Prof. Marušić: Kraus pokušava prijevarom nametnuti selektivnu zabranu simbola totalitarnih režima

Foto: narod.hr, fah, montaža narod.hr

Poštovani hrvatski građani,

dana 7. travnja 2021. objavljena je vijest da je društvo oko g. Ognjena Krausa zatražilo da Hrvatski sabor dopuni Kazneni zakon tako da se zabrane simboli i znakovlje svih totalitarnih režima osim komunističkih.

Ognjen Kraus je (bivši) komunist koji se za tu prigodu maskira kao predsjednik zagrebačke Židovske općine da bi na račun stradanja Židova u II. svjetskom ratu dao dodatnu težinu svojem komunističkom zahtjevu i prikrio da je to komunistički a ne židovski zahtjev. (Zahtjev, naravno, podržava i g. Milorad Pupovac.)

Kraus i njegovi sigurno znaju za sve Rezolucije Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima i trebao je tražiti zabranu i komunističkih simbola i znakovlja! On zna da je Hrvatski Sabor, u skladu s rezolucijama Europskog parlamenta, 30. lipnja 2006. godine posebnom Deklaracijom (NN 76/2006) također osudio sve totalitarne, nedemokratske režime, dakle i komunistički. Ali osudu komunističkoga režima u svojemu traženju preskače, rugajući se u lice tom istom Hrvatskom Saboru – kao da Sabor ne zna da je svojom Deklaracijom osudio i komunizam.

Zar g. Kraus misli da građani Republike Hrvatske ne znaju za rezolucije Europskog parlamenta i za Deklaraciju Hrvatskog Sabora o totalitarnim režimima?

Zar on misli da je važniji građanin Republike Hrvatske od svih nas ostalih, pojedinačno i skupno, i da može od Hrvatskog Sabora zahtijevati postupanje suprotno Deklaraciji tog istog Sabora?

Pročitajte pažljivo sažetak rezolucije (2019/2819(RSP):

“Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe 

koju je Europski parlament usvojio 19. rujna 2019. Tom rezolucijom je Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih totalitarnih režima. U njoj se, između ostaloga, podsjeća da su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“, a također i poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režim“.

Europski parlament u toj Rezoluciji izražava zabrinutost jer „u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi“.

Zar je za Republiku Hrvatsku Kraus veći autoritet ne samo od Hrvatskog Sabora nego i od Europskog parlamenta?

Zabrana simbola i znakovlja svih totalitarnih režima davno je službeno zatražena od Hrvatskog Sabora

1) Hrvatski svjetski kongres (HSK) je još 20. kolovoza 2020. službeno od Hrvatskog Sabora zatražio zabranu simbola i znakovlja svih totalitarnih režima i to traženje i cijela predstavka objavljeni su u hrvatskom javnom prostoru:

https://kamenjar.com/hsk-zahtjeva-ukidanje-komunistickih-simbola-oznaka-i-proslava-obljetnica-u-republici-hrvatskoj/

i

http://fenix-magazin.de/zahtjev-hrvatskog-svjetskog-kongresa-traze-ukidanje-komunistickih-simbola-oznaka-i-proslava-obljetnica-u-republici-hrvatskojm/

2) Ured predsjednika Sabora (voditelj ureda je g. Tomislav Šimičević) zaprimio je predstavku HSK dana 20. kolovoza 2020. No ta predstavka nije došla na dnevni red Sabora niti je HSK obaviješten da ju je zaprimio.

3) HSK je stoga godine 2021. Uredu predsjednika Sabora poslao požurnicu, tražeći informaciju o stanju svoje predstavke.

4) Na tu je požurnicu Ured predsjednika Sabora 18. ožujka 2021. obavijestio HSK da je predstavku proslijedio Odboru za ustav, poslovnik i politički sustav (Predsjednik Dražen Bošnjaković). Taj dokument je ubilježen ovako:

klasa: 053-02/20-03/104

Urudžbeni broj: 6511-1-21-04.

5) To znači da predsjednik Hrvatskog Sabora g. Gordan Jandroković i Predsjednik Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav g. Dražen Bošnjaković imaju predstavku HSK i da je od 20. kolovoza 2020. drže u ladici.

Dragi prijatelji,

stvar je vrlo ozbiljna jer osobe poput Ognjena Krausa, komunista od komunista, pokušavaju, usprkos svih Rezolucija Europskog parlamenta i Deklaracije hrvatskog Sabora od 30. lipnja 2006. godine, prevariti Hrvatski Sabor i sve građane i nametnuti im selektivnu zabranu simbola i znakovlja totalitarnih režima u novijoj povijesti Hrvatske – svih osim komunističkih. No svi su totalitarni režimi zlo i to zlo treba jasno i zauvijek zabraniti. Ta zabrana je prvi i najvažniji uvjet pomirenja i smirenja hrvatskoga društva.

Hrvatska državna administracija mora predstavku HSK staviti na saborsku raspravu u i glasovanje o odgovarajućoj promjeni Kaznenog zakona.

Hrvatski Sabor mora zabraniti simbole i znakovlje svih totalitarnih režima:

komunističkog

četničkog

fašističkog

nacističkog

ustaškog

(poredani su prema vremenu nastanka).

Bez obzira na svoja politička opredjeljenja svi saborski zastupnici bi trebali glasovati u skladu s Rezolucijama Europskog parlamenta i Deklaracijom Hrvatskog Sabora. Zar ne? Ili su možda protiv Europske zajednice i Republike Hrvatske?

Predlažem da učinite sljedeće:

  1. Pišite g. Draženu Bošnjakoviću, predsjedniku Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav, ili mu telefonirajte: e-adresa: odbupips@sabor.hr, telefon: 01/4569 474.

Tražite da predstavku HSK o zabrani simbola i znakovlja svih totalitarnih režima njegov odbor prihvati i proslijedi na raspravu i glasovanje u Saboru.

  1. Pišite g. Gordanu Jandrokoviću predsjedniku Sabora, ili mu telefonirajte: e-adresa: predsjednik@sabor.hr, telefon: 01/4569 444; 01/6303 544.

Tražite da predstavku HSK o zabrani simbola i znakovlja svih totalitarnih režima stavi na raspravu i glasovanje u Saboru.

Hrvatska državna administracija mora Vam odgovoriti. Uvijek, odmah i na svako pitanje ili traženje. Ona postoji zbog nas, građana, a ne mi zbog nje.

  1. Proširite traženje (predstavku) Hrvatskog svjetskog kongresa (poveznice gore u tekstu) svim odraslim građanima Republike Hrvatske do kojih možete doći i zamolite ih da pišu i nazivaju g. Bošnjakovića i g. Jandrokovića kako je prethodno rečeno.

NE BOJTE SE! OVO JE NAŠA DRŽAVA, DEMOKRATSKA I SLOBODNA!

Ali nitko nam je takvom ne će sačuvati ako to ne učinimo mi.

