Papa otputovao iz Slovačke

BRATISLAVA (IKA)

Papa Franjo otputovao je u srijedu 15. rujna u popodnevnim satima iz Slovačke na kraju svoga 34. apostolskog putovanja započetog 12. rujna posjetom Budimpešti u prigodi 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa.

Posljednja etapa Papina četverodnevnog pastoralnog pohoda Slovačkoj održanog pod geslom „S Marijom i Josipom na putu koji vodi k Isusu“ bilo je Nacionalno svetište Gospe od Sedam Žalosti u Šaštinu u kojem je slavio velebno euharistijsko slavlje na kojem se okupilo više od 60 000 vjernika.

Nakon misnoga slavlja Papa se odvezao automobilom do zračne luke u Bratislavi gdje ga je dočekala Predsjednica Republike Slovačke Zuzana Čaputová. Nakon privatnog susreta koji je trajao nekoliko minuta Papa je ušao u zrakoplov gdje je previđena tiskovna konferencija tijekom leta za Rim.

Napuštajući Slovačku Papa je uputio poruku putem Twittera: „Zahvalan sam Bogu što mi je omogućio ostvariti ovo apostolsko putovanje. Zahvalan sam svima onima koji su na različite način surađivali, osobito molitvom. Sve vas nosim u srcu“.

Papa Franjo i predsjednica Republike Slovačke Zuzana Čaputová. Foto: Vatican Media

Papa poručio slovačkim mladima: „Budite neustrašivi u sanjanju“

KOŠICE (IKA)

Trećega dana pastoralnog pohoda Slovačkoj, u utorak 14. rujna, papa Franjo se susreo s mladima iz Slovačke na stadionu Lokomotiva u Košicama, prenosi Vatican News.

Bio je to posljednji susret pape Franje u Košicama i to na gradskom stadionu Lokomotiva, gdje je Anna Kolesarova proglašena blaženom 2018. godine. Papa je susret započeo odgovarajući na tri pitanja koja su mu postavili neki od prisutnih mladih. „Želio bih pokušati ponuditi vam neke odgovore“, rekao je Papa. Odgovarajući na pitanje Petra i Zuzke o ljubavi između dvoje ljudi, Papa je primijetio da je „kao i sve velike stvari u životu, ljubav veličanstvena, ali nije jednostavna“. „Ona je naš najveći san“, dodao je, iako ga „nije lako objasniti“.

Ispravan je pristup, rekao je Sveti Otac, gledati na ljubav „novim očima“, očima koje nisu zaokupljene izgledom i koje ne banaliziraju ljubav. „Ljubav nije samo emocija ili osjećaj… ljubav je vjernost, dar i odgovornost“, rekao je Papa. „Nismo ovdje samo da bismo preživljavali, već da bismo učinili nešto od svoga života“, rekao je Papa i pozvao mlade da budu heroji „neustrašivi u sanjanju“. „Molim vas, nemojte dopustiti da vam život prođe“, dodao je Papa.

Zatim je Papa rekao mladima da im želi dati još jedan savjet. „Da bi vaša ljubav bila plodna, nemojte zaboraviti svoje korijene“, rekao je. „Danas postoji opasnost od odrastanja bez korijena jer smatramo da uvijek moramo biti u pokretu, učiniti sve u žurbi“. Umjesto toga, objasnio je, uvijek moramo biti otvoreni jedni prema drugima. „Danas postoji toliko razornih sila, toliko ljudi koji su spremni okriviti sve i svakoga, širitelja negativnosti, profesionalnih žalitelja“, rekao je Papa. „Ne obraćajte pažnju na njih jer pesimizam i prigovaranje nije kršćansko“.

Zatim je, odgovarajući na Petrino pitanje o tome kako mladi mogu svladati prepreke na putu do Božjega milosrđa, Papa rekao da je i to „pitanje toga kako mi vidimo stvari i gledamo li ono što je doista važno“. „Kada bih vas sve pitao o čemu razmišljate kada odlazite na ispovijed“, rekao je Papa, „sasvim sam siguran da bi vaš odgovor bio – naši grijesi“. No, grijesi zapravo nisu središte ispovijedi, rekao je Papa.

Naš Otac, onaj koji sve oprašta, je u središtu. „Ne odlazimo na ispovijed da bismo bili kažnjeni i poniženi, već odlazimo kao djeca koja trče prema Očevom zagrljaju punom ljubavi“, rekao je Papa. „Dat ću vam mali savjet“, rekao je Papa: „nakon svake ispovijedi sjedite mirno nekoliko trenutaka kako biste se sjetili oproštenja koje ste primili“.

Na kraju se Papa obratio Petru i Lenki koji su upitali kako mlade potaknuti da se ne boje prigrliti križ. „Zagrljaj nam pomaže da prevladamo strah“, rekao je Papa. „Kad god nas netko zagrli, ponovno stječemo povjerenje u sebe i u život. Stoga dopustimo da nas Isus zagrli. Kada zagrlimo križ s Isusom, to nam donosi Njegovu radost“, rekao je Sveti Otac, naglašavajući da tu istu radost želi svakoj mladoj osobi, prenosi Vatican News.

 

 

Najmanje 95 napada na katoličke crkve u SAD-u od svibnja 2020.

WASHINGTON (IKA)

Prema izvješću Odbora za religijske slobode Biskupske konferencije SAD-a, najmanje 95 slučajeva vandalizacije katoličkih crkava zabilježeno je u Sjedinjenim Državama od svibnja 2020., objavila je CNA, a prenosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.

„Bez obzira jesu li oni koji su počinili ova djela bili problematični pojedinci, koji su vapili za pomoći, ili zagovornici mržnje koji su pokušavali zastrašiti, napadi su znakovi društva kojemu je potrebno ozdravljenje“, rekao je nadbiskup Thomas Wenski iz Maimija, predsjednik Odbora za vjerske slobode Američke biskupske konferencije, i nadbiskup Paul Coakley iz Oklahoma Cityja, predsjednik Odbora za domaću pravdu i ljudski razvoj, objavljeno je u izjavi iz srpnja 2020. godine.

