Bogu i zamolimo ga za oproštenje, jer se udostojao dozvoliti da naša ništatnost dođu u dodir s blagom njegove milosti.”
“Mi smo rođeni za to da se mučimo, odmarat ćemo se u raju. Samo gospoda, kada su prehlađena, ostaju u krevetu, ali mi jadnici moramo raditi i u groznici. Kako bih ja mogao poći u krevet, dok ovdje vani ima toliko duša kojima je potrebna moja mala pomoć?”
“Naši su oci molili, mi molimo, drugi će moliti poslije nas i ja se nadam da nije daleko dan, kad će biti samo jedno stado i samo jedan Pastir.”
“Bog, moj Gospodar tako hoće; neka se vrši volja njegova! Dostatno je ako mi dozvoli da mogu ispovijedati.”
“Sakrijmo sve, čak i ono što može izgledati kao Božji dar, da se od toga ne bi napravila trgovina. Bogu jedinomu čast i slava! Kad bi bilo moguće, mi bismo trebali proći zemljom poput sjene koja ne ostavlja za sobom.”
