Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata, te zajedno s krštenjem i potvrdom čini tzv.
sakramente kršćanske inicijacije.
Sveta pričest je sakrament u kojem pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv
Isusa Krista. Taj je sakrament ustanovio Krist Gospodin na Posljednjoj večeri. On je tada
blagoslovio kruh i rekao : Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo koje se za vas daje. Blagoslovio je i
kalež s vinom i rekao : Ovo je krv moja, krv saveza koja se za vas proljeva, za oproštenje grijeha.
Ovo činite meni na spomen. Osim sakramenta sv. Pričesti ili euharistije, Isus je tada ustanovio i
sakrament sv. Reda.
Sakrament sv. Pričesti može primiti samo onaj tko je u posvetnoj milosti (tj. tko nije u teškom
grijehu). Prije stupanja na sv. Pričest potrebno je održavati euharistijski post ( jedan sat prije
pričesti ništa ne jesti) koji uključuje i duhovnu pripravu za sakramentalno sjedinjenje s Kristom.
Onaj tko u teškom grijehu prima sakrament sv. Pričesti čini svetogrđe , a to je novi teški grijeh.
“Gospodnja večera”, euharistija je najpotpunije vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i
jedinstva svega Božjega naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu (pashalnu)
večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga vremena. On je čudesnim umnaža
njem kruha. svojim govorom o kruhu života te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio
da će svojoj Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja vjernika.
To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio
da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i
na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći:
“OVO JE MOJE TIJELO KOJE SE ZA VAS PREDAJE.
OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.”
Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći:
“OVA JE ČAŠA NOVI SAVEZ U MOJOJ KRVI,
KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA.”
Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju
večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to
riječima: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt
Gospodnju dok on ne dođe.
Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito. “sakramentalno” slavi i obnavlja
Isusova žrtva za naže spasenje. njegova smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo
Isusovo tijelo “koje se za nas daje”, i njegovu krv “koja se za nas prolijeva”.
BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je
središte Isusovn spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i
vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada
u euharistijskom slavlju postaju “znakovi” da se Isus Krist sav – dušom i tijelom – definitivno i
nepovratno predao Ocu i nama, da se to “otajstvo” predanja snagom Božjega Duha i sada događa, da
je taj “predani” Isus kao Uskrsli – snagom Božjega Duha – sav prisutan medu svojim vjernima. Tu
otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga,
zovemo “pretvorbom”. – To otajstveno događanje u središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik
(svećenik) oglašuje riječima:
Tajna vjere! – Mysterium fidei!
Prisutni kliču:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
Tvoje uskrsnuće slavimo,
Tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje našeg spasenja. U njemu se
ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog
Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu – ujedinjena snagom Duha Svetoga – daje svu slavu i
čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom
predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji
sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja.
Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi, čitanja, pjesme i molitve. Kroz
duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije –
pretvorbe, čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme – raspoređeni prema liturgijskoj
crkvenoj godini – čine knjigu koja se zove misal. Ta je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički
život. Uvođenjem narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku.
Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina, zove se pričest.
Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul
(pred njim gori “vječno svjetlo).
K.Laura