Kako privoljeti djecu da se hrane zdravije?

Foto: Thinkstock

Djeca ne jedu uvijek najzdraviju hranu, no ako im opetovano ponudite jela koja im se u početku i nisu baš svidjela, navodeći pritom koristi od njihova konzumiranja, mogli biste ih privoljeti da počnu jesti zdravo, smatraju američki znanstvenici.

U sklopu studije čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Nutrition, Education and Behaviour, osamdeset i sedmero djece u dobi od tri do šest godina tijekom šestotjednog razdoblja dvaput tjedno dobivalo je hranu koja im nije bila po volji.

Prije početka studije istraživači su pitali djecu u kolikoj im se mjeri sviđaju rajčice, zelena paprika, leća, kvinoja…

Znanstvenici s Državnog sveučilišta u Washingtonu i Državnog sveučilišta Florida pokušali su testirati što najviše utječe na prehrambene navike djece, koristeći pritom namirnice koje su im bile najmanje omiljene: jednu su im samo opetovano nudili kao obrok, a uz drugu su im ‘servirali’ i priču.

Uz određenu namirnicu istraživači su im kazali: “Ovo će pridonijeti da brže rastete i da brže trčite” ili “Voće i povrće pomažu da se ne razbolite”.

Glavna autorica studije, Jane Lanigan, smatra da bi se popratni komentari trebali fokusirati na djetetove ciljeve, ali i da je važno istodobno im ponuditi precizne i točne informacije o namirnicama.

Nakon šest tjedan oba su pristupa imala približno isti rezultat. No kada su prehrambene navike djece ponovno provjeravane nakon jednomjesečne pauze, pokazalo se da je znatno bolji ishod imala metoda ponude obroka uz pojašnjenje o hrani. Djece su u prosjeku jela 14 grama više ponuđene ‘neomiljene’ hrane nego ranije, no i to je pomak, smatraju znanstvenici.

Napominju i da bi malen pomak mogao biti posljedica ‘dosadnog’ jelovnika, pošto se djeci iz tjedna u tjedan nudila ista hrana.

“Željeli smo pomoći roditeljima. Naime, često im se savjetuje što bi njihova djeca trebala jesti, ali ne i kako ih privoljeti da tu hranu i pojedu”, pojasnila je Lanigan.

Nanette Stroebele-Benschop s Instituta za nutricionizam Sveučilišta u Hohenheimu u Njemačkoj smatra da je uspjeh ako dijete nakon ovakvog pristupa pojede i samo nekoliko žličica ponuđene hrane. “I jedna cherry rajčica je bolja nego ništa. Sve što djeca redovito konzumiraju može imati pozitivan utjecaj na njihovu prehranu u budućnosti.”

I posljednji naputak istraživača, ali ne i manje značajan. Oni smatraju da je vrlo važno obrok pojesti bez stresa te da djecu ne treba prisiljavati da probaju ili da pojedu neku hranu.

Istodobno roditeljima, tetama u vrtiću ili skrbnicima savjetuju da i sami doznaju više o namirnicama kako bi djetetu mogli pojasniti prednosti zdrave prehrane.

Izvor: narod.hr/hina

Zašto bebe ne smiju jesti med?

Foto: Getty images

Med je od davnina poznat kao ljekovita namirnica uz brojne dokazane koristi. Upotrebljavamo ga u jačanju imuniteta ili kao zaslađivač u napicima poput čaja.

Unatoč njegovim blagodatima, postoji jedna kategorija za koju je med potencijalno poguban. Radi se o novorođenčadi, dojenčadi i djeci do jedne godine starosti. Roditelji iz neznanja o prijetnji koja se krije u medu, mogu ozbiljno narušiti djetetovo zdravlje.

Razlog zašto bebe ne smiju konzumirati med, niti namirnice koje ga sadrže je povećan rizik od razvoja botulizma. Med u sebi sadrži bakteriju Clostridium botulinum koja je direktan uzročnik spomenute bolesti.

Više o ovoj temi pročitajte na Frendica.Online.

‘NESREĆE SE DOGAĐAJU’ Kultura smrti: Vogue savjetuje tinejdžerke kako pobaciti bez znanja roditelja

“Jedino je logično da ako su tinejdžeri dovoljno zreli da postanu roditelji, onda su dovoljno zreli da odluče žele li ili ne roditi”.

