Znate li kako unos soli utječe na krvni tlak i na što treba paziti?

Prekomjeran unos natrija koji se nalazi u sastavu kuhinjske soli može uzrokovati zadržavanje tekućine u tijelu, što dovodi do porasta krvnog tlaka.

Smanjenje unosa kuhinjske soli je mnogo više od samog smanjenja dodavanja soli tijekom pripremanja ili konzumiranja hrane s obzirom da je najveći dio soli već sadržan u polugotovoj ili gotovoj hrani.

Premda je kuhinjska sol nezaobilazan dio moderne prehrane, ustanovljena je jasna povezanost njenog prekomjernog unosa te pojavnosti arterijske hipertenzije koja je jedan od najvažnijih rizičnih faktora smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja. Shodno tome, poznavanje preporuka za optimalni unos kuhinjske soli te povezanosti s razinom krvnog tlaka ključ je očuvanja zdravlja, piše dr. Ksenija Vučur, specijalizant nefrologije za plivazdravlje.hr.

Sastav kuhinjske soli

Kuhinjska sol (natrijev klorid) predstavlja izvor važnih elektrolita (natrija i klora) u ljudskom tijelu. Prije nekoliko milijuna godina, u prehrani ljudskih predaka dnevni udio soli je bio manji od 1 grama. Kada su Kinezi, prije pet tisuća godina, otkrili mogućnost konzerviranja hrane, sol je dobila na golemoj ekonomskoj značajnosti, stoga je postupno počeo rasti udio soli u prehrani ljudi. U zapadnom svijetu, prije otprilike tisuću godina, dnevni unos soli iznosio oko 5 grama te je postupno rastao da bi vrhunac doživio u 19. stoljeću. Izumom hladnjaka postupno se počinje smanjivati unos soli.

Međutim, u današnje doba količina unesene soli, u većini zemalja, ponovno je dosegnula razinu kao u 19. stoljeću, a to je od 9 do 12 grama dnevno. Navedeno je prvenstveno posljedica konzumacije prerađene hrane bogate solju.

Natrij, sadržan u kuhinjskoj soli, važan je ljudskom tijelu za održavanje ravnoteže tjelesnih tekućina, acidobazne ravnoteže, prenošenja živčanih impulsa te normalno funkcioniranje stanica. S druge strane, prekomjeran unos natrija može uzrokovati zadržavanje tekućine u tijelu što dovodi do porasta krvnog tlaka; potonje pak ima negativan učinak na srce, arterije, bubrege i mozak. Svaki gram natrija dovodi do zadržavanja 70 mililitara vode, povisujući cirkulirajući volumen tekućine u tijelu, odnosno krvni tlak. Zadržavanje tekućine pod utjecajem natrija osobito je izraženo u dijela bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću te u bolesnika sa zatajenjem srca. Svojstvo natrija da povećava tlak, također osobito dolazi do izražaja u dijela bolesnika s arterijskom hipertenzijom, u kojih je tlak posebno osjetljiv na unos soli.

Povišeni krvni tlak u svijetu i Hrvatskoj

Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva iz 2018. godine, povišen krvni tlak tj. arterijska hipertenzija može se definirati kao vrijednost sistoličkog krvnog tlaka od 140 mmHg ili više i/ili dijastoličkog krvnog tlaka od 90 mmHg ili više. U svijetu je od arterijske hipertenzije 2015. godine bolovalo 1,13 milijardi ljudi, od čega se više od 150 milijuna oboljelih odnosilo na središnju i istočnu Europu. Pretpostavlja se da će navedena brojka i dalje rasti te da će do 2025. godine od arterijske hipertenzije bolovati 1,5 milijardi svjetskog stanovništva.

Procijenjeno je da u Republici Hrvatskoj oko 700 tisuća odraslih osoba boluje od arterijske hipertenzije. Veća učestalost arterijske hipertenzije je zabilježena u osoba ženskog spola te osoba starije životne dobi. Također je uočena značajna povezanost učestalosti arterijske hipertenzije s pretilošću i ekonomskim statusom, odnosno geografskom raspodjelom ispitanika, pri čemu je najniža učestalost arterijske hipertenzije zabilježena u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a najviša u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Hipertenzija – do čega dovodi i kako se liječi?

Povišen krvni tlak (hipertenzija) nedvojbeno je jedan od najrelevantnijih čimbenika rizika za preuranjenu smrtnost i kardiovaskularne bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Na globalnoj razini je procijenjeno da 62 posto cerebrovaskularnih bolesti i 42 posto ishemijskih srčanih bolesti nastaje kao posljedica povišenog krvnog tlaka. Analiza čimbenika rizika provedena 2017. godine na globalnoj razini je pokazala kako je povišen sistolički krvni tlak odgovoran za 10,4 milijuna smrti i 218 milijuna bolesti prilagođenih godina života (eng. Disability-Adjusted Life Years, DALYs). Razlog tomu je visoka učestalost i nedovoljna kontrola arterijske hipertenzije.

Prema smjernicama za liječenja arterijske hipertenzije te kod osoba koje imaju visoki normalni krvni tlak (130-139 mmHg i/ili 85-89 mmHg), promjena životnih navika se navodi kao prvi korak koji je potrebno učiniti, a može dovesti do smanjenja vrijednosti krvnog tlaka (iako će u većini slučajeva biti potrebna i medikamentozna terapija). U sklopu promjene životnih navika preporučuje se smanjenje unosa soli na manje od 5 grama dnevno, smanjenje konzumacije alkohola, povećanje konzumacije voća i povrća, ribe te nezasićenih masnih kiselina, a smanjenje konzumacije crvenog mesa. Zatim, preporučuje se smanjenje tjelesne težine uz postizanje indeksa tjelesne mase manjeg od 30 kg/m2 (odnosno opsega struka manjeg od 102 centimetara kod muškaraca te 88 centimetara kod žena), kao i redovita tjelovježba (npr. 5-7 dana tjedno po 30 minuta umjerenog vježbanja) te prestanak puštanja.

