Proslavljajući ovu današnju sedamnaestu nedjelju kroz godinu koja nam je donijela lijepo osvježenje, u mislima smo na jučerašnji dan kada se mnogi sa sjetom i molitvama sjećaju događaja od prije sedamdesetak godina kada su zločinci na zvjerski način ubili dva katolička svećenika, Jurja Gospodnetića, kojeg su ispekli na ražnju, te Waldemara Nestora, koji je vodio hodočasnike koji su se vraćali iz Knina. Uz njih su pobijeni i mučeni hodočasnici i stanovnici mjesta u okolini Srba, te Grahova. Da bi bol bila veća, taj dan je u bivšoj državi nametnut našem narodu kao državni praznik. Na žalost taj dan se i danas slavi. A zanimljivo jest da je proslava prije nekoliko godina održana pod pokroviteljstvom Sabora. Iako slobodan,naš narod i dalje trpi nepravdu. Kao da pojedinci žele stavljati sol na ranu našem narodu. Ne žele dopustiti da ta rana zacijeli. A tome na žalost doprinose i naše vlasti koji nemaju hrabrosti raskrstiti sa prošlošću i staviti stvari na svoje mjesto. Vapiju kosti hrvatskih mučenika za pravdom pred Bogom. Viču iza svega glasa. Bog će sigurno svoje učiniti. A ljudi? Ljudi na žalost zaboravljaju. I to brzo. Vidimo to oko nas svugdje. Olako se prelazi preko nekih stvari, nevine žrtve se sve manje spominju radi lažnih pomirenja, Domovinom odzvanja pjesma onih koji su poticali rušitelje zemlje Hrvata. A narod ostaje gluh. A Bog?
Slušali smo danas u čitanjima kako je do Boga stigla vika o grijesima Sodome i Gomore. I Bog odluči provjeriti. I vidje strašne stvari! Ali Abraham pokušava spasiti gradove. I Bog mu obećava da će ih poštedjeti ako u njima bude deset pravednika. I svi znamo što je bilo. Završili su Sodoma i Gomora kako i dolikuje. Bogu jest stalo da spasi,a ne da uništi,i zato se upustio u razgovor sa Abrahamom. I poručuje Abrahamu da upozori pravednike i izvede ih iz grada prije uništenja. I izvede on svojeg nećaka Lota sa obitelji. Jer Bog ne želi da pravednici budu uništeni sa grešnicima. Ali i ne želi da se ljudi osvrću na stari način života. Želi novo. Čisto i pravedno. Okrećući se, Lotova žena nije bila spremna na novo. I ostaje pretvorena u stup soli. Zarobljena u starom. Okrenuta prema prošlosti. U Evanđelju vidimo kako Isus uči apostole molitvi. Znali su oni sigurno molitve koje su izgovarali u sinagogama. Ali od Isusa žele nešto novo. I Isus ih uči. Molitvu Očenaš. Molitva je to koju svi mi često molimo. U raznim prigodama. I kad slavimo i kad tugujemo. Međutim je li dok molimo razmišljamo o riječima koje izgovaramo? Ili se pogubimo u našoj rastresenosti. Imamo tako mnoštvo primjera kada se na svadbama osoba koje bi trebala izmoliti Gospodnju molitvu pogubi. Od treme ili nečeg drugog. U molitvu treba biti uronjen svim svojim bićem. Kada trebate neku uslugu od prijatelja, sigurno ne dođete pred njega a da ne znate što želite. Tako treba biti i sa molitvom koju upućujete Bogu. Ona treba biti iz srca. Kako za zahvalu,tako i za potrebu. Današnji čovjek kao da se pomalo udaljio od molitve. Način života i moderno razmišljanje ubijaju u čovjeku ono duhovno. To se često vidi i u našim crkvama tijekom svetih misa. Koliko vjernika ostane stajati kod posvećivanja kada je Isus osobno na oltaru pod prilikama kruha i vina. Je li to poštovanje prema Bogu? Koliko ih ostane stajati kod molitve Jaganjče Božji! Zar je i to poštovanje prema Bogu? Ponekad je tužno vidjeti ljude na koji način dolaze i primaju pričest. Sve to proističe iz našeg unutarnjeg odnosa prema Bogu. Od molitve. Današnji čovjek postaje pomalo ohol. Misli da mu Bog ne treba. Gradi sebi kule babilonske u koje se uzda. Misli da može sve! Ali molitva jest temelj svakog kršćanina. Ona jest njegov osobni odnos sa Bogom koji produbljuje kroz život. Molitvom vjernik teži savršenstvu da bi postigao život vječni. Ali mnogi često zaboravljaju da molitva nije samo zahtijevanje. To je i zahvaljivanje. Na svim darovima koje smo Božjom milošću i svojim zalaganjem postigli. I kršćanin ne smije prestati moliti. Niti zahvaljivati. I vidjeli ste u molitvi o oprostu. To je također danas teško. Ali tražeći oprost,moramo ga i dati. Ali oprost ne znači zaborav. Kako na ovom svijetu,tako i u vječnosti. Grijeh treba očistiti. Pokora,dobra djela, a posebno molitva čovjeku pomažu u nastojanju da bude bolji. Zato dragi prijatelji ustrajte u molitvi. Budite uporni. Jer izreka veli: Kada vam se čini da je Bog zatvorio vrata, sigurno vam je otvorio prozor. Mir vam i dobro!