Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja uputio je svoju poruku za Nedjelju Dobrog Pastira, 12. svibnja.
Poruku prenosimo u cijelosti:
Dragi mladi prijatelji!
U svojoj odgovornosti za budućnost naša Crkva i društvo, a i svatko na svoj način pozvan je posvetiti veću i trajnu pažnju mladima. Svjesna ovih stvarnosti, Crkva je prošle godine održala posebnu Sinodu o mladima čiji nas odjeci potiču da prignemo svoje uho glasu Duha te životu mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama. Mladi su blagoslov i zalog nade čitavog svijeta. U vama je već sada prisutna dinamična i otvorena budućnost u kojoj se očituju obrisi Božje ljubavi i uzdržavanja stvorenog svijeta. Pažnja i briga za mlade potrebne su nam ako želimo izbjeći ozbiljnu zabrinutost za naše danas i sutra, gdje u pitanje dolazi život vjere ugrožene ne samo duhovnim zamorom već i sve manjim rađanjem novih života unutar obitelji. Duhovna pustoš i zatvorenost životu opasnosti su za svaku vrstu poziva.
Poziv u život svima nam je zajednički. Da, pozvani smo u život jer ga primamo od drugih. Život je dar od Boga, koji nam ga poklanja u slobodi i otvorenosti naših roditelja Njegovoj stvaralačkoj volji. Iako svi primamo i baštinimo život od jednog zajedničkog nebeskog Oca, u Božjem planu širine i bogatstva različitosti svatko je od nas originalan i neponovljiv te ima svoje mjesto i nezamjenjivu ulogu – poziv unutar Crkve i društva. Dakako, nije uvijek jednostavno sa sigurnošću otkriti svoj poziv niti pronaći put njegova ostvarenja. Ali sigurno je da se otkrivanje ne događa bez molitve i van zajednice u kojoj se nalazimo i za čije dobro smo pozvani djelovati. Sami se ne možemo ostvariti. Drugi su nam potrebni i Bog nam preko njih progovara, a osobito nam je nužan onaj Drugi čiju volju smo pozvani uvijek iznova otkrivati i na nju radosno odgovarati.
Dragi mladi prijatelji, Isus Krist izabire i poziva svakoga od nas. U Lukinom evanđelju, prije izabiranja učenika Krist provodi dugo vrijeme na brdu u molitvi i zajedništvu s Ocem Nebeskim. Ni mi nemamo drugog načina u otkrivanju i odgovaranju na životni poziv. Vrijeme provedeno u osobnoj molitvi, slušanje i dijalog s Božjom riječju, milosno iskustvo sakramenata i sudjelovanje u životu Crkve, jedini su i nezamjenjivi putokazi u otkrivanju i življenju osobnog poziva!
Za svaki poziv i za svako zvanje u društvu a osobito u Crkvi Gospodin nas čini nositeljima jednog obećanja i traži od nas hrabrost s kojom preuzimamo na sebe „rizik s Njime i za Njega.“ Doista, obećanje i rizik dvije su bitne odrednice poziva koje možemo uočiti u slučaju izabiranja Šimuna Petra i svakog drugog učenika. Život Kristovog svjedoka kreće se unutar obećanja i rizika, vjere i pouzdanja. Ali Kristov učenik uvijek u sebi otkriva i jednu sigurnost: Bog nikada ne napušta one koje je pozvao i izabrao. On ostaje vjeran do kraja jer to je njegov temeljni atribut. On je Emanuel – s nama Bog!
Draga mladosti, Isus Krist i danas prolazi obalama našega života i ne želi zaobići našu barku privezanu uz rivu. Želi je odriješiti i na njoj zaploviti morima našega društva i svijeta kako bi Radosna vijest spasenja stigla do svakoga čovjeka. Nije dovoljno držati mreže na suhu. Ulov se događa samo kada su mreže u moru. Kako nam poručuje papa Franjo u svojoj poruci za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, ako vas Krist poziva da pođete s Njim, nemojte uvlačiti vesla u barku nego se pouzdajte u Njega! Ne dopustite da vas obuzme strah pred uzburkanim morem. Uvijek imajte na umu da onima koji ostave sve svoje i pođu za njim Gospodin obećava radost novog života koji ispunjava srce i daje životnost našem putovanju! (Usp. Poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, str. 4.) Nisi li možda i ti jedan/jedna od njih?