Povezanost između unosa soli i krvnog tlaka

Uobičajeni unos soli u svijetu je između 9 i 12 grama dnevno, što odgovara dnevnom unosu natrija od 3,5 i 5,5 grama. Prema istraživanju provedenom u Hrvatskoj, unos soli procijenjen 24-satnim određivanjem natrija u urinu iznosio je 11,6 grama dnevno, što je dvostruko više od preporučenog. Manje od 6 grama soli dnevno konzumiralo je manje od 10 posto stanovništva, a čak 40 posto stanovništva je konzumiralo više od 12 grama soli dnevno. Intersalt istraživanje je bilo prvo veliko opservacijsko istraživanje koje je pokazalo pozitivnu povezanosti soli i krvnog tlaka – veći unos soli je bio povezan s višim krvnim tlakom.

Dok s jedne strane postoji jasna povezanost unosa natrija i krvnog tlaka, s druge strane, učinak smanjenog unosa natrija na neželjene kardiovaskularne događaje (moždani udar, infarkt miokarda, iznenadna smrt, zatajenje srca i periferna arterijska bolest) je još uvijek nejasan. Istraživanja su pokazala da su i visok unos natrija, ali i nizak unos natrija (manji od 3 grama natrija dnevno) povezani s većom stopom smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja. Iako su neka istraživanja pokazala da je smanjenje unosa soli povezano sa smanjenjem rizika za neželjene kardiovaskularne događaje, još uvijek ne postoje jasni dokazi koliki je optimalan dnevni unos natrija kako bi se smanjila smrtnost i neželjeni kardiovaskularni događaji.

S druge strane, smanjen unos natrija je povezan sa smanjenjem krvnog tlaka.

Preporuka: Manje od pet grama soli dnevno

Temeljem rezultata brojnih istraživanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je izdala preporuku da bi dnevni unos soli trebao biti manji od 5 grama, što odgovara unosu natrija manjem od 2 grama dnevno. S obzirom da većina stanovništva konzumira dvostruko više soli od gornje granice preporučenog, SZO je pokrenula inicijativu smanjenja unosa soli za 30 posto do 2025. godine. Navedenim smanjenjem soli se procjenjuje da bi se spriječilo 2,5 milijuna smrti godišnje u svijetu.

Izvor: narod.hr/plivazdravlje.hr

Kako pružiti podršku djeci u razdoblju zdravstvene krize?

Od ponedjeljka u Hrvatskoj neće raditi škole i vrtići i mnogi će se roditelji i djeca naći u situaciji da će na jednom novom emocionalnom ali i organizacionom nivou osjetiti trenutačnu društvenu krizu proizašlu širenjem COVID-19 virusa u Europi.

Hrvatsko psihološko društvo navodi neke od tema na koje treba obratiti dodatnu pažnju:

Djeci je potrebno objasniti zašto pojačano pazimo na higijenu, a ne samo nametnuti pravilo iz straha i panike a bez objašnjenja jer tada djeca zapamte paniku i strah, a ne i razlog, odnosno objašnjenje. Dakle potrebno je reći da postoji virus koji se zove COVID-19 koji se brzo širi zbog čega pokušavamo sve što možemo da ga u tome spriječimo. Kako znamo da se širi preko ruku, kašljanja i kihanja potrebno je posebno paziti na pranje ruku i način na koji kašljemo i kišemo. Pojasniti i pomoći oko toga možete i ovako:

– Djeci predškolske dobi na konkretan način pokazati zašto je važno držati se higijenskih preporuka. Primjerice staviti u prskalicu za vodu boju kako bi se pokazalo koliko daleko kapljice mogu ići, ruke posuti šljokicama i prvo probati oprati vodom, a zatim sapunom i vodom 20 sekundi pa će djeca vidjeti razliku

– Sjetite se pjesmice koju dijete može pjevati kako bi mjerilo vrijeme za pranje ruku ili zajedno smislite obiteljsku pjesmu ili pak dajte staroj melodiji novi tekst i tako unesite i malo humora i zajedništva u situaciju

– Pomognite djeci da sami osmisle podsjetnike koji će ih upozoravati na higijenu. Starijoj djeci mogu od pomoći biti aplikacije na mobitelima ili slično.

Nemojte se pred djecom praviti da niste zabrinuti i negirati ili umanjivati problem. Djeca znaju prepoznati roditeljski strah i paniku jer je to jedan od njihovih osnovnih bioloških mehanizama preživljavanja. Također pokazujući pred djecom vlastite emocije roditelji modeliraju djeci kako izražavati emocije i kako se nositi s njima osobito onima koje jesu neugodne i intenzivnije i većina nas ima poriv pobjeći od njih.

Informirajte prvenstveno sebe pa onda djecu. Informacije tražite na relevantnim i ne senzacionalističkim izvorima poput stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

– Provjerite što su djeca čula o virusu u školi, vrtiću, od prijatelja ali i od odraslih. Svakako vi inicirajte razgovor s njima jer, pogotovo ukoliko uoče vašu uznemirenost, djeca to neće učiniti sama.

– Razgovor je najbolje započeti provjeravajući najprije što dijete već zna i s kakvim informacijama se već susrelo. Ispravite netočne informacije koje djeca imaju, recite im da to što su ju čuli od odrasle osobe ili nešto pročitali na portalu ili čuli na vijestima ne znači nužno da je točna informacija.

Izvor: narod.hr

Majka iz Texasa koja je htjela promijeniti spol 7-godišnjem sinu ponovno izgubila na sudu

Sutkinja je izdala službeni nalog da oba roditelja moraju sudjelovati u donošenju medicinskih odluka koje se tiču Jamesa Youngera.

Sutkinja iz Dallasa koja je odlučivala o slučaju u kojem je majka pokušala pretvoriti svog 7-godišnjeg sina u „djevojčicu“ potvrdila je prethodnu sudsku odluku kojom su oba dječakova roditelja stekla zajedničko skrbništvo nad njime.