„U incidentima gdje su ljudski postupci jasni, motivi još uvijek nisu. Dok se trudimo razumjeti uništavanje ovih svetih simbola nesebične ljubavi i posvećenosti, molimo za sve koji su to učinili“, napisali su biskupi. Najnoviji incident, koji je uključen u izvješće, dogodio se 5. rujna. Vandali su iscrtali vrata i dva znaka u katoličkoj crkvi u Louisvilleu, u saveznoj državi Colorado, 30-ak kilometara sjeverozapadno od Denvera. Incidenti su se dogodili u 29 saveznih država.

Izvješće iznosi i 12 incidenata u Kaliforniji od svibnja 2020., uključujući uništavanje i uklanjanje kipa Sv. Junipera Serre u listopadu 2020. te podmetanje požara u srpnju 2020. koji je uništio dijelove misijske crkve u San Gabrielu, stare 249 godina. Također se navodi 14 incidenata u New Yorku, uključujući antikatoličke i antipolicijske grafite na vanjskoj strani katedrale Svetog Patrika u siječnju. U nekim mjestima, biskupije su tražile pojačanu sigurnost nakon vandalizma.

Brooklynska biskupija zatražila je pojačanu policijsku prisutnost u svibnju, nakon dva slučaja vandalizma na crkvenim posjedima u tri dana.  „Definitivno smo zabrinuti što postoji obrazac zločina iz mržnje nad katolicima“, rekao je mons. Anthony Hernandez, moderator kurije za biskupije, u izjavi nakon napada. „Naš se narod nalazi u izvanrednom času kulturološkog sukoba“, napisali su nadbiskupi Wenski i Coakley.

„Put naprijed mora biti kroz suosjećanje i razumijevanje koje su prakticirali i poučavali Isus i njegova Sveta Majka. Razmislimo, umjesto da uništimo, slike ovih primjera Božje ljubavi. Slijedeći primjer našeg Gospodina, na zbunjenost odgovaramo razumijevanjem, a na mržnju s ljubavlju“, poručili su biskupi, objavila je CNA, a prenosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.

Papa: Kršćanstvo bez križa je svjetovno i besplodno

PREŠOV (IKA)

Papa Franjo predvodio je u utorak, 14. rujna u Prešovu Božansku liturgiju svetog Ivana Zlatoustog. „Ne prihvaćati, odnosno prihvaćati samo riječima, slabog i raspetog Boga, i sanjati o snažnom i pobjedonosnom bogu – to je velika napast. Svjedok koji ima križ u srcu, a ne samo oko vrata, ne gleda nikoga kao neprijatelja, nego u svima vidi braću i sestre za koje je Isus dao svoj život.“

Papa Franjo je trećega dana pastoralnog pohoda Slovačkoj, koji se od 12. do 15. rujna održava pod geslom „S Marijom i Josipom na putu koji vodi k Isusa“, u Prešovu predvodio Božansku liturgiju svetog Ivana Zlatoustog prema bizantskom obredu. U jutarnjim je satima otputovao zrakoplovom iz Bratislave za Košice, odakle se automobilom odvezao do Prešova, trećega grada po veličini u Slovačkoj. Liturgiju, slavljenu na trgu sportskog centra Mestská športová hala, zajedno s papom Franjom služio je metropolit Grkokatoličke Crkve u Slovačkoj i nadbiskup Prešova Jan Babjak, DI u zajedništvu s brojnim grkokatoličkim i rimokatoličkim biskupima Slovačke i mnogih drugih zemalja. Na liturgiji po bizantskom obred je suslužio i vladika Milan Stipić, biskup križevački, koji je predstavljao Hrvatsku biskupsku konferenciju. Liturgija je služena na slovačkom, staroslavenskom, mađarskom i latinskom jeziku. Na bogoslužju na otvorenom sudjelovalo je više od trideset tisuća vjernika. Bilo je to prvi puta u povijesti da jedan papa slavi bizantsku liturgiju svetog Ivana Zlatoustog u Slovačkoj.

U svojoj homiliji papa Franjo je govorio o otajstvu križa. Premda je križ bio oruđe smrti ipak je iz njega došao život, primijetio je. Bio je nešto što nitko nije htio gledati, a ipak nam je objavio ljepotu Božje ljubavi. U očima svijet križ je promašaj. I mi smo u opasnosti da se zaustavimo na tom prvom, površnom pogledu, da ne prihvaćamo logiku križa, da ne prihvaćamo Boga koji nas spašava puštajući da se na njega obruši zlo svijeta. Ne prihvaćati, odnosno prihvaćati samo riječima, slabog i raspetog Boga, i sanjati o snažnom i pobjedonosnom bogu – to je velika napast. Koliko samo puta težimo jednom pobjedonosnom kršćanstvu, trijumfalističkom kršćanstvu, koje ima istaknutost i važnost, koje prima slavu i čast. Ali kršćanstvo bez križa je svjetovno i postaje besplodno, upozorio je Sveti Otac.

Sveti Ivan apostol, koji je stajao podno križa, vidio je pak u križu Božje djelo. Prepoznao je u Kristu raspetom Božju slavu. Vidio je da On, usprkos prividu, nije gubitnik, nego je Bog koji se dragovoljno prinosi za svakog čovjeka. Zašto je to učinio? Mogao je poštedjeti sebe toga, mogao se držati podalje od naše bijedne i okrutne povijesti. Htio je, međutim, ući u nju, uroniti u nju. Zato je izabrao najteži mogući put, a to je križ. Jer na zemlji ne smije biti nijednog čovjeka koji je toliko očajan da ga ne može susresti, čak i tamo, u tjeskobi, u tami, u napuštenosti, u sablazni vlastite bijede i vlastitih pogrešaka. Upravo tamo, gdje se misli da Boga na može biti, Bog je došao. Da spasi sve očajnike htio je iskusiti očaj, da i sam iskusi našu najgorču neutješnost povikao je s križa: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27, 46; Ps 22, 1). Vapaj je to koji spašava, spašava zato što je Bog htio preuzeti na sebe čak našu napuštenost. I mi sada, s njim, nismo nikada sami, nikada, rekao je Papa u homiliji u sklopu Božanske liturgije svetog Ivana Zlatoustog u Prešovu.

