Predsjednica RH dodijelila Velered kralja Dmitra Zvonimira zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću

ZAGREB (IKA)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović dodijelila je Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću. To je odlikovanje Predsjednica RH uručila mons. Puljiću u petak 14. veljače u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku u Zagrebu.

Nakon ceremonije dodjele odlikovanja blagopokojnom zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, uslijedila je dodjela nekoliko odlikovanja osobama iz kulturnog i javnog života. Među odlikovanima je i predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić.

Predajući nadbiskupu Puljiću Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, predsjednica Grabar-Kitarović naglasila je kako joj je drago što mu kao zadarskom nadbiskupu i predsjedniku HBK može uručiti to odlikovanje. Ono je znak priznanja napora koje Crkva čini u ostvarenju zajedništva hrvatskog naroda u domovini i svijetu, kao i širenja optimizma i vjere u snagu i ljubav naših ljudi prema Domovini.

Predsjednica je zahvalila nadbiskupu Puljiću za sve čime je pridonio ugledu i časti Republike Hrvatske, kao i u njegovanju dobrih i korektnih odnosa hrvatskog društva i vjerskih zajednica, te osobito za aktivnosti Crkve u Hrvata u kulturnom i humanitarnom području i djelovanju.

Primajući odlikovanje, nadbiskup Puljić zahvalio je Predsjednici RH što je tijekom svoga mandata u ozračje politike, koja je često bila kontaminirana muškom agresivnošću, unosila duh ženstvenosti i uljudbenog ponašanja te promicala društveni dijalog i konsenzus kad god je bilo potrebno i moguće. Nadbiskup je pohvalio ideju Hrvatske kao srednjoeuropske i mediteranske države kroz „Inicijativu triju mora“ koju je Grabar-Kitarović pokrenula s poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom.

Mons. Puljić zahvalio je predsjednici Grabar-Kitarović što se nije umarala pružati političku i svaku drugu potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini te je njihov ustavnopravni i stvarni položaj smatrala osobito važnim i za Republiku Hrvatsku. Nadbiskup je osobito istaknuo njenu spontanu blizinu ljudima kad se raduju i tuguju, kada se natječu i druže, kao i kada se mole i hodočaste. Poželio je neka je u daljnjem životu i radu prati Božji blagoslov.

Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom odlikovanje je Republike Hrvatske koje zauzima četvrto mjesto po važnome slijedu u redoslijedu hrvatskih odlikovanja. Velered je ustanovljen 10. ožujka 1995. godine. Taj Velered dodjeljuje se visokim hrvatskim i stranim vjerskim dostojanstvenicima te visokim dužnosnicima za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti RH, odnosima hrvatske države i vjerskih zajednica te za iznimne uspjehe u kulturnom i humanitarnom djelovanju. Među dosad odlikovanima su akademik Ivan Aralica, dr. Dalibor Brozović, Šime Đodan, nadvojvoda Otto von Habsburg, Andrija Hebrang, akademik Vlatko Pavletić, Alois Mock, Stjepan Sulimanac, dr. Jure Radić, Petar Šegedin i dr.

 

Obavijesti od nedjelje 16.veljače,20120 godine

-svete mise nedjeljom po redovitom rasporedu u 8 i u 10 sati

-svagdanje mise u 8 sati

-vjeronauk po redovitom rasporedu u petak i subotu

-prije svake mise mogućnost za svetu ispovijed

-zaručnički tečaj na kladi u metkoviću 24,25,26 i 27 veljače u 19 sati

MISE KROZ TJEDAN

  • pon.miranda šuman za pok.stipan,marko i drina
  • uto. mirjana oršulić za pok.kata i nikola
  • sri. ante medak za pok.marta,jelisava,milan i ivka
  • čet.lidija dugandžić za pok mijo i kata
  • pet. sonja batinović za pok.nevenka i toma
  • sub. đuka romana za pok.neda vuković
  • ned. sećko medak za pok.ante i ana

Potres kod Mostara, tresla se i dolina Neretve

-Potres magnitude 2,4 je u 18.20 sati zatresao dolinu Neretve. Epicentar potresa je bio u Pločama na dubini od 10 km.

-Večeras u 18.54 sati potres je pogodio šire područje Hercegovine. Prema podacima Europsko-mediteranskog seizmološkog centra, jačina potresa bila je 3,3 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Epicentar je bio u brdu Planinica, sjeverno od Mostara.

Prema svjedočanstvima koje na stranici EMSC ostavljaju korisnici, potres se osjetio na području Mostara, kao i na širem području Hercegovine, javlja Bljesak.info.

https://ploce.com.hr/

Sprovod maestra Vladimira Kranjčevića

ZAGREB (IKA)

U krematoriju na zagrebačkom Mirogoju održan je u petak 14. veljače ispraćaj posmrtnih ostataka maestra Vladimira Kranjčevića, preminulog, 9. veljače. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević uz sudjelovanje desetak svećenika.

