Zdravstveno stanje pape Franje stabilno

Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je u srijedu 5. ožujka 2025. navečer da je zdravstveno stanje pape Franje stabilno, nisu se pojavile nove krize, nastavlja s visokim protokom kisika danju i mehaničkom ventilacijom noću, prenosi Vatican News.

Kod Svetog Oca se u srijedu nisu pojavljivale epizode respiratorne insuficijencije. Kao što je planirano, tijekom dana je bio podvrgnut terapiji kisikom visokog protoka, a tijekom noći će se nastaviti s neinvazivnom mehaničkom ventilacijom. Pojačana mu je respiratorna fizioterapija i aktivna motorna terapija.

„Dan je proveo u fotelji. S obzirom na složenost kliničke slike, prognoza ostaje rezervirana“, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Papa je u srijedu ujutro u privatnom apartmanu na 10. katu poliklinike „Gemelli“ sudjelovao u obredu blagoslova pepela, a zatim je primio Euharistiju.

Kasnije se posvetio nekim radnim aktivnostima. Također, ujutro je nazvao fra Gabriela Romanellija, župnika Župe Svete Obitelji u Gazi. Popodne je izmjenjivao odmor s radom, prenosi Vatican News.

Papina poruka za korizmu

Poruka pape Franje za korizmu ove godine ima za temu “Hodimo zajedno u nadi”. Papinu poruku objavljujemo u cijelosti.

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE

za korizmu 2025. godine

Hodimo zajedno u nadi

 

Draga braćo i sestre!

Pokorničkim znakom posipanja pepela po glavi, započinjemo, u vjeri i nadi, godišnje korizmeno hodočašće. Crkva, naša majka i učiteljica, poziva nas da pripravimo svoja srca i otvorimo se Božjoj milosti, kako bismo mogli s velikom radošću slaviti vazmenu pobjedu Krista Gospodina nad grijehom i smrću i klicati sa svetim Pavlom: »Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?« (1 Kor 15, 54-55). Isus Krist, raspeti i uskrsli, središte je naše vjere i zalog naše nade u Očevo veliko obećanje, već ispunjeno u njegovom ljubljenom Sinu, a to je život vječni (usp. Iv 10, 28; 17, 3). [1]

U ovoj korizmi, obogaćenoj milošću Jubilejske godine, želim ponuditi neka razmišljanja o tome što znači zajedno ići putom nade i otkriti pozive na obraćenje koje Bog u svom milosrđu upućuje svima nama, kao pojedincima i kao zajednici.

Ponajprije, hoditi. Geslo Jubileja, “Hodočasnici nade” doziva u pamet dugotrajno putovanje izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji, koje je opisano u Knjizi Izlaska. Taj mukotrpan put od ropstva do slobode htio je i vodio Gospodin, koji voli svoj narod i ostaje mu uvijek vjeran. Ne možemo spomenuti taj biblijski izlazak, a ne sjetiti se one naše braće i sestara koji u naše vrijeme bježe od situacija bijede i nasilja u potrazi za boljim životom za sebe i svoje voljene. Tu se javlja prvi poziv na obraćenje, jer svi smo mi hodočasnici u ovom životu, ali svaki od nas se može zapitati: koliko dopuštam da mi takvo stanje stvari postane izazov na koji sam pozvan odgovoriti? Jesam li doista na putu ili me nešto koči, stojim na mjestu, sputan strahom i beznađem ili uljuljkan u svoju zonu komfora? Tražim li putove oslobođenja iz situacijâ grijeha i narušena dostojanstva? Bilo bi nam dobro u korizmi svoju svakodnevicu usporediti sa životom nekog migranta ili hodočasnika, da naučimo suosjećati s njihovim iskustvima i na taj način otkriti što Bog od nas traži kako bismo što bolje napredovali na našem putu prema kući Očevoj. Bio bi to dobar “ispit” za onoga tko je na putu.