Matko Marušić

Split

narod hr

Ratni konj petak 09.04. HTV1 20:10- veličanstven film koji slavi tradicionalne vrijednosti

Emotivna drama epskih razmjera Stevena Spielberga o konju i njegovom vlasniku koji prolaze kroz vihor Prvog svjetskog rata jedan je od najboljih prikaza tradicionalnih vrijednosti na filmu. Bez sladunjavosti i sentimentalnosti film pokazuje što je sve ugroženo kad dođe do rata. Junaštvo nije prikazano samo kroz akcijske scene kojih naravno ima jer je riječ o ratnom filmu, ali pravo junaštvo ovdje se pokazuje kroz borbu za preživljavanje jedne skromne male obitelji. Likovi i odnosi u obitelji oslikani su tako vješto i bogato da imate osjećaj da gledate slike kakvog velikog umjetnika poput Rembrandta, a ne holivudsku produkciju. Sipelberg je u ovom filmu nenametljiv, samozatajan  i ne razmeće se efektima, a vizualnim dojmom koji film ostavlja nadmašio je sam sebe.  Ljepota konja i njegov ponos koji ne gubi ni u najtežim situacijama vjerno nam prenosi spoj ljepote i snage koji čine tradicionalne vrijednosti vječnima.

Film je snimljen prema romanu Michaela Morpurga “War Horse”

HRT1 Ratni konj 09.04.2021. 20:10

Režija: Steven Spielberg
Scenarij: Lee Hall i Richard Curtis
Glume: Jeremy Irvine, Emily Watson, David Thewlis

 

Izvor: frendica.hr

Mons. Ivan Štironja zaređen za kotorskog biskupa

MOSTAR (IKA/KTA)

Biskupsko ređenje novoga kotorskog biskupa mons. Ivana Štironje održano je u srijedu 7. travnja u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, izvijestila je Katolička tiskovna agencija (KTA).

Euharistijsko slavlje, uz izravni prijenos RTV Herceg-Bosne i drugih medija koji su preuzimali signal, predvodio je glavni zareditelj splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u zajedništvu sa suzarediteljima barskim nadbiskupom i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Kotorske biskupije Rrokom Gjonlleshajem i mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upravitelj trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem te s još 13 nadbiskupa i biskupa na čelu s predsjednicima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom kardinalom Vinkom Puljićem, Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninskim biskupom Ladislavom Németom. Zbog ograničenja u vrijeme pandemije koronavirusa, u katedrali su bili biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, rodbina mons. Štironje, predstavnici društveno-političkog života i mali broj vjernika. U gradu na Neretvi, koji je osvanuo s tankim snježnim pokrivačem, dio vjernika okupio se ispred katedrale prateći misno slavlje na video zidu.

Riječi pozdrava i dobrodošlice prije misnog slavlja uputio je biskup domaćin Petar Palić. „Dok u Crkvi i u srcima vjernika odjekuje uskrsna pjesma radosti, danas nas ovdje u mostarskoj katedrali uz križ Kristov, po kojemu nas je Uskrsnuli Gospodin spasio i otkupio, oko Marije, Majke Crkve i sv. Josipa, našega zaštitnika, sabire ovaj događaj u kojemu ćemo još jednom osjetiti i doživjeti obilnu Božju milost, koju daje nama grešnim ljudima, a koja je puno veća od naših grijeha i osrednjosti našega života. Svima želim dobrodošlicu u ovoj našoj katedrali, majci crkvi svih crkava naše Mostarsko-duvanjske biskupije“, rekao je biskup Palić te pozdravio kardinala Puljića, glavnog zareditelja nadbiskupa Barišića, sve nadbiskupe i biskupe, savjetnika Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Amaurya Medinu Blanca i sve svećenike, a na osobiti način one iz Kotorske biskupije, te sve redovnice, bogoslove i sjemeništarce. Srdačan pozdrav uputio je i svim predstavnicima društveno-političkoga, kulturnog, akademskog života grada Mostara i šire i svima nazočnima s bilo kojeg naslova koji su došli podijeliti radost ovoga događaja. Pozdravio je sve vjernike, a osobito rodbinu mons. Štironje. Pozdravio je i sve koji su u ovom slavlju povezani putem Radiotelevizije Herceg Bosne i Laudato TV te svim djelatnicima medija koji će prenijeti vijest o ovom događaju. Na kraju je pozdravio i svoje najbliže suradnike u Biskupskom ordinarijatu i srdačno im zahvalio na trudu i doprinosu u pripravi ovoga događaja.

„Pozdrav i tebi, dragi brate Ivane, koji si izabran u red biskupstva. Tvoja radost danas uistinu je i naša, nas – tvojih od kojih si potekao i među kojima si živio i ‘tvojih’ kojima si poslan i među kojima ćeš vršiti pastirsku službu. Dragi brate Ivane, danas te Sveta Crkva uvršćuje u apostolsko nasljeđe koje živi u biskupskoj kolegijalnosti i time te čini izabranim svjedokom otkupljene slobode i milosti koju Krist daje ljudima…I ovom prigodom Ti, kao biskup naših partikularnih Crkava u Hercegovini, Mostarsko-duvanjske i tvoje rodne Trebinjsko-mrkanske, zahvaljujem na vjernom služenju i svjedočanstvu svećeničkog života u svim službama koje su ti moji predšasnici povjeravali. U ovom slavlju molimo s Tobom i za Tebe, da do kraja izvršiš poslanje za koje te je Krist izabrao i koje Ti Crkva povjerava i za koje te ovlašćuje“, poručio je biskup Palić.

Nakon navještaja evanđelja i otpjevane pjesme prezbiteri-pratitelji don Ante Đerek i don Tomislav Puljić dopratili su izabranika mons. Štironju pred glavnoga zareditelja mons. Barišića, kojemu je iskazao poštovanje. Potom su savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati pročitali apostolski nalog o biskupskome imenovanju na latinskome i hrvatskome jeziku. Prezbiteri-pratitelji vratili su se s izabranikom na svoje mjesto, a biskup glavni zareditelj mons. Barišić uputio je homiliju.

Nadbiskup Barišić pozdravio je na početku sve i zaželio svima sretan i blagoslovljen Uskrs. Pozdravio je na osobit način vjernike, svećenike, osobe posvećenog života te građane Kotorske biskupije. Obraćajući se mons. Štironji kazao je da ga je uskrsli Gospodin izabrao za službu pastira Crkvi svojoj koja je u „zaljevu svetaca“. „Gospodin koji poznaje srca ljudi, prepoznao je u tvome dosadašnjem svećeničkom služenju vjernost, pa ti sada povjerava još veće zadaće, da mu i u tome budeš vjeran. S iskustvom različitih službi u Mostarskoj biskupiji, kao i misionara u Americi i Africi, uvjereni smo da ćeš biti dobar misionar i evangelizator u Kotorskoj biskupiji, danas maloj, ali tako bogatoj duhovnim naslijeđem i kulturnim blagom“, kazao je nadbiskup Barišić koji je istaknuo da je mons. Štironju u izboru njegova biskupskog gesla „nadahnula Božja ljubav osobito naglašena kod Ivana, ljubljenog učenika, čije ime nosiš i čija si čitanja izabrao za svoje ređenje“. Potaknuo ga je da poput apostola Ivana još više „osloni svoj život na srce božanskog Sina, na temelj, izvor i vrhunac istinske i utjelovljene ljubavi“.