Slikovni rezultat za Sprovod maestra Vladimira Kranjčevića

Na početku sprovodnog slavlja Zbor „Ivan Goran Kovačić“, koji je maestro Kranjčević vodio dugi niz godina, otpjevao je skladbu Stevana Mokranjca „Tebje pojem“. Biskup je u svojoj uvodnoj riječi izrazio kršćansko suosjećanje pokojnikovoj sestri Stanki i nećakinji Martini te svima drugima koji za njim tuguju, napose Goranovcima. Kazao je kako su svi oproštaji teški, posebno sprovodni, kada naviru misli o smislu našeg postojanja, bez odgovora na pitanje otkud dolazimo i gdje zapravo završavamo. Istaknuo je kako Isus Krist, koji je došao s druge obale života, svojom ljubavlju jačom od smrti, posvjedočenu na križu ostaje čvrsto uporište nade da naš život na kraju završava u onome što nam je ljubav Božja omogućila te je pozvao nazočne da joj u molitvi povjere plemenitog pokojnika.

Nakon naviještenih svetih čitanja biskup je u homiliji kazao: „Tko je čovjek od kojeg se danas opraštamo? Datumi iz života maestra Vladimira Kranjčevića već su ispričani, glazbeno djelovanje prikazano, mogli bismo stoga reći: Sve o  njemu znamo. Međutim, želio bih samo kroz dvije crtice naznačiti ono što je bilo neuhvatljivo na Maestrovu liku, a sastavni je dio njegove jedinstvene i neponovljive osobe. Maestro je preminuo pri objedu prošle nedjelje, 9. veljače. Bio je svjestan da treba prehraniti ovo malo prolaznosti da bi stigao do vječnosti. Volio je svoju hrvatsku domovinu, ali je bio uvjeren da nam je konačna domovina na nebu, u Očevu domu gdje nam je Isus pripravio boravište, kako je to sam ustvrdio u naviještenom evanđeoskom ulomku, a ponovio sv. Pavao u kratkom čitanju iz Poslanice Solunjanima. Naša konačna domovina nije mjesto, nego zajedništvo s Osobom, i to onom koja je na križu posvjedočila moćnu ljubav što pobjeđuje i samu smrt. Nebo je Prisutnost u kojoj i ja postajem posvema prisutan samome sebi, nebo je stanje dokinutih granica prolaznosti, svladanih otpora, prestanak nejasnoća. Biti zauvijek zajedno s Gospodinom, to je utjeha utemeljena na Božjim besmrtnim nadama, koju bih želio podijeliti sa svima vama u trenutku fizičkog odlaska maestra Kranjčevića s ove obale našeg postojanja.“

Potom je biskup ispripovjedio o svom posljednjom susretu s Maestrom i rekao: „Kad sam nedavno posjetio Maestra u Odri, među ostalim optimistično mi je kazao kako se osjeća bolje, i noge vježba da dobiju čvrstinu hoda. Rekao sam mu ponešto u šali: Maestro, Vi ste različitim vještinama duha već dobro izvježbali hod za vječnost, valja Vam samo onamo prijeći. Nismo razvijali velike teme, ali je bila neizbježna glazba, vještina za koju se opredijelio, stvarnost u kojoj je živio. Složili smo se kako je on – baveći se glazbom – zakoračio u svijet za koji znamo da ga još nismo u punini dosegli, ili bolje – još nas on nije konačno zahvatio – a za koji nam srce kaže da mu pripadamo. Glazba otvara prostore slobode ispunjenja naših čežnji, čini nas dionicima ljepote, uranja naš duh u onostranost, puninu postojanja, daruje iskustvo beskraja, neizmjernosti na koju smo pozvani, smisla za koji smo stvoreni. Ona je dar Ljubavi koja nas se nikada ne odriče! Uvjeren sam kako sve ono što je maestro Kranjčević ovdje na zemlji po glazbi u naznakama započeo živjeti, sada oslobođen spona smrtnosti to u vječnosti uživa u punini. – Maestro, zagrljeni beskrajem Božje ljubavi, počivajte u Onome koji Vas je pozvao u postojanje, koji je i za Vas položio sebe u smrt na križu da i u Vama pobijedi život zauvijek!“