Kako možemo naučiti vidjeti slavu u križu?, zapitao se Papa u nastavku homilije. Neki su sveci učili da je križ kao neka knjiga, da bi je se upoznalo, treba je otvoriti i čitati. Nije dovoljno nabaviti knjigu, baciti oko na nju i odložiti je na policu na vidljivo mjesto. Isto vrijedi za križ: nalazimo ga naslikana ili isklesana u svakom kutku naše crkve. Nema broja križevima: oko vrata, u domu, u automobilu, u džepu. Ali nikakve koristi od toga, ako se ne zaustavimo da gledamo Raspetoga i ne otvorimo mu srce, ako ne dopustimo da njegove rane otvorena za nas u nama pobude čuđenje, ako se srce ne ispuni ganućem i ne zaplačemo pred Bogom ranjenim ljubavlju radi nas. Ako ne budemo činili tako, križ ostaje nepročitana knjiga, čiji su nam naslov i pisac dobro poznati, ali koja ne utječe na život. Ne svodimo križ na nabožni predmet, a još manje na politički simbol, istaknuti religijski i društveni znak!, pozvao je papa Franjo.

Iz promatranja križa, rekao je u nastavku Papa, proizlazi drugi korak, a to je svjedočenje. Ako pogledom uronimo u Isusa, njegovo se lice počinje odražavati na nama, njegove crte postaju naše, Kristova nas ljubav osvaja i preobražava, rekao je Papa podsjetivši na mučenike koji su „u ovoj zemlji svjedočili Kristovu ljubav u vrlo teškim vremenima… Oni naprosto nisu mogli ne svjedočiti. Koliko je samo velikodušnih ljudi patilo i umrlo ovdje u Slovačkoj zbog Isusova imena!“

Ali, primijetio je Papa, i u našem dobu ne manjka prilika za svjedočenje. Ovdje se, hvala Bogu, više ne progoni kršćane kao u mnogim drugim dijelovima svijeta. Ali svjedočanstvo može biti obesnaženo svjetovnošću i osrednjošću. Križ, međutim, zahtijeva jasno svjedočenje. Jer križ ne želi biti stijeg koji se uzdiže, nego čisti izvor jednog novog načina života – života evanđelja, života blaženstva. Svjedok koji ima križ u srcu, a ne samo oko vrata, ne gleda nikoga kao neprijatelja, nego u svima vidi braću i sestre za koje je Isus dao svoj život. Svjedok križa ne pamti nepravde iz prošlosti i ne tuži se na sadašnjost. Svjedok križa ne pribjegava putovima prevare i svjetovne moći: ne želi nametati samoga sebe i svoje, nego dati vlastiti život za druge. Ne traži vlastite koristi, a zatim se prema vani pokazuje pobožnim: bilo bi to religija dvoličnosti, a ne svjedočanstvo Boga raspetoga. Svjedok križa slijedi samo jednu strategiju – Učiteljevu, a to je ponizna ljubav. Ne očekuje trijumfe ovdje na zemlji, jer zna da je Kristova ljubav plodna u svakodnevici i sve čini novim iznutra, kao sjeme koje je palo u zemlju, koje umire i donosi ploda.

Draga braćo i sestre, vi ste vidjeli svjedoke. Čuvate lijepe uspomene na osobe koje su vas podizale i odgajale u vjeri. Skromni su to i jednostavni ljudi, koji su dali svoj život ljubeći do kraja. Oni su naši heroji, heroji svakodnevnog života, a njihovi životi mijenjaju povijest. Svjedoci rađaju druge svjedoke jer daju život. Tako se vjera širi: ne snagom svijeta, već mudrošću križa; ne strukturama, već svjedočenjem. I danas Gospodin, iz potresne tišine križa, pita sve nas, pita to i tebe, i tebe, i tebe, i mene: „Želiš li mi biti svjedok“, rekao je Papa na kraju svoje homilije u Prešovu.

Na kraju božanske liturgije, tijekom koje je korišteno oko 25 000 žličica za pričešćivanje pod obje prilike, Papu je pozdravio nadbiskup Babjak.

Grkokatolička Crkva u Slovačkoj ima status samosvojne metropolije (”sui iuris”), s tri biskupije – Prešov, Bratislavu i Košice s oko 350 000 vjernika koji žive uglavnom u istočnom dijelu Slovačke, a među kojima uz Slovake i Rusine, ima i mađarskih i romskih vjernika.

 

Bratislava: Papin susret s klerom

BRATISLAVA (IKA)

Nakon susreta s predstavnicima građanskih vlasti, društva i Diplomatskog zbora, drugoga dana pastoralnog pohoda Slovačkoj u ponedjeljak, 13. rujna papa Franjo se u katedrali Svetoga Martina glavnoga grada Slovačke susreo s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima, bogoslovima i vjeroučiteljima. U svome govoru je istaknuo kako Crkva mora kročiti putom poniznosti. „Oslobodimo se pretjerane brige za nas same i naše strukture“, rekao je.

Slovaci danas trebaju Crkvu „koja uči ljude unutarnjoj i odgovornoj slobodi, koja zna biti kreativna uranjajući u povijest i kulturu, te koja zna ući u dijalog sa svijetom“. To je put koji papa Franjo pokazuje katolicima u zemlji, tisućama vjeroučitelja, 300 sjemeništaraca, tri tisuće svećenika koje predstavljaju oni koji su se zajedno s 22 biskupa susreli sa Svetim Ocem u katedrali Svetoga Martina na prvom pravom susretu sa zajednicom vjernika i pastira Crkve u Slovačkoj.

Na početku je Papu i okupljene pozdravio predsjednik Slovačke biskupske konferencije, nadbiskup Bratislave Stanislav Zvolenski.

Crkva nije tvrđava, moćna država – rekao je u svom govoru Papa – nije dvorac smješten na uzvisini s koje gleda svijet iz daljine i uživa u svojoj samodostatnosti. Crkva je zajednica „koja želi privlačiti Kristu s radošću evanđelja“: ne smijemo, upozorava, podleći napasti veličanstvenosti, svjetovne veličine! Kako je lijepa, istaknuo je, „skromna Crkva koja se ne odvaja od svijeta i na život ne gleda sa sigurne udaljenosti, već živi u njemu“.

