(NE)KRŠĆANSKI ODGOJ 10 načina kako katoličke obitelji mogu odgojiti djecu-ateiste

Više od 20 godina radim u vjerskoj formaciji mlađih i starijih odraslih osoba. Vidio sam kako se koraci s popisa koji slijedi uvijek iznova ponavljaju, i to s velikim uspjehom. Ako je vaš cilj kao roditelja-katolika odgojiti dijete-ateista, ovo je popis za vas:

  1. Naglašavajte kako je u katoličkoj vjeri najvažnije slijediti pravila i izbjegavati grijehe.

Što god radili, ne spominjite da vaša djeca trebaju rasti u krjepostima. To će ih dovesti do neizbježnoga zaključka da je katolički moral isto što i represija, i cijelu će stvar vrlo brzo odbiti.

  1. Naglašavajte kako je hipertolerancija jedini pravi način života u pluralističkome društvu.

Jedini zaključak koji se iz toga može izvesti jest da je dogma uvijek suprotstavljena jedinstvu. Na dogmatičnu Crkvu poput Katoličke Crkve djeca će onda gledati kao na suprotnost življenju s drugima u skladu.

  1. Nikada ne prakticirajte osobnu niti zajedničku molitvu.

Ako ne molite, želje vašega srca (i srdaca vaše djece!) ostat će neuredne. Crkveni nauk činit će se nerealnim i beznadno zastarjelim.

  1. Neprestano imajte prigovore u vezi s Crkvom.

Nedjeljom većinu vremena provedite prigovarajući da je misa preduga, da vam se ne sviđa svećenik koji je slavio misu, da vam je propovijed bila dosadna. Uvijek imajte u rezervi izlike da propustite misu nedjeljom i zapovjednim blagdanom. Još bolje: pošaljite djecu na misu, a vi ostanite kod kuće.

  1. Vjerujte da medijski sadržaji koje konzumirate nemaju veze s vašim vjerskim životom.

Ne povezujte filmove, serije i emisije koje gledate sa svojim moralom i katoličkim vrijednostima. Slušajte i gledajte sadržaje koji promiču relativizam. Naravno, ako neko vrijeme budete tako činili, odabir vaše zabave povezat će se s vašim vrijednostima, i uskoro ćete otkriti da više uopće nemate nikakvih vrijednosti.

  1. Živite za popularnost, status i svjetovni uspjeh.

Nastojte svoju vjeru prilagoditi drugim ciljevima oko kojih se zdušno trudite. Tako ćete biti sigurni da će vaša djeca smatrati da je Katolička Crkva mjesto isključivo za neupućene i neuspješne.

  1. Pretpostavite da nije vaš posao svojoj djeci prenositi vjeru.

Nadahnjivati vjerski život vaše djece posao je za bilo koga drugoga, samo ne za vas. Bilo da se radi o obrazovanju u katoličkoj školi ili na vjeronauku, vaš je posao samo da ih dovezete tamo.

  1. Upuštajte se u seksualni nemoral.

Promičite pred svojom djecom životni stil koji odobrava preljub i pornografiju te u tim aktivnostima sudjeluje. Vaša će se djeca osjećati nevažnima i kao da vam nije stalo do njih. Tako će i na Božje očinstvo gledati u istome svjetlu.

  1. Budite vrlo strogi o crkvenom nauku, i ne pokazujte empatiju ili suosjećanje.

Ako budete slijedili ovaj korak, vaša će djeca Katoličku Crkvu povezivati s okrutnošću i manjkom suosjećanja.

  1. Odstupajte od crkvenoga nauka.

Ako budete živjeli život bez osvrtanja na crkveni nauk, vaša će djeca steći dojam da Crkvom naprosto upravljaju ljudska pravila, podložna grješkama. Odmah će odbaciti cijelu stvar.

 

Možda iz nekoga razloga ovo nije vaš cilj. Ako biste radije nadahnuli i odgojili predanoga Kristova učenika, jednostavno radite sve suprotno od svega ovdje spomenutoga. Vidio sam kako se suprotnosti ovih koraka opet iznova ponavljaju s velikim uspjehom!

dr. Troy Hinkel | Shameless Popery

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Majka iz Texasa koja je htjela promijeniti spol 7-godišnjem sinu ponovno izgubila na sudu

Sutkinja je izdala službeni nalog da oba roditelja moraju sudjelovati u donošenju medicinskih odluka koje se tiču Jamesa Youngera.