Sutkinja Mary Brown nije samo odbacila zahtjev majke Anne Georgulas za ponovnim razmatranjem presude koju je u listopadu prošle godine donijela porota, a koja bi najvjerojatnije dovela do toga da majci bude dodijeljeno isključivo skrbništvo nad djetetom, već je izdala službeni nalog prema kojemu oba roditelja imaju zajedničko skrbništvo nad svojim sinom, Jamesom Youngerom, piše Life Site News.

Odvjetnica Anne Georgulas rekla je da će uložiti žalbu na tu presudu.

U sudskom postupku koji je privukao pažnju cijele nacije, majka i otac borili su se za skrbništvo nad svojim sinovima blizancima. Otac, Jeffery Younger, tvrdio je da treba imati pravo glasa u donošenju medicinskih odluka koje se tiču dječaka, nakon što je majka, dr. Anne Georgulas, upisala jednog od dvoje 7-godišnjih dječaka u školu pod imenom „Luna“, a dječakov zdravstveni karton upućuje na to da je majka nastojala promijeniti spol dječaka medicinskim putem.

Porota je 21. listopada prvotno presudila protiv oca djeteta, odbacivši njegov zahtjev za isključivim skrbništvom. Porota je također presudila da bi punomoć za donošenje odluka koje se tiču dječaka trebala biti dodijeljena jednoj osobi, što se naziva isključivo skrbništvo. Poroti nije dana mogućnost imenovanja isključivog skrbnika dječaka.

Presuda porote izazvala je oštre kritike javnosti, privukavši pozornost teksaškog guvernera Grega Abbotta, teksaškog državnog pravobranitelja, senatora Teda Cruza, te mnogih drugih političkih i utjecajnih ličnosti.

Na zatvorenom saslušanju održanom 24. listopada sutkinja Kim Cooks izrekla je presudu kojom su oba roditelja stekla zajednička prava na donošenje odluka. Presuda sadrži i brojne druge odredbe koje se u cijelosti mogu pročitati ovdje. Jedna od značajnih odredbi bila je promjena skrbništva na ravnopravno podijeljeno skrbništvo.

Dr. Georgulas se 5. studenog žalila na presudu sutkinje Cooks te je tražila da se sud prikloni prvotnoj presudi porote iz listopada.

Sutkinja Mary Brown jučer je na sudu odbila prijedlog dr. Georgulas da se prikloni odluci porote te je presuda sutkinje Cooks izrečena kao službeni nalog.

Jučer je sutkinja Brown donijela odluku o tri prijedloga, prijedlogu o presudi sutkinje Cooks, prijedlogu o ponovnom razmatranju presude porote, te prijedlogu o ukidanju koordinatora za roditelje. Sutkinji Brown dodijeljen je sudski postupak jer je sutkinja Cooks izuzeta iz slučaja na zahtjev dr. Georgulas.

Prijedlog o nalogu sutkinje Cooks podnijeli su Jeffrey Younger (otac djeteta) i njegov odvjetnik. Taj je prijedlog tražio da presuda sutkinje Cooks postane pravno obvezujući nalog.

Prijedlog o ponovnom razmatranju presude porote i prijedlog o ukidanju koordinatora za roditelje podnijele su dr. Georgulas i njena odvjetnica. Prvi prijedlog je istaknuo da sutkinja Cooks nije imala zakonsko pravo dodijeliti ocu djeteta zajedničko skrbništvo jer je porota presudila da skrbništvo mora biti isključivo te se ne smije dati Jeffreyju Youngeru. Stoga je prijedlog zaključio da je „sud postupio protivno rješenjima porote,“ za što „nije imao ovlasti“.

Danas je na sudu odvjetnica dr. Georgulas ustvrdila da je presuda sutkinje Cooks ništavna i neprimjenjiva, tražeći od suda da ponovno razmotri prethodnu sudsku presudu. Prethodna je presuda također predviđala minimalno vrijeme koje je Younger smio provoditi sa sinovima te mu nije dopuštala da dječaci prespavaju kod njega radnim danom.

Odvjetnica dr. Georgulas također je istaknula da, s obzirom na to da je porota presudila u korist isključivog skrbništva nad dječacima, no nije ga dodijelila Youngeru, implicitno je dodijelila to pravo majci. Odvjetnik u statusu „prijatelja suda“ istaknuo je da porota ne shvaća nijanse značenja skrbništva te je možda htjela dodijeliti isključivo skrbništvo sudu, centru za socijalnu skrb ili čak njemu samome.

U saveznoj državi Teksas isključivi skrbnik odgovoran je za donošenje svih odluka koje se tiču maloljetnika, odnosno, odluke o liječenju, obrazovanju, o tome može li se maloljetnik prijaviti u vojsku i sl.

Odvjetnica dr. Georgulas također je podnijela prijedlog sa zahtjevom da se ukloni koordinator za roditelje koji im je dodijeljen presudom sutkinje Cooks. Sutkinja Cooks dodijelila je roditeljima odvjetnika Staceyja Dunlopa u funkciji koordinatora za roditelje ili posrednika za ozbiljne odluke u kojima se roditelji razilaze.

Argument za ukidanje koordinatora za roditelje temeljio se prvenstveno na tome da on daje odlučujući glas umjesto da posreduje između roditelja te da u konačnici on donosi najteže odluke koje se tiču blizanaca.

Sutkinja Brown odbacila je prijedlog da se g. Dunlop ukloni iz slučaja kao koordinator za roditelje.

Odvjetnica dr. Georgulas priopćila je sudu da će pokrenuti novi sudski postupak. Zaključila je da presuda sutkinje Cooks, kao i ovaj novi nalog, nisu utemeljeni na presudi porote te da ujedno nisu važeći.

Izvor:lifesitenews.com

(VIDEO) Demograf Strmota upozorava: ‘Ove godine ćemo imati najmanji broj rođenih, nemamo dovoljno dobre uvjete da bi žene rađale’

Od 1. travnja rastu roditeljske naknade. Za drugih 6 mjeseci djetetova života maksimalna naknada narast će na 5 tisuća 654 kune. Saborski zastupnici pozdravili su ove mjere, ali naglasili to nije dovoljno ako se žele zaustaviti negativni demografski trendovi.

