Nedjelja je četvrtoga dana mjeseca kolovoza. Dan je to prije možda najdražega državnoga praznika svih Hrvata i ostalih koji iskreno vole ovu zemlju. Sutra slavimo krunu svih napora da naša Domovina postane slobodna na cijelom svojem državnom području. Mnogi su svoj život položili za ovu mogli bismo reći svetu stvar. Nisu gledali samo na sadašnjost,već su mislili i na budućnost. Nisu bili sebični. Ta mnogi su dali svoje najbolje godine, a neki i svoj život. Jesu li postupili nerazumno i jeli njihova žrtva bila uzaludna. Jesu li oni svoj život potratili u ispraznosti? Naravno da nisu. Živjeli su i umrli časno. Da bi njihovi potomci uživali slobodu.
Ipak danas smo u prvom čitanju slušali propovjednika da viče o ispraznosti. Spominje on tako da čovjek koji se trudi i stekne puno stvari u svojem životu,sve te stvari mora ostaviti drugome kada pođe na susret sa Gospodinom. A taj kome to ostaje nije se niti male trudio oko toga. Mnogi bi rekli da to nije ni pravo ni pošteno. Ali Bog je dao čovjeku slobodnu volju i nitko ga ne goni da čini takve stvari. Mnogi nastojeći postići i steći što više.Imaju neumjerenu želju za posjedovanjem. Postaju veliki materijalisti. I to je ta ispraznost o kojoj propovjednik govori. Tražeći samo materijalno,.zaboravljaju duhovno. Bog im postaje njihovo bogastvo. Postaju robovi toga bogastva. Materijalno zapovjeda njihovim načinom života. Nestaje im vremena za sve osim za rad da steknu sve više. I kada se približi kraj mnogima se otvore oči ali bude kasno. Tražeći samo bogastvo u svojem su životu izgubili Boga. Otišli su u ništavilo i prazninu. Težnji za bogastvom i moći sveti Pavao u drugom čitanju pridodaje i bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu . Poziva nas „Ne varajte jedni druge!“ Koliko nam danas znače ove poruke svetoga Pavla? Vidjeli smo da je moralnih kriza bilo i kroz povijest. Nisu današnja vremena iznimka. Možda je to u našem narodu dublje uhvatilo korijena jer smo desetljećima bili službeno naučavani da Bog nije bitan u našem životu. Pokušavalo se stvoriti društvo bez Boga. I sada se osjećaju posljedice. Teško je to ispraviti. Vidimo da u Evanđelju Isusu biva postavljen zahtjev da bude posrednik među braćom u dijeljenju imovine. »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama“,govori Isus. Upozorava nas sve obraćajući se tom čovjeku. „Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Tako nam Isus veli. Koliko puta ste čuli izreku: Bio je dobar dok ga moć i bogastvo nisu iskvarili. I često je to istina. Kad se pojedini ljudi dočepaju moći i bogastva postaju oholi. Srce im postaje zarobljeno žudnjom za moći i pohlepom. Tome se oduprijeti mogu ljudi jake vjere. U kojima duhovno nadvlada ono materijalno. Jer znati raspolagati sa materijalnim ne znači da se zna upravljati i sa životom. Steći novac da bi ga kasnije trošio recimo na liječenje nije sigurno svrha ljudskog života. Trčati za novcem a zanemariti svoju obitelj,odgoj djece ili zapustiti odnose prema starim roditeljima sigurno nije dobro za čovjeka,a ni Bogu nije drago. Treba naći mjeru. Bogataš iz Evanđelja je pomislio da je tu mjeru našao. Ali nije. Kad je bogastvo spremio u žitnicu,duša mu se odijeli od tijela. I bogastvo ostade. A duša dođe pred Boga. Promislite sada svatko za sebe: Ukoliko me Bog u ovom trenutku pozove,što ću mu donijeti? Opravdanja? Nisam imao vremena? Pusta zavaravanja koja kod Boga ne pale. Uzalud se ljudi tješe dragi prijatelji. Boga se prevariti ne može! Oni koji ustraju u svojem neposluhu, izbjegavanju svetih sakramenata, pogrđuju nedjelju i blagdane radom,čemu se imaju nadati. Mogu se jedino zavaravati da Bog ne postoji. Ali postoji i kaže na kraju današnjeg Evanđelja: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« Riječ Gospodnja. Mir vam i dobro!