Kao drugo, to je zajedničko putovanje. Hodati zajedno, biti sinodalni [2], to je poziv Crkve. Kršćani su pozvani putovati zajedno s drugima, a nikada kao usamljeni putnici. Duh Sveti nas potiče da izađemo iz samih sebe, da idemo ususret Bogu i našoj braći i sestrama i da se nikada ne zatvaramo u same sebe. [3] Hoditi zajedno znači tkati jedinstvo temeljeno na našem zajedničkom dostojanstvu djece Božje (usp. Gal 3, 26-28). To znači ići ruku pod ruku, bez guranja ili gaženja drugih, bez gajenja zavisti ili licemjerja, ne dopuštajući da itko zaostane ili se osjeća isključenim. Idemo u istom pravcu, stremimo istom cilju, slušajući jedni druge s ljubavlju i strpljenjem.

U ovoj korizmi Bog traži od nas da ispitamo znamo li u svom životu, u svojoj obitelji, na svojim radnim mjestima, u svojim župnim ili redovničkim zajednicama, hoditi zajedno s drugima, slušati ih, svladati napast da budemo zaokupljeni isključivo samima sobom i mislimo samo na svoje potrebe. Zapitajmo se pred Gospodinom: jesmo li sposobni zajedno raditi kao biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici u službi Božjeg kraljevstva. Pristupamo li onima koji nam prilaze i onima koji su daleko stavom dobrodošlice izraženim konkretnim gestama. Dajemo li ljudima osjećaj da su dio zajednice ili ih držimo na margini [4]. To je drugi poziv: obraćenje na sinodalnost.

Kao treće, hodimo zajedno u nadi, jer nam je dano obećanje. Neka nada koja ne razočarava (usp. Rim 5, 5), središnja poruka Jubileja [5], bude obzor našeg korizmenog putovanja prema uskrsnoj pobjedi. Kao što nas je papa Benedikt XVI. poučio u enciklici Spe salvi, “ljudsko biće treba bezuvjetnu ljubav. Treba onu sigurnost da može slobodno reći: ‘ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem’ (Rim 8, 38-39) ”. [6] Isus, ufanje naše i ljubav naša, uskrsnuo je! [7] On živi i kraljuje u slavi. Smrt je pretvorena u pobjedu i u tome je vjera i velika nada kršćanâ: Kristovo uskrsnuće!

To je, dakle, treći poziv na obraćenje: poziv na nadu, na pouzdanje u Boga i njegovo veliko obećanje vječnog života. Moramo se zapitati: jesam li uvjeren da mi Gospodin oprašta grijehe? Ili se ponašam kao da se mogu sam spasiti? Težim li spasenju i zazivam li Božju pomoć da ga postignem? Živim li na konkretan način nadu koja mi pomaže razumjeti povijesne događaje i potiče me na predano zalaganje oko pravde, bratstva, brige za naš zajednički dom, pazeći da se nitko ne osjeća isključenim?

Sestre i braćo, zahvaljujući Božjoj ljubavi u Isusu Kristu, Bog nas čuva u nadi koja ne razočarava (Rim 5, 5). Nada je »pouzdano i čvrsto sidro duše«. [8] U njoj Crkvu moli »da se svi ljudi spase « (1 Tim 2, 4) i iščekuje da bude u nebeskoj slavi sjedinjena s Kristom, svojim zaručnikom. Ovako je molila sveta Terezija Avilska: »Ufaj se, dušo moja, ufaj. Ne znaš ni dana ni časa. Bdij pozorno, sve prolazi kao hip, premda tvoje nestrpljenje može učiniti nesigurnim ono što je sigurno, i dugim vrijeme koje je veoma kratko« (Usklici duše Bogu [Exclamaciones del alma a Dio], 15,3). [9]

Neka nas Djevica Marija, Majka nade, zagovara i prati na našem korizmenom putu.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 6. veljače 2025., spomen svetih Pavla Mikija i drugova, mučenika.

FRANJO

Papina poruka za Korizmu

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE

za korizmu 2025. godine

Hodimo zajedno u nadi

 

Draga braćo i sestre!

