JOŠ JEDNA ŽRTVA KARDINALA STEPINCA NA PUTU K SVETOSTI: Kardinal Parolin: ‘Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu’

Dvodnevni boravak državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina u Hrvatskoj u povodu ređenja novoga nadbiskupa i nuncija mons. Ante Jozića bila je prigoda za razgovor s jednim od najbližih suradnika pape Franje.

Nedugo nakon povratka iz Libanona, gdje je kao Papin predstavnik u Bejrutu pohodio vjernike i crkvu stradalu u nedavnoj eksploziji, u intervjuu za Glas Koncila usmjerio se na europsku perspektivu i teme od interesa hrvatske crkvene javnosti, na pitanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i odnosa Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve, utjecaj sekularizma u kontekstu zazivanja revizije Vatikanskih ugovora, kao i poruke koju sv. Jeronim – svetac iz prvih kršćanskih vremena s hrvatskoga područja – ima za današnju Crkvu.

Upitan gdje se otvara prostor za dijalog Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, Parolin odgovara:

“Mislim da je Papa izabrao metodologiju nastojanja da se približe stajališta, i kada je riječ o pitanju koje razdvaja. Smatram također da je takva metodologija najispravnija. Poznato je papino stajalište da je dijalog jedini instrument koji omogućava da se prevladaju razlike te da se pomire različita stajališta. Jedna faza toga dijaloga je ostvarena i nije postigla neki poseban rezultat jer se stajališta nisu približila. No, vjerujem da je to put kojim treba ići s obnovljenom voljom. Na završetku susretâ izražena je želja da se dijalog nastavi pa se nadamo da će se to ostvariti i donijeti plodove”, rekao je.

U povijesti Crkve poznato je da kanonizacija dolazi u trenutku koji je najbolji ne samo za partikularnu, nego i za opću Crkvu.

“Ne čini mi se da ima novina u odnosu na ono što je već rečeno u vezi s kanonizacijom kardinala Stepinca, u smislu u kojem smo to mi objasnili biskupima i u kojem su to biskupi objasnili narodu: Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom i s velikom željom iščekuje tu kanonizaciju. Mislim da ste to i vi jako dobro rekli: tu gestu koja se posebno tiče jedne Crkve valja promatrati u kontekstu čitave Crkve, a Papa treba upravo voditi računa o toj općoj viziji”, rekao je.

Osvrnuo se i na mirovne misije Crkve.

“Danas je sukoba sve više, pomalo posvuda. Svakako, postoje manje ili više kritična područja. Ovim posljednjima svakako pripada Bliski istok. Smatram da danas nadasve treba moliti kako bi prevladao osjećaj za bratstvo. Bit će to tema sljedeće enciklike pape Franje. Sveti će je Otac potpisati 3. listopada. Danas svjedočimo širenju pokreta zatvorenosti: svatko radi za sebe, vjerujući ne samo da će sam riješiti svoje probleme, nego također vjerujući da će ih riješiti suprotstavljajući se drugima, namećući logiku sile i vlastite interese. Treba ponovno otkriti da smo jedna obitelj i da jedni drugima moramo pomoći: ako ćemo se spasiti, spasit ćemo se svi i zajedno. Eto, na tu nakanu valja moliti.”

Istaknuo je i progon kršćana kao veliki problem.

“Uistinu, progoni su fenomen koji prati Crkvu. Danas sam posjetio splitsku katedralu i palo mi je na pamet da je upravo Dioklecijan bio posljednji rimski car progonitelj kršćana, a sada je njegov mauzolej splitska prvostolnica. Zašto progoni? Ponekad zato što se kršćani nalaze u posebnim situacijama, na područjima gdje vladaju sukobi, ratovi i napetosti, pa su prvi koje takve negativne situacije pogađaju. Ponekad se pak progoni rađaju iz svjedočanstva koje kršćani žele dati: nekomu se ono ne sviđa, ne želi ga prihvatiti.”

Za kraj je govorio i o političkim opcijama koje se žele afirmirati, posebice u predizborno vrijeme, dovodeći u pitanje Vatikanske ugovore, status vjeronauka u školi.