Marin Strmota, bivši državni tajnik za demografiju, kaže da je odluka o povećanju roditeljskih naknada pohvalna i poticajna, ali dodaje da je to samo jedna mjera obiteljske politike.

“Demografska politika je puno šira. Ovo je samo kap u moru što bi jedna država kao Hrvatska, koja je u ogrmonim demografskim problemima, trebala raditi”, kaže Strmota za RTL.

Upitan što smatra da pod hitno treba osigurati mladima da šire obitelj u Hrvatskoj, Strmota kaže:

”Razmišljam možda da političarima uvedemo kolegij demografije jer oni ne shvaćaju važnost razvoja stanovništva, to je i ekonomsko pitanje. Bez djece, mladih, tržišta rada, nema opstanka niti u jednom sustavu”.

Gradovi igraju na kartu zadržavanja mladih novčanim potporama, kao i subvencioniranjem kupnje doma. Strmota kaže da je to pohvalno s njihove strane, ali napominje kako lokalna uprava ima svoja ograničenja te da ništa ne može nadomjestiti nacionalnu stratešku politiku.

”Dokazano, financijski poticaji su samo jedna od stvari koje treba činiti kako bi se poboljšala demografska slika, a to je veliki izazov”.

Je li Hrvatska zemlja za majke?

”Ako gledate broj djece koja se rađa, ove godine bit će ispod 36.000 rođenih što je najmanji broj ikada u povijesti. Očito nemamo dovoljno dobre uvjete da žene rađaju”, kaže Strmota dodajući da je za to kriva cijela društvena i gospodarska klima, ali i osjećaj nesigurnosti koji vlada.

Strmota smatra da je ključna politička volja, koje nema dovoljno da se pozabavi ovim problemom.

“Premijer mora shvatiti da je to vrlo važna politika i ne vaditi se na to da su i druge zemlje u lošoj situaciji. Hrvatska je u daleko najlošijoj, mi smo ispod 4 milijuna ljudi. Ja ne želim slušati u priče da nema demografskog spasa, bez ozbiljnih strateških poteza i odgovorne socijalne obiteljske i gospodarske politike ljudi mogu početi vjerovati u državu pa i vraćati se u Hrvatsku, a možda i željeti imati veći broj djece”.

Strmota je još jednom ponovio kako se očigledno ne shvaća dugoročnost i sveobuhvatnost demografskih problema.

”Nemamo definiranu obiteljsku politiku i jasan smjer. Često se u Hrvatskoj zadnjih 20 godina obiteljska politika u praksi pokazivala kao politika milosrđa, pomoći ugroženima…To je vrlo loše i to treba mijenjati”, kaže Strmota.

Nakon nogometnog finala dogodio se baby boom. Upitan je li to zasad ipak jedina efikasna demografska mjera, Strmota u šali odgovara: “Onda Zlatka Dalića za premijera, možda bi to bilo rješenje”.

Reproduktor videozapisa

 

Izvor: narod.hr/rtl.vijesti.hr

IZNIMAN ČIN Umjesto da joj napiše kaznu, policajac jednoj majci kupio i ugradio sjedalice za djecu

“Moje djevojčice nisu mogle prestati zahvaljivati s osmijehom na licu… Zahvaljujemo policajcu u 5. okrugu. Jako cijenimo to što je učinio.”

Kada ja Andrellu Jackson, samohranu majku petero djece, zaustavio policajac Kevin Zimmerman iz Milwaukeeja, zacijelo je očekivala visoku kaznu. Ne samo zato što je imala neodgovarajuće tablice, nego i zato što njezine dvije kćeri nisu bile u sjedalicama.

Ipak, ono što je izgledalo kao vrlo neugodan susret pretvorio se u divno očitovanje srdačnosti i velikodušnosti, prenosi Aleteia.

Naime, kada je Zimmerman čuo da je riječ o majci koja je jedva imala dovoljno novaca da kupi potrebnu zimsku odjeću svojoj djeci, odlučio je na prvo mjesto staviti ljubav prema drugom čovjeku u potrebi.

Umjesto da majci napiše pozamašnu kaznu, policajac joj je dao samo usmeno upozorenje, te se nakon toga zaputio u supermarket i vlastitim novcem kupio dvije automobilske sjedalice. Nakon toga je otišao u policijsku stanicu, uzeo nekoliko dječjih knjiga za djevojčice i otišao do majčine kuće kako bi sam postavio sjedalice u njezin automobil.

Rekavši kako je odgojen da „učini pravu stvar čak i ako nitko ne gleda“, Zimmerman koji je otac troje djece, istaknuo je kako je želio osigurati da djevojčice budu sigurne, budući da je iz prve ruke vidio koliko automobilske nesreće mogu biti opasne.

Jackson je na svom Facebook profilu podijelila priču o ovom velikodušnom činu. “Moje djevojčice nisu mogle prestati zahvaljivati s osmijehom na licu… Zahvaljujemo policajcu u 5. okrugu. Jako cijenimo to što je učinio”, napisala je.

Zimmermanov potez spomenuli su na svojoj Facebook stranici i njegovi kolege iz policijskog okruga, zahvalivši mu što je „uložio dodatan napor i išao iznad onoga što mu je bila dužnost“.

Ivo Džeba | Bitno.net

‘Za dijete više!’ – odličnu kampanju inicijative 40 dana za život podržao Stipe Pletikosa s obitelji

“Svako dijete za nas je dar s Neba!”

Naš portal već je pisao o odličnoj akciji “Za dijete više!“, kojom je molitvena inicijativa 40 dana za život najavila jesensku kampanju bdjenja pred bolnicama za nerođene.

Akcija se odvila na društvenim mrežama gdje je inicijativa objavila fotografije i priče velikih obitelji iz Hrvatske, uz popratni slogan “Za dijete više!”. Kako kažu, htjeli su podijeliti “poticaje, razmišljanja i blagoslove mnogih obitelji koje su rekle DA životu i dopustile tom djetetu više da dođe u njihove obitelji”.