Pokorničkim znakom posipanja pepela po glavi, započinjemo, u vjeri i nadi, godišnje korizmeno hodočašće. Crkva, naša majka i učiteljica, poziva nas da pripravimo svoja srca i otvorimo se Božjoj milosti, kako bismo mogli s velikom radošću slaviti vazmenu pobjedu Krista Gospodina nad grijehom i smrću i klicati sa svetim Pavlom: »Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?« (1 Kor 15, 54-55). Isus Krist, raspeti i uskrsli, središte je naše vjere i zalog naše nade u Očevo veliko obećanje, već ispunjeno u njegovom ljubljenom Sinu, a to je život vječni (usp. Iv 10, 28; 17, 3). [1]

U ovoj korizmi, obogaćenoj milošću Jubilejske godine, želim ponuditi neka razmišljanja o tome što znači zajedno ići putom nade i otkriti pozive na obraćenje koje Bog u svom milosrđu upućuje svima nama, kao pojedincima i kao zajednici.

Ponajprije, hoditi. Geslo Jubileja, “Hodočasnici nade” doziva u pamet dugotrajno putovanje izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji, koje je opisano u Knjizi Izlaska. Taj mukotrpan put od ropstva do slobode htio je i vodio Gospodin, koji voli svoj narod i ostaje mu uvijek vjeran. Ne možemo spomenuti taj biblijski izlazak, a ne sjetiti se one naše braće i sestara koji u naše vrijeme bježe od situacija bijede i nasilja u potrazi za boljim životom za sebe i svoje voljene. Tu se javlja prvi poziv na obraćenje, jer svi smo mi hodočasnici u ovom životu, ali svaki od nas se može zapitati: koliko dopuštam da mi takvo stanje stvari postane izazov na koji sam pozvan odgovoriti? Jesam li doista na putu ili me nešto koči, stojim na mjestu, sputan strahom i beznađem ili uljuljkan u svoju zonu komfora? Tražim li putove oslobođenja iz situacijâ grijeha i narušena dostojanstva? Bilo bi nam dobro u korizmi svoju svakodnevicu usporediti sa životom nekog migranta ili hodočasnika, da naučimo suosjećati s njihovim iskustvima i na taj način otkriti što Bog od nas traži kako bismo što bolje napredovali na našem putu prema kući Očevoj. Bio bi to dobar “ispit” za onoga tko je na putu.

Kao drugo, to je zajedničko putovanje. Hodati zajedno, biti sinodalni [2], to je poziv Crkve. Kršćani su pozvani putovati zajedno s drugima, a nikada kao usamljeni putnici. Duh Sveti nas potiče da izađemo iz samih sebe, da idemo ususret Bogu i našoj braći i sestrama i da se nikada ne zatvaramo u same sebe. [3] Hoditi zajedno znači tkati jedinstvo temeljeno na našem zajedničkom dostojanstvu djece Božje (usp. Gal 3, 26-28). To znači ići ruku pod ruku, bez guranja ili gaženja drugih, bez gajenja zavisti ili licemjerja, ne dopuštajući da itko zaostane ili se osjeća isključenim. Idemo u istom pravcu, stremimo istom cilju, slušajući jedni druge s ljubavlju i strpljenjem.

U ovoj korizmi Bog traži od nas da ispitamo znamo li u svom životu, u svojoj obitelji, na svojim radnim mjestima, u svojim župnim ili redovničkim zajednicama, hoditi zajedno s drugima, slušati ih, svladati napast da budemo zaokupljeni isključivo samima sobom i mislimo samo na svoje potrebe. Zapitajmo se pred Gospodinom: jesmo li sposobni zajedno raditi kao biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici u službi Božjeg kraljevstva. Pristupamo li onima koji nam prilaze i onima koji su daleko stavom dobrodošlice izraženim konkretnim gestama. Dajemo li ljudima osjećaj da su dio zajednice ili ih držimo na margini [4]. To je drugi poziv: obraćenje na sinodalnost.