U osvrtu na suradnju s maestrom Kranjčevićem na crkvenoj razini biskup Škovrčević je istaknuo: „Želio bih iskazati Maestru Kranjčeviću osobitu zahvalnost za susrete 90-tih godina prošlog stoljeća u župnom domu i crkvi sv. Marka u Zagrebu i za potporu koju je davao različitim crkvenim nastojanjima. Spomenuo bih samo neka od njih. Svesrdno je podržao inicijativu proglašenja Gospe kamenitih vrata nebeskom zaštitnicom grada Zagreba te proslavu njezina blagdana svetom misom u Katedrali i procesijom do Gornjega Grada. Zbog povezanosti s Nevenom Valentom iz kapelanskih dana na Trešnjevci bio sam uključen u zajednička promišljanja o crkvenom i širem značenju obnove Oratorijskog zbora crkve sv. Marka i njegovim programima djelovanja. Suradnja s Maestrom bila je od osobitog značenja o 900. obljetnici prvog pisanog spomena Zagreba i utemeljenja Zagrebačke biskupije, prigodom prvog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 1994. godine. Kao tajniku Odbora za pripravu tog važnog događaja Maestro mi je pomogao među ostalim u traganju za prikladnim mjestom slavlja svete mise s Papom. Razgovarajući o tome u krugu Oratorijskog zbora sv. Marka,  došli smo do zaključka kako je Hipodrom u Zagrebu najprikladnije mjesto za veličanstvenu i neponovljivu misu s Ivanom Pavlom II. Tom istom prigodom zauzeo se da s redateljem Krešom Dolenčićem pred crkvom sv. Katarine insceniramo Oratorij Božidara Širole „Gospa od Kamenitih vrata“ i glazbeno pripravimo misu na Hipodromu u suradnji s maestrom Anđelkom Klobučarom. Još bih samo spomenuo kako je maestro Kranjčević s posebnim zanimanjem pratio postavljanje novih orgulja u požeškoj Katedrali 2007. godine, kamo je rado dolazio na godišnje koncerte, te se zauzeo da se njihovu graditelju Wolfgangu Eisenbarthu povjeri i izgradnja novih orgulja u crkvi sv. Marka u Zagrebu.“

Na svršetku homilije biskup je još kazao: „Puno je puta Maestro ravnao pjevanjem moteta ‘Ecce, quomodo moritur iustus’ koji završava riječima: ‘Et erit in pace memoria eius’! Danas je to naša oproštajna iskrena želja: Neka bude u miru Vaš vječni spomen u Bogu živomu i neka on traje u našem zahvalnom pamćenju punom osobitog poštovanja prema Vama.“

Pri koncu sprovodnog slavlja oproštajnu riječ uputio je Filip Fak, predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika; Sonja Marinković predstavnica glazbenih ustanova iz Beograda s kojima je surađivao maestro Kranjčević; Borut Jenko, predsjednik Kulturnog društva „Jože Gostič“ te Igor Lešnik, obnašatelj dužnosti dekana Muzičke akademije u Zagrebu. Biskup Antun je na kraju uime preminulog maestra Kranjčevića zahvalio svima onima koju su mu bili dobri tijekom zemaljskog života i onima koji su ga došli ispratiti na vječni počinak a zbor „Ivana Gorana Kovačića“ otpjevao je „Svrši stopi moje“ skladatelja Krste Odaka. Misu zadušnicu u crkvi sv. Marka predvodio je mons. Franjo Prstec, prijašnji župnik Župe sv. Marka.

Održana sjednica novoga saziva Pastoralnog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije

SPLIT (IKA)

Sedma sjednica Pastoralnog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, ove godine u novom sazivu, održana je u četvrtak 13. veljače u Velikoj vijećnici Nadbiskupskoga ordinarijata u Splitu, a njome je predsjedao splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić

Nadbiskup Barišić je, nakon uvodne molitve, pozdravio okupljene novoimenovane članove Pastoralnoga vijeća te ih podsjetio na važnost i ulogu Vijeća u mjesnoj Crkvi. Novi saziv Vijeća imenovan je na mandat od pet godina, a Nadbiskup je na početku sjednice nazočnim članovima podijelio dekrete o imenovanju.

„Ciklus obiteljskog pastorala – osobe treće životne dobi“ bila je središnja tema zasjedanja. Nadbiskup je podsjetio da se u posljednjih nekoliko godina veći naglasak stavlja na brigu o obiteljskom pastoralu na razini nadbiskupije, a i na nacionalnoj razini. Nakon godina posvećenih majci i ocu, ova je godina posvećena bakama i djedovima te općenito starijim i nemoćnim osobama. Istaknuo je kako je potrebno oduprijeti se kulturi eliminacije koja ima selektivni pogled na život te trendovima koji starije i nemoćne shvaćaju kao smetnju, a ne kao upotpunjavanje obitelji.