Foto: Shutterstock

Teen Vogue, časopis koji čitaju mnogi tinejdžeri u Americi, nedavno je objavio skandalozan članak u kojem autorica Nona Willis Aronowitz savjetuje 16-godišnju djevojku kako da pobaci bez znanja svojih roditelja.

Tekst se nalazi u dijelu časopisa u kojem mladi čitatelji postavljaju pitanja iz područja spolnosti i odnosa na koja Aronowitz odgovara.

Osvrćući se na pitanje o pobačaju, autorica Voguea prvo je istaknula kako se 16-godišnjakinja ne bi trebala sramiti svoje trudnoće jer se “nesreće događaju”, kao normalan ishod spolnog odnosa.

“Jedino je logično da ako su tinejdžeri dovoljno zreli da postanu roditelji, onda su dovoljno zreli da odluče žele li ili ne roditi”, nastavlja Aronowitz izrazivši uvjerenje da bi “pristup pobačaju trebalo biti tvoje pravo, bez obzira na uvjerenja tvojih roditelja”.

Prvi korak kojeg bi 16-godišnjakinja trebala učiniti, smatra autorica Voguea, jest provjeriti živi li u jednoj od malobrojnih saveznih država u kojima je zakonski dopušteno pobaciti bez znanja roditelja, te ako je tome slučaj da onda ne oklijeva s time.

No ako pobačaj bez znanja roditelja nije legalan, postoje, smatra Aronowitz, još dvije opcije. Prva je da razmisli bi li ipak mogla reći svojim roditeljima za trudnoću jer, kako kaže “jedna stvar koju sam naučila dok sam istraživala i izvještavala o tim temama jest da Amerikanci koji su navodno protiv pobačaja često čine pobačaje.”

“Oni često pomažu svojoj djeci da pobace. Znaš one aktiviste koji stoje izvan klinika držeći znakove ukrašene biblijskim citatima i slikama fetusa? Čak i oni ponekad odlaze na pobačaj”, stoji u Vogueovom tekstu.

No, ako razgovor nije mogućnost, Aronowitz savjetuje čitateljicu da pokuša sa “postupkom u kojem sud preuzima ulogu skrbnika” što je “legalna mogućnost u 36 zemalja preko koje se može doći do pobačaja bez roditeljskog pristanka”.

Također, uputila ju je na organizacije koje se zalažu za pobačaj, kod kojih može dobiti dodatne savjete kako dobiti pristup pobačaju ukoliko se roditelji s njime ne slažu.

Ivo Džeba | Bitno.net

Hodočašće katoličkih vrtića Splitsko-makarske nadbiskupije

Crkvu prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu, i ove godine ispunio je velik broj djece, njihovih roditelja i odgajatelja na šestom hodočašću dječjih katoličkih vrtića Splitsko-makarske nadbiskupije održanom u subotu 1. lipnja.

S ovakvim godišnjim okupljanjem započelo se 2014. godine u želji da se, ne samo djecu već i roditelje i odgajatelje, još dublje osvijesti o važnosti vjerskog odgoja najmanjih, ali i da im se približe hrvatske vjerske tradicijske vrijednosti.

Misu zahvalnicu za proteklu odgojnu godinu predvodio je župnik župe Uznesenja BDM – Kaštel Lukšić don Marijo Buljević. Osvrćući se na apostolsku pobudnicu Pape Franje „Amoris Laetitia“, naglasio je „kako je radost ljubavi koja se događa u obiteljima, radost i svjedočanstvo same Crkve“.

Roditeljima je posvjestio kako dijete živi od zdravog odnosa i od zajedništva koje u punini može dobiti samo u svojoj obitelji. „Djeca ne žive od kupovine, nego od odnosa koji je svjedočanstvo ljubavi roditelja. Samo odnos pun ljubavi može djetetu pokazati lice Krista, lice Kraljevstva Božjega koje je ispunjeno odnosom ljubavi trojstvenoga Boga. Nikada se nemojte svađati pred djecom, jer svađe u srcima djece rađaju osjećaje očaja i tjeskobe koji su u suprotnosti s Radosnom vijesti Kraljevstva Božjega. Vi ste djeci prenositelji vjere i zbog toga ste pozvani na svjedočanstvo ljubavi, mira, radosti i zajedništva“.