“Neki su roditelji troje, neki roditelji osmero, neki petero, a svaka je obitelj različita, ali svojom djecom blagoslovljena.”

Njihovoj akciji sada se priključila obitelj Pletikosa čijeg je novog člana nedavno krstio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Na Facebook stranici 40 dana za život – Hrvatska za život objavljena je upravo jedna od fotografija s krštenja uz poruku: “Svako dijete za nas je dar s Neba. Potrebno ih je zalijevati nesebičnom Božjom ljubavi da uvijek ostanu svjetlo svijeta i sol zemlje. Djeca nas uče kako živjeti Kraljevstvo Božje na zemlji. U njihovim očima sjaji Radosna vijest.” (Stipe i Angela Pletikosa, roditelji petero djece: Franko, Eli, Ruža, Manuel i Marija; Split)

Jesenska kampanja molitvene inicijative 40 dana za život održava se u 33 grada, na 35 mjesta, a traje do 3. studenog.

Galeriju fotografija velikih obitelji koju je objavio naš portal možete pogledati OVDJE.

Bitno.net

Otac pokušava spriječiti promjenu spola 7-godišnjeg sina koju majka nasilno podržava

 

Otac sedmogodišnjeg dječaka u listopadu na sudu u Dallasu dobit će posljednju šansu kako bi spasio sina od tzv. rodne tranzicije koju nameće majka.

Jeff Younger prethodno je vodio pravnu borbu oko skrbništva nad svojim blizancima, Jamesom i Judeom, dok ga bivša supruga Anne Georgulas optužuje za zlostavljanje djece zbog toga što nije tretirao Jamesa kao djevojčicu. Dana 15. listopada roditelji dječaka pojavit će se u sudnici. Bit će to posljednja prilika za oca kako bi spriječio tretmane nad maloljetnim sinom.

Otac trenutno dječake viđa jedanput tjedno po dva sata, a oni ostaju s njim dva vikenda u mjesecu. Od suda zahtijeva pravedniji raspored viđanja i psihološku skrb za dječaka jer primjećuje da se James predstavlja kao djevojčica samo sa svojom majkom.

LifeSiteNews proveo je nekoliko sati s Youngerom i njegovim blizancima, a obojica se predstavljaju kao dječaci kad su sa ocem.

> 8 činjenica koje trebate znati: Kako rodna ideologija šteti djeci?

> Čak 30 transrodnih osoba javno priznalo da žale zbog promjene spola: Pročitajte svjedočanstva!

> Dr. sc. Hrvoje Pende: HDZLGBTTQISDP zajedno bespućima prema transrodnoj Europi

> Rodna ideologija: Promijenio spol u ženski da bi ranije otišao u mirovinu

> Dok brojne osobe žale zbog promjene spola, kći pjevačice Sade Adu istu reklamira

“James se predstavlja kao dječak sa mnom, a potom se predstavlja kao djevojčica sa svojom majkom”, rekao je otac za LifeSiteNews.

S ocem, James i Jude uživaju u hrvanju, borbi s plastičnim mačevima i videoigricama. James se i novinaru predstavio kao dječak te nosi odjeću za dječake.

“Njegov omiljeni sport je Sumo hrvanje “, rekao je otac.

Prema Youngeru, brat blizanac Jude se bori s razumijevanjem kako njegov brat može biti “djevojčica.”

“Jude je jako zbunjen”, rekao je zabrinuti otac. “Bori se s pitanjima iskrenosti, jer vrlo dobro zna da mu brat laže kad ode kod majke. James „želi da ga mama voli“ i predstavlja se kao djevojčica.”, upozorava otac.

Majka je Jamesa registrirala kao djevojčicu u lokalnoj osnovnoj školi gdje se dječak oblači kao djevojčica, a njegovi učitelji i razrednici zovu ga “Luna”. Čak koristi i toalet za djevojčice.

“Na svoj peti rođendan prvi put se pojavio u haljini.”

Unatoč sudskom nalogu kojim je ocu omogućio da se izjasni u tim odlukama, majka ga nije uključila. Prvotno je zatražila da se ocu onemogući da “dođe unutar 500 metara od djetetove škole te razgovara s bilo kim iz škole (roditeljima, učenicima, nastavnicima, administratorima itd.) kako ne bi utjecao na njenu odluku o promjeni spola.

Jamesova ‘dijagnoza’

Majka vodi Jamesa kod homoseksualnog savjetnika koji mu je dijagnosticirao navodnu spolnu disforiju. Otac tvrdi i da se pred savjetnikom James identificirao kao dječak.

Otac također primjećuje da James ne ispunjava zahtjeve koji podrazumijevaju ispunjavanje šest od osam kriterija da bi ispravno postavili dijagnozu dječje rodne disforije.

“Dijagnoza za djecu zahtijeva da se ispune šest od osam kriterija. James ne zadovoljava nijedan od tih kriterija.”

Majka je, unatoč upozorenjima, zatražila „terapiju“ za sedmogodišnjaka i početak tranzicije.

Dva izbora

“Za Jamesa imamo dva izbora. Jedan izbor je da poslušamo majku koja podržava ‘rodnu tranziciju’ ili moj savjet, da pričekamo da napuni 18 godina i donese vlastitu odluku.”, rekao je otac za LifeSiteNews.

Mnogi stručnjaci i znanstvene studije dovode u pitanje prednosti promjene spola, posebno za djecu.

Predsjednica Američkog koledža pedijatara, dr. Michelle Cretella, kaže da je poticanje ‘transrodnog identiteta’ – zlostavljanje djece.

Indoktriniranje djece predškolske dobi s laži da možete biti zarobljeni u pogrešnom tijelu, narušava njihovo normalno testiranje stvarnosti i kognitivni razvoj. “, izjavila je Cretella tijekom foruma Heritage Foundation.

Dr. David Bell, poznati psihijatar i bivši predsjednik Britanskog psihoanalitičkog društva, rekao je da tranzicija spola predstavlja “ozbiljnu i nepovratnu štetu” djeci.