Sutkinja iz Dallasa koja je odlučivala o slučaju u kojem je majka pokušala pretvoriti svog 7-godišnjeg sina u „djevojčicu“ potvrdila je prethodnu sudsku odluku kojom su oba dječakova roditelja stekla zajedničko skrbništvo nad njime.

Sutkinja Mary Brown nije samo odbacila zahtjev majke Anne Georgulas za ponovnim razmatranjem presude koju je u listopadu prošle godine donijela porota, a koja bi najvjerojatnije dovela do toga da majci bude dodijeljeno isključivo skrbništvo nad djetetom, već je izdala službeni nalog prema kojemu oba roditelja imaju zajedničko skrbništvo nad svojim sinom, Jamesom Youngerom, piše Life Site News.

Odvjetnica Anne Georgulas rekla je da će uložiti žalbu na tu presudu.

U sudskom postupku koji je privukao pažnju cijele nacije, majka i otac borili su se za skrbništvo nad svojim sinovima blizancima. Otac, Jeffery Younger, tvrdio je da treba imati pravo glasa u donošenju medicinskih odluka koje se tiču dječaka, nakon što je majka, dr. Anne Georgulas, upisala jednog od dvoje 7-godišnjih dječaka u školu pod imenom „Luna“, a dječakov zdravstveni karton upućuje na to da je majka nastojala promijeniti spol dječaka medicinskim putem.

Porota je 21. listopada prvotno presudila protiv oca djeteta, odbacivši njegov zahtjev za isključivim skrbništvom. Porota je također presudila da bi punomoć za donošenje odluka koje se tiču dječaka trebala biti dodijeljena jednoj osobi, što se naziva isključivo skrbništvo. Poroti nije dana mogućnost imenovanja isključivog skrbnika dječaka.

Presuda porote izazvala je oštre kritike javnosti, privukavši pozornost teksaškog guvernera Grega Abbotta, teksaškog državnog pravobranitelja, senatora Teda Cruza, te mnogih drugih političkih i utjecajnih ličnosti.

Na zatvorenom saslušanju održanom 24. listopada sutkinja Kim Cooks izrekla je presudu kojom su oba roditelja stekla zajednička prava na donošenje odluka. Presuda sadrži i brojne druge odredbe koje se u cijelosti mogu pročitati ovdje. Jedna od značajnih odredbi bila je promjena skrbništva na ravnopravno podijeljeno skrbništvo.

Dr. Georgulas se 5. studenog žalila na presudu sutkinje Cooks te je tražila da se sud prikloni prvotnoj presudi porote iz listopada.

Sutkinja Mary Brown jučer je na sudu odbila prijedlog dr. Georgulas da se prikloni odluci porote te je presuda sutkinje Cooks izrečena kao službeni nalog.

Jučer je sutkinja Brown donijela odluku o tri prijedloga, prijedlogu o presudi sutkinje Cooks, prijedlogu o ponovnom razmatranju presude porote, te prijedlogu o ukidanju koordinatora za roditelje. Sutkinji Brown dodijeljen je sudski postupak jer je sutkinja Cooks izuzeta iz slučaja na zahtjev dr. Georgulas.

Prijedlog o nalogu sutkinje Cooks podnijeli su Jeffrey Younger (otac djeteta) i njegov odvjetnik. Taj je prijedlog tražio da presuda sutkinje Cooks postane pravno obvezujući nalog.

Prijedlog o ponovnom razmatranju presude porote i prijedlog o ukidanju koordinatora za roditelje podnijele su dr. Georgulas i njena odvjetnica. Prvi prijedlog je istaknuo da sutkinja Cooks nije imala zakonsko pravo dodijeliti ocu djeteta zajedničko skrbništvo jer je porota presudila da skrbništvo mora biti isključivo te se ne smije dati Jeffreyju Youngeru. Stoga je prijedlog zaključio da je „sud postupio protivno rješenjima porote,“ za što „nije imao ovlasti“.