Ovogodišnje hodočašće organizirao je Dječji vrtić Blagovijest iz Kaštel Starog. Vrtić ima i dvije podružnice, u Sinju i Zadru. Nakon misnog slavlja, kojeg je pjevanjem obogatio zbor sastavljen od djece iz različitih vrtića, susret je nastavljen prigodnim druženjem.

https://smn.hr/

 

ČUDO IZ SAN DIEGA VIDEO Čudesna priča o najmanjoj bebi na svijetu: rođena je s 245 grama, pobijedila ružne prognoze i otišla kući!

Najmanja beba na svijetu rođena je u prosincu prošle godine, a liječnici su njezinom ocu nakon poroda progonozirali da neće preživjeti više od jednog sata. Međutim, malena se zainatila…

najmanja beba na svijetu

Najmanja beba na svijetu

Kalifornijska bolnica Sharp Mary Birch u San Diegu objavila je da je bebica koja je rođena s do sada najmanjom porođajnom težinom, preživjela. Naime, djevojčica, kojoj je bolničko osoblje dalo nadimak Saybie, rođena je u 23. tjednu trudnoće sa samo 245 grama. Imala je težinu doslovno jedne jabuke.

Beba je rođena u prosincu prošle godine, a liječnici su njezinom ocu nakon poroda progonozirali da neće preživjeti više od jednog sata. Međutim, malena se zainatila i početkom ovog mjeseca, nakon polugodišnje hospitalizacije, otpuštena je svojoj kući.

Saybie je rođena carskim rezom nakon preeklampsije koja predstavlja ozbiljnu komplikaciju u trudnoći kada je zbog visokog tlaka ugrožen život bebe i njezine majke.

Medicinska sestra Kim Norby je svoju pacijenticu nazvala čudom od djeteta te objasnila kako je iznad bebinog bolničkog kinderbeta stajao natpis: „Malena, ali moćna“. Dodala je kako bebicu bilo „teško pronaći u krevetu koliko je bila sitna“.

Međutim, djevojčica je u bolnici lijepo napredovala, dobivala na težini i kući je otpuštena kao zdrava beba s gotovo dva i pol kilograma.

Liječnici tumače kako je beba preživjela jer se kod nje nakon poroda nisu razvile nikakve komplikacije. „Ja sam blagoslovljena. Ona je možda najmanja beba, ali je moja…“, izjavila je njezina majka koja je željela ostati anonimna.

Do sada je rekord najmanje bebe držalo dijete koje je rođeno 2015. godine u Njemačkoj sa sedam grama više od Saybie.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Ako su testiranja negativna, bolest vašeg djeteta možda je uzrokovana stresom ili strahom

Foto: Getty images

Ako se vaše dijete i nakon negativnih rezultata testiranja i dalje žali na bol u želucu ili na glavobolju, uzrok možda nije fiziološke prirode već je riječ o psihosomatskom problemu najčešće uzrokovanom emocionalnom reakcijom na stres.

Roditelji bi trebali shvatiti djetetove žalbe ozbiljno i pritom ne zaboraviti da njihovo žaljenje na bol može uistinu upućivati na realnu fizičku bolest, savjetuju njemački pedijatri.

Preporučuju im da ostanu smireni, ali i da budu oprezni te da zakažu posjet pedijatru. Ako su roditelji vidljivo uznemireni ili zabrinuti samo će pojačati djetetove simptome.

“Mi dječji psihijatri uvijek najprije isključimo tjelesne uzroke boli prije razmatranja simptoma psiholoških problema kod djeteta i prije nego što donesemo odluku o prikladnom obliku liječenja”, kaže dr. Beate Kentner-Figura, voditeljica Klinike za rehabilitaciju i psihosomatske probleme djece.

Ako se dijete tijekom dugog razdoblja žali na bol u trbuhu, liječnik najprije treba pokušati ustanoviti je li uzrok tomu fizičke prirode.

A što ako se ne otkrije ništa? Izmišlja li dijete bol? Ne, tvrdi Gunter Flemming, pedijatar gastroenterolog. “Važno je ne ignorirati ono na što se dijete žali jer mali pacijent tvrdi da osjeća bol. No postoji mogućnost da njegov mozak pogrešno interpretira uzrok.”

Liječnici pretpostavljaju da okidači za, primjerice, trbobolju ili glavobolju mogu biti tjeskoba ili stres, koji bol potiču na način da aktiviraju određene neurološke faktore.

Umjesto da se fokusiraju na bol, roditelji bi trebali pokušati odvratiti djetetove misli, pružiti mu moralnu potporu te nastojati ustanoviti postoji li nešto zbog čega je dijete preplašeno, tjeskobno ili pod stresom.