Pastoralni vikar dr. mons. Nediljko Ante Ančić naglasio je da u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji postoji nešto više od 30-ak ustanova za starije i nemoćne osobe, a sve je više privatnih domova koji često nemaju potrebne prostore za bogoslužje, a svakako bi trebali biti uključeni u pastoralno djelovanje. Prisutni svećenici iznijeli su primjere vlastite prakse i drugih kolega koji redovito posjećuju neke od domova, ali u većoj mjeri starije i bolesne u svojoj župi, osobito prigodom prvih petaka i prije većih blagdana. Članovi Vijeća su zatim iznosili svoje prijedloge kako poboljšati pastoral starijih i bolesnih osoba. Primijećen je i uvažen rad mnogih katoličkih udruženja, dobrotvornih skupina i molitvenih zajednica: Marijine legije, zajednice sv. Vinka Paulskog, Vojske Bezgrešne, Trećeg reda sv. Franje, Neokatekumenskog puta, Karizmatske zajednice Obnove u Duhu Svetome i mnogih drugih. Izražena je potreba za izgradnjom stabilne volonterske mreže, a naglašeno je i kako su starije osobe i veliki potencijal te da ih treba aktivno uključiti u pastoralni i volonterski rad Crkve.

Govorilo se također o provedbi projekata nove evangelizacije na području nadbiskupije. Uvod u ovu točku dao je mons. Ančić osvrćući se na promjene koje se događaju u svijetu, a koje utječu i na život Crkve. Tako je spomenuo slabljenje tradicije i općenito kršćanske kulture, pad u broju vjernika i drugo zbog čega je potrebno sinergijom svih postojećih stvarnosti i aktivnosti Crkve uvijek iznova pronalaziti kanale i oblike za evangelizaciju, ostavljajući naglasak na osobnom kontaktu i svjedočanstvu. Članovi su iznijeli vlastita iskustva i prijedloge. Složili su se da evangelizacija podrazumijeva sveukupnost djelovanja Crkve i razlog njenog postojanja te da je neprekidan proces koji bi trebao biti novi u žaru te uključivati moderne kanale kojima se lakše i brže dopire do ljudi, pogotovo nove generacije. Izrazili su nadu da će nove promjene u evangelizaciji postati konkretna stvarnost i nova tradicija. Nadbiskup je izrazio mišljenje da evangelizacija nikada nije bila življa nego danas te je potaknuo članove za daljnje neformalne susrete na ovu temu.

Jedna od točaka dnevnog reda bio je i odjek Nedjelje Božje riječi koja se ove godine slavila 26. siječnja. Nadbiskup je istaknuo da je svima svakodnevno, a barem na nedjeljnim euharistijskim slavljima, potreban susret s Božjom riječi naglasivši da ona hrani i povezuje u životvorni dijalog s Bogom i bližnjima, okuplja u jednu obitelj, daje dostojanstvo i otkriva čovjekov poziv i poslanje.

Nakon što su članovi podijelili svoje dojmove, nadbiskup je izrazio nadu da će posebna pažnja koja se toga dana pridavala čitanjima i navještaju Gospodnje riječi, njenom odjeku u homiliji, poveznici riječi Božje i našega svakodnevlja, u gestama i držanju predsjedatelja, čitača, ministranata, po dostojanstvu i čistoći ambona, prikladnoj glasnoći razglasa, kao i po urednosti i čuvanju liturgijskih knjiga koje sadrže tekst riječi Božje, nastaviti i tijekom čitave godine te da će uroditi plodom kroz oživljavanje osobnog i obiteljskog čitanja i razmatranja Božje riječi.

Spomenuo se i obilježavanja 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima koji će se u u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji posebice, a i u gradu Splitu proslaviti nizom događanja poput Međunarodnog teološkog simpozija na temu sv. Jeronima i sl.

Na kraju zasjedanja nadbiskup je zahvalio članovima Pastoralnog vijeća na prihvaćanju službe, zatim na prijedlozima koje su iznijeli na sjednici, a osobito na njihovom trudu i zalaganju u službama koje svakodnevno vrše. Susret je završio zahvalnom molitvom i zajedničkom večerom.

Predsjednica Republike posmrtno dodijelila odlikovanje kardinalu Franji Kuhariću

ZAGREB (IKA)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uručila je 14. veljače posmrtno dodijeljeno odlikovanje Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanju hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje državljanskog jedinstva i nacionalnog zajedništva, državotvornosti i duhovnih vrednota hrvatskog naroda. Odlikovanje je u Uredu Predsjednice preuzeo zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U prigodom obraćanju Predsjednica je istaknula da je ovo poseban dan za Zagrebačku nadbiskupiju kao i za cijelu Crkvu u Hrvata jer se dodjelom ovoga Velereda kardinalu Franji Kuhariću ujedno izražava zahvalnost za sve što je Crkva kroz povijest učinila za opstojnost, napredak i duhovnu dobrobit hrvatskog naroda u domovini i diljem svijeta. „Upravo je predsjednik Tuđman Katoličku Crkvu držao ustanovom kojoj pripada stožerno mjesto u duhovnom oblikovanju pa i u održavanju hrvatskoga nacionalnog bića“, rekla je Predsjednica.