“Tu teškoću doživljavamo u mnogim zemljama, posebno ondje gdje je u porastu sekularizam pa se sve više želi ograničiti javna uloga Crkve. Ta se poteškoća, dakle, ne osjeća samo u Hrvatskoj, nego u mnogim zemljama, poglavito zapadne Europe. Prema mojem mišljenju, to je plod sekularizacije. Mi ustrajemo na tome da Crkva ima što reći i na javnom forumu, da može dati svoj doprinos. Taj doprinos nije samo konfesionalni, nego je riječ o humanizacijskom doprinosu. Crkva je u autentičnoj službi ljudskoj osobi. Ona dakle smatra da, istupajući u raznim područjima društvenoga života – dužno poštujući različitost uloga i nadležnosti – može služiti današnjemu društvu i današnjemu čovjeku. Uvjereni smo, dakle, da to nije uljezništvo, miješanje u stvari koje nas se ne tiču, nego je riječ o istinskom služenju čovjeku i društvu.”

Kardinal Parolin rodom je iz sjeverne Italije, pokrajine i biskupije Vicenza, a nedugo nakon svećeničkoga ređenja 1980. godine stupio je u Papinsku crkvenu akademiju te po završetku studija i u diplomatsku službu Svete Stolice. Služio je u Nigeriji i Meksiku, potom je 2002. godine imenovan podtajnikom Odsjeka Državnoga tajništva za odnose s državama. Prije 11 godina imenovan je apostolskim nuncijem u Venezueli te je tada zaređen za biskupa. Nekoliko mjeseci nakon što je izabran papa Franjo je na jesen 2013. godine na mjesto državnoga tajnika postavio tada nadbiskupa Parolina, koji je godinu dana kasnije imenovan i kardinalom. Kardinal Parolin član je Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za biskupe, Kongregacije za istočne Crkve, Kongregacije za evangelizaciju naroda i Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata te Kardinalskoga vijeća za nadzor Instituta za religijske poslove (IOR), a sudjeluje i u radu Kardinalske komisije koju je utemeljio papa Franjo s ciljem pomaganja rimskomu prvosvećeniku u upravljanju sveopćom Crkvom i radu na nacrtu revizije apostolske konstitucije »Pastor bonus«.

Izvor: /Glas Koncila

Kardinal Tagle se oporavio od koronavirusa

RIM/MANILA (IKA)

Kardinal Luis Antonio Tagle oporavio se od koronavirusa, objavio je u srijedu 23. rujna Papinski filipinski zavod u Rimu.

Kardinalov oporavak trajao je 13 dana tijekom kojih nije pokazivao nikakve simptome bolesti. Cijelo to vrijeme kardinal je bio u samoizolaciji, prenosi CBCP News, portal Ureda za medije Filipinske biskupske konferencije.

Rektor Papinskog filipinskog vijeća o. Gregory Gaston rekao je da je oporavak kardinala Taglea „zaista velika radost za cijelu Crkvu“. „Bog želi da nastavi služiti u vatikanskom uredu za misije, donoseći Božju Radosnu vijest o ljubavi, radosti, miru, pravdi, opraštanju i pomirenju, a sve je to svijetu danas silno potrebno“, rekao je Gaston.

Prefekt vatikanske Kongregacije za evangelizaciju naroda i predsjednik Caritas Internationalisa, bio je pozitivan na Covid-19 po povratku u Manilu iz Rima 10. rujna. Prije nego će napustiti Rim, 7. rujna, bivši nadbiskup Manile podvrgao se testiranju na Covid-19 i test je bio negativan.

Kao mjera opreza, više od 30 svećenika i zaposlenika u Papinskom filipinskom zavodu, u kojem je Tagle boravio za svog posljednjeg boravka u Rim, bilo je u karanteni. Također su podvrgnuti testovima brisa na Covid-19 i svi su bili negativni.

Kardinal Tagle bio je prvi voditelj nekog od ureda (dikasterija) Rimske kurije koji se zarazio koronavirusom.

Na Filipinima su se najmanje četiri biskupa zarazila virusom Covid-19, od kojih su dvojica već preminula: to su umirovljeni biskup Manuel Sobreviñas iz Imusa i umirovljeni nadbiskup Lingayen-Dagupana Oscar Cruz.

U međuvremenu su se biskup iz Manile Broderick Pabillo i umirovljeni biskup Deogracias Iñiguez potpuno oporavili.

Prefektom Kongregacije za evangelizaciju naroda kardinala Taglea (63) imenovao je papa Franjo 8. prosinca 2019. godine. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je nadbiskupom Manile 13. listopada 2011., a u studenom 2012. i kardinalom.