Kada se ustanovi izvor straha ili anksioznosti, trbobolja najčešće prestaje.

“Djeci je u takvim situacijama važno objasniti da se u njihovu organizmu ne događa ništa opasno unatoč njihovu osjećaju”, kaže Flemming

Kod djece su česti i problemi s vidom. No kada liječnik ne otkrije nikakvo oštećenje vida ni očnu bolest, uzrok je najčešće psihosomatske prirode.

Oftalmolog Helmut Wilhelm tvrdi da u svojoj ordinaciji bar jednom tjedno primi takvoga malog pacijenta.

“Dijete isprva možda ‘glumi’ da ima problema s vidom koristeći to kao izgovor za neuspjeh. To ponekad može potrajati toliko dugo da ni samo dijete više ne zna što je istina”, kaže Wilhelm.

Roditeljima savjetuje da u ovakvim slučajevima ozbiljno shvate dijete i da ga ne optužuju za prijevaru. “Mudro je iskušati pseudo-terapiju s placebo lijekovima, koji će djetetu ponuditi mogućnost da samo pronađe ‘izlazak’ iz takve situacije”, predlaže dr. Wilhelm.

Psihosomatski problemi u predškolskoj dobi podjednako su zastupljeni kod dječaka i kod djevojčica. No u postpubertetskom razdoblju, problemi ove vrste češći su kod djevojčica.

Neobjašnjivi napadaji kašlja također mogu imati psihološke uzroke.

Dr. Kentner-Figura roditeljima savjetuje da budu strpljivi i zainteresirani za djetetov problem te da reagiraju smireno.

Ako se isključi tjelesna bolest, na roditeljima je da odluče hoće li potražiti profesionalnu psihološku pomoć za svoje dijete.

Podsjeća da se mala djeca tuže na nejasne simptome, djeca koja su krenula u školu mogu bolje lokalizirati svoje bolove dok adolescenti mogu vrlo detaljno ispričati što ih i gdje boli. Neki bolovi su kratkotrajni, no ako se dijete žali na bolove kroz period od dva do tri mjeseca te ako ne postoji nikakav fiziološki uzročnik tih bolova, riječ je najčešće o psihosomatskim tegobama, kaže dr. Kentner-Figura.

“Ako smatrate da simptomi bolesti na koju se žali dijete utječu na sve aspekte života cijele obitelji, tada bi svakako trebalo nešto poduzeti”, savjetuje dr. Kentner-Figura.

Izvor: narod.hr/hina

‘ISPUNIO JE SVOJU DUŽNOST’ Pro-life udruge u Argentini traže oslobađajuću presudu za liječnika koji je odbio izvršiti pobačaj

“Ponovno bih postupio jednako zato što odbijam da smrt djeteta leži na mojoj savjesti”.

Foto: www.stocksnap.io

Argentinski pro-life zagovornici dali su podršku ginekologu Leandru Rodríguezu Lastri koji je ovog svibnja izveden pred sud zbog toga što je odbio izvršiti pobačaj.

Rodríguez, koji je pročelnik odjela za ginekologiju u bolnici Pedro Moguillansky u gradu Cipoletti, prije dvije godine odlučio je ne prekinuti trudnoću 19 godišnjoj djevojci koja je prethodno popila sredstvo koje joj je trebalo potaknuti pobačaj.

Argentinski ginekolog izjavio je da je djevojka bila u 23. tjednu trudnoće te da je zajedno s liječničkim timom i upravom bolnice odlučio ne prekinuti trudnoću.

Umjesto toga, stabilizirao je pacijenticu te je u 35. tjednu trudnoće izvršen porod. Nekoliko dana nakon toga, beba je posvojena i uskoro će napuniti dvije godine.

Međutim, argentinska zastupnica Marta Milesi podigla je tužbu protiv dr. Rodrígueza budući da je 19-godišnjakinja tvrdila da je dijete bilo začeto silovanjem, te je u skladu s time imala pravo pobaciti.

Više pro-life udruga zajednički su prikupile 50 000 on-line potpisa uz pomoć kojih traže oslobađajuću presudu za argentinskog liječnika. Potpisi su prikupljani ispod pisma upućenog sucu Álvaro Meynetu i guverneru Albertu Wereltinecku.

