»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Svaki čovjek,svaka živina ili biljka na ovoj Zemlji ima svoj početak i kraj. Mogli bismo reći da to važi i za mnoge nežive stvari koje posjedujemo. Ništa nema vječni rok trajanja. Osim Boga. Bog je vječan. Naši putevi kroz život nisu uvijek lijepi i popločani. Često su posuti trnjem preko kojega moramo proći, zapreke su na našim putevima koje moramo preskočiti i nastaviti dalje. Mnogi na tim iskušenjima padaju, odustaju i ostaju negdje sa strane. Ima vremena,vele. Lako ću. Međutim, zaboravljaju da ako su oni zastali,nije zastalo vrijeme. Ono i dalje ide nezaustavljivo. I dok trepneš,primjetiš da si bliže svojem kraju nego početku. A snaga izdaje,dok su prepreke još tu. Možda i veće nego što su bile. Okrenuvši se oko sebe, ugleda čovjek pustoš u svojem životu. Neispunjene ciljeve, gubitak vjere i odijeljen od Boga čeka svoj kraj.
Turobno je ovo stanje za mnoge ljude koji u svojim životima teže samo za postizanjem moći i materijalnih dobitaka. Duhovnu stranu svojeg života zaboravljaju. Nedjelje su im kao i svaki drugi dan. Sa strepnjom za materijalno liježu, i sa strepnjom ustaju. Pouzdanje u Boga su izgubili,a vjera im postade običaj. I pun je krug zemaljski takvih ljudi. Takvih kršćana. Na žalost,ta duhovna pustoš osvaja i naš narod.
Svijet u svojem napretku ne gleda zakone prirode,ne mari za zakone Božje. I za sve to stiže kazna. Taj svijet uništava sam sebe. Mnogi vele da nas Bog kažnjava sa nepogodama. Očito ne znaju za Božje obećanje ljudima poslije potopa koje danas čusmo. I dadne Bog dugu kao znak tog obećanja. Ali sljedbenici grijeha i sotonskih nauma uzeše tu dugu kao svoj znak. Kao da je žele oteti kršćanima. I pod tim znakom duge čine najgnjusnije grijehe protiv naravi. Pune pakao svojim ponašanjem. Sami sebe osuđuju.Ali vjernici na dugu gledaju kao na znak obećanja,na znak spasenja,na znak povezanosti Neba i Zemlje. Kao most prema Nebu kojim nam treba svima poći. I ne dajte tu dugu dragi prijatelji. Ne dajte je sljedbenicima Sotone i grijeha.
Ne dajte da nam gaze i otimlju taj znak obećanja Boga prema ljudima.
Svima nam je na kraju poći u vječnost. Samo koju? Vječnih muka,vatre i najgore patnje ili radosti I zajedništva sa Bogom. Sami biramo svoj put. “Obratite se i vjerujte evanđelju! “ Isusov poziv nam svima. Hoćemo li ga poslušati? Ili ćemo pasti na našim životnim putevima i ostati u društvu zlog zauvijek. Neka nam zato ova Korizma bude novi početak života sa Bogom. I po završetku ovog korizmenog puta nastavimo naš hod sa Isusom. Mir vam i dobro!