DUHOVNA MISAO ; NE BACAJTE KOPLJE U TRNJE!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Svaki novi dan šansa je i mogućnost za novi početak. Ne nekakav koji u sebi nema nikakva smisla, gdje smo kao roboti ili strojevi. Ustajemo, tuširamo se, pijemo kavu, sjedamo u vozilo, idemo na posao. I tako iz dana u dan, uvijek isti posao, naporan, zamoran, koji donosi malu ili nikakvu zaradu, a pogotovo ne nutarnje zadovoljstvo. Po tome smo nerijetko nalik onomu mitskom junaku Sizifu koga s olimpski bogovi zbog njegovih prijestupa i zlodjela osudili da svako jutro mora gurati uzbrdo tešku kamenu gromadu, i kad bi je uvečer dogurao do vrha brda, nekim čudnim zahvatom kamen bi mu izmakao i tako se nanovo survao u dolinu. I on bi – frustriran i ljut – morao ponovno dolje u dolinu i sjutra ponovno raditi isti posao. Ne, takav naš život ne bi smio biti u ozračju našega Gospodina koji blagoslivlje naše dane i posao. Što god radite, radite kao Gospodinu i za Gospodina. Neka on bude sadržaj našega posla. Ma bilo gdje se nalazili. Ako smo kućanice, onda bacimo pogled na križ, učinimo znak križa i molimo da Gospodin blagoslovi i posao i jelo koje spremamo. Ako smo u bolnici, a mnogi su ili medicinsko ili pomoćno osoblje koje pere, sprema i kuha – bacimo pogleda na križ, stisnimo krunicu u svojoj ruci i džepu i molimo za snagu. Tako će naš život poprimiti novu kvalitetu. Radimo isti posao kao i ostali, ali se naš posao razlikuje upravo po tome što mu dajemo novu, tako reći, nadnaravnu dimenziju – što mislimo na Gospodina i njegovu prisutnost u svijetu.

Ništa nema gore nego baciti koplje u trnje i prestati raditi. Nikada ne deprimirati, nikada ne gubiti snagu ni nadu, pa ni u bolesti. Gospodin je sa svojima. Nikada ne prestajati biti Sizif – ali koji gleda ne u mračno brdo, pred kim mu se svaki put smrkne, nego koji gledaju u križ Gospodinov, i taj križ ulijeva snagu.  Stoga ne prestajati započinjati. Ali ne počni prestajati. Onda si već živi mrtvac. I jasno, u tom trenutku dolaze depresija te se čovjek hrani sedativima i sredstvima za smirenje. Kuša dobiti snagu iz kemije, a nemoguće je kemijom, nižim, liječiti duh i dušu, ono što je više od obične kemijske tvari. Stavimo u Gospodina svoju nadu i svoj pogled.

Čut ćemo danas kako Gospodin odašilje svoje na prvo misijsko pokusno  putovanje. Jučer smo govorili o tome tko je to Kristova obitelj. Dionici smo Božje obitelji ako smo s Gospodinom, ako on prožima naš život. Braća smo mu i sestre, ako vršimo ono što nam on nalaže. Šalje svoje da se “okušaju” u misijama. Da vide, hoće li “paliti” njihova riječ, kao što zapaljuje Isusova riječ koja podiže, liječi, ulijeva nadu u ljude. I to je čudesno, čine ono što je sam Gospodin činio! Čine znakove i čudesa, izgone nečiste sile. Doći  će poslije i hvaliti se Gospodinu kako im se i sami demoni pokoravaju. A on veli, budite sretni što ste uza me, jer su vam imena upisana u nebesima. Koja sreća za njih, ali isto tako i koje obećanje za nas i nama svima. Biti u njegovu i Marijinu društvu.