Zapitavši, tko su zapravo svećenici, redovnici i biskupi, splitsko-makarski nadbiskup kazao je da je ono što ih najbolje predstavlja u dostojanstvu njihova poziva i poslanja jest titula prijatelji Zaručnikovi (usp. Iv 3, 29). „Mi smo samo Zaručnikovi prijatelji! Zaručnik je jedan jedini – Isus Krist – Raspeti i Uskrsli! Njegova zaručnica je Crkva – biskupija, župa, Božji narod među kojim smo u njegovo ime pozvani i poslani“, kazao je nadbiskup Barišić te dodao da sve geste i simboli biskupskog ređenja upućuju na ljubav Božju, „koju on želi razliti u tvoje srce po Duhu Svetom – polaganjem ruku“. Podsjetio ga je da pomazanjem svetim uljem postaje dionikom poslanja i suradnikom Pomazanika – Krista Gospodina – njegove proročke, učiteljske i svećeničke službe. Poželio je mons. Štironji prijateljsku dobrodošlicu među biskupe Splitske metropolije, kojoj tradicionalno pripada Kotorska biskupija, „u malu, ali slavnu Kotorsku biskupiju žive vjere, dubokih korijena u zaljev ljepote duhovnosti, zaljev svetaca i blaženika“. Istaknuo je da njegovo ređenje prate, ne samo današnji Bokelji, nego i znani i neznani nebesnici: sv. Tripun, sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija Kotorski, službenica Božja Anamarija Marović… Na kraju ga je, u duhu njegova gesla „Bog je ljubav“, potaknuo da ostane u ljubavi Kristovoj kako bi njegova radost bila u njemu te da radost služenja njemu – Zaručniku – u Crkvi bude potpuna.

Poslije homilije uslijedilo je obraćanje izabranika mons. Štironje koji je obećao sve do smrti vršiti službu što mu je od apostola povjerena, vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati čistim i cjelovitim poklad vjere, graditi i trajno ostati u Kristovoj Crkvi i u jedinstvu sa zborom biskupa pod vlašću nasljednika blaženog Petra apostola, biti poslušan Svetom Ocu, brinuti za sveti Božji narod te biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju. Dok je ređenik Ivan ležao prostrt na tlu pred oltarom, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i sav puk pjevali su Litanije Svih svetih. Središnji čin ređenja bilo je polaganje ruku glavnog zareditelja mons. Barišića na glavu ređenika Štironje što su potom učinili i suzareditelji kao i svi nazočni biskupi. Tijekom molitve ređenja đakoni su nad glavom ređenika držali otvoreni evanđelistar. Potom je mons. Barišić pomazao glavu ređenika Štironje svetom krizmom te mu predao evanđelistar i na ruku stavio biskupski prsten, a na glavu mitru i predao mu pastirski štap kao znamenja biskupstva.

Nakon pričesti i popričesne molitve uime apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Luigia Pezzuta prigodnu čestitku novozaređenom biskupu Štironji uputio je mons. Blanco prenoseći nuncijev pozdrav i cijeloj Crkvi kotorskoj koja je otvorena srca primila novoga biskupa. Pozdrav je uputio i svim nazočnim biskupima i svima okupljenima u katedrali.

Potom je prigodnu čestitku novozaređenom biskupu Štironji uputio najstariji svećenik Kotorske biskupije mons. Srećko Majić, kanonik Stolnog kaptola i dugogodišnji župnik u Perasu. Čestitajući mu uime Stolnog kaptola i svećenika Kotorske biskupije, izrazio mu je „poštovanje, odanost, poslušnost i spremnost pomagati mu u apostolskom djelovanju i učvršćivanju Kristova kraljevstva“ u Kotorskoj biskupiji. „Dragi oče biskupe! Krist Vas je pozvao, papa Franjo između tolikih odabrao i uzdigao na čast biskupstva na najviše dostojanstvo određeno za ljude, stavljajući pred Vas dužnost da se brinete ne samo za potrebe svoje biskupije nego uopće za napredak Crkve! U prvom redu rad u vinogradu Gospodnjem, a onda iz toga slijedi ugled i čast i poštovanje. Oče biskupe! Nakon današnje posvete za biskupa Vi preuzimate novu dužnost, možda sa zebnjom i ponešto straha u srcu, razmišljajući: Kamo idem? Što me čeka? Što će od mene biti? Idete u predivnu Boku Kotorsku, taj prirodni kutak neba na zemlji! Čekaju Vas četiri Gospina svetišta, više od 90 crkava i kapelica u kojima se barem jednom godišnje slavi misa. Čekaju Vas sveci i blaženici, miljenici Boke, oko 10.500 vjernika, dvadesetak časnih sestara, 1 đakon i 13 svećenika. Vaših, na poseban način, najbližih suradnika“, kazao je mons. Majić te kazao da su svećenici Kotorske biskupije uz pljesak primili obavijest da je mons. Ivan Štironja imenovan novim kotorskim biskupom.

U obraćanju na kraju euharistijskog slavlja biskup Štironja izrekao je najprije iskrene čestitke svima u povodu Uskrsa i uskrsne osmine. „Neka je hvala i slava Bogu Ocu na daru života, svećeništva, na beskrajnoj ljubavi po Isusu Kristu i milosti kojom nas svakodnevno obasiplje snagom svoga Svetoga Duha“, kazao je biskup Štironja koji je potom Bogu zahvalio i za svoje roditelje koji su ga, kako je istaknuo, s ljubavlju primili u svoje naručje, doveli Gospodinu, pokazali mu gdje stanuje, s njime ga upoznali i k njemu ga uvijek vraćali svojim kršćanskim poukama, primjerom i molitvom. Zahvalio je Gospodinu za braću i sestre, njihove obitelji, koji su mu, kako je posvjedočio, uvijek u životu bili podrška, i pomoć do dana današnjega, kao i tolikim dobrim ljudima koje je Bog stavio na njegov životni put, od rodbinskog, crkvenog, prijateljskog okruženja, preko školskog odgoja i obrazovanja do tolikih dobrih ljudi s kojima je koračao kroz život u vjeri, nadi i ljubavi na do sada povjeravanim mi crkvenim službama. Izrazio je zahvalnost i Svetoj Crkvi, papi Franji što mu je iskazao povjerenje da bude uvršten u zbor biskupa. Zahvalio je i glavnom zareditelju, suzarediteljima, ostalim nadbiskupima i biskupima što su, unatoč svojim obvezama i opasnosti zaraze, došli „slaviti i hvaliti Boga u ovoj presvetoj euharistiji“. Zahvalio je svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima, kao i njegovim pratiteljima don Anti i don Tomislavu koji ga, kako je rekao, nisu pratili samo tijekom ređenja već dugi niz godina. Zahvalio je i predstavnicima drugih vjerskih zajednica, kao i predstavnicima političkih, društvenih, kulturnih, zdravstvenih, medijskih i drugih struktura na svim razinama, u Crnoj Gori, Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, čiji su predstavnici tu prisutni ili su uputili riječi pozdrava i čestitki. Zahvalu je uputio i svima koji su se zauzeli i pripremili današnje slavlje. Na kraju je zahvalio i svima koji su mu od dana imenovanja biskupom pa sve do danas uputili svoje čestitke i pozdrave, s raznih strana svijeta, na koje mi nije bilo moguće odgovoriti pojedinačno. Izrazio je nadu da će biti prigode, kad se uvjeti normaliziraju, za prijateljski susret sa svima koji su očekivali i htjeli ovaj dan biti tu u katedrali, ali zbog aktualne situacije ili druge spriječenosti nisu mogli. S posebnim osjećajima prijateljstva i poštovanja uputio je pozdrave svima koji su misu pratili putem radija i televizije, osobito bolesnicima, kao i onima koji su u službi bolesnika. Posebnu zahvalu uputio je braći svećenicima i laicima Kotorske biskupije, koji su stigli u Mostar na ovo slavlje. Svećenicima, redovnicama i vjernicima biskupije Kotorske, kao i dragim ljudima Crne Gore poručio je da ga Crkva šalje k njima. „Dolazim otvorena srca, zahvalan svim predšasnicima, biskupima Crkve u Kotoru. Nisam prvi iz ovih krajeva. Rado se danas posebno sjećam biskupa Marka koji je u ime biskupa Čule primio moju zamolbu za sjemenište, kao i za bogosloviju. Ostao mi je u nezaboravnoj uspomeni“, kazao je biskup Štironja koji je potom zazvao zagovor svetacai blaženika koji potječu s područja Kotorske biskupije.