Danas je na sudu odvjetnica dr. Georgulas ustvrdila da je presuda sutkinje Cooks ništavna i neprimjenjiva, tražeći od suda da ponovno razmotri prethodnu sudsku presudu. Prethodna je presuda također predviđala minimalno vrijeme koje je Younger smio provoditi sa sinovima te mu nije dopuštala da dječaci prespavaju kod njega radnim danom.

Odvjetnica dr. Georgulas također je istaknula da, s obzirom na to da je porota presudila u korist isključivog skrbništva nad dječacima, no nije ga dodijelila Youngeru, implicitno je dodijelila to pravo majci. Odvjetnik u statusu „prijatelja suda“ istaknuo je da porota ne shvaća nijanse značenja skrbništva te je možda htjela dodijeliti isključivo skrbništvo sudu, centru za socijalnu skrb ili čak njemu samome.

U saveznoj državi Teksas isključivi skrbnik odgovoran je za donošenje svih odluka koje se tiču maloljetnika, odnosno, odluke o liječenju, obrazovanju, o tome može li se maloljetnik prijaviti u vojsku i sl.

Odvjetnica dr. Georgulas također je podnijela prijedlog sa zahtjevom da se ukloni koordinator za roditelje koji im je dodijeljen presudom sutkinje Cooks. Sutkinja Cooks dodijelila je roditeljima odvjetnika Staceyja Dunlopa u funkciji koordinatora za roditelje ili posrednika za ozbiljne odluke u kojima se roditelji razilaze.

Argument za ukidanje koordinatora za roditelje temeljio se prvenstveno na tome da on daje odlučujući glas umjesto da posreduje između roditelja te da u konačnici on donosi najteže odluke koje se tiču blizanaca.

Sutkinja Brown odbacila je prijedlog da se g. Dunlop ukloni iz slučaja kao koordinator za roditelje.

Odvjetnica dr. Georgulas priopćila je sudu da će pokrenuti novi sudski postupak. Zaključila je da presuda sutkinje Cooks, kao i ovaj novi nalog, nisu utemeljeni na presudi porote te da ujedno nisu važeći.

Izvor:lifesitenews.com

(VIDEO) Demograf Strmota upozorava: ‘Ove godine ćemo imati najmanji broj rođenih, nemamo dovoljno dobre uvjete da bi žene rađale’

Od 1. travnja rastu roditeljske naknade. Za drugih 6 mjeseci djetetova života maksimalna naknada narast će na 5 tisuća 654 kune. Saborski zastupnici pozdravili su ove mjere, ali naglasili to nije dovoljno ako se žele zaustaviti negativni demografski trendovi.

Marin Strmota, bivši državni tajnik za demografiju, kaže da je odluka o povećanju roditeljskih naknada pohvalna i poticajna, ali dodaje da je to samo jedna mjera obiteljske politike.

“Demografska politika je puno šira. Ovo je samo kap u moru što bi jedna država kao Hrvatska, koja je u ogrmonim demografskim problemima, trebala raditi”, kaže Strmota za RTL.

Upitan što smatra da pod hitno treba osigurati mladima da šire obitelj u Hrvatskoj, Strmota kaže:

”Razmišljam možda da političarima uvedemo kolegij demografije jer oni ne shvaćaju važnost razvoja stanovništva, to je i ekonomsko pitanje. Bez djece, mladih, tržišta rada, nema opstanka niti u jednom sustavu”.

Gradovi igraju na kartu zadržavanja mladih novčanim potporama, kao i subvencioniranjem kupnje doma. Strmota kaže da je to pohvalno s njihove strane, ali napominje kako lokalna uprava ima svoja ograničenja te da ništa ne može nadomjestiti nacionalnu stratešku politiku.

”Dokazano, financijski poticaji su samo jedna od stvari koje treba činiti kako bi se poboljšala demografska slika, a to je veliki izazov”.

Je li Hrvatska zemlja za majke?

”Ako gledate broj djece koja se rađa, ove godine bit će ispod 36.000 rođenih što je najmanji broj ikada u povijesti. Očito nemamo dovoljno dobre uvjete da žene rađaju”, kaže Strmota dodajući da je za to kriva cijela društvena i gospodarska klima, ali i osjećaj nesigurnosti koji vlada.