Crkva se danas sjeća možda najpopularnijeg svetca prošloga stoljeća – Padra Pija. Nema toga tko nije čuo za njega. Rodio se i živio u južnoj Italiji. Kao siromašni mladić stupio u kapucine, prošao školovanje, 1910. zaređen za svećenika, a od 1918. imao je na tijelu Kristove rane. Prvi svećenik koji je bio stigmatiziran u povijesti Crkve. Sumnjičili su ga za koješta, zabranjivali mu slaviti svetu misu, pisati pisma, primati stranke, ispovijedati. I tako kroz skoro punih četrnaest godina. Čak su i čuveni franjevci (Gemelli) bili protiv njegovih stigmata, smatrali su da je sve to plod nutarnjih halucinacija itd. A on je trpio i trpio. I bio POSLUŠAN DO KRAJA. Nije se protivio, nije se bunio, podnosio je sve strpljivo. Kad mu je dopušteno djelovati, ljudi su iz svih krajeva Italije, ali i cijeloga svijeta hrlili njemu u posjet. Tako je došao i mladi svećenik iz Poljske koji je bio na studiju u Rimu Karol Wojtyla – i njega je padre Pio prodorno pogledao i rekao mu da će biti Papa i da će preživjeti atentat. Imao je bliske veze s Wojtylom dok je ovaj bio u Krakovu. Karol mu je pisao pisma i molio za jednu liječnicu majku koja je bolovala od raka i ona je ozdravila. Tako isto i za druge osobe. Preminuo je na glasu svetosti 1968. Bio je strog i neumoljiv kao ispovjednik. Od milodara dao je sagraditi najpoznatiju i najveću kliniku u južnoj Italiji u San Giovanni Rotondo. Danas je to najposjećenije hodočasničko mjesto u cijeloj Europi. Gospodina molimo za njegov zagovor.

izvor: https://miportal.hr/

PRIČA IZ ŽIVOTA SVECA Splitski franjevac htio je zbog komunizma ostati u Italiji, Padre Pio rekao mu je: ‘Vrati se u Hrvatsku’

Padre Pio dodao je i da mu nije jasno ‘zašto svećenici i vjernici iz Hrvatske dolaze k njemu na ispovijed kad u Zagrebu imaju oca fra Antu Antića’…

Autor: Fra Ivan Režić/Bitno.net

Fra Stanko Romac, Padre Pio

Fra Stanko Romac, Padre Pio

“Fra Stanko Romac u Splitu, u Gospe od Zdravlja, dok sam bio gvardijan (od 1997. do 2006.), često je dolazio k meni u sobu na razgovor. Između tolikih stvari pričao mi je kako je tijekom boravka u Rimu, baš za vrijeme sprovoda pape Pija XII. (u listopadu 1958. godine), odlučio posjetiti Padra Pija u San Giovanni Rotondo. Padre Pio jednog je jutra u 4 sata služio svetu misu, a zatim s njim otišao na doručak u samostan. Fra Stanko mu je pričao kako namjerava ostati u Italiji jer je u Jugoslaviju došao komunizam koji progoni Crkvu i svećenike, a zatim ga upitao što on o tome misli. Padre Pio mu je savjetovao da se vrati u Hrvatsku i bude sa svojim narodom te dodao da mu nije jasno ‘zašto svećenici i vjernici iz Hrvatske dolaze k njemu na ispovijed kad u Zagrebu imaju oca fra Antu Antića’.”

Ovo kratko svjedočanstvo zapisao je fra Ivan Režić, a njemu ga je 13. svibnja 2016. godine ispričao fra Petar Milanović Trapo.

Molitvu za proglašenje blaženim oca fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru možete pronaći na stranici Svetišta Gospe Lurdske.

Objavljeno: 23. rujna 2020.

SINODALNI PUT U PRIČEST PROTESTANATA Kardinal Kurt Koch: Papa je zabrinut situacijom u njemačkoj Crkvi

Prvi vatikanski čovjek za ekumenska pitanja osvrnuo se na nedavno pismo Kongregacije za nauk vjere protiv zajedničkog pričešćivanja katolika i protestanata te istaknuo navodne bojazni Svetog Oca.

Piše: Tino Krvavica

Foto: RPP-Institut, CC BY-SA 3.0/Wikimedia Commons

Foto: RPP-Institut, CC BY-SA 3.0/Wikimedia Commons

Papa Franjo zabrinut je smjerom u kojem ide Katolička Crkva u Njemačkoj, tvrdi kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana.

Švicarski prelat i prvi vatikanski čovjek za ekumenska pitanja svoju je opservaciju ponudio u razgovoru za Herder Korrespondenz. Povod intervjuu bilo je nedavno pismo Kongregacije za nauk vjere u kojem se kritizira posljednji pokušaj njemačkih teologa za ostvarivanjem zajedničke pričesti s protestantima.