Kao treće, hodimo zajedno u nadi, jer nam je dano obećanje. Neka nada koja ne razočarava (usp. Rim 5, 5), središnja poruka Jubileja [5], bude obzor našeg korizmenog putovanja prema uskrsnoj pobjedi. Kao što nas je papa Benedikt XVI. poučio u enciklici Spe salvi, “ljudsko biće treba bezuvjetnu ljubav. Treba onu sigurnost da može slobodno reći: ‘ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem’ (Rim 8, 38-39) ”. [6] Isus, ufanje naše i ljubav naša, uskrsnuo je! [7] On živi i kraljuje u slavi. Smrt je pretvorena u pobjedu i u tome je vjera i velika nada kršćanâ: Kristovo uskrsnuće!

To je, dakle, treći poziv na obraćenje: poziv na nadu, na pouzdanje u Boga i njegovo veliko obećanje vječnog života. Moramo se zapitati: jesam li uvjeren da mi Gospodin oprašta grijehe? Ili se ponašam kao da se mogu sam spasiti? Težim li spasenju i zazivam li Božju pomoć da ga postignem? Živim li na konkretan način nadu koja mi pomaže razumjeti povijesne događaje i potiče me na predano zalaganje oko pravde, bratstva, brige za naš zajednički dom, pazeći da se nitko ne osjeća isključenim?

Sestre i braćo, zahvaljujući Božjoj ljubavi u Isusu Kristu, Bog nas čuva u nadi koja ne razočarava (Rim 5, 5). Nada je »pouzdano i čvrsto sidro duše«. [8] U njoj Crkvu moli »da se svi ljudi spase « (1 Tim 2, 4) i iščekuje da bude u nebeskoj slavi sjedinjena s Kristom, svojim zaručnikom. Ovako je molila sveta Terezija Avilska: »Ufaj se, dušo moja, ufaj. Ne znaš ni dana ni časa. Bdij pozorno, sve prolazi kao hip, premda tvoje nestrpljenje može učiniti nesigurnim ono što je sigurno, i dugim vrijeme koje je veoma kratko« (Usklici duše Bogu [Exclamaciones del alma a Dio], 15,3). [9]

Neka nas Djevica Marija, Majka nade, zagovara i prati na našem korizmenom putu.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 6. veljače 2025., spomen svetih Pavla Mikija i drugova, mučenika.

FRANJO

Pogoršano zdravstveno stanje pape Franje

Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je u petak 28. veljače navečer, nove informacije o zdravstvenom stanju pape Franje.

„Sveti Otac danas je, nakon jutra provedenog naizmjenično između respiratorne fizioterapije i molitve u kapelici, u ranim poslijepodnevnim satima doživio izoliranu bronhospazmičnu krizu. Ta je kriza dovela do epizode povraćanja s aspiracijom i naglog pogoršanja respiratornog stanja“, stoji na početku priopćenja Tiskovnog ureda.

U nastavku se navodi kako je „Sveti Otac odmah podvrgnut bronhoaspiraciji i započeo neinvazivnu mehaničku ventilaciju na koju je dobro reagirao“ te se dodaje kako je „tijekom cijelog procesa, ostao budan i orijentiran te je surađivao s medicinskom osobljem tijekom terapijskih postupaka“.

Naposljetku, Tiskovni ured navodi kako „prognoza stoga ostaje suzdržana“ te da je Papa ujutro primio euharistiju.

Zdravstveno stanje Svetog Oca i dalje je kritično, ali stabiln

Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je u utorak 25. veljače navečer, nove informacije o zdravstvenom stanju pape Franje.

„Zdravstveno stanje Svetog Oca i dalje je kritično, ali stabilno“, stoji na početku priopćenja Tiskovnog ureda Svete Stolice.

U daljnjem obrazloženju, navodi se kako Papa „nije imao akutne respiratorne epizode, a njegovi hemodinamski parametri ostaju stabilni. U večernjim satima obavio je planirani kontrolni CT pregled kako bi se pratila obostrana upala pluća“.

Kao i u jučerašnjem priopćenju, „prognoza i dalje ostaje neizvjesna“, a Papa je „ujutro, nakon primanja Euharistije, nastavio s radom“.