Strmota smatra da je ključna politička volja, koje nema dovoljno da se pozabavi ovim problemom.

“Premijer mora shvatiti da je to vrlo važna politika i ne vaditi se na to da su i druge zemlje u lošoj situaciji. Hrvatska je u daleko najlošijoj, mi smo ispod 4 milijuna ljudi. Ja ne želim slušati u priče da nema demografskog spasa, bez ozbiljnih strateških poteza i odgovorne socijalne obiteljske i gospodarske politike ljudi mogu početi vjerovati u državu pa i vraćati se u Hrvatsku, a možda i željeti imati veći broj djece”.

Strmota je još jednom ponovio kako se očigledno ne shvaća dugoročnost i sveobuhvatnost demografskih problema.

”Nemamo definiranu obiteljsku politiku i jasan smjer. Često se u Hrvatskoj zadnjih 20 godina obiteljska politika u praksi pokazivala kao politika milosrđa, pomoći ugroženima…To je vrlo loše i to treba mijenjati”, kaže Strmota.

Nakon nogometnog finala dogodio se baby boom. Upitan je li to zasad ipak jedina efikasna demografska mjera, Strmota u šali odgovara: “Onda Zlatka Dalića za premijera, možda bi to bilo rješenje”.

Reproduktor videozapisa

 