Živjeti unutra, ne zaboravimo to: dijeliti, zajednički kročiti, prihvaćati pitanja i očekivanja ljudi. To nam pomaže da izađemo iz autoreferencijalnosti: središte Crkve nije Crkva! Oslobodimo se, dakle, pozvao je Papa, „pretjerane brige za sebe same, za svoje strukture“ i zapitajmo se: „Koje su duhovne potrebe i očekivanja našeg naroda? Što se očekuje od Crkve?”. Odgovor je sažet u tri riječi: sloboda, kreativnost i dijalog.

Bez slobode, prema Papi, „nema istinskog čovjekoljublja“ i povijest Slovačke tome uči: „Kad se slobodu kršilo i zatiralo, tad se i čovjeka srozavalo“. Ali sloboda „nije automatsko postignuće koje ostaje takvo jednom zauvijek“: to je uvijek put „koji treba neprestano obnavljati“. A to nas zamara i plaši, rekao je Papa. Jer katkad je “komotnije ne dopustiti da nas izazovu konkretne situacije i da nastavimo ponavljati prošlost, ne ulažući u to svoje srce, bez rizika izbora”, čineći ono o čemu drugi odlučuju umjesto nas. A danas, dodao je spontano, „mnogo puta činimo ono što mediji odluče umjesto nas. I gubimo slobodu“.

Ponekad i u samoj Crkvi ta ideja može vrebati iz prikrajka: bolje je imati sve unaprijed definirane stvari, zakone kojih se treba pridržavati, sigurnost i uniformnost, a ne biti odgovorni i odrasli kršćani, koji misle, preispituju svoju savjest, dopuštaju da ih se preispituje.

No, upozorio je papa Franjo, „Crkva koja ne ostavlja prostora avanturi slobode i u duhovnom životu riskira postati rigidno i zatvoreno mjesto“. Ako su neki na to navikli, mnoge druge, osobito među mladima, „ne privlači ponuda vjere koji im ne ostavlja unutarnju slobodu, Crkva u kojoj svi moramo razmišljati na isti način i slijepo se pokoravati“. Papa je zato pozvao Crkvu u Slovačkoj da odgaja ljude u zrelom i slobodnom odnosu s Bogom. „To će nam možda ostaviti dojam da ne možemo sve kontrolirati, da gubimo snagu i autoritet“, ali Crkva Kristova „ne želi dominirati savješću i zauzimati prostore“, nego, radije, „želi biti ‘fontana’ nade u životu ljudi“.

U nastavku govora na susretu s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, te vjeroučiteljima, Papa je spomenuo vjerovjesničko djelovanje svete braće Ćirila i Metoda, koji „nas uče da evangelizacija nije nikada puko ponavljanje prošlosti“. Kao apostoli inkulturacije vjere izmislili su nove jezike za prenošenje evanđelja, bili su kreativni u prevođenju kršćanske poruke. Nije li to, zapitao se Papa, najhitnija zadaća Crkve za ljude u Europi: „Pronaći nove ‘alfabete’ za naviještanje vjere“?

Iza sebe imamo bogatu kršćansku tradiciju, ali za mnoge ljude danas ona je sjećanje na prošlost koja više ne govori i više ne usmjerava životne odluke. Suočeni s gubitkom osjećaja za Boga i radosti vjere, ne vrijedi jadikovati, zabarikadirati se u obrambeni katolicizam, osuđivati i optuživati svijet; potrebna je kreativnost evanđelja. Kreativnost je također potrebna u pastoralu i propovijedanju, pokušavajući i druge načine osim onih redovnih, pozvao je Papa. Pritom je izrazio i jednu svoju zabrinutost: „Pomislimo samo na vjernike koji moraju slušati homilije koje traju 40 pa i 50 minuta, na teme koje ne razumiju, koje ih se ne tiču… Molim vas, svećenici i biskupi, razmislite dobro kako pripremiti homiliju, kako to učiniti da postoji kontakt s ljudima“ i nadahnjujte se biblijskim tekstom. „Homilija – podsjetio je pritom – u pravilu ne smije trajati dulje od deset minuta, jer nakon osam minuta ljudima popusti pažnja, i to pod uvjetom da je vrlo zanimljiva“.

Govoreći na kraju o dijalogu, Papa je istaknuo da Crkva koja podučava slobodi i zna biti kreativna, je „također Crkva koja zna razgovarati sa svijetom, s onima koji ispovijedaju Krista, a da nisu ‘od naših’, s onima koji ulažu trud i napor vjerskog traženja, pa i onima koji ne vjeruju“. Crkva koja, naviještajući Evanđelje, „daje da cvate zajedništvo, prijateljstvo i dijalog među vjernicima, među različitim kršćanskim vjeroispovijestima i među narodima“. No, jedinstvo, zajedništvo i dijalog „uvijek su krhki“, podsjetio je papa Franjo „osobito kada iza sebe imamo povijest patnje koja je ostavila ožiljke“:

Sjećanje na rane može dovesti do ogorčenosti, nepovjerenja, čak i prijezira, potičući nas da podižemo ograde pred onima koji su drugačiji od nas. Rane, međutim, mogu biti duboki kanali, otvori koji, po uzoru na Gospodinove rane, propuštaju Božje milosrđe, njegovu milost koja mijenja život i pretvara nas u mirotvorce i nositelje pomirenja. Pritom je Papa podsjetio na slovačku narodnu poslovicu: „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom“, koja je, kako je rekao, vrlo evanđeoska, jer slijedi Isusov poziv „prekinuti začarani krug nasilja, dobrim pobijediti zlo.

Na kraju govora Papa je, na radost prisutnih, podsjetio na svjedočanstvo kardinala Koreca, isusovca „progonjenog od režima“ i bačena u tamnicu gdje se i razbolio. No, došavši u Rim na Jubilej dvijetisućite godine, “otišao je u katakombe i zapalio svijeću za svoje progonitelje moleći milost za njih. To je evanđelje! Rasti u životu i povijesti kroz poniznu i strpljivu ljubav“. Papa je zaključio željom da Crkva u Slovačkoj „nastavi svoje putovanje u slobodi evanđelja, u kreativnosti vjere i u dijalogu koji izvire iz Božjeg milosrđa“, kako bi bila „graditeljicom mira i sloge“.

