Krajem ovog ili idućeg tjedna, prije saborske ljetne stanke, očekuje se glasovanje o Zakonu o civilnim stradalnicima Domovinskog rata. Nacrt prijedloga Zakona donijelo je Ministarstvo branitelja 17. prosinca 2020. Novi, jedinstveni zakon kojim će na jednom mjestu biti regulirana prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata potreban je jer i nakon 25 godina od završetka Domovinskog rata ne postoji adekvatni pravni okvir za civilne stradalnike iz Domovinskog rata, stoji u prijedlogu. Ovim bi se zakonom trebalo jasno definirati pojam civilnog stradalnika te prava koja bi na temelju stradanja trebao ostvarivati. Međutim, Zakon previđa da ne postoje registri pomagača srpskog agresora koji bi se sada mogli okoristiti ovim zakonom.
Rasprava o ovom zakonu u Saboru održana je u srijedu u kasnim večernjim satima i protegnula se i nakon ponoći.
MOST-ov Miro Bulj, Stipo Mlinarić Ćipe (Domovinski pokret) i Marijan Pavliček (Hrvatski suverenisti) upozorili su na nepostojanje registra branitelja te izrazili bojazan da bi tim zakonom mogli biti obuhvaćeni i oni koji su vršili agresiju i njihovi pomagači.
Mlinarić je poručio da se zakon donosi zbog koalicije vladajućeg HDZ-a s SDSS-om.
“Simptomatično je da je i Srpsko narodno vijeće dalo suglasnost za ovakav zakon. Ovakav prijedlog zakona je proizvod koalicije na državnoj razini gdje vladajući po tko zna koji put popuštaju svom strateškom koalicijskom partneru.”, upozorio je Pavliček dodajući da hrvatske institucije nemaju popis svih osoba koje su sudjelovale u agresiji i u paravojnim postrojbama istaknuvši kako tu leži najveći problem i njihova bojazan, naveo je da su Hrvatski suverenisti dali deset amandmana kako bi se onemogućilo neprijateljima ove države da ostvare prava.
“Konačnim prijedlogom zakona otvara se mogućnost, ne samo stradalim civilima na nekad okupiranim područjima, već potencijalno i pripadnicima Vojske tzv. SAO Krajine ostvarivanje trajnih prava od Hrvatske države.”
Ministar branitelja Tomo Medved odbacio je sve te optužbe.
Podrška prijedlogu zakona kojeg je predstavio Medved došla je i s lijeve strane spektra. Tako su Urša Raukar (Možemo) i Sandra Benčić (Možemo) pozdravile zakon, pri čemu je Benčić ustvrdila da bi se zakon trebao odnositi i na žrtve zločina hrvatske strane, a obje su ustvrdile da postoji mogućnost diskriminacije osoba s obzirom na etničku pripadnost.
Prijedlog Zakona podržala je i SDP-ova Vesna Nađ koja je navela da su vladajući zapravo preuzeli SDP-ov prijedlog koji je bio u nacrtu za vrijeme SDP-ove vlasti, ali su se tada protiv njega pobunili branitelji prosvjedujući u Savskoj ulici.
“Što tada nije bilo dozvoljeno Fredu Matiću, sada je dozvoljeno Tomi Medvedu. Tada ste nas optuživali da želimo izjednačiti žrtvu i agresora, no očito je da danas neće biti šatora”, rekla je Nađ i dodala: “Drago nam je da je Vlada prihvatila smjer koji im je SDP-ova vlada pokazala”. Na to je burno reagirao ministar Medved govoreći kako predloženi zakon nije na tragu SDP-ove ideje.
Što donosi novi zakon?
Civilni invalidi, stradalnici Domovinskog rata kao osnovno pravo trebaju ostvarivati osobnu invalidninu, a njen iznos ovisit će o statusu i stupnju oštećenja organizma. Najveći iznos od 3824 kune mogu ostvariti samo najteži invalidi sa stopostotnim oštećenjem organizma. U prijedlogu zakona navodi se da “pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja, ne mogu ostvariti statuse i prava iz ovoga zakona”. Status i prava trebali bi se utvrđivati upravnim postupkom temeljem dokumentacije koju su izdala isključivo nadležna tijela Republike Hrvatske. Na podnositelju je zahtjeva obveza dokazivanja navoda na kojima se zahtjev temelji. U tu bi se svrhu trebali koristiti podaci iz službenih evidencija Republike Hrvatske.