Izvor: narod.hr/rtl.vijesti.hr

UREDNIČKI OSVRT Stepinac, Holokaust i pravednici među narodima

Ovih dana svijet obilježava 75 godišnjicu spomena na Holokaust. Progon je to i pokušaj zatiranja pojedinih skupina društva ili cijelih naroda. U ovom slučaju posebno Židova. Odnosi se na vrijeme drugog svjetskog rata. Da ne bi bilo zabune,kroz povijest je bilo dosta ovakvih slučajeva,a samo dvadeseto stoljeće je bilo strašno: genocid nad kršćanima Armencima od strane Turske, pa „gladomor“ u Ukrajini za vrijeme komunizma,a tu je i mnoštvo sustavnih progona i ubojstava u vremenu iza drugog svjetskog rata i devedesetih godina. Možda su ti svi progoni malo zapostavljeni prema Holokaustu što možda i nije baš najpoštenije. Jer složit ćete se da je svaka žrtva bitna. Dakle prije dva dana bio je Međunarodni dan sjećanja na holokaust. I okupila se sva sila svjetskih vođa. Poruka je svima bila ista: Da se takvo zlo više nikada ne smije ponoviti! Međutim iako je holokaust zlo koje nije viđeno nikada u takvom obimu do tada i u takvim okrutnostima i zločinima,ipak ima ljudi koji i danas to zlo pokušavaju umanjiti. Također se čuju glasovi koji i dan danas optužuju Crkvu da nije ništa činila da se to zlo spriječi. A to je blago rečeno,laž! A laž koje se ponovi dosta puta pomalo postaje prisutna u društvu kao istina. I tome se nadaju takvi koji te laži šire. I na žalost ta im prljava rabota ima uspjeha. Žrtva takve rabote i laži jest naš blaženik,a za nas svetac,kardinal Alojzije Stepinac.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Osoba je to koje je u nacističkom mraku u Europi bio svjetionik koji je davao nadu da nije sve izgubljeno. Koji je u sred porobljene Europe dizao svoj glas u obranu svih progonjenih,posebno Židova. Koji je osobno svojim zalaganjem i postupkom,stavljajući svoj život na kocku, spašavao mnoge živote Židova i Srba. I mnogi iz tadašnje vlasti u Hrvatskoj skupa sa nacistima su ga htjeli ubiti. Ali Božja providnost ga je očuvala na životu. Jer Bog je znao koja nevolja čeka Crkvu u godinama što dolaze i da toj Crkvi treba jedan Stepinac. Hrvati su također narod koji je davao sve od sebe da zaštiti progonjene. Tako iz Hrvatske ima više od stotinu imena zapisanih u Pravednicima među narodima. Na žalost pritisci i politika još ne dopuštaju da tu bude upisan i Stepinac iako su Židovi koje je spasio tome svjedočili. Ali pravda će svakako pobijediti na kraju. U to niti male ne sumnjamo. A što se tiče Katoličke Crkve u ostatku Europe. Ona je podnijela mučeništvo sa svojim narodima koje je hrabrila da u zlu rata ostanu na pravoj strani. Sveti otac papa Pio XII kojeg se često nepravedno optužuje je uz našeg kardinala Stepinca te ostale pastire Crkve bio uz progonjene. Pa biskupi u Njemačkoj su branili katolicima pristupanje nacističkoj stranci, pisali su pastirska pisma i grmjeli sa oltara protiv nacizma. I stotine ih je uhićeno i zatvoreno. Crkva je kanonizirala dvojicu zatvorenika Auschwitza, Maksimilijana Kolbea, poljskog redovnika i Edith Stein, filozofkinju koja se preobratila na katolicizam.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Kolbe je došao u Auschwitz u svibnju 1941. godine i tamo je nastavio raditi kao svećenik, usprkos tome što su ga nacisti mučili i premlaćivali. Kada je jedan od zatvorenika u lipnju 1941. pokušao bijeg nacisti su tražili desetoricu koje će izgladnjeti do smrti. Jedan od izabranih je vikao “moja supruga, moja djeca” i Kolbe se ponudio da bude među tih deset, a kasnije je umro u strašnim mukama. Kanonizirao ga je poljski papa Ivan Pavao II.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Edith Stein je uhapšena u kolovozu 1942. godine i poslana u logor, a prije nego što je krenula iz Nizozemske na put smrti jedan od čuvara joj je ponudio da pobjegne. “Preuzet ću sudbinu svoje braće i sestara”, odgovorila je Stein i u Auschwitzu završila u plinskoj komori. Kanonizirana je 1998. godine kao svetica i mučenik Katoličke crkve. Mogli bismo dragi čitatelji nabrajati silu takvih slučajeva. Na žalost bilo je i onih koji su zastranili. Koji su izdali nauk Crkve i poveli se za lažnim idolima i idealima. I to je strašno. Takvih je bilo i u našem narodu. I to je mrlja na časnom obrazu Hrvata. Međutim takvih je slučajeva bilo u svim vjerama i svim narodima. I to je dio odgovornosti Crkve i našeg naroda od koje ne treba bježati,već je potrebno kajanje. I to kajanje je izrekla i Crkva i puno puta predstavnici našeg naroda. I nema ga smisla stalno ponavljati. Mnogi to žele da bi lakše nametnuli kolektivnu krivnju Crkvi i Hrvatima. I tome smo se pozvani oduprijeti.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Eto dragi prijatelji da ne duljimo više. Važno je današnje mlade naraštaje upoznati sa zlima dvadesetog stoljeća. Mnogi kažu da povijest ne treba spominjati. Ne treba živjeti u povijesti. Ali je treba spominjati. Jer povijest je učiteljica života. Ako tu učiteljicu nismo slušali prijeti nam opasnost da padnemo na ispitu. Dao dobri Bog mudrosti u budućnosti svim narodima da se odupru svakome zlu,te da u svakome vide brata čovjeka koji pod ovim svodom što ga je Bog stvorio za sve nas ima pravo na život i slobodu. Mir vam i dobro!

DA SAM JA POP ODMAH BIO TUŽIO OVU “DESTRUKCIJU”

Kako ih nije sramota? – posebice zastupnika Stazića! Nadamo se da će budući predsjednik, a kažu povjerljivi izvori, ipak katolik nešto normale dati i da neće trpjeti ovu bezbožnu i okultnu diktaturu!

**************

Zastupnik Stazić bezočno izjavi nešto ovako (radi se o mogućnosti da homoseksualne osobe usvoje dijete). Na portalu www.direktno.hr  čitamo:

Zapitao se i zašto ravnateljica Centra nije zabranila da djeca bez pratnje odraslih idu u crkvu, “jer im tamo prijeti veća opasnost od popovske pedofilije, nego što im prijeti udomljavanje kod homoseksualnih parova”

Zaključak i preporuka:

Na ovaj bezobrazluk valjalo bi žestoko odgovoriti I tužiti zastupnika Stazića. Tužite ga biskupi, đakoni, arhiđakoni, svećenici, pa neka shvati kakve gluposti…govori! 