Papa Franjo, koji boravi u višednevnom pohodu Slovačkoj, popodne će posjetiti „Centar Betlehem“ u Bratislavi. Slijedi susret sa židovskom zajednicom na trgu Rybné námestie glavnoga grada Bratislave, na kojem je podignut spomenik u znak sjećanja na sve slovačke Židove deportirane i ubijene tijekom holokausta. U holokaustu je ubijeno oko 105.000 slovačkih Židova, a danas zajednica obuhvaća njih oko 3000. Nešto poslije 18 sati Papa će u nuncijaturi imati odvojene susrete s predsjednikom Parlamenta Borisom Kollárom i premijerom Eduardom Hegerom.

U Košicama će se trećeg dana pohoda, 14. rujna, susresti s romskim stanovništvom u siromašnoj četvrti Lunik IX. Slovačka ima oko 440.000 Roma, a mnogi žive u naseljima na periferiji gradova.

Papa Franjo stigao u Slovačku

BRATISLAVA (IKA)

Sveti Otac Franjo stigao je u nedjelju 12. rujna 2021. u glavni grad Slovačke Bratislavu, čime je započeo drugi dio njegova apostolskog putovanja koje će završiti 15. rujna.

Papa Franjo je stigao u zračnu luku u Bratislavi, gdje ga je dočekala slovačka predsjednica Zuzana Čaputová. Dvoje djece u tradicionalnoj narodnoj nošnji, u znak gostoprimstva ponudili su Svetomu Ocu kruh, sol i cvijeće.

Papa je u Slovačku došao iz Mađarske, u kojoj je, u prisutnosti više od 100 tisuća vjernika slavio misu Statio orbis, kojom je završio 52. Međunarodni euharistijski kongres. Dolaskom u Bratislavu započeo je drugi dio Papina 34. apostolskog putovanja koji se održava pod geslom „S Marijom i Josipom na putu k Isusu“.

 

Susret Pape sa slovačkom predsjednicom i predstavnicima društva

BRATISLAVA (IKA)

Sveti Otac Franjo susreo se u ponedjeljak 13. rujna u predsjedničkoj palači u Bratislavi sa slovačkom predsjednicom Zuzanom Čaputovom te s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i članovima Diplomatskog zbora, objavio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Papa Franjo je ujutro drugoga dana svoga apostolskog putovanja najprije privatno slavio misu u Apostolskoj nuncijaturi gdje je smješten. Zatim se uputio u Predsjedničku palaču gdje mu je priređena svečanost dobrodošlice. Uslijedilo je službeno fotografiranje te susret s predsjednicom Čaputovom.

Sveti Otac upisao se u Knjigu dojmova, nakon čega je sa slovačkom predsjednicom razmijenio darove i upoznao se s njezinom obitelji.

U vrtu Predsjedničke palače potom je održan sastanak s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i članovima Diplomatskog zbora.

Tom prilikom papa Franjo rekao je da je došao kao hodočasnik u tu mladu zemlju drevne povijesti i dubokih korijena u središtu Europe. „Uistinu, ova zemlja jest, i uvijek je bila, raskrižje. Bila je rubni teritorij Rimskoga Carstva i mjesto susreta zapadnog i istočnog kršćanstva. Od Velike Moravske do Ugarskog Kraljevstva, od Čehoslovačke Republike do danas, prošli ste brojne izazove i postigli integraciju i identitet temeljno mirnim procesom“, rekao je Papa.

Istaknuo je da ta duga povijest potiče Slovačku da bude poruka mira u srcu Europe što na što podsjeća i plava pruga na državnoj zastavi koja simbolizira bratstvo s drugim Slavenima. Sveti Otac poručio je da je takvo bratstvo potrebno za sve nužniji proces integracije, pogotovo nakon dugih i napornih mjeseci pandemije.

Upozorio je da u očekivanju oporavka nakon s time povezanih teškoća, postoji opasnost podlijeganja napasti nestrpljivosti i profiterstva što bi rezultiralo razdorima među ljudima. „Neka se Europa odlikuje solidarnošću koja ju, nadilazeći granice, može vratiti u središte povijesti“, poručio je.

Izrazivši nadu da će projekte u skladu s time po svojoj naravi potaknuti vjera koja je neizbrisivo obilježila slovačku povijest, Papa je kao primjer istaknuo sv. Ćirila i Metoda. „Širili su evanđelje kada su kršćani ovoga kontinenta bili jedno; danas nastavljaju ujedinjavati različite vjerske zajednice u ovoj zemlji. Ćirili i Metoda poistovjećivali su se sa svima i tražili zajedništvo sa svima: Slavenima, Grcima i Latinima. Njihova čvrsta vjera održavala se u dobrovoljnoj otvorenosti prema drugima“, kazao je.

Prigodom svečanosti dobrodošlice dvoje djece papi Franji darovalo je kruh i sol. U svom govoru Papa je rekao da je zadivljen tim slavenskim običajem u znak dobrodošlice.

„Bog je izabrao kruh da bude prisutan među nama. Kruh je nešto bitno. Sveto pismo nam zapovijeda ne da ga skupljamo, nego da ga dijelimo. Kruh o kojem se govori u Evanđelju uvijek je lomljen“, istaknuo je. Dodao je da to šalje snažnu poruku da se „pravo bogatstvo ne nalazi u umnažanju stvari koje posjedujemo, nego u njihovom pravednom dijeljenju s bližnjima.“

„Lomljeni kruh govori o krhkosti; zahtijeva da se brinemo napose o ranjivima u našoj sredini“, poručio je Sveti Otac. Također je napomenuo da jednako govori „o važnosti pravde, o davanju prilike svakomu da pronađe ispunjenje“. Stoga je pozvao na suradnju u izgradnji budućnosti, ozbiljnoj borbi protiv korupcije i promicanju vladavine prava koje nije na prodaju.

Papa Franjo rekao je i da je kruh nerazdvojno povezan s pridjevom svagdanji što šalje poruku o pravu na rad. „Kao što nema prehrane bez kruha, tako nema ni dostojanstva bez rada“, naglasio je.

„Vi ste sol zemlje (Mt 5,13)“, rekao je, dodavši da je sol „prvi simbol kojim se Isus poslužio poučavajući učenike“. „Sol daje okus hrani; podsjeća nas da je okus potreban našim životima“, ustvrdio je.