Istaknula je da ni trenutka nije bila u dvojbi tko prvi zaslužuje primiti ovaj Velered. „Ne samo vjernici katolici, nego i svi ljudi dobre volje tijekom gotovo tri desetljeća njegove službe kao zagrebačkog nadbiskupa nepodijeljenim su osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali u njemu čovjeka duboko prožeta Evanđeljem. Bio je potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, ali jednako tako i svakoga čovjeka, dobru svojega naroda i domovine, međunacionalnom pomirenju te ekumenskom i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića. Nadahnut primjerom vjere i domoljublja svojega prethodnika bl. Alojzija Stepinca u teškom razdoblju jugoslavenskog komunističkog poretka branio je slobodu vjere i pravo hrvatskog naroda na ravnopravnost i slobodu da bi u godinama stvaranja i obrane neovisne hrvatske države čvrsto stao u obranu hrvatskih nacionalnih i državnih prava te isto tako čvrsto od svih zahtijevao pridržavanje načela ljubavi prema svakom čovjeku“, navela je Predsjednica.

Istaknula je da je predsjednik Tuđman kao državnik imao u kardinalu Kuhariću iskrenog prijatelja, kako u potpori temeljnim ciljevima svoje politike tako i u kritičkoj riječi, kao čovjek i kao vjernik posebice u posljednjem razdoblju svojega života. „U tom zajedničkom radu za opće dobro obojica su imala iskrenu potporu i poštovanje hrvatskog naroda i svih ljudi dobre volje“, rekla je predsjednica Grabar-Kitarović.

Kardinal Bozanić u svom je govoru istaknuo da je u ovome Veleredu čita prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal Kuharić svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

„Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Kuharić, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti“, rekao je kardinal Bozanić.

Prisjetio se susreta na kojemu je u Predsjedničkom uredu sudjelovao 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana kada je predsjednik Tuđman, obraćajući se kardinalu Kuhariću, rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti“.

Na te riječi hrvatskoga državnika, između ostaloga, kardinal Kuharić je uzvratio, rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost“.

Kardinal Bozanić podsjetio je na još neke riječi kardinala Kuharića upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći“.

„Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, ‘izložen ratu koji nije želio, bio složan’. Kardinal Kuharić kaže: ‘Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost’“, rekao je kardinal Bozanić.

Zahvaljujući predsjednici Grabar-Kitarović na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića »Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom«, kardinal Bozanić je rekao: „Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji“.

Na kraju predsjedničkog mandata, kardinal Bozanić zahvalio je Grabar-Kitarović na dobru koje je tražila, koje je uspjela ostvariti, za koje je živjela i za koje se nesebično žrtvovala. Poželio joj je da se u daljnjemu životu, otvorena Božjim nadahnućima, ne umori gorljivo zalagati za one vrednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske.

Na svečanosti su bili i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić te članovi obitelji Kuharić i Tuđman.

Opcija za promjene odgovara Plenkoviću: ‘Kovač nikad nije podržao, ni tražio ratifikaciju Istanbulske konvencije’

Foto: fah

“Najavljeni kandidat za predsjednika HDZ-a dr. Miro Kovač nikad nije podržavao, niti tražio ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije, kako to u javnosti opetovano i neistinito pokušavaju prikazati Andrej Plenković i njegov izborni stožer.”, ističu iz Izbornog stožera Opcije za promjene.

> HDZ-ov zastupnik u zagrebačkoj skupštini o Istanbulskoj konvenciji: ‘Mi smo isprovocirali svoje biračko tijelo’

>Vatikan rodnu teoriju nazvao ‘kulturološkom i ideološkom revolucijom’

>GREVIO: Hrvatsku bi u provedbi IK nadzirale istomišljenice Sanje Sarnavke i Rade Borić

>Rodna ideologija: Bernardić hvali Plenkovićev pomak prema redefiniciji obitelji i braka

Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:

Kao što je hrvatskoj javnosti poznato, dr. Miro Kovač usprotivio se među prvima u HDZ-u ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije. U Hrvatskom je saboru – unatoč inzistiranju i pritiscima Andreja Plenkovića – 13. travnja 2018. protiv nje i glasovao.

