Seksualna revolucija nije prvenstveno bila provedena zbog njezine očite teme: pornografija, predbračni seks, vanbračne zajednice, brzi razvodi, promiskuitet, pobačaj, homoseksualnost, istospolni brakovi, poliamorija, transrodnost, itd. Ovo su samo tek sekundarni ciljevi. Stvarni cilj je prvenstveno uništenje kršćanstva.

Kada ovdje govorim o kršćanstvu, mislim na neke klasične oblike kršćanstva – katolicizam, pravoslavlje i evanđeoski protestantizam. Ne mislim na liberalno ili modernističko kršćanstvo, koje je tako temeljito podleglo seksualnoj revoluciji i antikršćanskim silama koje stoje iza te revolucije da se više istinski i ne računa kao kršćanstvo.

Liberalno kršćanstvo nalazimo uglavnom u glavnim protestantskim crkvama, koje brzo nestaju. Ali u novije vrijeme ova čudna izopačenost kršćanstva se pokazala i među nekim katolicima; i ako nastavi cvjetati među katolicima, ponajviše među određenim sjevernoeuropskim biskupima, katoličanstvo će također nestati.

Ako je kršćanstvo prava religija, onda je seksualna revolucija bila vrlo loša stvar, uvodeći otrovne ideje i prakse u život modernog svijeta. Na kraju, revolucija bi mogla uništiti ovaj moderni svijet uništavajući umove i moral svih koji u njemu žive. Ako je, s druge strane, seksualna revolucija dobra stvar, onda je kršćanstvo loša stvar, jako loša stvar. A za ljude koji u to vjeruju, što prije Vjera nestane iz svijeta, to će nam svima biti bolje.

Postoji kontradikcija između kršćanstva i seksualne revolucije. Ako je jedan u pravu, drugi nije u pravu. Budući da većina zapadnjaka danas, osobito oni mlađi od 40 ili 50 godina, odobrava seksualnu revoluciju, slijedi da ne odobravaju kršćanstvo. Ali ne shvaćaju svi oni koji ne odobravaju kršćanstvo da to ne odobravaju.

Većina ljudi, uključujući mnoge katolike, imaju sposobnost prigrliti dvije kontradiktorne ideje u isto vrijeme. Oni daju svoje odobrenje, ili barem svoje djelomično odobravanje, seksualnoj revoluciji dok nastavljaju zamišljati da još uvijek vjeruju u učenja Katoličke Crkve.

Jednom davno škole su zahtijevale od svojih učenika da pohađaju elementarni tečaj logike, u kojem učenik uči, između ostalog, da dvije kontradiktorne tvrdnje ne mogu biti istinite u isto vrijeme. Šteta što im se to više ne nudi.

Rečeno mi je da je odobravanje transrodnosti najnovija faza seksualne revolucije. Ali možda griješim u vezi ovoga. Moguće je da su seksualni revolucionari, čak i dok čitate ovaj tekst, prešli na odobravanje incesta. (Ali samo među odraslim osobama koje pristaju na takvo što.) A negdje 2025. godine, moglo bi nam se reći da se samo uskogrudni fanatici protive tome da odrasli muškarci imaju seks s mladim školarkama – pod uvjetom, naravno, da ne postoji samo obostrani pristanak, već i istinski osjećaj ljubavi između partnera.

Pretpostavljam da će nam tek 2030-ih biti rečeno da svi, osim fašista, odobravaju seks sa životinjama – ali samo kada životinje daju jasne znake svog pristanka, npr. mahanjem repom.

Ako ste katolik, morate biti (po mom skromnom mišljenju) apsolutni idiot ako se nadate da će se nadolazeća Sinoda o sinodalnosti baviti LGBTQA+ pitanjima na takav način da se veliki broj seksualnih perverznjaka više neće osjećati “isključeni” iz Crkve. Da, u pitanju su povrijeđeni osjećaji seksualnih perverznjaka! Odnosno suosjećajnost onih katolika koji će, kako bi se takvi perverznjaci mogli osjećati “uključenima”, pristati na uništenje svoje religije.

