Evo prošla je proslava našeg župnog zaštitnika svetog Ante. I bilo je lijepo. Započeli smo je svečano prvim danom trodnevnice. Završili večernjom svetom misom na sam njegov blagdani blagoslovom djece. Neki će tvrditi da je moglo biti i bolje. Da je bilo malo svijeta. Da je bilo vruće…..ali to je tako i ne treba zamjerati svijetu što sipa takve kritike. Ta zbog takvih mi trebamo nastojati biti bolji. Iako ti koji kritiziraju često sa ničim ne doprinose napretku zajednice u kojoj žive. Mi smo svetog Antu proslavili onako kako najbolje znamo. I čuli smo puno lijepih riječi od strane hodočasnika što se tiče organiziranosti i svečanosti. Jedna rečenica čovjeka koji je išao u procesiju jest bila posebna. Vidiš,veli on, kako Kominjanima ne smeta vrućina kada slave svojeg zaštitnika. A sigurno imaju najdulju rutu procesije. Nasmijali smo se tiho i stisnuli mu ruku. Ta procesija jest na neki način javno svjedočenje vjere. Vjere naših otaca koju su nam usadili i koju su nam mnogi htjeli iščupati. Javno svjedočenje vjere jesu i krunice koje imamo u našim automobilima. Kako je lijepo vidjeti naše mještane kada prođu kraj Križa da se poklone ili prekriže. Javno i bez ikakva srama. Raspela po našim ustanovama su također znak vjere našeg naroda. Čak je i europski sud dosudio da raspela ne vrijeđaju nikoga. Ali u našoj domovini Hrvatskoj to mnogima smeta. Tako se neki dan nađe osoba koja želi izbaciti križ iz jedne osnovne škole u Zagrebu. I navodi on neke svoje argumente koji ne drže vodu. Inače je čovjek doselio iz susjedne države Srbije i sklopivši životno partnerstvo sa našim državljaninom,kako vole nazivati te grešne zajednice, stekao pravo života u Hrvatskoj. Čovjek aktivno sudjeluje u društvenom životu zastupajući svoja stajališta, hoda on aktivno i po ovim maškaranim paradama ponosa,kako ih vole nazivati.Ali to je njegovo pravo koje mu nitko ne smije oduzeti. Isto tako bi trebalo biti i sa nama vjernicima. Zar nije naše pravo vidjeti simbol naše vjere u javnom prostoru? Vrijeđa li to ikoga? Kome to smeta? Vjernike u ovoj zemlji isto puno toga vrijeđa pa ipak nastojimo to sve strpljivo podnositi. Nekada bi trebalo bubnuti šakom od stol i reći DOSTA. Ali kao da se pomalo uvlači strah u vjernike. Ne žele se zamjerati. Evo uskoro će svetkovina Tjelova. Svečane procesije će biti po svim mjestima u Domovini. Tako će biti i u našoj župi. Oko crkve ili oko sela,svejedno. Ali ćemo pokazati raskoš i svečanost slaveći svetkovinu Tjelova. I od toga ne treba bježati niti se stidjeti. Sve lijepe stvari u našem životu slavimo svečano. Zašto ne i u Crkvi?! Bl. Alojzije Stepinac je u jednoj propovijedi napomenuo kako su liberali i francuski “prosvjetitelji” (oni koji su planirali Francusku revoluciju) strepili pred svečanim i sjajnim crkvenim obredima:
“Kada je, dakle, 1775. tadašnji Sveti Otac papa proglasio jubilejsku godinu i bezbožni D’Alambert vidio kako ljudi grnu u crkve i kako se vidno popravlja život kršćana, poviknuo je: ‘Ovo je revoluciju odgodilo barem 20 godina.’ A bezbožni Voltaire je uskliknuo: ‘Još jedan takav jubilej, i naša je filozofija propala.’ ”
I zato dragi čitatelju,vjerniče, svojim djelovanjem ne smiješ dopustiti da protivnici vjere Crkvu ponovno potjeraju u katakombe. Živi svoju vjeru, očituj je i pokaži vjernički i kršćanski ponos. Mir vam i dobro!