Mons. Ivan Štironja zaređen za kotorskog biskupa / Bljesak.info | BH  Internet magazin

Biskupsko ređenje mons. Ivana Štironje - YouTube

Prije završnog blagoslova novozaređeni biskup Štironja prošao je kroz katedralu te blagoslovio sve okupljene unutar mostarske stolnice kao i one koji su misu pratili na trgu ispred katedrale.

Liturgijsko pjevanje animirali su združeni zborovi župe Studenci i katedrale Mostar pod ravnanjem prof. Drage Solde uz orguljsku pratnju s. Matee Krešić. Ceremonijama je ravnao don Domagoj Markić.

 

Grkokatolici u Splitu i Zadru proslavili Uskrs

SPLIT (IKA)

Grkokatolici u Dalmaciji proslavili su najveći kršćanski blagdan Uskrsnuća ili Pashe Gospodnje okupljanjem na bogoslužjima u Splitu i Zadru.

U Splitu je Večernju Velikoga petka kao i uskrsnu liturgiju služio o. Zenjo Zastavni, župnik novoosnovane grkokatoličke župe Krista Spasitelja, uz susluženje đakona o. Jana Jakubova, u crkvi sestara Službenica milosrđa. Tom prigodom blagoslovljene su i tradicionalne uskršnje jestvine, te je najavljena radionica izrade uskršnjih pisanica koja će se održati tijekom iduće svete Četrdesetnice pod vodstvom konzervatora i umjetnika Jurka Golodoviča.

Župnik je pozdravio sve nazočne riječima ohrabrenja i nade u skoru normalizaciju društvenog i vjerskog života te je izrazio zadovoljstvo zbog početka obnove krovišta crkve Gospe od Dobrića koju je Splitsko-makarska nadbiskupija ustupila na korištenje dalmatinskim grkokatolicima, s nadom da će se u njoj uskoro moći služiti redovita bogoslužja.

U Zadru je u crkvi Svetoga Duha, koju je Zadarska nadbiskupija ustupila za grkokatoličko bogoslužje, na Veliki petak služena Večernja ukopa Kristova, a na Veliku subotu Pashalna jutarnja s blagoslovom jela. Po blagoslovu križevačkoga vladike Milana Stipića, službe je predvodio đakon Livio Marijan. Na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja, uskrsnu je liturgiju služio župnik Jastrebarskoga o. Marjan Jeftimov, zadužen za Grkokatolički pastoralni centar u Zadru, koji je u ožujku ove godine započeo s radom.

(STEPINAC-PROPOVIJED):Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet

Propovijed na Uskrs u zagrebačkoj prvostolnici 13. travnja 1941.

Jedan od najljepših darova što ih je Isus Krist donio svojim apostolima nakon slavnog uskrsnuća, bio je bez sumnje dar mira. Ako smo ikada osjećali vrijednost ovoga dara, to ga osjećamo danas, kad je čitav svijet nalik strahovitom uzburkanom oceanu, na kojem pojedinačni ljudski životi, a i čitavi narodi, postadoše igračka razbješnjelih valova strasti. Upitajte što misle o tom stari očevi i majke, koji ostadoše kao osamljeni panjevi bez sinova. Upitajte o tome žene, koje ostadoše bez pomoći muževa. Upitajte o tome djecu, koja ostadoše bez hranitelja. Upitajte o tome mladiće i muževe, koji su istrgnuti iz mirne obiteljske zajednice. Upitajte poglavare, koji moraju voditi brigu o bilo kojoj zajednici. Svi će vam potvrditi, da je mir jedno od najvećih dobara čovječanstva. I svima nam se, svima bez razlike, otima danas na sveti blagdan Kristova uskrsnuća uzdah iz grudi sličan onome, što svećenik moli kod oltara: »Uskrsnuli Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!« (Molitva za Pričest).

Jer ako se Ti ne smiluješ, tko će drugi pomoći čovječanstvu? Ako Ti ne umiriš oluje, u koje je svijet upao, kakva druga sila postoji još na zemlji, koja bi to mogla učiniti? Jeste li kada promatrali, što rade mornari ili ribari na moru, kad hoće barem na čas umiriti valove? Bacaju ulje u more. I kad se ulje dotakne nemirnih valova, kao da je neka magična sila ušla u nj, more se odmah primiri na mjestu, gdje je prosuto ulje. To je jedina stvar, koja tako brzo i sigurno djeluje na taj nemirni element. A što može, pitam vas, što može da umiri uzburkane ljudske duše i srca, što umiriti rasplamsale strasti? Što utažiti bijes, koji se razmahao širom kruglje zemaljske osim ulje milosti i milosrđa Božjega, koje se izlijeva na nesretni ljudski rod po Kristu, čije je sveto ime »Oleum effusum – prosuto ulje« (Pj 1,3). Po Kristu, koji je »Knez mira« (Iz 9,5) i koji taj mir kao prvi dar nakon svoga uskrsnuća donosi svojim apostolima.

I dok promatramo nečuveni kaos u svijetu; dok slušamo uzdahe potlačenih; dok gledamo suze ispaćenih i unesrećenih; dok pratimo bijesnu propagandu razornih elemenata i čitamo o naporima državnika da uspostave mir: nehotice nam odzvanjaju u ušima riječi starozavjetnog proroka: »Disce ubi sit prudentia, ubi sit virtus, ubi sit intellectus, ut scias simul ubi sit longiturnitas vitae et victus, ubi sit lumen oculorum et pax! – Uči se, gdje je razboritost, gdje je snaga, gdje je razum, da znaš ujedno, gdje je duljina života i opstanka, gdje je svjetlo očiju i mir!« (Bar 3,14).

Odgovor nam daje isti prorok riječima koje nam dočaravaju trajni mir na zemlji: »Nam si in via Dei ambulasses, habitasses utique inpace sempiterna! – Da si išao putem Božjim uživao bi dakako trajni mir!« (Bar 3,13). O Kneže mira, Isuse Kriste! Ti ne isključuješ nikoga od svoga mira ni nakon slavnog uskrsnuća, samo ako nađeš otvorena i raskajana srca. Ti si bio spreman da ga dadeš i podlim židovskim poglavicama, koji su nahuškali masu da viču na Tebe – raspni ga, raspni! Nisi isključio Petra, koji se zaklinjao na Veliki Četvrtak, da Te ne pozna. Nisi isključio apostola i učenika, koji su Te onako sramotno ostavili na cjedilu u Tvojoj gorkoj muci.

