Ma pogledaj ti njega, psuje ko kočijaš, a pjeva u crkvenom zboru! Gledaj ti nju, rastavila se, a sada propovijeda nama kako treba živjeti u skladu sa Božjim zapovijedima. Lopov, sve je pokrao. Lažac, nema koga nije prevario…..Ovo su samo neke od osuda koje mi vjernici, kršćani govorimo o drugima. Imamo li pravo osuđivati ljude? Brata čovjeka? Uzimaju li ljudi često moć koja pripada samo Bogu u svoje ruke? Nažalost da! I to često. Ne samo danas već je tako bivalo i kroz povijest. I puno puta u tome su na žalost prednjačili ljudi od vjere. A jeste li slušali današnje Evanđelje? Radi se o događaju kada pred Isusa dovode bludnicu. Traže od Njega da je osudi. On poče pisati po pijesku. Možda je pisao grijehe nazočnih. I pokušao dati im do znanja da kao što vjetar briše to što je po pijesku napisano, tako iskreno kajanje briše grijehe. I kaže im: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen. I to je bilo dovoljno! Otišli su. Spoznali su svoje grijehe! Imamo li snage mi koji se nazivamo vjernici, katolici, postupati tako u svojem životu? Ili više postupamo kao farizeji! Oko vrata nam vise pozlaćeni križevi, oko ruku narukvice sa vjerskim motivima, busamo se u naša vjernička prsa, a kada treba postupati po Isusovoj onda nas nigdje nema. Zar to ne liči farizejima? Zar farizejština nije propvijedati vjeru u Boga, a proći kraj siromaha bez da mu pomogneš? Zar farizejština nije vikati da si vjernik katolik, a biti na svetoj misi jednom ili dvaput godišnje? Zar farizejština nije sjediti u prvim klupama u našim katedralama i pozdravljati sa hvaljen Isus, a donositi zakone koji se protive katoličkom moralu ili podržavati ubojstvo djece? Zar nije farizejština od nas vjernika glasovati za takve ljude! Vidite li sada koliko je to rašireno u našem narodu! U nama samima. Dragi prijatelji, priblažava se vrijeme Uskrsa. Slijede i uskrsne ispovijedi. Zar ne bi bio red da se istinski vjernik pomiri sa svojim Bogom? Mnogi će reći da se sa Njim nisu ni svadili. Ali stanje grijeha je na neki način svađa sa Bogom. Treba poslušati svetog Pavla danas u poslanici: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Ta znate kako se lijepo osjećate poslije ispovijedi. To je olakšanje koje čovjeku donosi milost Božja koja ga je oslobodila svake krivnje. Dakle cijenjeni čitatelju, vjerniče, znaš što ti je činiti: ne osuđuj grješnika već grijeh, pomiri se sa Bogom i odbaci grijeh koji te tišti. Znate, oni koji u svojem srcu zadržavaju osudu drugih, oni se udaljavaju od Boga, odlaze, a Bog i Njegova milost ostaju sa raskajanim čovjekom. Ta zar blizina Božja nije potrebna svakom čovjeku da lakše ustraje u svakoj svojoj odluci. Posebno onoj da se okane grijeha. Mir vam i dobro!
Župa sv. Ante – Komin
Splitsko makarska nadbiskupija