Peta je vazmena nedjelja. Jučer smo se prisjetili svetom misom i molitvom velike nevolje našeg naroda koju je doživio po završetku drugog svjetskog rata. Tisuće su ubijeni bez ikakva suđenja i bez ikakve krivnje. Ubijeni su samo zato jer su bili Hrvati ili nisu bili sljedbenici nove ideologije koja je bila protiv Boga. Živa je ta ideologija još, vidjeli smo to i jučer kada su mnogi pravdali zločin koji se događao u vrijeme kada su mnogi zahvaljivali Bog na završetku rata. Ali nevolje našeg naroda su ponovno započele. I trajale su desetljećima. Svjetlo u tom mraku je bila Crkva. Kriva je ta Crkva što je uz vjeru očuvala i dušu našeg naroda. Dala je ta Crkva mnoge svjedoke koji i danas svijetle kao putokaz kakvi vjernici trebamo biti. Među tim svjedocima najpoznatiji je naš blaženi Alojzije Stepinac.
I danas su u našem narodu, u našim gradovima, selima,u našim obiteljima,potrebni svjedoci. Vidjeli smo u prvom čitanju kako Barnaba i Petar obilaze zajednice vjernike prve Crkve svjedočeći i bodreći vjernike da ustraju u vjeri. Ljudima u potrebni svjedoci, potrebni su im ljudi koji će svojim primjerom u današnje vrijeme koje nije jednostavno za življenje vjere pokazati da nemaju straha niti od ideologija,niti od vlasti,niti od političara. Evanđelje je danas knjiga koje bi se svi trebali držati više nego ikada čitajući Isusove rječi. Čovjek,vjernik gdje se god okrene vidi izdaju svojih vjerskih uvjerenja. Kao da živi u poganskome svijetu,a ne u zemlji koja se diči svojim vjerskim nasljeđem,čiji poltičari se zaklinju u vjeru,a dopuštaju ponašanje i donose zakone koji sa vjerom nemaju nikakve veze. Što više tu vjeru izruguju. Izruguju zakone majke Crkve i Boga živoga. I gledajući vjernike u oči lažu im tražeći njihovo povjerenje. Traže pomoć od raznih emisara i slugu koje dovode iz vana, kojima nije važna riječ Božja. Novac i moć su njihovi bogovi. Pate takvi od punih dvorana i trgova gdje će im ljudi pljeskati i slaviti ih. Zašto se ne uzdaju u Boga? Zašto Njega ne pozivaju u pomoć? Vjernici ponekad kao da budu slijepi pa nasjednu na njihov med koji sipaju iz usta. Ljudima jest potrebna utjeha i ljubav. Ali istinska, ona kakvu nudi Isus Krist. Danas u Evanđelju Isus daje apostolima zapovijed: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« Jeste pročitali? To jest najveće svjedočanstvo po kojem će vas ljudi prepoznati da ste Kristovi. Ali ta ljubav vjernička ne treba biti slijepa i naivna. Treba se znati oduprijeti zlu i prijetvornosti. Vjernik mora biti osoba koja zrači optimizmom, vedrinom. Isus želi da nas ljudi po tome prepoznaju. Ako je Bog sa tobom,tko može protiv tebe dobri čovječe. To jest razlog tvoje vedrine i tvoje moći. Tvoje neustrašivosti. Neka zato vaša djela govore kome pripadate i tko ste. Lijepa riječ susjedu, prolazniku, pomoć nekome u nevolji….Znate, mnogi se danas predstavljaju kao kršćani. A pokazuju li to svojim djelima? Zato dobri brate kršćanine neka o tebi govore tvoja djela. Bog će te na kraju za njih pitati. Ne za vlast ili moć ili ugled koji si imao. Pitat ćete za tvoja djela. Jesi li opravdao ime kršćanin koje nosiš! Mir vam i dobro!