Glasnogovornik stožera Andreja Plenkovića manipulira sadržajem iznesenim na tiskovnoj konferenciji održanoj 25. studenog 2014. godine, prigodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Dr. Miro Kovač se tada kao međunarodni tajnik obratio u ime Predsjedništva HDZ-a i nijednom riječju nije spomenuo ni ratifikaciju ni tzv. Istanbulsku konvenciju, kao što pokazuje njegova izjava (u trajanju od 21 sekunde):

„U ime Predsjedništva stranke i u ime muškog dijela stranke pridružujem se osudi svakog oblika nasilja nad ženama u društvu. Iskazujem podršku jednakopravnom statusu žena u hrvatskom društvu i vrednovanju statusa žena u hrvatskom društvu. Hvala lijepa.“

Cjelovitu snimku izjave dr. Kovača možete poslušati na niže navedenom linku sa službene HDZ-ove stranice (https://moj.hdz.hr/vijest/nacionalne/video-pozivamo-milanku-opacic-da-hitno-pripremi-konvenciju-o-borbi-protiv-nasilja).

Podsjećamo javnost da je Andrej Plenković, bez ikakvih konzultacija na nadležnim stranačkim tijelima, 8. ožujka 2018. godine, na sjednici Vlade Republike Hrvatske, najavio ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije.

Predsjedništvo stranke je o tzv. Istanbulskoj konvenciji raspravljalo tek 12. ožujka 2018. godine, što najbolje pokazuje koliko Andrej Plenković drži do mišljenja stranačkih tijela i tim je postupanjem podijelio članstvo i biračko tijelo, stoji u priopćenju Opcije za promjene.

Izvor: narod.hr

Višnja Starešina: Kardinala Stepinca i danas nastoje tumačiti iz komunističke režimske paradigme

Foto: Narod.hr

Toliko se puta dogodi kada radite dokumentarac ili pišete knjigu, pa čak i običnu kolumnu, da se na kraju, zbog dobrobiti cjeline, morate odreći nečega što vam se činilo najbolje, najsnažnije, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalamciju koju djelomice prenosimo.

Tako se i meni dogodilo da radeći film “Stepinac: Kardinal i njegova savjest”, na kraju, zbog dobrobiti filma, moram odustati od jedne snažne usporedbe koja je prije više godina zapravo bila početak, pokretač rada na nečem što je, eto, ovih dana postalo film. Riječ je o usporedbi izvještavanja o smrti kardinala Stepinca u dva relevantna medija, u dva različita svijeta: u zagrebačkom Vjesniku, koji je bio glasilo Titova režima u Hrvatskoj, i američkom New York Timesu, najutjecajnijem listu liberalnog zapadnog svijeta.

U tih nekoliko dana izvještavanja o kardinalovoj smrti (10. veljače 1960.) zrcali se sva razlika između dva svijeta – svijeta slobode i svijeta tiranije. I sva razlika između dva mentalna sklopa – mislećeg i jednoumnog.

Liberalni New York Times (11. veljače 1960.) vijest o smrti kardinala Stepinca objavio je na naslovnici. Predstavlja ga kao kardinala čijom je osudom za ratne zločine započela bitka između Crkve i države u Istočnoj Europi. Partijski Vjesnik na naslovnici tog dana promovira suradnju Titove Jugoslavije s prijateljskom Nigerijom.

New York Times nastavlja priču o Stepincu na cijeloj 14. stranici: podsjeća na njegov montirani proces koji je bio uvod u politička suđenja katoličkim prelatima u Mađarskoj (Mindszenty), Poljskoj (Wyszynsky), Čehoslovačkoj (Beran), portretira ga kao neustrašivog predvodnika bitke za vjersku slobodu i prava Katoličke crkve u komunističkom bloku, prenosi Papino žaljenje, potresenost newyorškog nadbiskupa Spellmana…

A što piše zagrebački Vjesnik o smrti zagrebačkog nadbiskupa? Na samom dnu druge stranice, pod naslovom “Umro A. Stepinac”, objavljena je gotovo nevidljiva vijest od dvije rečenice: “Danas je u Krašiću nedaleko Zagreba, od upale pluća umro A. Stepinac. Kao što je poznato, on je već dulje vremena bolovao od policitemije.”

Milicija nastoji spriječiti dolazak Stepinčevih štovatelja u katedralu, blokiraju autobuse i vlakove, doslovce skidaju ljude s vlakova, legitimiraju ljude u prilaznim ulicama i slikaju. Puno slikaju. Snimke napravljene za potrebe Udbe pokazuju da je snimljeno praktički svako lice koje je bilo u prepunoj katedrali ili ispred nje. Tehnički besprijekorno.

Papin izaslanik, bečki nadbiskup kardinal Franz König, na putu za Zagreb doživio je neobičnu prometnu nesreću kod Varaždina i jedva preživio. U Vjesniku o tome ni riječi. Ali New York Times sve to prati, dan za danom i zaključuje priču autorskim komentarom “Mrtvi kardinal i živi slučaj“, na temu “što poslije Stepinca” iz pera svojeg vanjskopolititičkog urednika Cyrusa Sulzbergera, koji se danas nakon šezdeset godina pokazuje gotovo proročanskim.