Hic Rhodus, hic salta!

Osobno , autor ovog komentara, nema novaca  za tužbu. 

Živi bili i vidjeli, koliko će tužbi stići!

 

 

Ukratko:

Demokracija za sve…sudovi za sve!

Očekujemo barem stotinjak tužbi sljedećih mjeseci!

Čovjek, gospodin zastupnik, laže…zagađuje političku i duhovnu atmosferu! Neka misli što misli o homoseksulacima i usvajanjima pasa ili djece. Ali, vrijeđati govorom jačim od mržnje je nešto nebulozno…

Kad je nešto jadno, onda je “prejadno”… Nastavlja se bezočnost…ali valja  upitati kršćanski: “Zašto nas, pljuješ, časni zastupniče, Staziću? Dokle?

Svoj potez bi svakako trebalo povući Državno odvjetništvo (DORH)! Državni odvjetnik Jelenić  prema zakonu i po službi treba reagirati na govor mržnje. (L)

https://miportal.hr/

IZNIMAN ČIN Umjesto da joj napiše kaznu, policajac jednoj majci kupio i ugradio sjedalice za djecu

“Moje djevojčice nisu mogle prestati zahvaljivati s osmijehom na licu… Zahvaljujemo policajcu u 5. okrugu. Jako cijenimo to što je učinio.”

Kada ja Andrellu Jackson, samohranu majku petero djece, zaustavio policajac Kevin Zimmerman iz Milwaukeeja, zacijelo je očekivala visoku kaznu. Ne samo zato što je imala neodgovarajuće tablice, nego i zato što njezine dvije kćeri nisu bile u sjedalicama.

Ipak, ono što je izgledalo kao vrlo neugodan susret pretvorio se u divno očitovanje srdačnosti i velikodušnosti, prenosi Aleteia.

Naime, kada je Zimmerman čuo da je riječ o majci koja je jedva imala dovoljno novaca da kupi potrebnu zimsku odjeću svojoj djeci, odlučio je na prvo mjesto staviti ljubav prema drugom čovjeku u potrebi.

Umjesto da majci napiše pozamašnu kaznu, policajac joj je dao samo usmeno upozorenje, te se nakon toga zaputio u supermarket i vlastitim novcem kupio dvije automobilske sjedalice. Nakon toga je otišao u policijsku stanicu, uzeo nekoliko dječjih knjiga za djevojčice i otišao do majčine kuće kako bi sam postavio sjedalice u njezin automobil.

Rekavši kako je odgojen da „učini pravu stvar čak i ako nitko ne gleda“, Zimmerman koji je otac troje djece, istaknuo je kako je želio osigurati da djevojčice budu sigurne, budući da je iz prve ruke vidio koliko automobilske nesreće mogu biti opasne.

Jackson je na svom Facebook profilu podijelila priču o ovom velikodušnom činu. “Moje djevojčice nisu mogle prestati zahvaljivati s osmijehom na licu… Zahvaljujemo policajcu u 5. okrugu. Jako cijenimo to što je učinio”, napisala je.

Zimmermanov potez spomenuli su na svojoj Facebook stranici i njegovi kolege iz policijskog okruga, zahvalivši mu što je „uložio dodatan napor i išao iznad onoga što mu je bila dužnost“.

Ivo Džeba | Bitno.net

Božićno vrijeme?!

Zanimljiv smo mi Hrvati narod. Naravno u to mnoštvo spadamo i mi u našoj župi. Do prije tri dana,točnije na Bogojavljenje,mnoštvo kuća u našoj župi je bilo osvijetljeno. Milina je bilo sa druge strane rijeke gledati tu radosnu svjetlost. Putniku namjerniku je bilo jasno da tu živi narod koji slavi Božić i na taj način. Međutim,dan iza toga mrak. Totalni. U cijelom mjestu na samo tri kuće još svijetle Božićne lampice.Pohvala tim obiteljima. A nama pitanje: zašto smo prije vremena pogasili lampice? Znamo li mi uopće do kada traje Božićno vrijeme? Do kada će nam drugi govoriti koliko smijemo slaviti Božić? A pošto je još vrijeme od Božića i pošto ćemo i u nedjelju pjevati i slaviti uz Božićne pjesme,donosimo vam jednu poučnu priču. Božićnu,naravno!