Istaknuo je da život ne mogu poboljšati organizirane i učinkovite strukture, nego mu je potreban okus solidarnosti. Pritom je naglasio važnost mladih i njihovih snova i kreativnosti. „Nema obnove bez mladih, međutim, oni su često razočarani konzumerizmom koji život čini bljutavim i suhoparnim. U Europi previše ljudi živi umorno i frustrirano, shrvano frenetičnim tempom življenja, nesposobno pronaći razlog nadahnuća i nade.“ Stoga je potaknuo na osjećaj odgovornosti za druge koji „daje okus životu i omogućuje nam shvatiti da je zapravo ono što darujemo drugima, dar koji dajemo sebi“.

Podsjetivši da je komunizam svojim jednoumljem prije samo nekoliko desetljeća gušio slobodu u tim krajevima, ustvrdio je da to danas čini drugi sustav koji jednoumljem prazni slobodu od smisla, svodeći napredak na profit, a prava samo na vlastite potrebe. „Danas, kao i tada, sol vjere ne djeluje na svjetovan način, sudjelujući u kulturnim ratovima, nego tiho i ponizno sije sjeme kraljevstva Božjeg, posebice svjedočanstvom milosti – ljubavi.

Sveti Otac spomenuo je i da u slovačkom Ustavu piše da je ta zemlja sagrađena na temeljima Slavenskih apostola. „Bez nameta i prisile, oni su obogatili kulturu evanđeljem i tako pokrenuli blagotvorne procese. To je put kojim treba ići: ne borba za utjecaj i položaj, nego put koji su sveci pokazali – put Blaženstava. Jer, Blaženstva su nadahnuće za kršćansko viđenje društva.“

Još jednom, papa Franjo je pozvao na otvorenost budućnosti, ali bez zaboravljanja korijena. Istaknuo je da je, s obzirom na rane i patnje kroz koje su Slovaci prolazili, sol njihove zemlje – oprost. „Potičem vas da to učinite podižući oči kao kad gledate prema vašim veličanstvenim Tatrama. Ondje, usred šuma i vrhova koji streme k nebu, Bog se čini bližim, a stvaranje se očituje kao netaknuti dom koji je tijekom stoljeća čuvao mnoge generacije.“

Još je jednom, primijetivši da Tatre prelazeći granice spajaju narode, pozvao na zajedništvo i napomenuo da ono zahtijeva strpljenje i trud, hrabrost i dijeljenje, zanos i kreativnost. Na kraju je na slovačkom zaključio: „Nech Boh žehná Slovensko!“ – „Bog blagoslovio Slovačku!“

Sljedeća točka programa apostolskog putovanja je susret s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima i vjeroučiteljima u katedrali sv. Martina.

 

 

 

Papa predsjedao Završnom misom Međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti

BUDIMPEŠTA (IKA)

Pred više od stotinu tisuća vjernika, papa Franjo slavio je u nedjelju, 12. rujna „Statio Orbis“ na završetku 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti, koji je po drugi put održan u Mađarskoj nakon 1938. U homiliji je Papa pozvao vjernike da se otvore Božjoj „sablažnjivoj novosti“: On je „raspeti sluga“, a ne „moćni mesija“, prenosi Vatican News.

Dunav, najveća rijeka u Europi, dijeli Budimpeštu na dva dijela, ali mostovi ovoga grada vraćaju jedinstvo koje je znak njegovog urođenog poziva: da bude spona između Istoka i Zapada. Poziv je to koji se ovoga tjedna mogao opipljivo doživjeti na 52. Međunarodnom euharistijskom kongresu zaključenim upravo misom kojom je predsjedao Papa na Trgu heroja u glavnome gradu Mađarske. Idući će se održati u Quitu u Ekvadoru.

Papa je na Trg heroja, simbolično mjesto mađarske prijestolnice, njezine povijesti i njezine vjere, stigao papamobilom. Papin prolazak vjernici su pratili burnim pljeskom, povicima oduševljenja, mahanjem zastavama.

Liturgijskim prostorom na kojem se održavala misa dominirala je bijela boja liturgijske odjeće koncelebranata i članova zbora od tisuću ljudi kojim je ravnao maestro Marco Frisina, rektor bazilike Santa Maria in Trastevere i osnivač zbora Rimske biskupije. Dar sudjelovanja na slavlju je opći oprost s otpuštanjem grijeha podijeljenim na kraju Statio Orbis.

Papa je u homiliji s oltara poručio svim Kristovim vjernicima da obnove svoje učeništvo kroz tri momenta: naviještanje Isusa, razlučivanje, nasljedovanje. Homiliju je započeo izravnim pitanjem, istim onim koje Isus postavlja svojim učenicima i koje Papa poziva da postavimo samima sebi. I danas nas Gospodin, upirući svoj pogled u svakoga od nas osobno, pita: „Tko sam ja zapravo za tebe?“ Tko sam ja za tebe? To je pitanje koje, upućeno svakome od nas, ne traži samo točan odgovor, kao da odgovaramo na vjeronauku, već osobni odgovor, životni odgovor.

Odgovara se, dakle, životom, a ne naučenim formulama, pa bile one ispravne i točne. Petar, naime, dobro odgovara kad kaže da je Gospodin Krist, ali kod tog učenika „nedostaje odlučujući iskorak, onaj s divljenja Isusu na oponašanje Isusa“. To je Mesija koji u euharistiji objavljuje svoj identitet, onaj uskrsni. Isus objašnjava „da će njegovo poslanje imati, istina, vrhunac u slavi uskrsnuća, ali prolazeći putem poniženje križa“. „Zapanjujući“ je to navještaj koji mijenja povijest.

I mi bismo više voljeli moćnog mesiju, a ne raspetog slugu. Euharistija stoji tu pred nama kako bi nas podsjetila tko je Bog. Ne čini to riječima, nego konkretno, pokazujući nam Boga kao razlomljeni Kruh, kao Ljubav raspetu i darovanu. Možemo dodati mnogo ceremonije, ali Gospodin ostaje tu, u jednostavnosti Kruha koji se daje lomiti, dijeliti i blagovati. On je tu da nas spasi, postaje sluga; da bi nama dao život, on umire.