A zašto ipak nisu svi jednako postali dionici Tvoga svetog uskrsnog mira? Zato jer su samo neki od njih bili ljudi dobre volje. Pa makar su i pogriješili po ljudskoj slabosti, ipak su priznali tebe i sveti zakon Tvoj. Zato im daješ mir, veliki mir prema riječima pobožnog psalmista: »Veliki mir imaju, koji ljube zakon tvoj!« (Ps 119,165). Jedni su dakle, koji su bili svjedoci, a i sukrivci Tvojih muka na Veliki Petak, polučili uskrsni mir. A kad pitamo, zašto ga nisu polučili i drugi, makar si ga ti bio spreman dati svima, onda nalazimo odgovor u otvrdnulosti njihova srca, koje je prezrelo glas milosti Božje, kad je kucala na vrata. I zato se ispunila na njima riječ proroka Izaije: »Nema mira bezbožnicima, govori Gospod Bog!« (Iz 48,22; 57,21).

Ta je istina tako stalna, kao što je stalan i Gospod Bog. Pa ipak, sve se je, izgleda, danas udružilo, da pokida vezu čovjeka s Bogom. I umišljeni učenjaci i zavedene mase radnika i nebrojeni članovi tolikih staleža. Svi se naprežu da se riješe najprije slatkogjarma i lakog bremena zakona Gospodnjeg, vičući u sav glas s onim buntovnicima u psalmu: »Raskinimo uze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.« (Ps 2,3). Oni traže oslobođenje od tobožnjeg okova zakona Božjega i traže sreću i mir drugdje. Jedni u prosvjeti, ali u prosvjeti bez Boga. Drugi u raznim etičkim pokretima, koji sve religije smatraju jednako vrijednima, bilo da Krista koja od njih smatra Bogom ili običnom varalicom. Treći ga traže u komunizmu usprkos žalosnom iskustvu, da nema veće zapreke miru nego je komunizam, negacija svake istine i pravde. I tako dalje, da se ispuni ona Svetoga Pisma: »Tot et tam magna malapacem appellant! – Tolika i tako velika zla nazivaju mirom!« (Mudr 14,22). I koliko god se takovi trudili, mira neće biti, nego će na koncu morati iskusiti ono isto, što i suvremenici Jeremije proroka: »Expectavimus pacem et non erat bonum! – Očekivasmo mir i nije dobro!« (Jr 8,15).

Pođimo dakle putem koji je označio Bog, ako hoćemo da nas ogrije konačno blagodat trajnog mira. Prva i temeljna stvar jest, da čovjek opet sagne ponizno glavu pred živim i pravim Bogom i da ga prizna ne samo ustima nego srcem i dušom, apsolutnim Gospodarom svega, jer je »bez vjere nemoguće ugoditi Bogu« (Heb 11,6). Rekoh dušom i srcem, a ne samo ustima, kao što čine danas mnogi katolici, da ne bi uskrsnuli Krist i nama upravio ukor, koji je za života upravio nevjernim Židovima: »Puk ovaj časti me ustima, ali srce njegovo daleko je od mene!« (Mt 15,8). Iz žive vjere niče onaj spasonosni strah Božji, koji je početak svake mudrosti, jer izgoni grijeh iz duše i čuva i unapređuje krjeposti. Kad se bude opet poštivalo sveto ime Božje, kad se bude opet poštivao dan Gospodnji, kad bude opet cvala sveta čistoća mladeži, kad bude opet vladala bračna vjernost i poštenje, kad se bude poštivala tuđa imovina, život i glas bližnjega, kad se bude opet poštivalo odredbe Svete Crkve, izdane za duhovno dobro vjernika, onda i samo onda se mogu očekivati dani mira prema onoj Svetoga Pisma: »Velik mir imaju koji ljube zakon Tvoj!« (Ps 119,165).

Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet. Dođi među nas, koji smo Te istina mnogo puta zatajili, gore nego apostoli, ali koji ipak hoćemo da budemo Tvoji. Reci, molimo Te, i našem hrvatskom narodu na pragu novoga razdoblja života, kao nekoć apostolima nakon Uskrsnuća: »Mir vama!«

Katolički list, br. 16. (1941.), 187.–188.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, poruke, 1941. – 1946., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2012., str. 78–80.

Uskrsna poruka splitsko-makarskih nadbiskupa

1.  Draga braćo i sestre!

Srdačno Vas pozdravljamo, želeći vam svako dobro od Gospodina u nadi boljih dana. Već duže vrijeme živimo ugroženost dobra i nesigurnost nade. Ne samo mi, naše obitelji, nego Domovina i čitav svijet. Ljudski rod zahvatila je pandemija koronavirusa. Novi i opasni virus narušio je i poremetio ljudske odnose na svim razinama: osobnog i obiteljskog, društvenog i crkvenog, duhovnog i materijalnog suživota. Pored koronavirusa zahvatili su nas potresi zemlje, a još su manje ugodni obiteljski i društveni potresi koji prate naše društvo. Sve to urušava temeljne stupove dobra i zastire horizonte naše nade.

2. A mi smo se nadali da će prvo stoljeće trećeg tisućljeća biti vrijeme blagostanja, sigurnosti, napretka, vrijeme novih medicinskih saznanja. Jasno, nove ljudskosti: čovjeka duhovno-moralne nepokvarljivosti i s produženim vijekom tjelesnoga života. Nažalost, sa svime što nas sada prati mogli bismo reći da smo usporeni ili možda pored puta budućnosti. A tu gdje smo, gdje danas boravimo, svakodnevno smo zahvaćeni poplavom vijesti, informacija sa svih strana. Zasićeni smo novom terminologijom i redovito brojevima zaraženih, testiranih, ozdravljenih, preminulih, kod nas i u svijetu. COVID-19 i koronavirus najprisutnije su riječi u svim narodima i jezicima. O njima se govori i raspravljaju mladi i stari, siromašni i bogati, slavni i anonimni, učeni i neuki. Jer smo pred novim izazovima čuju se suprotstavljena i suprotna mišljenja. Dok nas s jedne strane ta zasićenost iritira, s druge strane i sami smo postali ovisnici informacija o pandemiji, kao i o cjepivu…


3.
 Dakako, u svojoj razboritosti i odgovornosti potrebno nam je svima poštivati mjere i učiti, jer svi smo na neki način zdravstveni djelatnici u svojoj sredini. U tome nam je dobro polazište evanđeosko načelo: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“, što prevedeno znači: Poštuj mjere, jer štiteći sebe, štitiš drugoga. U pitanju je zdravlje i život bližnjega. Braćo i sestre! U toj bujici informacija koje nas ipak čine neizlječivim ovisnicima vijesti o pandemiji, kao i o potresu, smijemo li postaviti jedno pitanje koje je istovremeno heretično i logično: „Virus i potresi jesu li nijemi ili imaju kakvu poruku?“ Naravno poruka uključuje osobu. Mogu li se ove nevolje vidjeti kao jedno upozorenje i pitanje: „Quo vadis čovječe?“ Koliko su u pravu oni koji u svim ovim događajima – znakovima vremena – vide moguće učinkovito cjepivo za ozdravljenje čovjeka i njegovih odnosa sa Stvoriteljem, bližnjim i prirodom?

