Hrvatska, zemlja vrijednih ljudi, jake vjere, čvrstog domoljublja. Nekada zvana, predziđe kršćanstva. Mnogi našoj Domovini i danas tepaju takav naziv. Dragi prijatelji imamo li se pravo zapitati jeli to stvarno tako? Nismo znanstvenici, niti smo ljudi od velikih moći i znanja da bismo vršili neka istraživanja i prikazivali postotke o određenom ponašanju našeg naroda. Ovaj tekst bi više mogao biti namijenjen mlađem dijelu naših čitatelja. Dijelu našeg naroda kojeg još nisu zahvatila neka zla ovoga svijeta.
Jutri kada ustanete iz kreveta i nakon što zahvalite Bogu na prošloj noći i zazovete ga da vam bude u pomoći na danu koji je pred vama, što uglavnom učinite, ako imate vremena. Uz jutarnju kavu otvorite internet portale i novine u pisanom obliku. I možda vam to i ne bude baš mudra odluka. Jer naići ćete na svakavke naslove,a uglavnom su loši. Kao da je zlo preplavilo ovaj svijet. Nigdje nema lijepih i dobrih vijesti. Ubojstva, krađe, silovanja, ratovi…. Nepravda na svakome koraku. Raširilo se zlo i po našoj lijepoj Domovini. Mi što se vjernicima zovemo na sve ovo gledamo kao u nekom bunilu. Djelujemo izgubljeno i zbunjeno. Ovih dana je našu javnost posebno uznemirilo par vijesti. Puštanje himne u jednoj osnovnoj školi i optužba za silovanje počinjeno od strane jednog političkog moćnika,te navodno namještanje natječaja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svjesni smo da puno puta ovi naši tekstovi nemaju veze sa činjenicom da smo stranica jedne male župe. Da ti tekstovi mnogima idu na živce jer govore o neugodnim stvarima. Posebno ako se tiče politike ili političara. Vidjeli ste da smo kroz proteklo vrijeme uvijek isticali lijepe i napredne stvari koje čine naši ljudi na vlasti. Ali isto tako trebamo opominjati na loše. Posebno ako se radi o vjeri, moralu ili domoljublju. Na sve ove tri stvari se mnogi koji se natječu za povjerenje birača vole pozivati. Evo osoba koja je optužena za silovanje,vele da se pozivala baš na vjeru i moral. I obiteljske vrijednosti. A navodno iz sebe ima par propalih brakova i sada optužbu za silovanje. Koja je to dvoličnost? A ovaj slučaj o himni?! To je toliko nevjerojatno da bi moglo ići u rubriku vjerovali ili ne! Da u HRVATSKO državi,u HRVATSKOJ školi, netko dovodi u pitanje puštanje HRVATSKE HIMNE. I još se ravnatelj zbog toga pravda. I izjavljuje da mnoga djeca koja su druge narodnosti ili vjere za vrijeme sviranja himne sjede i nisu dužna ustati?! Tko je ovdje lud? U kojoj mi to zemlji živimo? Koju poruku ravnatelj šalje toj djeci i kakvi odgoj i poštovanje ta djeca stječu prema svojoj Domovini u kućnom odgoju? A najgore od svega je da HRVATSKA ministrica u HRVATSKOJ VLADI traži očitovanje od ravnatelja na ovaj događaj! Evo jednog prijedloga: pozivamo sve ravnatelje svih škola koji se ponose i kunu u svoje domoljublje da postupe isto. Da puste LIJEPA NAŠA DOMOVINO u školama kojim upravljaju. Počev od našeg Komina pa do ostalih mjesta. Da pokažu da živimo u slobodnoj zemlji Hrvatskoj. Gdje se slobodno može puštati HRVATSKA himna bez ikakvih posljedica. Gdje se slobodno može isticati raspelo kao simbol vjere koje nikoga ne vrijeđa i za koje su mnogi krv svoju prolili. O namještanju natječaja nećemo puno mudrovati. Skoro pa je javna tajna da se bez određenih poznanstava i veza ništa ne može učiniti,a u pojedinim slučajevima niti dobiti posao. Prestrašne su to stvari dragi prijatelji. A kakve su reakcije nas običnih ljudi na to? Mnogi na žalost to smatramo normalnim. Što je najgore postupamo po takvim pravilima ponašanja. Kao da smo se predali. Izgubili našu kršćansku hrabrost koju su imali naši preci. Jer očuvati vjeru u prošlim vremenima i prenijeti je na buduće naraštaje bilo je hrabro. I hrabro su naše bake i djedovi čuvali tu vjeru, svoje domoljublje, bili zatvarani i progonjeni,ali unatoč tome nisu odustajali. Postoji priča kako se branilo ići na hodočašće u Vepric. Međutim naši mještani na čelu sa župnikom ukloniše milicionera i prođu u brod koji je vozio iz Metkovića u Makarsku. I to sa župnim barjakom na čelu! Mi možemo samo zamoliti dragoga Boga da nam podari hrabrost naših starih. A vama mladima poruka: Ne dajte se uvući u ovaj glib nepravde i krivog ponašanja. Vi ste budućnost ove zemlje i na vama počiva budućnost ovoga naroda. U vašim rukama je moć. Nemojte bježati od problema nego se uhvatite u boj sa njime. Uz Božju pomoć ćete ga pobijediti. Neka vaša budućnost bude u domovini Hrvatskoj,a ne u tuđinskim gradovima i zemljama. I kao što sveti ivan Pavao II reče: Zemljo Hrvatska,Bog te blagoslovio! Mir vam i dobro!