Dakako da ljudi u tadašnjoj Hrvatskoj, u tadašnjoj Jugoslaviji nisu tada mogli čitati što piše New York Times. Moglo se završiti u zatvoru ili barem na saslušanju u Udbi za slušanje BBC-ja ili Radio Vatikana. Imali su izbor: ili uz politički rizik tražiti neke alternativne i izvaninstitucionalne oblike informiranja. Ili ostati u okvirima režimskog: Umro A. Stepinac. To jest dio hrvatskog nasljeđa iz jednoumnog sustava, rupa u memoriji koja se ne može nadoknaditi jednostavno, uvođenjem višestranačja.

Ali problem je što nakon 30 godina demokratske tranzicije mainstream Hrvatska nije u stanju iščitati New York Times iz 1960. I još više, što nije u stanju niti sagledati gdje je problem s Vjesnikom iz tog doba. Pa kardinala Stepinca i danas nastoji tumačiti iz komunističke režimske paradigme.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalamcije.

 *Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala zupakomin.com

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija

Papa upozorava: ‘Rodna ideologija je projekt koji potkopava čovječanstvo i istinsku raznolikost ljudi’

 

Foto: Fah

Papa Franjo ponovno je u novoj knjizi posvećenoj poljskom papi Ivanu Pavlu II., osudio “zlo” rodne ideologije, rekavši da nastoji izbrisati sve razlike između muškaraca i žena.

Knjigu pod naslovom San Giovanni Paolo Magno (“Sveti Ivan Pavao Veliki”) priredio je otac Luigi Maria Epicoco kako bi obilježio stotu obljetnicu rođenja Ivana Pavla i uključuje komentare pape Franje u svakom poglavlju. Knjiga koja obilježava život i učenja pape Ivana Pavla II. bit će objavljena 11. veljače, no izdavač je već objavio dijelove knjige, prenosi Breitbart.

> (FOTO) Kardinal o odluci USUD-a: ‘Manipulacijama se nastoji zamagliti narav obitelji, a u zakon uvesti nova ‘ljudska prava’ s ideološkim obilježjima’

> Papa Franjo jasno protiv rodne ideologije

Papa je upozorio da rodna ideologija “želi prešutno u korijenu uništiti stvaralački naum koji Bog ima za svakog od nas – a to je različitost i posebnost – i sve učiniti istovrsnim i neutralnim”.

“To je napad na različitost, na Božju kreativnost, na muškarca i ženu”, rekao je papa i dodao: “Ovaj pokušaj uniformiranosti doveo je do samouništenja, jer je to ideološki projekt koji ne uzima u obzir stvarnost, istinsku raznolikost ljudi, jedinstvenost svakog, razliku svakog pojedinca. Rodna ideologija želi potkopati čovječanstvo na svim područjima i u svim mogućim obrazovnim oblicima kulturnim nametanjem.”

Papino upozorenje o pravnoj redefiniciji obitelji 

Papa Franjo je već godinama kritičar rodne ideologije. 2016. godine rodnu teoriju nazvao je „velikim neprijateljem braka” rekavši da je ideologija roda dio globalnog rata protiv tradicionalnog braka.

Svjedoci smo „globalnog rata za uništavanje braka“ u kojem rodna teorija igra ključnu ulogu, boreći se „ne oružjem, već idejama“, rekao je.

Iste je godine Sveti Otac objavio tekst o braku i obitelji zvanoj Radost ljubavi (Amoris Laetitia) u kojem je podvukao jedinstvenu vrijednost majčinstva i očinstva.

Također je rekao da “pravna dekonstrukcija obitelji” koja se odvija u mnogim zemljama ne može biti dobra za budućnost društva. Neprihvatljivo je uspostavljanje braka između osoba istog spola”, rekao je.

Prošlog ljeta je Sveta Stolica objavila tekst koji treba pomoći učiteljima u katoličkim školama da se odupru rodnoj ideologiji koja “niječe prirodne razlike između muškarca i žene” i da daju prednost dijalogu i otvorenosti.

Tekst pod nazivom “Muško i žensko stvori ih!” potvrđuje važnost obitelji koji čine otac i majka.