Životinje pred jaslicama – božićna priča

Kad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.

Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.

I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.

Što se veliki i jaki prave važni – primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio – nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.

Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.

Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.

Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.

Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.

Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.

Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.

Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.

Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.

Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!

Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.

Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

NAKON VIŠE OD 50 GODINA… FOTO U Zagrebu služena svečana pjevana misa po tradicionalnom obliku rimskog obreda

Fotografije s prve dijecezanske svečane pjevane mise celebrirane po tradicionalnom obliku rimskog obreda

Foto: Hrvoje Abraham Miličević

U zagrebačkoj crkvi svete Katarine u nedjelju, 5. siječnja 2020., na – prema tradicionalnom kalendaru – blagdan Presvetog imena Isusova, nakon više od 50 godina služena je svečana prva dijecezanska svečana pjevana misa celebrirana (svećenik, đakon i podđakon) po tradicionalnom rimskom obredu. Mimo svečane pontifikalne mise (mise koju slavi biskup), to je najviša razina svečanosti tradicionalne mise, za koju su uz samog svećenika neophodni đakon i subđakon.

Zbog složenosti obreda i nužne uključenosti barem trojice klerika ovakva Misa i prije 2. vatikanskog sabora nije bila česta u mnogim župama, međutim vrijedno (i izvanredno očuvano) ruho iz crkve sv. Katarine koje se koristilo za ovu sv. misu otkriva nam da se u njoj sigurno slavila. Na blagdan Presvetog Imena Isusovog vrlo prikladno su prisjećali mnogi detalji u crkvi poput Kristovog monograma (IHS) iznad svetohraništa, i na pomno ukrašenom liturgijskom ruhu klerika.

Svetoj misi prethodio je obred škropljenja (nazvan „Asperges“ po prvoj riječi antifone preuzete iz psalma), uobičajen prije pjevane nedjeljne Mise. Promatrajući bezvremensku ljepotu ove liturgije, nije teško razumjeti kako je bl. Ivan Merz o njoj napisao ove retke: „Molitve i kretnje liturgije, njene melodije i njeni miomirisi projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Božjeg života (…) Po liturgiji najočitije spoznajemo da je Bog Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti, Bog Ljubavi, također Bog apsolutne Ljepote; ona nas opaja svojim sjajem i blistavilom i čini nam sve teškoće naše svete vjere mnogo lakšima.“

9. siječanj 1578. Gvozdansko – junaštvu Hrvata divila se čitava Europa, ali i neprijatelji Turci!

Junaštvu Hrvata divila se cijela Europa, ali i neprijatelji Turci. Bitka za Gvozdansko je samo jedna od niza velikih bitaka u 300 godina junačke borbe Hrvata i obrane Europe od Turaka. U Hrvatskoj i Ugarskoj su Turci zaustavljeni u pohodu na kršćansku Europu. Zato je Hrvatska nazvana “Predziđe kršćanstva”.

Dok je jugoslavenska historigrafija prešućivala slavnu vojničku povijest hrvatskog naroda, istovremeno je uzdizala guslarsko-epsku i mitomansku vojničku povijest Srba kao nepobjedivih ratnika protiv Turaka i dr. Istina je da je Srbija gotovo bez borbe i vrlo brzo pala pod vlast Turaka i pod tom čizmom provela 450 godina, osobito u vazalskom odnosu s Turcima. Stoga, tumačenje povijesti danas ima izuzetnu važnost i vrijednost, jer je ona bila umnogome prešućena ili falsificirane u dvije velikosrpske Jugoslavije, na štetu Hrvata i veličanja velikosrpstva.

 

Na današnji dan 9. siječnja 1578. Ferhad-paša uputio je posljednji poziv na predaju Hrvatima, braniteljima utvrde Gvozdansko.

