O kako je teško danas biti vjernik,katolik! Preteške riječi,možda će zaključiti poneki. Jedan dio vjernika će se složiti sa ovom tvrdnjom,dok drugi dio neće imati neko mišljenje. I to je u redu jer svatko ima pravo na to. Međutim,da je ova tvrdnja istinita svjedoče svakodnevni osvrti pojedinaca koji svakoga koji ovo tvrdi nazivlju katotalibanom i sličnim nazivima. Dakle,uskraćuju pravo vjerniku na njegovo mišljenje. Ostale omalovažavajuće izraze nećemo niti spominjati. Čuli ste ih stotine puta kada vjernik zastupa katolička stajališta i moral u našem društvu. Znate,potrebna je hrabrost kada se govori o ubojstvu nerođenih, o nepoštivanju svetosti nedjelje,o pokušaju izjednačavanja grešnih veza sa brakom,o priči da se već tim ljudima u grešnim zajednicama daju djeca na usvajanje,o usvajanju Istanbulske konvencije koja je u naše društvo unijela rodnu ideologiju. Sve su to stvari o kojima danas možda nije dobro govoriti jer bi se mogli zamjeriti nekim ljudima koji bi vam u budućnosti mogli trebati,ili bi vas pojedinci mogli proglasiti kao osobu koja širi mržnju ili netrepeljivost prema drugima. Ali katolik zna da to nije tako. Katolik je pozvan ljubiti bližnjega svoga, poštivati druge,ali upozoravati i opominjati ukoliko se krše Božji zakoni. Katolik je dužan živjeti po tim zakonima.
Trenutno se nalazimo na početku izborne promidžbe. I vidimo da su počele padati optužbe i teške riječi. Jedni tvrde da je glas za Plenkovića,glas za korupciju, drugi tvrde da je glas za Škoru,glas za SDP, treći tvrde da ne valja nitko osim njih. I sada bi katolik i vjernik trebao odlučiti. Jedina tvrdnja koja je ispravna u svemu ovome jest da je glas za Boga,stvarno glas za Boga. I za nikoga drugoga. Mnogi će reći da je nestvarno ovakvo očekivanje da u našem društvu zažive kršćanske vrijednosti. Ako je to tako zašto su zaživjele u mnogim drugim zemljama koje se diče svojim kršćanstvom. Kako oni mogu,a mi ne! Dok oni grabe punim koracima naprijed,naše društvo se bavi propalim ideologijama. Kao da gledamo bal vampira uživo. Slavi se smrt,a ne život. Veličaju ubojice,a ne spasitelji. Očito su katolici u našem društvu zakazali. Uhvatio ih je strah od iskrenog življenja po Božjim zapovijedima. Na žalost treba priznati da je takva malodušnost uhvatila poneke i u samoj Crkvi.
Sveti Petar u svojoj poslanici danas kršćanima veli: Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama! Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena. Mislim da jasnije ne može biti. Reče jednom jedan naš duhovni pastir: Lijepa i sveta vjero moje babe! I bio je u pravu. Zamislite da su naši preci bili labavi kao mi danas!? Bi li uopće opstala vjera u našoj Domovini? Što bi mi danas bili? E sada zamislite što će biti za pola stoljeća ili možda više na ovom području. Hoće li naše crkve biti spomenici nekog vremena kako se nekada živjelo? Pretvorene u muzeje,a neke i u druge svrhe. Vrijeme je da se probudimo. Da katolik i vjernik stvarno bude to što i jest: Katolik i vjernik! I u svojoj obitelji, u svojem mjestu,društvu,na poslu,politici…..U Evanđelju imamo priliku slušati o Isusovoj molbi Ocu: Oče, proslavi Sina svoga! Njega koji je život dao za nas mi se odričemo našim postupcima. Svaki put kada pristajemo na postupak koji se kosi sa Božjom zapovjedi sklapamo pogodbu sa Sotonom. I Zlo preuzima dio nas. Ma možemo mi govoriti što hoćemo,moliti,ići na hopočašća, govoriti i busati se da smo kršćani,ali ako naša djela govore drugačije,onda je to veliko ništa. Jedni druge varamo. A Boga se prevariti ne da.
I na kraju ste dragi čitatelji ipak u pravu. Teško je ovo čitati. I pomalo neugodno. I mnoge će naljutiti. Njima se ispričavamo. A ovo nije filozofiranje ili pametovanje,nego istina. Ali istina je ponekad gruba. I ništa ne dobijamo time ako je skrivamo. Time samo laž postaje veća. A Sotona je otac laži. Daj nam dobri Bože svima uspjeha u borbi za iskren kršćanski život. Za iskrenu izgradnju jednog društva koje ći živjeti po kršćanskim vrijednostima. I neka nam kršćanstvo ne bude modni dodatak kao lančić ili možda narukvica sa križem. Nego neka to budu znakovi da se zna da sam kršćanin i da živim životom dostojnim toga kršćanina. Mir vam i dobro!