U svijetu sigurno postoji mnoštvo izreka ili pošalica o gostima ili gostoprimstvu. I većina njih nisu baš nešto pohvalne. Bar što se tiče gostiju. Čini mi se kao da su te izreke ili pošalice izmislili ljudi kojima nije bilo drago da ih netko posjećuje. Ili su jednostavno imali loša iskustva sa pojedinim gostima. Ali o gostu kojeg ćemo spomenuti ovdje sigurno nije riječ. Taj gost je Isus Krist koji dolazi posjetiti Martu i Mariju.
Prvo čitanje nam donosi događaj koji također opisuje jedan događaj gdje se ističe gostoprimstvo i vjeru Abrahamovu. U tom događaju Abrahamu Bog obećaje da će mu Sara roditi sina. I Bog svojke obećanje ispunja unatoč Abrahomovoj sumnji. Puno je nas kršćana tako slično Abrahamu. Sumnjamo. Pa i onda kada molimo,mi sumnjamo. Kao da ne znamo da je Bogu sve moguće. Ali ta sumnja nam je možda usađena od malih nogu. Kao djeca smo toliko puta možda bili iznevjerene od strane starijih. Nešto obećaju da bi postigli svoj cilj,a onda to obećanje prekrše. I tu se javlja početak sumnje. I pratit će nas kroz cijeli život. Naravno da ta sumnja ima i dobre strane. Čovjek ne smije biti lakovjeran. Mora biti oprezan kroz život. Ali mora svoj život otvoriti Bogu. Bez sumnji. Ta kakvi smo mi kršćani ako ne živimo to svoje kršćanstvo sa radošću. Ako to kršćanstvo smatramo kao neku obvezu ili teret onda to nije dobro. Vjeru treba živjeti radosno. Biti primjer ostalima. Jer zamislite liječnika koji obavlja svoj posao preko volje. Biste li vi vjerovali takvoj osobi kod koje se dođete liječiti? Bježali bi od njega ako imale razmišljamo svojom glavom. E ali Isus je došao na svijet „izliječiti“ ljude. Ostavio nam je divne poruke kako ćemo postići život vječni. Slušamo li mi te poruke ili smo više zamoreni ovozemaljskim stvarima. Dok nas brige more ljepota života često prolazi pokraj nas,a da mi to i ne primjetimo. A kada primjetimo često bude kasno. Vidimo kako to Isus naglašava kod Marte i Marije. Prigovara Marta sestri što ne pomaže kod posluživanja gosta,to jest isusa. Ali Marija sluša Isusove riječi. I Isus odgovara Marti »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« Vidite,to ne znači da ne treba raditi. Ali treba imati mjeru u svemu. I u radu i u uživanju. Na prvu nam se čini kao da su Isusove riječi zbunjujuće. Jer hvali Mariju koja ništa ne radi,a gosti se sa onim što je Marta spremila. Sigurno je Marta shvatila Isusovu poruku. Poruka je to upućena i svima nama. Jer ne živi čovjek samo o kruhu,reče Isus. Mjeru u životu kao što smo već naveli treba imati za sve. Vjerojatno je to Marija slušala i htjela čuti. Smatrala je da je to važnije od nekih izražaja gostoprimstva.Zato dragi prijatelji, Bog nam se često očituje poput putnika koji traži gostoprimstvo u našim srcima. I onaj tko ga primi bez ikakve sumnje uzvraća sa velikim darovima. Moramo znači biti kao i Marija,otvoreni Božjoj riječi, slušati je i živjeti da bi bili primjer drugima. Znači biti prvo učenik,da bi kasnije bio učitelj. Slikovito rečeno. Naći mjeru između vjere i djela koji će nas približiti Bogu i životu vječnome. Mir vam i dobro!