Otac je prvi otkrio da je majka govorila Jamesu da je djevojčica kad mu je bilo samo tri godine.

“Mama kaže da sam djevojčica”, kaže James u videu objavljenom na Youtubeu.

“Potpuno me iznenadilo.”, rekao je otac.

Vjenčali su se 2010. godine; dječaci su rođeni 2012. godine, a po riječima oca neobično ponašanje počelo je nakon rođenja blizanca.

“Rekla mi je u jednom trenutku da vidi svjetla”, prisjetio se.

Otac tvrdi da je majčino ponašanje tijekom cijelog postupka razvoda i starateljstva motivirano željom da ga povrijedi.

“Čini se da ju veseli činjenica da patim kad god to učini Jamesu.”

Također ga je optužila za obiteljsko nasilje, no porota ga je oslobodila optužbi.

Otac u listopadu ima posljednju priliku dobiti skrbništvo nad svojim sinom i spriječiti promjenu spola na kojoj insistira dječakova majka.

Izvor: narod.hr/lifesitenews.com

Sačuvala je dijete začeto silovanjem, a on je danas svećenik koji brani život

svećenik Alfar Antonio Velez zahvalan je majci što ga nije pobacila.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: aleteia.org ponedjeljak, 16. rujna 2019. u 18:34
– Ono čime se moja majka najviše ponosi jest što je obranila život – kaže svećenik Alfar Antonio Vélez.

Podrijetlom iz Kolumbije, Vélez sada djeluje kao misionarski svećenik u dvama župama u Argentini. Prije nekoliko godina odlučio je izaći u javnost s osobnim svjedočanstvom kao reakcija na donesene zakone kojim se dozvoljava pobačaj u raznim latinoameričkim zemljama.

– Moja je majka bila žena velike vjere, vrlo vjerna i veoma sveta. U trudnoći je govorila da, unatoč okolnostima u kojima se to dogodilo, u svojoj utrobi nosi čudo novog života, onog života koji joj je Bog dao i kojeg, zbog tog uvjerenja, nije mogla pobaciti. Rekla je da ako joj je Bog dao taj život da mora postojati razlog.”

Velezovu majku silovala je grupa radnika u dobi od 27 godina nakon što su je drogirali tijekom jedne zabave. Kako bi prikrila trudnoću, obitelj ju je prisilila da se uda za udovca, koji se kasnije nasilno ponašao prema njoj i djetetu. S njim je imala dijete te je bila prisiljena ostati s njim godinama, ali kako bi zaštitila Alfara poslala ga je da živi kod bake.

– Majka mi je rekla što se dogodilo. Rekla je da su mnogi željeli da napravi pobačaj. Drugi su joj sugerirali da me je trebala prodati ili dati na usvajanje. Bilo je jako teško čuti sve to, imao sam samo 10 godina – priča Velez.

Jednog dana mladi Alfar Antonio Vélez suočio se s Bogom glede svega toga.

– Otišao sam u crkvu kako bih se požalio Bogu i pitao ga zašto se sve to dogodilo. Budući da sam vikao na Boga, prišao mi je svećenik i rekao mi da postavljam pogrešno pitanje: “Ne pitajte zašto, već zbog čega”. Potom je rekao da me Bog poziva da radim velike stvari.

Svećenik mu je rekao poznatu poslovicu da “Bog piše ravno krivim crtama” i da on može biti Božji instrument. Zatim je Alfaru Antoniju pročitao odlomak iz knjige Jeremije u kojem ga Bog zove i on se opire, pa mu Gospod kaže: “Ne brini, učinit ću sve za tebe.” Vélez se prisjetio kako ga je taj razgovor promijenio.

Nedugo zatim Alfar Antonio postao je sjemeništarac. Danas je taj dječak koji je začet u nasilnom i strašnom činu sretan svećenik koji brani život.

SVJEDOČANSTVO MAJKE Zašto sam prestala vikati na svoju djecu

Prestala sam vikati na svoju djecu i dogodilo se nešto “izvanredno”

“Redovito sam vikala na svoju djecu. I to često. Ponekad je to jednostavno bio plod moje frustracije što iznova i iznova ponavljam iste upute. Glasnoća i intenzitet mog glasa rasli bi dok ne bih došla u situaciju da doslovno vičem na svoju djecu. Nisam bila ponosna na te trenutke, ali sam se osjećala i donekle opravdano – na kraju, što sam još mogla učiniti kako bi me poslušali?”, iskrena je Calah Alexander u svjedočanstvu za portal Aleteia.

“Drugi put je to jednostavno bio izraz mog turbulentnog emocionalnog stanja. Bila bih uzrujana zbog nečega potpuno nepovezanog s mojoj djecom te bih s ljutnjom i neprijateljstvom reagirala čak i na njihov najjednostavniji zahtjev. To je plašilo moju djecu te su nerijetko znala plakati, a da budem iskrena, plašilo je i mene.”

Calah piše kako bi ubrzo požalila zbog svog izljeva bijesa. Djeci bi se ispričavala, a sebi zavjetovala kako više nikada neće planuti na njih.

“Neizbježno, nekoliko tjedana kasnije prekršila bih obećanje.”

Ističe kako je prestala vikati na djecu tek nakon što je krenula na terapiju te upoznala kakve posljedice emocionalno zlostavljanje ostavlja na ljude, i djecu i odrasle.

Naučila je i kako djeca svoje emocije ne mogu kontrolirati zbog nepotpuno razvijenog čeonog režnja koji regulira amigdalu (pojednostavljeno – centar za emocije u mozgu), dok je njoj kao odrasloj osobi to moguće.

Calah ističe kako je unatoč tome i dalje svoje emocije istresala na “bespomoćnu, ranjivu djecu”.

“To je bilo emocionalno zlostavljanje, bez obzira na moje namjere ili svjesnost. Dan kad sam to shvatila bio je dan kad sam prestala vikati na djecu.”

No, kako je to postigla?