Sveti Otac u Gemelliju: Noć je protekla dobro, Papa se odmara

„Noć je protekla dobro, Papa je spavao i odmara se“, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice u ponedjeljak 24. veljače ujutro o zdravstvenom stanju Svetoga Oca, nakon desete noći provedene u Poliklinici Gemelli zbog obostrane upale pluća.

Najnoviji liječnički bilten, od nedjelje navečer, govori o i dalje kritičnom stanju i još uvijek suzdržanoj prognozi, s početkom blagog zatajenja bubrega.

Papa jutros doživio respiratornu krizu, stanje Svetog Oca i dalje kritično

U priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice o novom zdravstvenom stanju pape Franje, objavljenom u subotu navečer 22. veljače, potvrđeno je da je stanje Svetog Oca i dalje kritično, te da još uvijek nije izvan životne opasnosti, izvještava Vatican News.

U jutarnjim satima Papa je doživio dugotrajnu asmatičnu respiratornu krizu, zbog čega mu je morao biti primijenjen kisik visokog protoka.

Osim toga, pretrage krvi u subotu 22. veljače pokazale su smanjen broj trombocita povezanih s anemijom, što je zahtijevalo transfuziju krvi.

Iako je Papa pri svijesti, stanje u subotu 22. veljače mu je bilo lošije nego u petak 21. veljače, ali je i današnji dan ipak proveo sjedeći u fotelji, iako s više nelagode i bolova nego prethodnog dana. Daljnja prognoza ostaje neizvjesna, stoji u izvješću Vatican Newsa u subotu navečer 22. veljače.

Zašto nitko nije pokušao obraniti sveto mjesto?(video)

U petak, 7. veljače, prema medijskim izvješćima, muškarac s ozbiljnim psihičkim poremećajima, oskvrnuo je oltar u bazilici sv. Petra u Vatikanu, kada je popevši se na oltar s njega oborio svijećnjake i stolnjak. Toga dana crkvu je posjetilo mnogo ljudi, a njihova nazočnost i izostanak reakcije na čin bogohuljenja također su zabilježeni na snimkama incidenta.

Upravo je ta pasivnost promatrača rastužila argentinskog svećenika Javiera Oliveru Ravasija. Ovaj duhovnik, koji sebe opisuje kao pristašu kontrarevolucije i posvećen je apologetskom radu, izrazio je žaljenje na društvenim mrežama što nitko nije pokušao obraniti sveto mjesto.

„Tužno je to što se nijedan muškarac, koji je snimljen, nije bacio kako bi s ljubavlju bogohulniku objasnio kako se tako ne smije ponašati“, napisao je svećenik na svom profilu na platformi X.

„To je hereza irenizma ili pacifizma, suprotna onome što je Isus učinio u hramu najmanje dvaput iz gorljivosti za njegov dom“, dodao je argentinski duhovnik.

Svećenik je u objavi priložio poveznicu na snimku u kojoj objašnjava kada katolik smije, pa čak i treba, upotrijebiti silu u obrani vjere.

Kako je naglasio u kratkom videuzapsu, kršćanstvo je „miroljubivo, ali ne pacifističko“. Razlika je u tome što katolici teže ispunjenju Božje volje u miru, ali ne uzmiču pred borbom ako je ona nužna, primjerice za obranu slobode Crkve i njezine misije u svijetu.

Izvor

Novosti Sveta Stolica; Papino zdravstveno stanje složeno i zahtjeva dužu hospitalizaciju

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u ponedjeljak 17. veljače u podne najnovije informacije o zdravstvenom stanju pape Franje hospitaliziranog u Poliklinici Gemelli: “Sve dosadašnje pretrage ukazuju na složenu kliničku sliku koja će zahtijevati odgovarajuću hospitalizaciju”.

“Rezultati pretraga obavljenih proteklih dana i danas pokazali su polimikrobnu infekciju respiratornog puta što je dovelo do daljnje modifikacije terapije. Sve dosadašnje pretrage ukazuju na složenu kliničku sliku koja će zahtijevati adekvatnu hospitalizaciju“, stoji u priopćenju Tiskovnog ureda.