Izvor

Proteklih je dana, na summitu G-20 na Baliju, Klaus Schwab dao upute šefovima vlada – gotovo svima koji dolaze iz programa Young Global Leaders for Tomorrow Svjetskog gospodarskog foruma – o budućim koracima koje treba poduzeti u pogledu uspostave svjetske vlade. Predsjednik vrlo moćne privatne organizacije s golemim ekonomskim sredstvima ima nerazmjernu moć nad svjetskim vođama, dobivajući njihovu poslušnost da podvrgnu svoje nacije zabludama elite, i ovo je činjenica neviđene težine. Klaus Schwab je rekao: „U četvrtoj industrijskoj revoluciji pobjednici će uzeti sve, pa ako ste pokretač Svjetskog ekonomskog foruma, vi ste pobjednici”. Ova vrlo ozbiljna izjava ima dvije implikacije: prva je da će “pobjednici uzeti sve“ i da će biti “pobjednici“ – nije jasno u kojem svojstvu i uz čije dopuštenje uzeti sve. Druga je da će se oni koji se ne prilagode ovoj “četvrtoj industrijskoj revoluciji” naći odbačeni i izgubit će sve, uključujući svoju slobodu.

Ukratko, Klaus Schwab prijeti čelnicima vlada dvadeset najrazvijenijih nacija svijeta da provedu program Velikog resetiranja u svojim nacijama. Ovo nadilazi pandemiju i predstavlja globalni državni udar, protiv kojeg je bitno da se ljudi dignu i da državne institucije navedenih zemalja pokrenu međunarodni pravni proces. Prijetnja je neposredna i ozbiljna, budući da je Svjetski ekonomski forum sposoban izvesti svoj subverzivni projekt, a oni koji vladaju narodima postali su ili porobljeni ili ucijenjeni od ove međunarodne mafije.

U svjetlu ovih izjava – i drugih izjava Yuvala Noaha Hararija, Schwabovog savjetnika, koje nisu manje obmanjujuće – razumijemo kako je pandemijska “kriza“ poslužila kao probni eksperiment za nametanje kontrola, prisilnih mjera, ograničavanje individualnih sloboda i povećanja nezaposlenosti i siromaštva. Sljedeći koraci morat će se izvesti putem ekonomske i energetske krize, koje su instrumentalne za uspostavu još većeg broja vlada pod kontrolom globalističke elite.

I evo, dragi prijatelji, dopustite mi da govorim kao biskup.

Budući da u ovom nizu događaja kojima svjedočimo i kojima ćemo i dalje svjedočiti, vaša predanost može biti osujećena ili ograničena činjenicom da ne možete vidjeti svoju suštinski duhovnu narav. Znam da su nas dva stoljeća prosvjetiteljske misli, revolucije, ateistički materijalizam i protu klerikalni liberalizam navikli da o vjeri razmišljamo kao o osobnoj stvari, odnosno da ne postoji objektivna istina kojoj se svi moramo prilagoditi. Ali ovo je plod indoktrinacije, one koja se dogodila mnogo prije onoga što se događa danas, i bilo bi glupo vjerovati da protu kršćanska ideologija koja je pokretala tajne sekte i masonske grupe osamnaestog stoljeća nema nikakve veze s protu kršćanskom ideologijom koja danas pokreće ljude poput Klausa Schwaba, Georgea Sorosa i Billa Gatesa. Pokretačka načela su ista; a to je pobuna protiv Boga, mržnja prema Crkvi i čovječanstvu te razorni bijes usmjeren protiv stvorenja, a posebno protiv čovjeka jer je stvoren na sliku i priliku Božju.

Pođete li od ovih dokaza, shvatit ćete da nije moguće pretvarati se da je ono što se događa pred našim očima isključivo rezultat potrage za profitom ili želje za moći. Svakako, da se profit ne može zanemariti, s obzirom na to koliko je ljudi surađivalo sa Svjetskim ekonomskim forumom. Pa ipak, osim profita, postoje neizgovorene svrhe koje proizlaze iz “teološke“ vizije- doduše one koja stvari okreće naglavačke: no još uvijek teološke – koja vidi dvije suprotne strane: stranu Krista i stranu Antikrista.