Petar je sablažnjen, odbija patnju križa koji je Božji put „uvijek usmjeren k dobru drugih, sve do žrtvovanja samoga sebe“. Put je to koji se protivi logici svijeta, svjetovnosti „privrženoj časti i privilegijama, okrenutoj prestižu i uspjehu“.

Križ nikada nije u modi, draga braćo i sestre, križ nikada nije u modi: danas kao i u prošlosti. Nego ozdravlja iznutra. Pred Raspetim doživljavamo blagotvornu unutarnju borbu, nesmiljeni sukob između „misliti po Božjemu“ i „misliti po ljudskom“.

U toj borbi Isus nas ne ostavlja same, želi da se „poput apostola opredijelimo za njega“. On je uz Petra kad ga ovaj prekorava, kad ga ostavlja „po strani“, kao što se događa mnogima koji ostavljaju Isusa „u zapećku svoga srca“, misleći tako da su „pobožni i dobri“ – kaže Papa – i nastavljajući ići naprijed „svojim putem ne dopuštajući da ih pobijedi Isusova logika“.

Ključna razlika je razlika između pravog Boga i boga našeg ja. Koliko je dalek Onaj koji vlada u tišini na križu lažnome bogu za kojega bismo htjeli da vlada silom i ušutka naše neprijatelje! Koliko se Krist, koji se nudi samo s ljubavlju, razlikuje od moćnih i pobjedničkih mesija kojima se klanja svijet!, rekao je Papa u homiliji na Završnoj misi 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti.

Posvetimo vremena klanjanju, tome načinu molitve koji se previše zaboravlja. Posvetimo vremena bogoslužju. Neka Isus, Kruh živi, ozdravi naše zatvorenosti i otvori nas za dijeljenje, izliječi nas od ukočenosti i od okrenutosti samima sami; neka nas oslobodi paralizirajućeg ropstva branjenja svoje slike, neka nas nadahne da ga slijedimo tamo gdje nas želi odvesti.

Kršćanski put nije trčanje za uspjehom, već počinje korakom unatrag – zapamtite to – kršćaninovo putovanje počinje korakom unatrag, oslobađajućom decentralizacijom, uklanjanjem sebe iz središta života.

Draga braćo i sestre, dopustimo da nas susret s Isusom u euharistiji preobrazi, kao što je preobrazio velike i hrabre svece koje častite, tu mislim na svetog Stjepana i svetu Elizabetu. Nemojmo se poput njih zadovoljiti s malim; nemojmo se prepustiti vjeri koja živi od ritualâ i ponavljanjâ, otvorimo se sablažnjivoj novosti raspetoga i uskrsloga Boga, kruha koji se lomi da svijetu dadne život. Bit ćemo tada u radosti; i mi sami ćemo donositi radost, rekao je Papa u homiliji.

Na kraju je Papa izrazio želju da Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti bude „polazište“ za prihvaćanje „zaokreta milosti“.

Na početku mise sve je okupljene pozdravio uputio mađarski kardinal Péter Erdő, dok se na kraju zahvalio predsjednik Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese, mons. Piero Marini.

Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, papa Franjo je također uputio riječi zahvale te dodao i kako su dana u Varšavi blaženima proglašeni kardinal Stefan Wyszyński i sestra Elizabeta Ruža Czacka.

 

Papa u Mađarskoj: Zajedno iz pustinje mržnje prema domovini zajedništva

Po dolasku u Međunarodnu zračnu luku Budimpešti u nedjelju 12. runa u 7.45 sati, papi Franji je dobrodošlicu došao uputiti potpredsjednik Vlade Republike Mađarske gospodin Zsolt Semjén. Dvoje djece odjevene u tradicionalnu odjeću darovalo je Papi cvijeće.

Nakon predstavljanja izaslanstava, Papa i potpredsjednik Vlade otputovali su automobilom do Muzeja likovnih umjetnosti u Budimpešti.

Po dolasku u Muzej, Svetog Oca su primili predsjednik Republike gospodin János Áder i predsjednik Vlade gospodin Viktor Orbán te su se zajedno uputili u Romaničku dvoranu Muzeja. Potom je, nakon službenog fotografiranja, održan privatni susret koji je trajao četrdesetak minuta kao što je bilo i predviđeno programom. Među temama razgovora, kako je priopćio Tiskovni ured Svete Stolice, bili su uloga Crkve u zemlji, zalaganje za očuvanje stvorenog svijeta, obrana i promicanje obitelji.

Nakon susreta uslijedila je razmjena darova. Papa Franjo je predsjedniku Aderu darovao sliku mozaik koja prikazuje “Papinski blagoslov na Trgu sv. Petra” s ulja na platnu iz 19. stoljeća koje se danas čuva u Rimskom muzeju, a premijeru Orbanu jedan triptih.

Papa u Budimpešti: Antisemitizam u Europi je fitilj koji se mora ugasiti - tportal
Bog otaca uvijek otvara nove putove; kao što je pustinju pretvorio u put prema Obećanoj zemlji, tako nas želi povesti iz suhih pustinja mržnje i ravnodušja u željenu domovinu zajedništva. Riječi su iz govora pape Franje na susretu s predstavnicima Ekumenskoga vijeća Crkvi i s nekoliko židovskih zajednica, održanom u Muzeju umjetnosti u Budimpešti
Susret s predstavnicima Ekumenskoga vijeća Ckrvi i nekoliko židovskih zajednica; Budimpešta, 12. rujna 2021.

Monumentalni lančani most u Budimpešti nadahnuo je govor pape Franje upravljen predstavnicima Ekumenskoga vijeća Crkvi i nekim židovskim zajednicama u Mađarskoj, kako bi opisao ekumenski put zajedništva. Riječ je o putu koji je katkada težak, ide uzbrdo, ali s kojim se suočavaju hrabro i s mnogo dobre volje. Poznati most simbol je i jedinstva. On povezuje dva dijela grada; međutim, ne stapa ih zajedno, nego ih povezuje – primijetio je Papa. Takve trebaju biti veze među nama. Svaki put kada se pojavila napast za asimilacijom drugoga, nije se gradilo nego uništavalo; jednako kao kada se željelo getoizirati, umjesto integrirati. Koliko se puta to dogodilo u povijesti!

