Kardinal Robert Sarah, donedavni prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za talijanski je Il Foglio dao prvi intervju nakon odreknuća od službe koje mu je u veljači, zbog dosezanja standardne dobi za umirovljenje od 75 godina, udijelio papa Franjo, prenosi NCRegister.

Sarah se u razgovoru, osim vlastita odnosa s Franjom i papom u miru Benediktom XVI., dotaknuo i svojeg položaja skrbi o liturgiji, ali i pitanja politizacije vjere u Crkvi, kao i budućnosti Petrove stijene.

“Sretan sam što sam služio trojicu papa: sv. Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franju u Rimskoj kuriji više od 20 godina. Trudio sam se biti vjernim, poslušnim i poniznim slugom istine Evanđelja. Iako neki novinari neprestano ponavljaju iste besmislice, nikada se nisam protivio papi”, rekao je Sarah o odnosu s papom Franjom, te dodao: “Radije nego da govorimo o sebi, okrenimo se Bogu! To je poruka koju ponavljam godinama. Ako Bog nije u središtu života Crkve, ona se onda nalazi u smrtnoj opasnosti. Zacijelo je zato Benedikt XVI. rekao da je kriza Crkve u svojoj srži kriza liturgije, jer to je kriza odnosa s Bogom”.

Na suvremenu politizaciju religije Sarah se osvrnuo riječima: “Danas se u Crkvi odveć često ponašamo kao da je sve pitanje politike, moći, utjecaja i neopravdanog nametanja hermeneutike Drugoga vatikanskog koncila koje posve krši i nepovratno je suprotstavljeno Tradiciji. Veliku mi je patnju izazvalo svjedočiti tim frakcijskim borbama. Kada sam govorio o liturgijskoj orijentaciji i osjećaju svetoga, bilo mi je rečeno: ‘Protiviš se Drugom vatikanskom koncilu!’ To je netočno! Ne vjerujem da sukob između progresivaca i konzervativaca unutar Crkve ima ikakvog smisla. Te kategorije političke su i ideološke. Crkva nije polje političkog nadmetanja. Jedino što se računa jest tražiti Boga još dublje, susresti Ga i ponizno kleknuti kako bi Ga se štovalo”.

“Pojedini ljudi bez razloga ili mogućnosti pružanja konkretnih i vjerodostojnih dokaza insinuiraju da smo bili neprijatelji, što nije istina! Papa Franjo voli iskrenost. Uvijek smo jednostavno surađivali, unatoč novinarskim fantazijama. Na primjer, papa Franjo vrlo je dobro razumio i primio knjigu na kojoj sam surađivao s Benediktom XVI., ‘Iz dubine naših srca’. Nisam pred njim sakrivao svoju zabrinutost zbog eklezioloških posljedica propitivanja svećeničkog celibata. Kada me primio nakon objavljivanja knjige, kada su me medijske kampanje optuživale da sam lagao, on me je podržao i ohrabrio. Pročitao je i cijenio, kako se čini, potpisan primjerak koji mu je papa Benedikt XVI. u svojoj profinjenosti poslao”.

Na upit o vlastitoj budućnosti, ali i budućnosti Crkve, kardinal Sarah je hod Crkve kroz povijest i naš sadašnji trenutak usporedio s danom Gospodnje muke. Za svoju sutrašnjicu kaže: “Ponizno želim nastaviti podržavati promišljanje, molitvu, hrabrost i vjeru tolikih mnogih kršćana koji su dezorijentirani, zbunjeni i zapanjeni mnogobrojnim krizama kroz koje prolazimo u ovom trenutku: antropološku krizu, kulturnu krizu, krizu vjere, svećeničku krizu, moralnu krizu, ali iznad svega, krizu našeg odnosa s Bogom”.

“Član sam Kongregacije za kauze svetaca. Ondje s neizmjernom radošću vidim kako Crkve puca od svetosti. Sretan sam što očima Crkve mogu vidjeti impresivnu brojku toliko njezinih kćeri i sinova koji su ozbiljno shvatili Evanđelje i univerzalni poziv na svetost”, dodao je Sarah i zaključio:

“Crkva je produžetak Isusa Krista. Ona nije svjetovna institucija; njezino zdravlje ne mjeri se stupnjem moći i utjecaja. Crkva danas prolazi kroz svoj Veliki petak. Brod na sve strane propušta vodu. Neki je izdaju iznutra. Mislim na dramu i strašne zločine svećenika pedofila. Kako bi misija mogla biti plodonosnom kada toliko mnogo laži prekriva ljepotu Isusova lica? Drugi su u iskušenju izdaje kada napuštaju brod kako bi slijedili pomodne moći. Mislim na iskušenja sinodalnog puta u Njemačkoj. Za zapitati se je što će ostati od Evanđelja ako do toga dođe: stvarna tiha apostazija”.

Ali Kristova pobjeda uvijek dolazi kroz Križ, naglašava Sarah: “Crkva mora ići prema Križu i prema moćnoj tišini Velike subote. Moramo se s Marijom moliti kraj Isusova tijela. Motri, moli, čini pokoru i ispravljaj kako bismo bolje mogli proglasiti Pobjedu Uskrslog Krista!”