“Nije bilo jednostavno – morala sam pronaći novi način kako se nositi s emocijama. Dnevna tjelovježba postala je apsolutno nezamjenjiva kao glavni oblik emocionalne regulacije, odlazak na terapije i pronalazak novih tehnika upravljanja stresom također je bilo važno.”

No, Calah kaže da je u “ranim danima” morala doslovno tretirati sebe kao dijete.

“Kad bih se uznemirila, pozvala bih samoj sebi time-out. Uvjerila bih se da su djeca sigurna, uključila im televiziju i onda bih se zatvorila u sobu kako bih se dovela u red.”

Ističe kako bi to vrijeme ponekad trajalo 10 minuta, a ponekad čak pola sata, no kako ne bi izašla iz sobe dok ne bi bila savršeno mirna i u potpunoj kontroli nad sobom. Za to vrijeme imala je uključen baby monitor kako bi bila sigurna da su djeca u redu.

“S vremenom je proces postao bolji i brži, a pozivanje time-outa sada se rijetko događa. No, uvijek u rezervi čuvam tu mogućnost kao pomoćni plan u slučaju da situacija izmakne kontroli jer istresanje emocija na moju djecu nije opcija.”

Ono što je tada uslijedilo Calah opisuje kao “izvanredno”:

“Djeca su me prestala ignorirati i počela slušati.”

“Ne kažem da su svi koji viču na svoju djecu emocionalni zlostavljači. To nije istina, kao što nije bila istina za svaki put kada sam sama vikala. Ali je bila istina ponekad.”

Calah ističe još jednu prednost prestanka vikanja na djecu.

“To mi je pomoglo naučiti ih kako da upravljaju vlastitim osjećajima. Moje šestogodišnje dijete ponekad mi priđe kad je uznemireno i pita mogu li mu pomoći da se smiri. Sjedimo u tišini i nekoliko puta duboko uzdahnemo, gledajući se licem u lice, dok se ne smiri. Onda me zagrli te se otiđe igrati.”

Za kraj ističe kako se svaki roditelj koji viče na svoju djecu mora zapitati zašto to radi. Je li uzrok tome njegovo vlastito nesređeno emocionalno stanje ili to što djeca ne slušaju.

“Ohrabrujem vas da pronađete način kako se nositi s osjećajima prije nego što pričate sa svojom djecom. To će zahtijevati rad na sebi, ali na kraju će vaša djeca imati roditelja koji će biti stvarniji odraz Kristova strpljenja, nježnosti i bezuvjetne ljubavi za sve nas.”

Tino Krvavica, Aleteia | Bitno.net

ŠTO S MILIJUNIMA ZAMRZNUTIH EMBRIJA? Ovaj par odlučio je dati život embriju zamrznutom 24 godine, no je li posvajanje embrija moralno prihvatljivo?

Tina i Benjamin odlučili su se za posvajanje embrija. Samo u SAD-u procjenjuje se kako postoji između 700 tisuća i milijun zamrznutih zametaka, kao direktna posljedica umjetne oplodnje.

U studenom 2017. prirodnim putem rođena je mala Emma Wren Gibson. Ne bi to bilo ništa neobično da Emma nije provela 24 godine zamrznuta u stadiju embrija nakon što je začeta postupkom umjetne oplodnje.

Njezina majka, Tina Gibson, je u trenutku poroda imala 25 godina.

“Zametak i ja mogle smo biti najbolje prijateljice”, izjavila je Tina za CNN mjesec dana nakon poroda kojim je, vjeruje se, srušen dotadašnji svjetski rekord.

Naime Emma je, prema dostupnim podacima, najduže zamrznuti embrij koji je uspješno donesen na svijet.

“Samo sam htjela dijete. Nije me briga radi li se o svjetskom rekordu ili ne”, poručila je Tina, dodavši kako se zbog kćeri “osjeća zahvalno i blagoslovljeno”.

“Ona je dragocjeni božićni dar od Boga.”

Njezin suprug Benjamin boluje od cistične fibroze, a kod gotovo svih muškaraca s tom bolešću javlja se neplodnost. To ih je potaknulo da počnu razmišljati o klasičnom posvajanju.

Udomili su nekoliko djece te su, prema vlastitom priznanju, uživali u tome. No, onda im je Tinin tata rekao za mogućnost posvajanja embrija.

“Ja sam rekla nešto u stilu: ‘To je lijepo tata, ali nismo zainteresirani.”

Ipak ta ju misao više nije napuštala, te su se ona i suprug ubrzo odlučili za postupak.

Stupili su u kontakt s Nacionalnim embrijskim donacijskim centrom, protestantskom medicinskom organizacijom koja prihvaća zamrznute embrije donirane za posvajanje te traži idealne parove koji će roditi i odgajati to dijete.

Tina i Benjanim pregledali su profile više od 300 roditelja dostupnih embrija te su na kraju izabrali tri zametka u srodstvu. Od tri transferirana uspješno se implementirala Emma, koja je nakon 9 mjeseci trudnoće rođena zdrava.

Prema službenoj mrežnoj stranici Nacionalnog embrijskog donacijskog centra (NEDC), trenutačno je u Sjedinjenim Američkim Državama zamrznuto između 700 tisuća i milijun zametaka kao posljedica in vitro umjetne oplodnje.

Na stranicama također piše kako NEDC “strogo vjeruje u svetost života koja počinje začećem te priznaje brak kao svetu zajednicu muškarca i žene kako je definirano u Svetom Pismu”.

Posvajanje embrija – koji je stav Crkve?

Crkveno Učiteljstvo nije donijelo definitivan sud o moralnosti “prenatalnog posvajanja” ili posvajanja zamrznutih embrija koji bi u suprotnom bili osuđeni na uništenje, često destruktivnu eksperimentaciju ili limb zamrznuća. Dva najrelevantnija teksta za procjenjivanje moralnosti tog čina upute su Kongregacije za nauk vjere Donum vitae i Dignitas personae.