Tijekom okruglog stola u organizaciji Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske pod nazivom Zašto je važan Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata?, ministar Medved je poručio:
„Pravnu sigurnost koju smo pružili hrvatskim braniteljima donošenjem novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao i obiteljima osoba nestalih u Domovinskom ratu, pružit ćemo i civilnim stradalnicima. To je dug države i društva prema nevinim žrtvama Domovinskog rata, odgovor na potrebu i obavezu rješavanja još uvijek neriješenih pitanja iz Domovinskog rata, kao i zadovoljavanja pravde prema svima čiji su životi ugrađeni u temelje suverene i neovisne Hrvatske,“ kazao je ministar Medved.
Predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane Josip Đakić požalio se kako su se i među članovima Odbora pojavile određene sumnje u odredbe zakona. „Ne razumijem zašto se iz svakog pozitivnog koraka pokušava izvesti nešto negativno,“ zapitao se. Ponovio kako je u više navrata jasno isticano tko ne može ostvariti prava temeljem tog zakona.
Što je sporno?
Zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić je u razgovoru za Narod.hr objasnio sporne točke ovoga zakona. Pojasnio je kako je upravo članak 5. zakona sporan jer, iako predviđa da se ovim zakonom ne mogu okoristiti “pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja”, Republika Hrvatska ne posjeduje popise pripadnika neprijateljskih snaga za većinu okupiranih područja.
“Pomagači pripadnika vojnih i paravojnih postrojbi kao što su kuhari ili medicinske sestre, ne stoje ni na jednom popisu”, rekao je Mlinarić ukazavši na postojeću opasnost da se novim zakonom okoriste upravo te osobe. “Ja ne dijelim nikoga po nacionalnosti. I ako je bilo tko kao civil stradao zbog agresorskog napada, treba dobiti naknadu. Ali ne smije ju dobiti ako je sudjelovao ili potpomagao taj isti napad.”
Kao ključan problem ovoga zakona Mlinarić vidi tendenciju izjednačavanja žrtava okupatora i okupiranih te stvaranje i podupiranje mita o “građanskom ratu na ovim prostorima”, kako Srbija još uvijek govori o Domovinskom ratu. “Financijske naknade najmanji su problem. Ali ključno je to što se ovim zakonom ide bliže proglašavanju Domovinskog rata građanskim ratom. Postavlja se znak jednakosti i korak smo bliže govoru o građanskom ratu, što Srbija dan-danas čini. Zašto Republika Hrvatska nije podigla tužbe protiv Srbije za iste te civilne stradalnike? Srbija treba platiti ove naknade, a na kraju će ih financirati hrvatski porezni obveznici, i to za žrtve na obje strane. To je nedopustivo.”
Konačno je pojasnio kako SDSS-u ovaj zakon ide u prilog iz očitih razloga, a njime se prikuplja i glasačka mašinerija za HDZ s kojim je u koaliciji. Tijekom tiskovne konferencije Mlinarić je podsjetio da je Dragana Jeckov javno u sabornici priznala da se “ovaj zakon donosi za ljude koji su bili po zatvorima u Osijeku, u Zagrebu, u Splitu, u Lori. Medved, HDZ i Đakić spuste glavu na to. Ja nisam tada, neću ni danas”, poručio je Mlinarić.
Podsjetio je i kako prijedlog ovog zakona ulazi u drugo čitanje tek sada, a da će glasovanje uslijediti netom prije ljetne stanke – kad je fokus javnosti smanjen, a na što je on ranije jasno upozoravao. Mlinarić je i ranije isticao kako je HDZ “prisiljen da to provede zbog koalicijskog dogovora. Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata koalicijski je sporazum HDZ-a i SDSS-a, prevara svih prevara i ponižavanje hrvatskog naroda. Osam tisuća ljudi koji su rušili državu bit će plaćeni od strane hrvatskog naroda 3400 kuna.”, istaknuo je ranije u razgovoru za Narod.hr zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić.
Što je Domovinski rat za SDSS, člana vladajuće koalicije koja donosi sporni Zakon?
Podsjetimo, nakon prošlogodišnjeg odlaska Miloševića u Knin, koalicijski partner Plenkovićevog HDZ-a, SDSS za koje je Oluja etničko čišćenje, inzistirao je da HDZ-ovi predstavnici u vlasti dođu na obilježavanje stradanja srpskih civila u Gruborama. Plenković je tada dogovorio odlazak izaslanika u Grubore (mnogi smatraju iz svojih osobnih političkih interesa, a kako bi sastavio Vladu) suprotno interesima hrvatske države te zločin koji je bio iznimka podigao na razinu sistematskih zločina i napada koje je počinio komunistički te velikosrpski režim.