“Očito je da se tužbom koju je podnijela zastupnica Marta Milesi, koja je aktivistica za pobačaj, želi zastrašiti liječnike da izvršavaju pobačaj čak i kada su trudnoće uznapredovale”, stoji u pismu koje su sastavile pro-life udruge.

“Dr. Rodríguez Lastra ispunio je svoju dužnost i Hipokratovu zakletvu, kao liječnik posvećen zaštiti života i skrbi za njega. Nadamo se da će se pravda poštivati”, zaključili su.

Sam dr. Rodríguez je izjavio kako “ovakve situacije napadaju cijelo društvo, obezvrjeđujući život i napadajući nas liječnike”.

“Pravosudni sustav koji ovo omogućuje dopušta da se odluke liječnika preispituju, čime dovodi u pitanje našu sposobnost da radimo i osiguram sigurnost”, izjavio je. “Znam da nisam počinio nikakav zločin”, dodao je argentinski liječnik. “Ponovno bih postupio jednako zato što odbijam da smrt djeteta leži na mojoj savjesti”.

Ivo Džeba | Bitno.net

Majčin dan

 

uređuje: K. Laura

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.

Kao osnivačica današnjeg Majčinog dana slovi Anna Marie Jarvis. Ona je u Graftonu 12. svibnja 1907. godine u nedjelju nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala Memorial Mothers Day Meeting. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio je 1914. godine Majčin dan nacionalnim praznikom.

Uz početke obilježavanja Majčina dana vežu se brojne zanimljivosti ali i činjenice. Prva obilježavanja ovog praznika koji slavi majke i majčinstvo sežu još u davna vremena starih Grka i Rimljana. Danas se Majčin dan obilježava diljem svijeta, u 140 zemalja (iako ga svi ne slave na isti datum). Milijuni ljudi diljem svijeta na taj dan koriste priliku kako bi odali počast i zahvalu majkama koje su im pružile život, odgojile ih i bile im najveća podrška tijekom cijelog života.

Povezana slika

Najranija povijest obilježavanja Majčina dana zabilježena je u drevnoj Grčkoj i Rimu. Stari Grci obilježavali su svako proljeće festival posvećen božanstvenosti majke i božice Rhei, po grčkoj mitologiji majke bogova. Rimljani su također slavili proljetni festival, nazvan Hilaria i također posvećen majki bogova. Rani kršćani slavili su Majčin dan na raznim festivalima, a bio je posvećen Djevici Mariji. U Engleskoj su ovaj dan odlučili slaviti posvetivši ga svim majkama, a bio je nazvan „Majčina nedjelja”. „Majčina nedjelja” slavila se u Engleskoj od 1600. godine, a tradicionalno se obilježavala u nedjelju koja bi uslijedila 40 dana nakon Uskrsa. Slavilo bi se na crkvenim misama koje su bile posvećene Djevici Mariji nakon čega bi djeca poklonima i cvijećem darivala vlastite majke.

Tradicija slavljenja Majčina dana u svijetu gotovo je u potpunosti nestala do pred kraj 19. stoljeća i to je potrajalo sve do kraja Drugog svjetskog rata. Za ponovnu obnovu tradicije obilježavanja Majčina dana najviše možemo zahvaliti Amerikankama i njihovoj sveopćoj komercijalizaciji sadržaja i blagdana. Naime, svjetska javnost je tek nakon završetka Drugog svjetskog rata postala svjesna toga dana, ponajviše zbog komercijalnih sadržaja serviranih u medijima koji su ih „podsjetili” na njegovu važnost i postojanje. No, osim medija, za to su zaslužne i dvije Amerikanke koje su se borile za osvještavanje i važnost ovog dana za majke. One su: Julia Ward Howe i Anna Jarvis. Potonja se smatra i osnivačicom „modernog” Majčina dana, iako zanimljivo, sama nikad nije imala djecu. Inspiraciju za obilježavanje ovog važnog dana pronašla je u vlastitoj majci i želji da se svim majka barem jednom godišnje odaje počast i priznanje za sve što su učinile za svoju djecu, obitelj i pridonošenje zajednici. U svijetu se Majčin dan obilježava na razne načine, uz brojne proslave i festivale a svima njima je zajedničko jedno: iskazati ljubav i zahvaliti majkama za sve što su im u životu pružile. Popularno je i darivanje majki a najčešće je to cvijeće, čestitke i poklončići koje za njih izrađuju njihova djeca.