Donum vitae ističe kako se „ljudsko biće ima poštovati i tretirati kao osoba od trenutka začeća; i da stoga od tog istog trenutka mu se imaju priznati prava osobe, među kojima je na prvome mjestu nepovrjedivo pravo svakog nevinog čovjeka na život“ (DV 4). Obje upute osuđuju oplodnju in vitro (tzv. umjetnu oplodnju) zato što razdvaja čin prokreacije od bračnoga zagrljaja (DV 5; DP 16). K tome Crkva napominje kako je zamrzavanje embrija

nespojivo s poštovanjem koje se duguje ljudskim embrijima; ono pretpostavlja njihovu proizvodnju in vitro; izlaže ih ozbiljnom riziku smrti ili fizičke ozlijede, budući da visok postotak embrija ne preživljava postupak zamrzavanja i odmrzavanja; lišava ih barem privremeno majčinskog prihvata i gestacija; stavlja ih u situaciju u kojoj su podloži daljnjim povrjedama i manipulacijama (DP 18).

S obzirom na problem što učiniti s već postojećim zamrznutim embrijima, uputa Dignitas personae napominje:

Prijedlog da se ovi [zamrznuti] embriji mogu staviti na raspolaganje neplodnim parovima kao tretman za neplodnost nije etički prihvatljivo iz istog razloga zbog kojeg je umjetna heterološka prokreacija nemoralna kao i bilo koji oblik zamjenskog majčinstva; ta bi praksa također vodila drugim problemima medicinske, psihološke i pravne naravi.

Također je predloženo, isključivo kako bi se omogućilo rođenje ljudskim bićima koji bi u suprotnom bili osuđeni na uništenje, da bi mogao postojati oblik „prenatalnog posvajanja“. Taj prijedlog, pohvalan s obzirom na nakanu poštivanja i zaštite ljudskoga života, predstavlja, međutim, razne probleme slične gore spomenutima. (DP 19)

Isti dokument dodaje:

Sve u svemu, valja prepoznati da tisuće napuštenih embrija predstavljaju nepravednu situaciju koja se činjenično ne može razriješiti. Stoga je Ivan Pavao II. „apelirao na savjest svjetskih znanstvenih autoriteta i osobito liječnika, da se prestane s proizvodnjom ljudskih embrija, uzimajući u obzir da se čini kako nema moralno legitimnog rješenja s obzirom na ljudsku sudbinu tisuća i tisuća ‘zamrznutih’ embrija koji jesu i ostaju nositeljima bitnih prava i koje se stoga ima zakonski štititi kao ljudske osobe“ (DP 19)

Neki teolozi, poput o. Tadeusza Pacholczyka, priznajući da se ne radi o definitivnom očitovanju Učiteljstva o ovome problemu, smatraju kako se ipak radi o načelnoj osudi prakse posvajanja zamrznuth embrija. Smatraju da izraz „razni problemi slični gore spomenutima“ u uputi Dignitas personae referiraju na načelne razloge koji isključuju umjetnu oplodnju ili zamjensko majčinstvo ili argumentiraju kako je problem s posvajanjem zamrznutih embrija taj što odvaja čin prokreacije od bračnoga zagrljaja ili pak misle kako bi takva trudnoća bila protivna spolnoj naravi odnosa između supružnika.

Drugi ugledni teolozi, poput Janet Smith, argumentiraju suprotno. Prema njima, izraz „razni problemi slični gore spomenutima“ iz Upute ne referira na načelno protivne razloge, nego na potencijalne „medicinske, psihološke i pravne“ probleme, koji međutim ne moraju biti uvijek jednoznačni ni odlučni. Primjerice, moguće je da bi opširna praksa posvajanja zamrznutih embrija dovela do proširenja prakse zamrzavanja embrija – prakse koju sv. Ivan Pavao II. osuđuje. Ali to ne bi učinilo svaki pojedini čin posvajanja nemoralnim, kao što ni moguće neželjene posljedice s postojanjem opširnog normalnog sustava posvajanja (možda će to motivirati majke da lakše napuste svoju djecu, na primjer) ne čine svako posvajanje novorođenčadi nemoralnim.

Također argumentiraju da se u slučaju posvajanja zamrznutih embrija ne radi o razdvajanju prokreacije od bračnoga čina jer je do prokreacije već došlo (možda još davno); već postoji ljudska osoba u ranom stadiju razvoja, kojoj valja pomoći da se normalno razvije. Transplantacija embrija u posvojnu majku kako bi iznijela trudnoću do kraja bilo bi sličnije, primjerice, doniranju krvi, bubrega i presađivanju koštane srži posvojenom malom djetetu kako bi se ono moglo nastaviti normalno razvijati, nego što bi to bilo umjetnoj oplodnji, u kojoj se doista namjerno razdvaja prokreativna od ujedinjujuće svrhe spolnoga čina. Zbog toga – argumentiraju – takvo posvajanje ne bi nužno bilo protivno spolnoj naravi odnosa između supružnika, kao što ni odgoj posvojenog novorođenčeta kojem bi majka donirala organ ili krv to ne bi bio.

K tome, napominju da ako bi iznošenje trudnoće za zamrznute embrije izvan tijela njihove biološke majke bilo nužno nemoralno, onda bi jedino preostalo rješenje za stotine tisuća ljudskih bića u tom stanju bilo držati ih zamrznutima u nedogled ili dok eventualno sami ne propadnu, što bi bio ekvivalent osudi na neživot ili vrlo dugo umiranje. Takvo što se čini jasnije protivno ljudskome dostojanstvu nego li alternativa posvajanja.

Više o argumentima u ovoj raspravi vidite OVDJE.

Nama se čini da je u najmanju ruku ovo pitanje načelno i dalje otvoreno. Ne prejudicirajući neko buduće pojašnjenje ili novi intervent Učiteljstva, skloniji smo misliti kako – ispravno promišljeno, lišeno svake pomisli da se radi o terapiji za neplodnost, nego motivirano željom spasiti život od uništenja – posvajanje zamrznutih embrija predstavlja krepostan čin.

Hrvoje Juko, SJ | Bitno.net

Tino Krvavica | Bitno.net