Ne možemo biti neutralni, jer kada dođe do sukoba između dviju vojski, oni koji se odluče ne boriti isto tako čine izbor koji utječe na ishod bitke. S druge strane, kako je moguće u vašim plemenitim i visokim profesijama prepoznati divan poredak koji je Stvoritelj postavio u prirodu (od samog svemira do čestica svakog atoma), a zatim poricati da je i čovjek dio tog poretka, sa svojim moralnim osjećajem, svojim zakonima, svojom kulturom i svojim otkrićima? Kako se čovjek, koji je Božje stvorenje, može usuditi da ne bude podložan vječnim i savršenim zakonima?

„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima“ (Ef 6, 12).

S jedne strane je Božji grad – o kojem piše sveti Augustin – a s druge strane je đavolji grad. Možemo reći da se u ovoj eri đavolji grad jasno može identificirati u globalizmu, Novom svjetskom poretku, Ujedinjenim narodima, Svjetskom ekonomskom forumu, Europskoj uniji, Svjetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu i u takozvanim “filantropskim zakladama“ koje slijede ideologiju smrti, bolesti, uništenja i tiranije. I može se naći utjecaj đavla u onim snagama koje su se infiltrirale u institucije, koje nazivamo dubokom državom i dubokom crkvom.

S druge strane, moramo priznati da je Grad Božji teže identificirati. Čini se da su čak i vjerski autoriteti izdali svoju ulogu davanja smjernica vjernicima, radije služeći moći i propagirajući svoje laži. Upravo oni ljudi koji bi trebali štititi i posvećivati duše, sablažnjavaju ih, nazivajući dobre kršćane krutim fundamentalistima. Kao što vidite, napad se događa u nekoliko smjerova, i predstavlja smrtnu prijetnju čovječanstvu, koje pogađa i tijelo i dušu.

Pa ipak, upravo u vremenu kada je teško naći mjerodavna uporišta – kako u religijskoj tako i u vremenskoj sferi – vidimo sve veći broj onih koji razumiju, otvaraju oči i prepoznaju kriminalni um koji stoji iza razvoja događaja. Sada je jasno da je sve povezano, a da one koji to tvrde ne moramo odbaciti kao “teoretičare zavjere”. Zavjera se provodi među nama, mi je ne izmišljamo, mi je samo denunciramo, nadajući se da će se ljudi probuditi iz suicidalne narkoze i zahtijevati da netko stane na kraj globalnom projektu. Operacije društvenog inženjeringa i masovne manipulacije su izvan svake sumnje pokazale da je ovaj globalni plan bio smišljen i koliko je u skladu s “duhovnom“ vizijom sukoba koji se sada odvija: potrebno je zauzeti stranu i boriti se, bez popuštanja… Istina – koja je atribut Boga – ne može se poništiti greškom, a život ne može biti poražen smrću, jer trebamo se sjetite da je Gospodin za samog sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i Život“. On je onaj koji je porazio Sotonu, a bitka koja je pred nama služi nam kao prilika da napravimo pravi izbor, da izaberemo činiti one radnje koje nas stavljaju pod Kristovu zastavu, na stranu dobra.

Vjerujem da će ovo veliko djelo koje poduzimate uskoro uroditi očekivanim plodovima, okončati vrijeme kušnje u kojem vidimo kakav će svijet postati ako se ne obratimo Kristu, ako nastavimo misliti da možemo suživjeti sa zlom, lažima i obožavanjem nas samih. Uostalom, Božji Grad je model onih koji žive u Božjoj ljubavi, samokontroli i preziru prema grešnom svijetu; đavolski grad je model onih koji žive u samoljublju, prilagođavaju se svijetu i preziru Boga.

Zahvaljujem Vam na molitvama i sve Vas blagoslovljivam.

+ Nadbiskup Carlo Maria Viganò

Crkvene klupe postaju sve praznije. Sve više osoba katoličke vjeroispovijesti ne nalazi gotovo nikakav smisao u vjeri njihovih predaka.