POVIJEST OBILJEŽAVANJA U HRVATSKOJ

Prvu proslavu „Majčinog dana“ u Hrvatskoj nagovijestio je 15. svibnja 1927. Katolički list, no gdje je i kako proslava održana nema podataka. Poznato je da je brigu o proslavi preuzela „Hrvatska katolička ženska sveza“ i to tako da su svi članovi taj dan prikazali svetu misu za svoju majku, a u svim su se crkvama trebale održati propovijedi na temu majka, a i predavanja u društvima i školama. Od tada proslava postaje tradicionalna, a obilježavala se drugu nedjelju u svibnju. Za obnovu proslave Majčinog dana u novijoj hrvatskoj povijesti najzaslužnija je Družba Braće hrvatskoga zmaja. „Kao najznačajnija hrvatska ustanova utemeljena sa svrhom da čuva hrvatsku kulturnu baštinu i njeguje uspomenu na velike ljude i događaje iz hrvatske prošlosti“ odlučili su u Hrvatsku ponovo uvesti proslavu Majčina dana, „sjećajući se svih majki koje su u Domovinskom ratu dale svoje živote za slobodu Hrvatske i podnijele najveći teret: žrtvujući na oltaru domovine svoje sinove i kćeri“. (Kolarić, 2012:139) Spomen područje Hrvatskoj majci uredili su na Velikoerpenijskom brijegu iznad Tuheljskih toplica gdje se nalazi i grob majke autora hrvatske himne, Justine Mihanović Petropoljske. Do danas se u Župi Velika Erpenja Majčin dan obilježava svečanom cjelodnevnom proslavom.

Riječima Anne Jarvis, svrha majčinog dana jest probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Dokinuti otuđivanje obitelji. Učiniti nas boljom djecom približavajući nas srcima naših dobrih majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo iako to baš ne pokazujemo često. Ako niste kod kuće, pišite majci, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala i recite joj kako je volite. Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerene i dobre majke.

ALABAMA Demokratski političar užasnuo svojim izjavama o abortusu: ‘Ubiješ ih sad ili ih ubiješ poslije’

“Doneseš ih na svijet neželjene, neljubljene, šalješ ih na električnu stolicu. Stoga, ili ih ubiješ sada ili poslije”

John Rogers/Foto: screenshot

Američki političar i demokratski predstavnik u Zastupničkom domu Alabame, John Rogers, užasnuo je javnost svojim izjavama o pobačaju.

Rogers je tijekom rasprave o abortusu u Zastupničkom domu izjavio kako su “neka djeca neželjena. Ubiješ ih sad ili ih ubiješ poslije”.

“Doneseš ih na svijet neželjene, neljubljene, šalješ ih na električnu stolicu. Stoga, ili ih ubiješ sada ili poslije”, izjavio je američki političar koji, piše Alabama Political Reporter, za sebe tvrdi da je katolik i “osobno pro-life”.

No, tu nije bio kraj njegovim izjavama. U svojoj “obrani abortusa” dodao je i kako neka djeca mogu biti “retardirana” ili “poludeformirana”, piše CNN.

Izjave John Rogersa podignule su veliku prašinu među konzervativnim političarima, ali i izazvale nevjericu među vodećim medijima poput Washington Posta.

Ugrađeni videozapis

Kyle Morris

@RealKyleMorris

In support of abortion, Alabama State Rep. John Rogers (D) questions what happens when the child is born “retarded” and “half deformed”

Broj osoba koje o tome govore: 1.659

Na Twitteru je reagirao i američki predsjednik Donald Trump napisavši da mu se od ovakvih istupa “okreće želudac”.

“Svakog demokratskog predsjedničkog kandidata treba pitati kako se odnosi prema ovim izjavama. Ekstreman zaokret Demokrata po pitanju pobačaja kojem svjedočimo u zadnje vrijeme je doista odvratan.”

Važno je napomenuti kako su Rogerove izjave vezane uz izglasavanja zakona o zabrani abortusa koju je premoćnim brojem glasova donio Zastupnički dom Alabama.

Prema izjavama republikanskih političara koji su ga podržali, zakon zabranjuje lječnicima činjenje pobačaja osim u slučaju opasnosti za život majke. Predlagatelji su također istaknuli kako zakon ne bi kriminalno teretio majke već doktore.

