Na kraju svoje propovijedi, mons. Kutleša pred vjernike je stavio Mariju kao uzor ustrajne i strpljive molitve, čvrste i nepokolebljive vjere, nade koja ne postiđuje i samoprijegorne ljubavi, te ih potaknuo na sklad molitve i djela.
Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je na Gospinu Otoku predvodio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, mons. Dražen Kutleša, u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom, mons. Marinom Barišićem, don Rankom Vidovićem, župnikom Župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom, i ostalim svećenicima, izvijestila je Nadbiskupija.
Prije samoga početka euharistijskoga slavlja, riječ pozdrava uputio je nadbiskup Barišić. Naglasio je da je ovogodišnja proslava Male Gospe posebna, ne samo zbog specifičnih uvjeta nego zbog darova nebeske Majke nama, svojoj djeci, i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji: posvete bazilike i novoga splitsko-makarskoga nadbiskupa koadjutora, mons. Kutleše.
U svojoj je propovijedi mons. Kutleša, tumačeći evanđeoski tekst o svadbi u Kani Galilejskoj, naglasio snagu i plodove Marijine molitve, te ono što možemo naučiti od Nje koja je najuzvišenija od svih ljudi.
– Marija je došla u Kanu Galilejsku radovati se s mladencima, biti s njima u njihovoj sreći i pokazati im što osjeća iskreno iz duše – rekao je nadbiskup, dodavši da u Njoj vidi poziv vjernicima da budu oni koji će širiti radost i radovati se dobru bližnjega.
Govoreći o prvom Isusovu čudu u Kani Galilejskoj, pretvaranju vode u vino, naglasio je kako je Marija primijetila potrebu mladenaca i svojom ih pravodobnom intervencijom spasila od sramoćenja. U tom je svjetlu potaknuo na promišljanje o tome jesmo li mi ti koji ćemo okrenuti svoje lice prema ili od čovjeka u potrebi.
– Hoćemo li po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju biti ljudi koji će suosjećati s drugima, biti oni koji će ući u ‘kožu’ drugoga i razumjeti njegove potrebe i osjećaje; ili ćemo željeti patnju i sramotu drugoga kako bismo uživali u njegovoj nesreći? – upitao je.
Posebno se osvrnuo na opasnost licemjerja u našem narodu, među vjernicima, kazavši da se Hrvati toliko puta diče da poštuju obitelj, svoj dom, Boga, a ponašaju se sasvim suprotno od toga.
– Uglađeni smo izvana, a iznutra agresivni i grubi. Ne bismo li u svojoj obitelji trebali pokazivati najblaže i najbolje lice, a ne nasilno i grubo? A prema onima koje ne poznajemo ljubazni smo. Koliko dijalogiziramo u obitelji? Koliko smo koncentrirani samo na sebe ili želimo čuti i vidjeti drugoga? Kao što svaka majka poznaje potrebe svoje djece, tako naša nebeska Majka Marija vidi naše potrebe, samo mi često želimo ono što nam šteti, a ne ono što nam istinski treba – upozorio je mons. Kutleša.
Na kraju svoje propovijedi, mons. Kutleša pred vjernike je stavio Mariju kao uzor ustrajne i strpljive molitve, čvrste i nepokolebljive vjere, nade koja ne postiđuje i samoprijegorne ljubavi, te ih potaknuo na sklad molitve i djela.
– Budimo vjerni ljudi, vjerni Bogu, svojoj obitelji i svojoj domovini. To možemo jedino ako istinski i pošteno djelujemo, kako u svojoj obitelji tako i u društvu – zaključio je mons. Kutleša.
Na kraju euharistijskoga slavlja, nazočnima se obratio župnik, don Ranko Vidović. Zahvalio je nadbiskupu Barišiću što je svake godine na Malu Gospu u Solinu, a nadbiskupu Kutleši na snažnoj propovijedi. Pozvao je vjernike da mole za svoje svećenike i da ih ne osuđuju kad pokleknu, te da budu prepoznatljivi kao Marijina djeca.