Za to je svakako bila zaslužna COVID pandemija, tijekom koje je bila obustavljena obveza pohađanja nedjeljne mise. Oni koji su bili formalni vjernici sada vide još manje razloga da se vrate na nedjeljno bogoslužje; drugi se možda još uvijek boje zaraze bolešću, iako crkve nisu identificirane kao izvori njezina širenja.

Međutim, COVID ne može biti jedino objašnjenje. Jedan od važnijih razloga može biti nenadahnuta liturgija, ali drugi razlog je još očitiji, a to je gotovo monopolističko naklapanje o marginaliziranima.

Isus je nedvojbeno jako volio siromahe i bolesne; i On nam naređuje da učinimo isto. Što je uredu. Ali ne čini li se često da je to otprilike jedina zapovijed o kojoj slušamo u homilijama, ili osobito u katoličkim medijima? Uostalom, trebamo ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Katolički nauk nas poziva na brigu o potrebitima, odnosno zaslužnim siromasima.

Crkveni oci i tradicija kanonskog prava poučavaju nas da će prevaranti iskorištavati i skrivati se među zaslužnim siromasima, čijoj bi dobrobiti najbolje služilo ako bismo mi, koji se za njih brinemo, odvojili žito od kukolja. Kategorija “marginaliziranih“ u današnjem shvaćanju ne opisuje one kojima Novi zavjet zapovijeda da služimo.

Većinu uvreda, nepravdi i zloće počini član prema užem članu obitelji – supružnicima, djeci i roditeljima. Toliko se društvenih patologija može pratiti do duhovne i fizičke štete koju nanose rođaci. Katolička tradicija ima mnogo za reći o dobro proživljenom obiteljskom životu. Sv. Augustin Hiponski i Ivan Pavao II. inzistirali su na tome da sve druge društvene institucije i odnosi ovise o zdravim obiteljima u kojima se roditelji štuju i poštuju, a djeca uče kako postati odrasli kršćani.

Koliko često čujemo da je sv. Ivan Zlatousti propovijedao o kršćanskom obiteljskom životu? Evanđelja odzvanjaju opomenama na dobrotu prema bližnjima, odnosno ljudima čija lica vidimo svaki dan. Ignacije Loyolski često je primjećivao da se mnogo dobra može učiniti samo lijepom riječju prijatelju ili strancu – jer time služimo kao podsjetnici da Bog nikoga ne napušta i da čak i u mračnim satima može zasjati nešto svjetla. Koliko često čujemo od naših pastira inzistiranje velikog Bernarda iz Clairvauxa da put do svetosti počinje dobrotom prema sebi samome?

Therese iz Lisieuxa toplo je preporučila “mali put” obavljanja svakodnevnih zadataka sa zadovoljstvom i pružanja pomoći onima koje susrećemo na poslu ili na ulici. U eri kada se toliko mnogo osoba (nemarginaliziranih) osjeća duboko nepovezano sa svojim bližnjima, naši očevi i majke u vjeri imaju odgovore koje su naučili iz života koje žive kao vjerni katolici. Iako u očajničkoj potrebi, rijetko čujemo ove odgovore od naših pastira.

Nemarginalizirani trebaju Krista jednako kao i njihova marginalizirana braća. Svi su grešnici, a Krist je došao pozvati sve grešnike. U svim sinoptičkim evanđeljima možemo pročitati izvještaje o javnom djelovanju Isusa, koji je rekao: „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!”. Redovnik hezihast moli na svaki udisaj u kontemplativnoj meditaciji: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj mi se“.

Moramo doista imati na umu marginalizirane, ali ne samo njih, jer naše živote živimo s našim supružnicima, djecom, prijateljima i susjedima, koji možda i nisu među marginaliziranima. Vlasnici kuća u predgrađima trebaju Krista jednako kao i beskućnici na ulicama. Majka Tereza jednom je komentirala da je siromaštvo u zapadnom društvu bilo barem jednako loše kao ono što je vidjela na ulicama Calcutte. Kao što je rekao Augustin, oni koji prvi polažu pravo na naše milosrđe su članovi obitelji, susjedi i sumještani. Mi smo stvorenja vremena i prostora. Genij katoličanstva to prepoznaje, čak iako je previše crkvenih vođa, župnika i svećenika to zaboravilo.

Izvor