Izvor: narod.hr

NA SVJETSKOM MIROVNOM SUMMITU U SEULU HRVATSKU PREDSTAVLJAO PREDSJEDNIK HKZ „MI“

Na upravo završenoj svjetskoj mirovnoj konferenciji World Summit 2020., koja je održana glavnom južnokorejskom gradu Seulu, među tri tisuće visokih uzvanika iz 170 zemalja svijeta, Hrvatsku je predstavljao prof.dr. Božo Skoko, predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI i sveučilišni profesor.  Tradicionalna mirovna konferencija, koja se održava u organizaciji međunarodne organizacije Universal Peace Federation, koja je savjetodavno tijelo Ujedinjenih naroda, okuplja aktualne i bivše državnike, dobitnike Nobelove nagrade, vjerske lidere, globalne promicatelje mira te istaknute predstavnike akademskog i javnog života, a sudjeluje se isključivo temeljem pozivnice organizatora.  Profesor Skoko, čiji je fokus znanstvenih istraživanja upravljanje identitetom i imidžom država u suvremenim međunarodnim odnosima, objavio je niz istraživanja i studija, koji se bave fenomenom pomirenja i izgradnje post-konfliktnih odnosa među narodima na području bivše Jugoslavije, a kao publicist i suradnik niza projekata na području kulture i duhovnosti, prepoznat je i kao promicatelj suradnje i izgradnje mostova u podijeljenom hrvatskom društvu. – naveli su organizatori.

Natpis s porukom obraćenja Isusu Kristu na ulicama Seula

Tema ovogodišnje konferencije bila je „Međuovisnost, uzajamni prosperitet i univerzalne vrijednosti“, a kroz niz izlaganja, panel rasprave, interdisciplinarni dijalog te mirovne inicijative po pojedinim svjetskim regijama, sudionici su tražili rješenja za kritične svjetske probleme i postizanje mira u svijetu, odnosno pitanja sigurnosti i razvoja.

Posebno su odjeknula izlaganja bivšeg šefa američkog kongresa Newta Gingricha, prošlog predsjednika Europske komisije Jose Emanuela Barrosa, te donedavnog glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, koji je istaknuo da su „trajni mir i sigurnost najčišća želja čovječanstva“.

Najsvečaniji dio World Summita 2020. bila je dodjela Sunhak nagrade za mir, korejske inačice Nobelove nagrade za mir, koja dobiva sve više na važnosti otkako se izbor švedske akademije sve više politizira i kritizira. Laureati su dobili po milijun dolara te zlatne medalje s likovima utemeljitelja i najvećih korejskih boraca za mir – dr. Hak Ja Han Moon i dr. Sun Myung Moon, čija je 100. obljetnica rođenja obilježena na konferenciji. Nagradu su dobili: Ban Ki-Moon, glavni tajnik UN-a (2007-2016.); predsjednik Senegala Macky Sall, koji je od 2012. napravio iskorak u toj siromašnoj zemlji u pogledu reformi, borbe protiv korupcije, infrastrukturi i jačanju standarda života, te kršćanski luteranski biskup Palestinac Munib Younan, koji je posvetio život jačanju odnosa između Židova, kršćanstva i islama na Bliskom istoku, a zajedno s papom Franjom i između protestanata i katolika u Europi.

Katolička katedrala u Seulu

Inače, Universal Peace Federation već godinama radi na stvaranju platforme za dijalog između različitih kultura, nacija i vjera, nastojeći da svaka zemlja na svjetskoj konferenciji bude zastupljena ljudima koji su se dokazali svojim nastojanjima u promicanju mira, dijaloga, tolerancije i razvoja ili bi to mogli činiti u budućnosti, s obzirom na vlastite potencijale i kredibilitet.

Inače, u Seoulu koji se pokazao izvrsnim domaćinom te najveće globalne mirovne konferencije, živi gotovo 40% kršćana, što je nova vjerska većina u odnosu na nekad vodeći budizam. A u cijeloj Južnoj Koreji gotovo 30% stanovnika deklarira se kao kršćani, dok je veliki dio stanovnika koji nisu vjernici sklon kršćanskoj tradiciji. Od pedesetak milijuna Južnko-Korejaca njih 19% su protestantski kršćani, a 11% rimokatolici. Zanimljivo je da za razliku od Zapada gdje broj vjernika pada, ovdje kršćanstvo ubrzano raste. Naime, na popisu stanovništva iz 1962. samo se 5% stanovnika smatralo kršćanima! Od 1999. broj katolika se povećao za čak 50 posto!

„Na svakom koraku i u svakom kvartu su male crkvice, a na ulicama su nerijetko natpisi putem kojih pozivaju prolaznike da se obrate Isusu Kristu. Korejci su predani u svemu što rade pa tako i u evangelizaciji. Upoznao sam jednog takvog novog kršćanina. Zove se Lee, kao njihov najpoznatiji glumac Min-ho. On kaže da mu je vjera dala smisao u životu, jer ga nisu ispunjavali posao, status na poslu i materijalno bogatstvo… I jedva čeka doći u Međugorje!“ – posvjedočio nam je Božo Skoko, koji se na konferenciji susreo s nizom svjetskih lidera. (O.M.)

Božo Skoko s Yonkeu Jeanom, kraljem pokrajine Bangoulap u Kamerun

izvor: https://miportal.hr/