4.  Svakako, put oholosti, umišljenosti, autonomnosti, kao ni put narcisoidnosti, sebeljublja, zatvorenosti nije put dobra i nade. Bez daljnjega, stvoreni svijet i stvoreni čovjek, međusobno su sudbinski povezani. Čovjekov otpad od Boga potresao je i zemlju. Čovjek zaražen virusom grijeha prenosi zarazu narušenih odnosa i u svoj ambijent. Moralno zlo čovjeka i fizičko zlo prirode, međusobno su tajanstveno povezani. U tom svjetlu povezanosti čovjeka i prirode, pandemije, potresi, poplave nisu tek šutljive pojave. Tako, znanstvenik John C. Lennox, profesor matematike i filozofije, u svojoj knjizi „Gdje je Bog u doba koronavirusa?“ može reći: „Bog nam šapće u našim užitcima, progovara nama u našoj savjesti, ali viče u našoj boli. Ona je njegov megafon koji budi gluhi svijet“. Želi nas probuditi iz našega sna i upozoriti na promašenost puta oholosti i sebeljublja.

5. Draga braćo i sestre! Bog ne ostaje po strani u ravnodušnosti prema nama. U svojoj milosrdnoj ljubavi on sam silazi k nama; on pravedan, prihvaća našu grešnost. Bog sam u svome Sinu, našem Spasitelju, prihvaća našu patnju, svu moralnu i fizičku bijedu ljudskoga života, dajući joj snagom ljubavi svoga križa smisao i preobraženje. Čovjek na putu Prometejske oholosti, kao i putu narcisoidnog sebeljublja, u srazu života i smrti postaje gubitnik. Utjelovljena Božja ljubav, u svemu nama slična osim u grijehu, u sudbonosnom finalu života i smrti, pobjeđuje grijeh ljubavlju, smrt životom, grob uskrsnućem.

6. Ono pitanje: „Quo vadis čovječe?, u Kristovu križu i uskrsnuću ima svoj odgovor i radosni cilj – Božansku dimenziju ostvarenosti našega života. Raspeti i Uskrsli Krist čudesna je i radosna vijest, razlog je našega javljanja vama, braćo i sestre! Javljamo vam dobru i radosnu vijest, vijest postojane i sigurne nade: Krist uskrsnu, nada naša! On koji je prošao zemljom čineći dobro (Dj 10, 38), on je naše najveće dobro i sigurna nada – Put, Istina i Život. Po Kristu i s Kristom i u Kristu, Bog Otac nas rađa na dostojanstvo svojih sinova i kćeriju. Snagom svoga Duha razlijeva svoju ljubav u našim srcima, osposobljavajući nas, već ovdje i sada, za život i izgradnju novoga čovjeka i boljega svijeta. U tome pomažu nam i nevolje koje nas pogađaju. Sve to pridonosi našoj većoj solidarnosti i zajedništvu, da možemo biti bolji ljudi nove budućnosti. Samo ako nam je Bog zajednički Otac možemo biti braća i sestre – društvo i svijet „univerzalnog bratstva“ i „integralne ekologije“ – na što nas poziva papa Franjo u svojim enciklikama „Fratelli tutti“ i „Laudato si“.

7. Nije li potrebno u našoj zasićenosti vijestima o pandemiji i potresima u središte naše stvarnosti staviti ovu radosnu vijest Kristova uskrsnuća, događaj koji je „pravo cjepivo“ i lijek ozdravljenja od svih ugroza pa i smrti i groba?! Braćo i sestre, kršćani! Nismo kršćani jer ljubimo Boga, nego jer nas Bog ljubi – kršćani smo! Isto tako, ne vjerujemo mi da je Isus uskrsnuo, nego vjerujemo jer je Krist uskrsnuo! Krist je bitan i nema drugoga imena u kome nam se spasiti! Najvažniji temelj naše humanosti i nade, našega „novoga normalnoga“, jest Bog – Otac svih ljudi – koji nam očituje svoju ljubav u Kristovu križu i uskrsnuću. Dok vas srdačno pozdravljamo, braćo i sestre, iskreno i radosno želimo vama, vašima i svim ljudima dobre volje da po vjeri, ljubavi i nadi Krist Raspeti i Uskrsnuli prebiva u vašim srcima, odnosima i ulogama; da zajedno rastemo u spoznaji nadspoznatljive ljubavi Boga Oca prema nama!

Krist uskrsnu, doista uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Vaša braća i nadbiskupi,
mons. Marin Barišić i mons. Dražen Kutleša

Poruka pape Franje Urbi et orbi – gradu i svijetu

VATIKAN (IKA)

Svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega 2021.

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs! Sretan i miran Uskrs!

U svakom kutku svijeta danas se iznova razliježe navještaj Crkve: “Isus, raspeti, uskrsnu kako je rekao. Aleluja”.

Navještaj Uskrsa ne pokazuje neko priviđenje, ne otkriva čarobnu formulu, ne pokazuje put bijega pred teškom situacijom kroz koju prolazimo. Pandemija je još uvijek u punom jeku; socijalna i ekonomska kriza vrlo je teška, posebno za najsiromašnije; usprkos tome – i to je skandalozno – oružani sukobi ne jenjavaju, a vojne se arsenale jača. To je današnja sablazan!

Suočeni s tom složenom stvarnošću ili, bolje rečeno, usred te složene stvarnosti, navještaj Uskrsa u nekoliko riječi sadrži događaj koji daje nadu koja ne postiđuje: “Isus raspeti uskrsnu”. Ne govori nam on o anđelima ili sablastima, nego o čovjeku od krvi i mesa, s licem i imenom: Isus. Evanđelje svjedoči da je taj Isus, raspet pod Poncijem Pilatom jer je rekao da je Krist, Sin Božji, treći dan uskrsnuo, prema Pismima, a kao što je i sam prorekao svojim učenicima.

Raspeti, a ne netko drugi, je uskrsnuo. Bog Otac uskrsnuo je svog Sina Isusa jer je do kraja izvršio njegovu volju za spasenjem: uzeo je na sebe našu slabost, naše nemoći, samu našu smrt; trpio je naše boli, nosio je teret naših bezakonja. Zato ga je Bog Otac uzvisio i sada Isus Krist živi vječno, on je Gospodin.

Svjedoci iznose jedan važan detalj: uskrsli Isus nosi utisnute rane na rukama, nogama i boku. Te su rane trajni pečat njegove ljubavi prema nama. Svaki onaj tko podnosi tešku kušnju, u tijelu i duhu, može naći utočište u tim ranama, primiti preko njih milost nade koja ne postiđuje.