Moramo biti pozorni i moliti da se to više ne dogodi. Zato je potreban pozitivan zajednički rad te zauzimanje u zajedničkom promicanju odgoja za bratstvo. Most nas opet uči: podupiru ga veliki lanci sastavljeni od brojnih karika. Mi smo te karike, i svaka je bitna; zbog toga ne možemo više živjeti u sumnji i neznanju, udaljeni i nesložni – napomenuo je papa Franjo te spomenuo duhovni centar te zemlje u srcu Europe, odnosno opatije Pannonhalma. U tom je benediktinskom samostanu, utemeljenom 996. godine, prije tri mjeseca, na tragu ekumenskoga dijaloga održan susret na kojemu je sudjelovao i kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana.

Taj je susret bila prilika za zajedničku molitvu i zauzimanje za milosrdna djela, što je najkonkretniji put prema punom zajedništvu. Spomenuvši zajedničkoga oca u vjeri, Abrahama, Papa je pohvalio napore u rušenju zidova odvajanja iz prošlosti. Židovi i kršćani, – kazao je – u drugomu više ne želite vidjeti stranca nego prijatelja; ne više protivnika nego brata. To je promjena pogleda blagoslovljenoga od Boga; obraćenje koje otvara nove početke, pročišćenje koje obnavlja život.

Bog otaca uvijek otvara nove putove; kao što je pustinju pretvorio u put prema Obećanoj zemlji, tako nas želi povesti iz suhih pustinja mržnje i ravnodušja u željenu domovinu zajedništva. (…) Mislimo na Abrahama koji je ostavio dom, rodbinu i domovinu. Tko nasljeduje Boga pozvan je ostavljati iza sebe. Od nas traži da ostavimo iza sebe nerazumijevanje iz prošlosti, umišljenost da smo mi u pravu, a drugi u krivu, kako bismo zajedno išli prema njegovum obećanju mira, jer Bog uvijek ima namjere mira, nikada nesreće – istaknuo je Papa.

Most povezuje dva dijela, te tako podsjeća na temeljni pojam Svetoga pisma, na savez. Bog saveza traži od nas da ne popuštamo logici izolacije i jednostranih interesa. Ne želi saveze s nekim na štetu drugih, nego ljude i zajednice koji su mostovi zajedništva sa svima – napomenuo je papa Franjo te istaknuo – U ovoj zemlji vi, koji predstavljate većinske religije, imate zadaću stvarati uvjete kako bi se vjerska sloboda poštovala i promicala za sve. Imate također važnu ulogu u odnosu na sve ljude, da nitko ne može reći kako s usana Božjih ljudi dolaze riječi koje dijele, nego samo poruke otvorenosti i mira. U svijetu koji je izmučilo previše sukoba, to je najbolje svjedočanstvo koje moraju dati oni koji su primili milost da upoznaju Boga saveza i mira.

Lančani most je najpoznatiji, ali i najstariji u Budimpešti. Mnoge generacije su prešle preko njega. On tako poziva da se prisjetimo prošlosti. Naći ćemo tamo trpljenje i tamu, nerazumijevanja i progone ali, idući do korijena, otkrit ćemo veću zajedničku duhovnu baštinu. To je blago koje nam omogućuje izgraditi zajedno drugačiju budućnost – napomenuo je papa Franjo.

Primijetivši potom kako su naši putovi vjere sjeme koje se pretvara u podzemne korijene koji jačaju sjećanje i daju da nikne budućnost, istaknuo je da to od nas traži Bog naših otaca jer Bog čeka negdje drugdje, čeka upravo u dnu svega. Tamo gdje su korijeni (R.M. Rilke, Wladimir, slikar oblakā). U visinu se dolazi jedino ako smo duboko ukorijenjeni. Ukorijenjeni u slušanju Svevišnjega i drugih pomoći ćemo našim suvremenicima prihvaćati se i voljeti se. Jedino ako budemo korijeni mira i klice jedinstva bit ćemo vjerodostojni u očima svijeta koji nas gleda čeznući da procvjeta nada – rekao je na kraju papa Franjo.

(Vatican News – aa)-IKA

Papa Franjo predvodit će završno misno slavlje 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa

BUDIMPEŠTA (IKA)

Završno euharistijsko slavlje 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa u nedjelju 12. rujna 2021. u 11.30 sati prevodit će papa Franjo na Trgu heroja, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Na misnom slavlju sudjelovat će i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, kao i mnoštvo okupljenih vjernika, hodočasnika, svećenika i biskupa. Svečano misno slavlje može se pratiti na YouTube kanalu Kongresa, a liturgijska knjižica koja prati misno slavlje nalazi se na poveznici. Također, na ovoj su poveznici dostupna misna čitanja na hrvatskom jeziku, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Održano 6. vojno hodočašće pripadnika Hrvatske kopnene vojske na Udbinu

UDBINA (IKA)

U organizaciji Vojnog ordinarijata i Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske (HKoV) u četvrtak 9. rujna održano je 6. vojno hodočašće pripadnika HKoV na Udbinu.

Zbog posebnih prilika uzrokovanih pandemijom COVID-19, hodočašće je ove godine održano s manjim brojem sudionika, uz pridržavanje mjera socijalne distance. Geslo ovogodišnjeg vojnog hodočašća bilo je „Ubuduće, jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj!“ (Ef 6,10).

Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata don Markom Medom, vojnim kapelanima i svećenicima Vojne i Gospićko-senjske biskupije. Na hodočašću je sudjelovalo oko 150 pripadnika Hrvatske kopnene vojske predvođenih zamjenikom načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnikom Sinišom Jurkovićem a uz svoje pripadnike, nazočili su zapovjednici postrojbi Hrvatske kopnene vojske. Pjevanje je predvodila klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj”.

Vojnici su na Udbini, prije početka mise, imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja. Vojni biskup misu je slavio na otvorenom, na platou ispred Crkve hrvatskih mučenika. Nakon misnog slavlja kod križa u Memorijalnom parku kraj crkve bilo je polaganje vijenca i paljenje svijeća za sve poginule i umrle branitelje.