Zločin u Gruborima predstavlja odstupanje od pravednog postupanja hrvatske vojske prema ratnim zarobljenicima i civilima u tijeku vojnih akcija u kojima su oslobađali svoj nacionalni teritorij. Važno je napomenuti kako iza zločina u Gruborima nisu stajale institucije hrvatske države. Za razliku od Grubora, Macelj, Goli otok i brojna druga stratišta diljem zemlje primjer su sustavnog terora nad zarobljenicima, hrvatskim stanovništvom te civilima. Grubore je Plenković ovim postupkom izjednačio s komunističkim te srpskim zločinima tijekom Domovinskog rata i nehumanim postupanjima koji su bili pravilo i službena politika komunističkog i srbijanskog režima. Naime, ovim činom, individualizirani zločin počinjen u Gruborima, izjednačava se sa Golim otokom, počinjenim od strane zločinačkog, komunističkog i jednopartijskog režima te VRO Olujom koja je dokinula velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, kao i Maceljom koji je najveće stratište unutar granica Republike Hrvatske s do sada 1.163 utvrđenih hrvatskih žrtava komunizma.
“Zločini protiv Hrvata i Hrvatske, okupacija, bili su sustavni, službena politika Beograda i KOS-a, dok su zločini nad Srbima, civilima, bili incidenti vrijedni dubokog žaljenja, no iza njih nisu stajale institucije hrvatske države, to su bile hijene rata s hrvatske strane, a ne hrvatski general, ministar Šušak, Tuđman… Uz podsjećanje na ovaj Miloradov “državotvorni” intervju, čestitam Pupovcu obljetnicu “Oluje” kojoj će prisustvovati i njegov čovjek, a još više mu čestitam na tome što je Tomu Medveda poslao u Grubore. Tamo ni jednom predstavniku institucija RH nije mjesto jer, utvrđeno je u Haagu, nemaju veze s tim zločinom. Izuzev DORH-a”, pisao je tada Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Pupovac je još 2006. u javnosti kompromitirao oslobodilačku operaciju Oluja
Vječiti koalicijski partner HDZ-a Milorad Pupovac, u vrijeme dok je podržavao i vladu HDZ-a 2006. godine, bez dlake na jeziku izjavio je da postoje indicije da su prvi predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman i monstruozni zločinac i pokretač genocida na prostorima Jugoslavije, predsjednik Slobodan Milošević, postigli – dogovor oko Oluje.
„Indicije o tome da je takav dogovor postignut prije Oluje su se mogle vidjeti, primijetiti ili čuti iz međunarodnih krugova, ako hoćete, prisutnih u Hrvatskoj u to vrijeme. A mogli su se kasnije čuti, već kod Medačkog džepa mnogi ljudi su počeli sumnjati da postoje neke vrste dealova (dogovora op.a.), s obzirom na to što se događalo, kako se događalo i kakav je ishod bio u ponašanju, s jedne strane međunarodnih snaga, s druge strane prisutnih zapovjednika krajiške vojske i njihovoga ponašanja“. Naravno, Pupovac u svom stilu nije konkretno i argumentirano naveo koji su to „međunarodni krugovi“ i o kojim se osobama radi. Također nije naveo o kojim se zapovjednicima „krajiške vojske“, kako je Pupovac nazvao ove fašističke snage koje su držale pod okupacijom dijelove Hrvatske nakon izvršenog genocida nad Hrvatima, te niti o kakvom se „ponašanju“ radi.
Pupovac u Hrvatskoj kadrovira Srbe za koje je Oluja etničko čišćenje
Zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić te Milan Vrkljan ranije su poručili da kadrovi koje Pupovac postavlja po javnim poduzećima, agencijama i lokalnim samoupravama, u dogovoru sa Plenkovićem, drže da je Oluja bila etničko čišćenje, genocid na Srbima.
“Znamo na kojoj ste strani bili u ratu za slobodu i nezavisnost Hrvata devedesetih ili kako kaže vas današnji predsjednik u vrijeme nekih sukoba na ovim prostorima. Danas ste na strani onih koji prozivaju utemeljitelja vaše zajednice i prvog predsjednika slobodne Hrvatske, Franju Tuđmana, da je odgovoran za rat devedesetih, da je počinio etničko čišćenje, genocid nad Srbima”, poručili su tada Pupovcu i SDSS-u.
Izvor: narod.hr