Premda je odlukom Vrhovnog suda Roe v. Wade iz 1973. legaliziran abortus u SAD-u, ovakvi i slični zakoni koji se zadnjih mjeseci donose u sve većem broju američkih saveznih država imaju za cilj potaknuti Vrhovni sud na preispitivanje te odluke, osobito nakon što je predsjednik Trump u sastav suda imenovao dva konzervativna suca.

Alabamski zakon još mora proći kroz tamošnji Senat. U slučaju izglasavanja, pro-choice aktivisti već su najavili tužbe.

Iako iznimo radikalne, izjave poput one Johna Rogersa nisu izolirana pojava kod demokratskih političara.

Tako je demokratski guverner savezne američke države Virginije Ralph Northam izazvao ogorčenje i šok u američkoj javnosti nakon što je dao izjavu kojom je branio abortuse u zadnjem stadiju trudnoće te rekao nešto što je opravdano protumačeno kao promoviranje čedomorstva.

Upitan na jednoj radijskoj emisiji podržava li zakon koji je predložila zastupnica iz redova demokratske stranke, a koji bi dopustio abortuse čak i u trenutku kada su kod žene počeli trudovi, guverner Northam izjavio je:

“U ovom konkretnom slučaju, ako majka već ima trudove, reći ću vam što bi se dogodilo. Dijete bi bilo rođeno i stavljeno na udobno mjesto. Dijete bi bilo održano na životu ako je to ono što roditelji žele, a potom bi počela rasprava između liječnika i majke.”

“Rasprava” se ovdje odnosi to hoće li dijete održavati na životu ili ne.

Napomenimo i kako je američka savezna država New York abortus proglasila “temeljnim ljudskim pravom”, donijevši zakon prema kojem je abortus legalan „sve do 24. tjedna trudnoće ili u svako vrijeme ako je ugrožen život ili zdravlje žene“, što uključuje i deveti mjesec trudnoće.

Tino Krvavica | Bitno.net

ZAKON KOJI OTKRIVA ISTINU Nizozemska novim zakonom priznala: Nerođena djeca su osobe od začeća, ali svejedno dopuštamo pobačaj

„Činjenica da žena sada može registrirati dijete koje je pobacila, s imenom i datumom rođenja, trebala bi prisiliti našu vladu, a možda i druge vlade, da preispitaju zakone o pobačaju.”

Foto: Shutterstock.com

U veljači ove godine u Nizozemskoj je donesen zakon po kojemu je roditeljima dopušteno registrirati svoju djecu koja su umrla prije poroda kao osobe.

Zakon je donesen nakon peticije koju je potpisalo 82 tisuće Nizozemaca, a pokrenula ga je skupina majki koje su željele da njihova djeca koja su umrla prije poroda budu i društveno prepoznata kao ljudi s dostojanstvom.

Ono što vlada vjerojatno nije očekivala jest da će među onima koji će željeti registrirati svoju djecu biti i majki koje su izvršile pobačaj.

Takav je bio slučaj majke čije ime se navodi kao Yara. Ona je izvršila pobačaj u četrnaestom tjednu trudnoće, a budući da prema novom zakonu ne postoji uvjet koliko nerođeno dijete treba imati tjedana kako bi se moglo registrirati, Yara je imala pravo zatražiti da se i njezino dijete unese u registar osoba.

Njezin slučaj pred sudom je vodio mladi nizozemski odvjetnik ganskih korijena Don Ceder koji je, nakon proučavanja zakona, utvrdio da ne postoji nikakva zakonska prepreka da se Yarino dijete unese u registar. Odnosno, osim što zakon nije predvidio starosnu dob djeteta kao uvjet za registar, nije predvidio nikakva ograničenja po pitanju uzroka smrti.

Tako su službenici u amsterdamskoj gradskoj vijećnici Yari izdali rodni list za njezino dijete s njegovim imenom napisanim na njemu.

Očito proturječje da se u Nizozemskoj legalno može ubiti nerođeno dijete koje država službeno proglašava osobom komentirao je i odvjetnik Ceder: „Nadamo se da će ovo prerasti u mnogo širu javnu debatu kako bi više ljudi postalo svjesno što se događa tijekom pobačaja“, rekao je.

„Činjenica da žena sada može registrirati dijete koje je pobacila, s imenom i datumom rođenja, trebala bi prisiliti našu vladu, a možda i druge vlade, da preispitaju zakone o pobačaju, zato što prema onome što je njihova sadašnja logika, naša društva ubijaju ljudska bića“, istaknuo je Ceder.

Ivo Džeba | Bitno.net