Postoji jedna izreka koja govori o pitanjima. Glasi otprile ovako: Je li čovjek pametan, možete pogoditi po njegovim odgovorima, a je li mudar, možete pogoditi po njegovim pitanjima. Razumjeli ste. Danas slušamo u Evanđelju pitanje postavljeno Isusu: Tko je moj bližnji? Pitanje je na mjestu. O odgovoru ćemo kasnije.
Da bi na ovoj zemlji vladao red moraju se poštivati zakoni. Bog je davno po Mojsiju dao zakone. Temeljne. Deset zapovijedi. Mnogi tvrde da kada bi čovjek samo poštivao ovih deset zapovjedi da ne bi na kzugli zemaljskoj bilo nereda. Tu vidimo mudrost Božju. I naravno nedostatak ljudski koji se ne želi osloniti na Boga. Imamo stotine i stotine zakona pa opet gajimo osjećaje da ništa ne štima u našem društvu kako treba. U prvom čitanju vidimo kako Mojsije govori narodu i tumači im zapovijedi Božje. Ponavlja im ih. Najvjerojatnije je tu nazočna druga generacija naroda koja nije bila tu kada je primio deset zapovijedi. Ponavljajući im želi da ti zakoni sažive sa ponašanjem naroda. Teško je to. Vidimo i sami. Mi koji smo vjernici sve teže se nosimo sa svijetom oko sebe. Sve je teže biti kršćanin danas. Jer na prvi pogled vidimo da bolje prolaze oni koji zaobilaze Božje zakone. Voze bijesna auta, imaju vile, putuju……a sve su to stekli ne poštujući zakone Božje. Imaju li Božji mir? Kako provode noći? Strahuju li za svoj život? Postaju li robovi svojeg načina života? Vrijedi li sve to? Očito takvim ljudima Božja riječ nije stigla do srca. Nisu oni puno pazili što Bog govori. Ta što će im On govoriti kada su oni od sebe stvorili male bogove. Donose zakone koji njima odgovaraju. I hvale se da su dobri. A usporede li možda oni te zakone sa osnovnim i jednim zakonom koji nam je Bog dao? Teško. Jer da ga usporede onda bi u onima za koje ti zakoni važe vidjeli brata čovjeka. Bližnjega svoga. I sada dolazimo do onoga pitanja na početku. Tko je moj bližnji?Vidjeli ste priču o milosrdnom Samarijancu. Pripadnik je to naroda kojeg Židovi ne podnose. Ipak on staje pomoći čovjeku u nevolji kraj kojega hladno prolaze i svećenik i levit. Nije taj Samarijanac očekivao protuuslugu za učinjeno djelo. Zar je moj bližnji samo onaj od kojeg imam koristi? Teško nama ako nam je razmišljanje takvo. Tog Židova su razbojnici prebili. Fizički. Međutim danas postoje razbojnici koji čovjeka uništavaju na mnoge druge načine. Psihički, materijalno….Lijepo je pomoći putem Caritasa, besplatnih telefona,recimo,ali možda nekad više vrijedi lijepa riječ. Razgovor. Stati sa bratom u nevolji. Utješiti ga. Dati mu do znanja da nije sam! Pozvani smo na takav odnos. Posebno mi vjernici. Zar Isus nije došao k nama dajući nam cijeloga sebe da nas spasi. Od glavnog razbojnika. Zla. Zato vjernik gladajući bližnjega u čovjeku slijedi Isusa koji nije gledao tko je tko. Takvi bi mi trebali biti. Možda bi to značilo početak oporavka i ozdravljenja društva u kojem živimo. Prestanak podijeljenosti. Možda našim djelovanjem damo snage našem društvu da krene naprijed. Da ostavi lažne bogove i prigrli jednog jedinog i pravog Boga i Njegov zakon: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Mir vam i dobro!