Prva je nedjelja po Božiću. Blagdan je svete obitelji. Crkva se jučer spomenula nevine dječice koju je pobio Herod u nastojanju da zaustavi dolazak Spasitelja. Da spriječi Istinu i Riječ koja će donijeti oslobođenje i spasenje svijetu. Živimo u svijetu u kojem je nažalost sve više i više Heroda. Koji nastoje ponovno zaustaviti istinu i iskrivljavanjem činjenica doprinijeti širenju Zla na ovom svijetu. Jedno od velikih zala jest promicanje civilizacije smrti ,pobačaja, ubojstva nevine dječice. Kao da svijet ponovno proživljava dramu Herodova doba. Kakva treba biti osoba koja ubija nerođeno dijete? Koliki utjecaj Zlo ima na tu osobu i na sve koji sudjeluju u tom zločinu!? To ubojstvo jest postupak pun patnje za dijete. Koje osjeća emocionalne i fizičke boli. Tom djetetu nije jasno da ga ubijaju oni koji su mu dali život. Od početka je to dijete vezano za svoju majku. Zašto majka nasilno prekida tu vezu? Može li itko dokučiti tu patnju? Kolika li je tek fizička bol djeteta čije je tjelešce puno osjetilnih živaca? Promisle li na to oni koji ubijaju, koji prekidaju jedan život? Promisle li na život poslije smrti? Jer kada udahnu zadnji dah na ovom svijetu, istog trena započinje njihovo putovanje u vječnost. U toj vječnosti sresti će sigurno svoje dijete koje su ubili. Koje je završilo kao medicinski otpad koji se spali,ili ne daj Bože završi kao industrijska sirovina u kozmetičkoj industriji. Kakav će to susret biti? Majke i oca sa svojim djetetom. Anđelom koji će unatoč zločinu koji je učinjen prema njemu imati ljubavi za svoje roditelje. Bol će roditelja biti neizdrživa. Kazna primjerena. Jer unatoč oproštenom grijehu ukoliko se taj grijeh ubojstva i ispovjedi, kazna za učinjeno ostaje. Grubo je ovo,i nije primjereno ovako pisati, reći će neki. Ali ovo je istina koju nitko ne može poreći. Istina je to koju nikakvi pokreti, nasilja niti demonstracije za takozvana prava na izbor ne mogu poreći. Istina je to koju i mnogi kršćani, katolici ne žele čuti. Dajući izjave da su za život od začeće do naravne smrti, ali da nisu za nikakve zabrane gaze svoju vjeru, javno podržavajući pobačaj. Posebno u ovome prednjače ljudi koji donose zakone u ovoj zemlji. Zakon je to koji je davno donesen u sustavima koje je danas popularno osuđivati: komunizmu i fašizmu. Komunistička revolucija u Rusiji je sobom donijela zlo i legalizirala ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi. Istu stvar su napravili i nacisti u Njemačkoj. Zar današnji svijet koji cijeni slobodu mora slijediti ta dva sustava i njihove zakone? Zar ne može dati slobodu tom nerođenom djetetu?
Slavimo danas svetu obitelj. Zajednicu koju kao i nerođeno dijete mnogi negiraju. Pokušavaju promijeniti bit same obitelji. Stavljaju u zakonske osnove razne nastrane zajednice pokušavajući ih nazvati obitelji. Ni naša Domovina nije izuzetak. Zar i kod nas nisu dopuštena istospolna partnerstva? Zar koid nas neki dan nije udomljeno dijete jednom muškom paru? Tko je pitao to dijete hoće li mu nedostajati majka u njegovu odrastanju. Tko će mu zamijeniti majčinsku brigu i skrb? Zar nije bilo obitelji koje su mu mogle pružiti udomiteljstvo? Sve su to pitanja na koja vjernik,kršćanin treba dati odgovor. Bez straha. Dignuti glas u obranu obitelji i djece. Crkva i naši duhovni pastiri tu trebaju igrati odlučnu ulogu. Ne smiju dopustiti da ih se ušutka zbog nekih interesa ili možda povlastica. Jer vjerodostojnost se gradi samo na iskrenom življenju svoje vjere i slijedeći Evanđelje koje je jedini Zakon po kojem kršćanin i vjernik mora postupati. Sva tri današnja čitanja naglašavaju obitelj kao temeljnu zajednicu društva. Bog je svojeg Sina poslao da se rodi u obitelji,da ima svojeg zemaljskog oca i majku. Na Božić u jaslicama vidimo lijep prizor brižnog roditeljstva. Tko su ti Herodi današnjice koji žele uskratiti to roditeljstvo? Na osnovu čega uskraćuju djetetu oca ili majku? Na osnovu lažnih uvjerenja koje vjernici trebaju odbaciti. Zato čuvajte obitelji dragi prijatelji,neka budu izvor novih vjernika koji će znati očuvati stečevine koje baštinimo po nauku Isusa Krista, čiji se vjernici usuđujemo nazivati. Kada se nazivamo kršćani,onda bi bio red da tako i živimo. Mir vam i dobro!