Uskrsli Krist nada je za one koji i dalje trpe zbog pandemije, za bolesnike i one koji su izgubili voljenu osobu. Neka im Gospodin udijeli utjehu i podupre napore liječnika i medicinskih sestara i tehničara. Svi, a posebno najslabiji, trebaju pomoć i imaju pravo na pristup potrebnoj njezi. To je još očitije u ovom vremenu kada smo svi pozvani boriti se protiv pandemije, a cjepiva su od ključne važnosti u toj borbi. U duhu “internacionalizma cjepivâ”, pozivam stoga cijelu međunarodnu zajednicu na zajedničko predano zalaganje kako bi se prevladalo kašnjenja u njihovoj distribuciji i ubrzalo njihovo dijeljenje, posebno kada je riječ o najsiromašnijim zemljama.

Raspeti i Uskrsli utjeha je onima koji su ostali bez posla ili prolaze kroz ozbiljne ekonomske teškoće i lišeni su odgovarajuće socijalne zaštite. Neka Gospodin nadahne javne vlasti u njihovim djelovanjima tako da se svima, posebno obiteljima koje su u najvećoj potrebi, pruži potrebna pomoć za adekvatno uzdržavanje. U pandemiji se nažalost dramatično povećao broj siromašnih ljudi i očaj tisuća ljudi.

»Svi oni koji su pogođeni bilo kojim oblikom siromaštva imaju potrebu za novom nadom«, govorio je sveti Ivan Pavao II. prigodom svog putovanja na Haiti. Upravo dragom haićanskom narodu upućujem danas svoj pozdrav i riječi ohrabrenja da ne pokleknu pod teretom nevolja, nego s povjerenjem i nadom gledaju u budućnost. Rekao bih da posebno moja misao ide predraga braćo i sestre iz Haitija vama, da sam vam blizu. Želio bih da se problemi riješe jednom zauvijek.

Uskrsli Isus nada je i mnogim mladima koji su prisiljeni već duže vrijeme ne pohađati školu ili sveučilište i ne provoditi vrijeme sa svojim prijateljima. Svima nam je potrebno živjeti stvarne ljudske odnose, a ne samo virtualne, posebno u životnoj dobi u kojoj se formiraju karakter i osobnost. Čuli smo prošlog petka na križnom putu s djecom, blizu sam mladima iz cijeloga svijeta. Izražavam svoju bliskost mladima iz cijeloga svijeta i, u ovom času, posebno mladima iz Mjanmara, koji se zalažu za demokraciju, trudeći se mirnim putem da se čuje njihov glas, svjesni da mržnju može odagnati samo ljubav.

Neka svjetlo Uskrsloga bude izvor preporoda za migrante koji bježe od rata i bijede. Na njihovim licima prepoznajemo nagrđeno i napaćeno lice Gospodina koji se uspinje na Kalvariju. Neka im se ne uskrate konkretni znakovi solidarnosti i ljudskog bratstva, tog zaloga pobjede života nad smrću koju slavimo na današnji dan. Zahvaljujem zemljama koje velikodušno prihvaćaju patnike koji traže utočište, posebno Libanonu i Jordanu, koji su primili mnoštvo izbjeglicâ koji su pobjegli od sirijskog sukoba.

Neka libanonski narod, koji prolazi kroz razdoblje teškoćâ i neizvjesnostî, iskusi utjehu Uskrsloga i neka ga međunarodna zajednica podrži u njegovu pozivu da bude zemlja susreta, suživota i pluralizma.

Neka Krist, naš mir napokon učini da umuknu oružja u voljenoj i izmučenoj Siriji gdje trenutno milijuni ljudi žive u neljudskim uvjetima, kao i u Jemenu – ono što se tamo zbiva obavijeno je zaglušujućom i skandaloznom tišinom – te u Libiji, gdje se konačno nazire izlaz iz deset godina dugih sporova i krvavih sukoba. Neka se sve uključene strane učinkovito zalažu oko okončanja sukobâ i dopuste narodima izmučenim ratom živjeti u miru i započeti obnovu svojih zemalja.

Uskrsnuće nas nekako samo od sebe vodi u Jeruzalem. Molimo Gospodina za mir i sigurnost Jeruzalemov (usp. Ps 122) da odgovori na poziv da bude mjestom susreta gdje se svi mogu osjećati kao braća i gdje će Izraelci i Palestinci smoći snagu za dijalog kako bi postigli trajno rješenje kojim će dvije države živjeti složno i zajedno u miru i blagostanju.

Na ovaj blagdan u mislima se ponovno vraćam i u Irak koji sam s radošću u srcu posjetio prošli mjesec i za kojeg se molim da nastavi putem mirenja kojim je krenuo tako da se ispuni Božji san o gostoljubivoj ljudskoj obitelji. [1]

Neka Uskrsli svojom snagom podrži narode afričkog kontinenta čija je budućnost ugrožena unutarnjim nasiljima i međunarodnim terorizmom, posebno u Sahelu i Nigeriji, kao i u regiji Tigray i Cabo Delgado. Neka se nastavi ulagati napore u iznalaženje mirnih rješenja na sukobe, poštujući ljudska prava i svetost života, bratskim i konstruktivnim dijalogom u duhu pomirenja i djelotvorne solidarnosti.

Na svijetu je još uvijek previše ratova i previše nasilja! Neka nam Gospodin, koji je mir naš, pomogne pobijediti mentalitet rata. Neka ratnim zarobljenicima, posebno u istočnoj Ukrajini i Gorskom Karabahu, udijeli milost da se mogu sigurno vratiti svojim obiteljima i neka nadahne vladare diljem svijeta da zaustave utrku za novim naoružanjem. Danas, 4. travnja, obilježava se Međunarodni dan borbe protiv protupješadijskih mina, tih podmuklih i užasnih naprava od kojih svake godine pogine ili bude osakaćeno mnogo nevinih ljudi i koje sprječavaju čovječanstvo da »zajedno korača stazama života ne strahujući od opasnosti uništenja i smrti«. [2] Kako bi samo svijet bio bolji bez tih oruđâ smrti!

Draga braćo i sestre, i ove godine mnogi kršćani, na raznim mjestima, slave Uskrs uz teška ograničenja, a gdjegdje i bez mogućnosti sudjelovanja na liturgijskim slavljima. Molimo da se ta ograničenja, kao i sva ograničenjâ slobode vjeroispovijesti i vjere u svijetu uklone i da se svima omogući da slobodno mole i slave Boga.

U mnogim teškoćama kroz koje prolazimo nemojmo nikada zaboraviti da smo izliječeni Kristovim ranama (usp. 1 Pt 2, 24). U svjetlu Uskrsloga, naše su patnje preobražene. Tamo gdje je bila smrt sada je život, gdje je bila žalost sada je utjeha. Prigrlivši križ, Isus je dao smisao našim patnjama i sada se molimo da se blagotvorni učinci tog iscjeljenja prošire po čitavom svijetu. Sretan, svet i miran Uskrs!

_____________________

[1] Usp. Međureligijski susret u Uru, 6. ožujka 2021.

[2] SV. IVAN PAVAO II., Angelus, 28. veljače 1999.

Nasilje u romskoj obitelji: ‘Roditelji se sumnjiče da su zlostavljali i tjelesno kažnjavali dijete‘

Foto: Fah

Službenici Policijske uprave brodsko-posavske dovršili su istraživanje nad roditeljima teško ozlijeđene djevojčice iz Nove Gradiške. Ona je dovezena u Klaićevu bolnicu s teškim i za život opasnim ozljedama glave, a istragom je utvrđena sumnja da su za to krivi njezini roditelji.