Protekle noći, treće koju je proveo u bolnici, Papa se dobro odmorio, noć je bila mirna i jutros je doručkovao kao i prethodnih dana, posvetivši se i čitanju novina, rekao je danas glasnogovornik Matteo Bruni novinarima okupljenim u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Naravno, terapija se nastavlja, dodao je Bruni, a daljnje informacije s medicinskog stajališta očekuju se danas poslijepodne, vjerojatno poslije 17 sati.

Bez obzira na hospitalizaciju, Papa nije želio propustiti priliku za redovan kontakt s izbjeglicama i župnikom Župe Svete Obitelji iz Gaze vlč. Gabrielom Romanellijem. „Sveti Otac nas je nazvao prva dva dana hospitalizacije. Ljudi su čekali u 20 sati (po vremenu u Gazi) kao i uvijek te unatoč činjenici da smo imali nestanak struje na cijelom području grada Gaze, on je inzistirao i uspio nas kontaktirati videopozivom. Pitao nas je kako smo, kakva je situacija te nam je poslao svoj blagoslov. Ljudi su mu iskazivali svoju blizinu, a on im je zahvaljivao“, rekao je vlč. Romanelli koji se s Papom putem videopoziva čuo u petak i subotu.

U nedjelju navečer, papa Franjo poslao je poruku na mobitel vlč. Romanelliju. Ljudi iz Župe Svete Obitelji nisu očekivali komunikaciju s Papom, s obzirom na „vijesti i informacije iz Svete Stolice o njegovom liječenju od bronhitisa“. Međutim, Papa se htio javiti: „Poslao mi je malu poruku u kojoj je rekao da mi zahvaljuje na blizini i molitvama te je uzvratio svojim blagoslovom“.

Molitve traju neprestano, rekao je vlč. Romanelli te izrazio nadu da će Papa brzo ozdraviti i nastaviti svoju misiju i rad.

Kardinal Müller o Trumpu: ‘Bolje dobar protestant nego loš katolik’ u Bijeloj kući

Kardinal Gerhard Müller izjavio je da mnogi biskupi i kardinali podupiru predsjednika Donalda Trumpa, ali se boje to javno reći.

U intervjuu za talijanske novine Corriere della Sera, bivši prefekt Kongregacije (sada Dikasterija) za nauk vjere rekao je da mu je “osobno draži Donald Trump nego Joe Biden”.

Upitan zašto je to tako, iako je Trump protestant, a Biden katolik, odgovorio je: “Bolje dobar protestant nego loš katolik”.

Dodao je da “mnogi kardinali i biskupi misle poput mene, iako se boje to reći. A u Sjedinjenim Državama postotak je još veći.”

Müller je također govorio o Brianu Burchu, osnivaču Catholic Votea i novoimenovanom veleposlaniku SAD-a pri Svetoj Stolici.

“Rečeno mi je da je Burch dobar katolik”, rekao je njemački kardinal. “A Trump će pomoći Crkvi jer zastupa vrijednosti prirodnog prava: nepovredivost života, važnost braka, vjerske slobode.”

“I on slijedi ideju države koja se ne miješa u svako područje života. Čak i sa imigrantima, treba razlikovati. Ako otjera kriminalce, to je dobro. Ako ih protjera samo što su strance, ne”, dodao je Müller.

U nedavno objavljenom priopćenju, Američka biskupska konferencija nazvala je useljeničku politiku Trumpove administracije koja bi uključivala masovne deportacije ilegalnih imigranata “duboko zabrinjavajućom”. Müllerove izjave impliciraju da se nisu svi američki biskupi složili s mišljenjem koje je izrazila Biskupska konferencija.

Müller se susreo s Trumpom i potpredsjednikom JD Vanceom 2022. tijekom svog putovanja u SAD. Rekao je da je Trump izrazio “svoje poštovanje prema katoličkoj vjeri”.

“Vance mi je rekao da mu je upravo susret s katolicizmom omogućio da prevlada probleme koje je vukao iz djetinjstva”, prisjetio se Müller.

Izvor