Posada koja je ostala potpuno bez hrane, jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv uz riječi: „Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se!“. Paša je nakon toga poduzeo tri velika juriša koji su hrvatski branitelji odbili. 13. siječnja krenuli su Turci u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Turski vojnici ušetali su u utvrdu i zatekli potresan prizor: u gradu bez hrane i streljiva zatekli su na borbenim položajima smrznute nekolicinu preostalih živih Hrvata – branitelja Gvozdanskog.

U brojnim hrvatskim bitkama tijekom povijesti za slobodu hrvatskog čovjeka Gvozdansko svijetli kao najsjajnija zvijezda na nebu.

 

Gvozdansko – junačka priča Hrvata kojoj se divila Europa i Turci

Prizor je potresao turskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovjedio dovesti katoličkog svećenika da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti. Osim toga, zadivljen junaštvom Hrvata, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi.

Hrvatsku utvrdu Gvozdansko na prometnici Glina-Dvor na Uni osnovali su velikaši Zrinski zbog obrane od muslimanske najezde na Hrvatsku i Europu. Nakon pada Dvora (tadašnjeg Novigrada) 1556., Gvozdansko se našlo na udaru Turaka. No, utvrda je godinama bila neosvojiva. Zbog toga je 1577. turska vojska je sagradila most preko Une kojim je dovela tešku artiljeriju i ljudstvo pod samu utvrdu.

Dana 3.listopada 1577. preko 10.000 Turaka je opkolilo Gvozdansko sa teškom artiljerijom. Među njima su bile i mnogobrojne pomoćne turske čete sastavljene od pravoslavnih Vlaha koji su kao turski plaćenici napadali svoju braću kršćane. Zima je bila iznimno hladna tako da je, po kronikama, pucala kora na drveću. Gvozdansko je branilo 50 vojnika iz posade Zrinskih, uz još 250 Hrvata rudara i seljaka sa ženama i djecom.

 

Gvozdansko i hrvatski barjak kao spomen na vojničku slavu Hrvata

Picture

 

Kronike potresno i detaljno bilježe da „te noći 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće,temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvijestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.”

Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za domovinu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i otpora protiv stranih osvajača. U hrvatskoj povijesti Gvozdansko igra ulogu sličnu onoj koju ima Masada u židovskoj i Alamo u američkoj povijesti. Zbog toga svaki Hrvat mora znati za ovaj jedinstven događaj hrvatske patničke povijesti.

 

*Dodatak – Gvozdansko mjesto mržnje četnika i partizana prema Hrvatima

Sve do 1990. godine, za ovu epopeju junačke borbe naših predaka gotovo se nije znalo.

No, to ne treba čuditi, budući da su komunisti i velikosrpski ideolozi (koji su među njima vodili glavnu riječ), potiskivali sve ono što je bilo značajno i afirmativno za hrvatski narod, njegovu povijest i identitet.

Kad je u pitanju Gvozdansko, imali su još jedan motiv više za skrivanje istine i krivotvorenje prošlosti.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

U ovome su mjestu, naime, na drugi dan Božića (26. prosinca) 1941. godine partizani počinili masakr u vrijeme podnevne Mise, kada su poklali 55 Hrvata (imena žrtava danas se nalaze na spomeniku u selu – fotografija dolje). Kako je vidljivo iz prezimena žrtava, tu je izvršeno istrebljenje čitavih obitelji (Borić, Brkljačić, Bunjevac, Grabarević, Paležac, Turujlija, Vukorep).

Četnici su nastavili tradiciju partizana, pa su u Domovinskom ratu u Gvozdanskom ubili troje ljudi (od par desetaka koji su ostali živjeti nakon godina velikosrpskog terora u Jugoslaviji) i zapalili katoličku crkvu koja je nedugo prije toga obnovljena.

Danas u Gvozdanskom živi 19 Hrvata.

 

Hrvati poklani od Titovih partizana u Gvozdanskom na Božić 1941. godine – je li i to antifašizam?

Picture

Photo: hkv.hr

Božićni ministranstski susret

Sinoć smo imali župno božićno ministrantsko druženje. Okupila se većina ministranata naše župe sa svojim župnikom. Počastili su se i održali su malu skupštinu . Izabrali voditelja i njegova zamjenika za ovu godinu. Donijeli su i određene odluke. Evo par slika.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.