Roditelji se sumnjiče da su zlostavljali dijete tjelesnim kažnjavanjem uslijed čega je dijete zadobilo više ozljeda po glavi i tijelu.

– Policijski službenici dovršili su kriminalističko istraživanje nad 27-godišnjakom i 24-godišnjakinjom, kojim su potvrdili sumnju u počinjenje kaznenog djela Povreda djetetovih prava.

Danas 2. travnja, policijski službenici Policijske uprave brodsko-posavske, dovršili su kriminalističko istraživanje nad 27-godišnjakom i 24-godišnjakinjom kojim su potvrdili sumnju u počinjenje kaznenog djela Povreda djetetovih prava.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da su roditelji grubo zanemarili svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta, te zlostavljali dijete i grubo povrijedili djetetova prava, tjelesnim kažnjavanjem, uslijed čega je dijete zadobilo više ozljeda po glavi i tijelu.

Počinitelji kaznenog djela će danas, u večernjim satima, uz kaznenu prijavu, biti predani pritvorskom nadzorniku Policijske uprave brodsko-posavske, a tijekom sutrašnjeg dana i Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na daljnje postupanje, stoji u priopćenju PU brodsko-posavske.

Izvor: narod.hr/RTL

Bog je ljubav

Bog je tako ljubio svijet… | Kćeri Božje ljubavi
Ljudi su stvoreni da vole. Čovjek je stvoren da ljubi. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.
Zato ljubav ima svoje ime- Bog je ljubav.
Volim te čovječe, iako Me psuješ,
Želim ti dobro, iako si ti mene razapeo,
Žudim ti biti prijatelj, iako me odbacuješ,
Volim biti s tobom, iako ti mene izbjegavaš
Moje srce je krvarilo za tebe, ta kako te ne bih ljubio?!
Želim te vidjeti po završetku tvog zemaljskog hoda u mom društvu.
Nije mi jasno zašto to odbijaš!
Zar ti moja milost nije dovoljna?
Prolio sam krv da bih oprao tvoje grijehe.
Raspet sam da bih tebe spasio čovječe!
Iako sam Bog, ponizno te molim, odazovi se mojem pozivu.
Ne čekaj zadnji trenutak, moglo bi biti kasno.
Milost dobijaju oni koji je traže.
Volio bih te vidjeti prijatelju na gozbi sa mnom.
Čekat ću te i u nedjelju na svetoj misi.
Zar ćeš opet odbiti moj poziv?
ZAŠTO?
Budi kršćanin, i dođi na svetu misu! Budi bar jedan sat sa svojim Spasiteljem. Zar je to tako teško?!

UREDNIČKI OSVRT-Zahvalnost

Mjesec je svibanj. Evo već su skoro dva mjeseca kako nas je u našem svakodnevnom životu,bilo vjerskom ili društvenom omela epidemija corona virusa. Početak je bio krajem veljače i još smo koliko toliko djelovali skoro bez ikakvih poteškoća. Međutim kako je ta epidemija hvatala maha i u Hrvatskoj,tako su se ograničavale naše slobode u svakodnevnom životu. Na žalost na red je došla i zabrana slavljenja misa sa narodom. I o tome su bile rasprave,a bit će ih i u budućnosti. Sa svim ovim je upravljala,i još upravlja skupina ljudi okupljena u Kriznom stožeru. I vidimo danas da su njihove odluke dovele do toga da je Hrvatska u najmanjoj mogućoj mjeri pogođena ovim zdravstvenim nevoljama. I to nam priznaju širom svijeta. Tome je naravno doprinio i narod sa svojim odgovornim ponašanjem. Kada je stanje sa zarazom bilo najgore,društvene mreže i tisak bili su puni hvale za članove Stožera koje smo svaki dan gledali na televiziji. Ali kako je stanje bilo bolje,sve više i više su se počele propitivati njihove odluke. Počelo se propitivati njihovo opredjeljenje,vjersko,stranačko. Smetala im je podrška pojedinih članova Stožera bivšoj predsjednici……Zahvalnost je skoro pa nestala! Ovo je samo jedan primjer kako smo mi ljudi pomalo prijetvorni. Nećemo se ovdje libiti ni reći da je sličnu stvar učinio i trenutni predsjednik napuštajući svečanost neki dan na obljetnici Bljeska. To je bio skup kojim se izražavala zahvalnost onima koji su pali za Domovinu.I nikakvi izrazi ili znakovlje na to nisu trebali utjecati. Usput rečeno, licemjerno je govoriti da ti sada smetaju ti natpisi i znakovi,a nisu ti smetali dok se pod njima ginulo da bi ti bio u sigurnosti svojeg doma ili tko zna već gdje.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Vidjevši ove primjere,možemo sebi postaviti pitanje:Koliko smo danas zahvalni Bogu i ljudima oko sebe? Imamo li mi uopće osjećaj zahvalnosti? Jesmo li se ikada u trenucima odmora zamislili na čemu i komu smo sve zahvalni u svojem životu? Koliko je zahvalnost uključena u naš svakidašnji način života? Možda mnogi promisle da nemaju na čemu zahvaljivati. Oko nas internet portali,novine i ostali mediji uglavnom prenose loše vijesti. Imamo ponekad osjećaj da ništa na ovom svijetu više nije dobro. Na čemu onda zahvaljivati? Ali kada malo stanete i osvrnete se oko sebe,vidjet ćete puno sitnica koje svjedoče da na ovom svijetu još ima dobrote. Zar nije lijepo vidjeti mlada čovjeka gdje daje mjesto starijem da sjedne, gdje mladi ljudi dobrovoljno sudjeluju u pomoći starijim i osamljenim ljudima, zar dobrota nije skok čovjeka u more sinoć u Zadru za mladićima u autu koji su nažalost izgubili život…..i ima sila tih primjera oko nas. I sigurno će vam još koji pasti na pamet. Vidite da nije sve tako crno. Ima razloga za zahvalnost. I zahvalnost nije odlika slabih,već jakih. Ma u samoj zahvalnosti je hrabrost, a ujedno i poniznost. Pogledamo li ono što nam je darovano a nismo možda zaslužili, niti smo se za to trudili. Zato dragi prijatelji budite hrabri,i ponizno zahvalite Bogu na današnjem danu. Na dobru koje vam je dano. Zahvalite svojem suprugu ili supruzi na podršci i lijepim stvarima danas, zahvalite svojim roditeljima ili svojoj djeci na radostima života koji vam pružaju. Evo u par trenutaka sjetite se par stvari na kojima danas možete zahvaliti Bogu. I recite mu prije spavavanja jedno hvala. Osjećat ćete se bolje. Odlučite biti sretni. Zadovoljni i zahvalni na malim stvarima. Na ljudima koji su oko vas. Ako mislite da to nije bitno,promislite kako bi bilo da ih možda nema. Ma jednostavno,BUDITE ZAHVALNI! Jer zahvaljivati znači biti svjestan onoga što imam,a ne onoga što nemam! Mir vam i dobro! I HVALA vam na strpljenju i na pročitanom tekstu. Mirna vam i ugodna noć,a onima koji će sutra ovo pročitati želimo miran i uspješan dan.