Upitan je li Sveti Otac osobno odobrio pismo, kardinal Koch istaknuo je “kako se to nigdje ne spominje u tekstu”, ali i da mu je teško zamisliti da bi ono bilo objavljeno bez papinog pristanka.

“Prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ladaria, je iznimno iskren i lojalan. Ne mogu zamisliti da bi učinio išta, a da papa Franjo to nije odobrio.”

Koch je pritom dodao kako je iz više izvora čuo da je “Papa u privatnim razgovorima izrazio svoju zabrinutost” i to ne samo po pitanju zajedničkog pričešćivanja, već “i zbog opće situacije u Crkvi u Njemačkoj”.

“Također, podsjećam vas da je papa Franjo prošle godine napisao poduže pismo Božjem hodočasničkom narodu u Njemačkoj.”

Spomenuto pismo, u kojem je Sveti Otac pozvao tamošnju Crkvu da veći fokus stavi na evangelizaciju, mnogi su protumačili kao kritiku kontroverznom “sinodalnom putu“. Radi se o procesu u kojem sudjeluju njemački biskupi i laici, a na kojem su iz nekih smjerova istaknute jasne tendencije za kritikom i promjenom nauka Crkve, osobito po pitanju spolnog morala i ređenja žena.

Što se tiče težnje za “recipročnim pričešćivanjem”, tj. mogućnošću da se katolici i protestanti zajednički pričešćuju u evangeličkim i katoličkim crkvama u Njemačkoj, ona je istaknuta u dokumentu “Zajedno za Gospodinovim stolom” koji je na 57 stranica objavljen u rujnu 2019. godine. Dokument je sastavila Ekumenska radna skupina protestantskih i katoličkih teologa (ÖAK) kojom su predsjedavali biskup Georg Bätzing s katoličke te biskup Martin Hein s luteranske strane. Njemački biskupi također su raspravljali o prijedlogu te su ga u svibnju poslali na razmatranje u Vatikan.

Odgovor Kongregacije za nauk vjere objavljen je 18. rujna, a u njemu je istaknuto kako prijedlog nije dovoljno u obzir uzeo katoličko razumijevanje Crkve, euharistije i svetog reda.

“Doktrinarne razlike i dalje su iznimno važne da trenutno isključuju mogućnost zajedničkog sudjelovanja na službi Večere Gospodnje i Euharistiji.”

Kardinal Kurt Koch pismo je nazvao “vrlo ozbiljnim” i “činjeničnim”, potvrdivši pritom da je sudjelovao u razgovorima oko njegovog sastavljanja.

“O problemima ÖAK-ova dokumenta razgovarao sam također i s pojedinim njemačkim biskupima. Već prije godinu dana, ubrzo nakon njegove objave, svoje sam primjedbe osobno uputio biskupu Georgu Bätzingu, objasnivši da ne mogu podržati glavne točke dokumenta te, iznad svega, njegove posljedice.”

“Čini se da ga (moje primjedbe) nisu uvjerile”, dodao je švicarski prelat.

Biskup Bätzing trenutno služi kao predsjednik Njemačke biskupske konferencije te je prije objave pisma Kongregacije za nauk vjere istaknuo da će se zaključci ÖAK-a primijeniti na Ekumenskom crkvenom kongresu koji će se u svibnju 2021. održati u Frankfurtu.

Kardinal Koch istaknuo je kako biskupi sada ne mogu nastaviti sa svojim namjerama.

“Ako će njemački prelati pismo Kongregacije za nauk vjere tretirati manje važnim od dokumenta ekumenske radne skupine, nešto više nije u redu s njihovom hijerarhijom prioriteta.”

izvor: bitno.net
Objavljeno: 23. rujna 2020.

(FOTO) Poljski predsjednik Duda po prvi se put pojavio na varšavskom Hodu za život i obitelj

Foto: www.marsz.org

U nedjelju je u Varšavi održan Hod za život i obitelj na kojemu se okupilo nekoliko tisuća ljudi, a „hodačima“ se pridružio i poljski predsjednik Andrzej Duda.

Ovo je prvi put da se neki poljski predsjednik pridružio Hodu za život, a Dudino pojavljivanje na manifestaciji koja se u Poljskoj održava preko 13 godina, snažno je odjeknulo u ovdašnjoj javnosti.

Hod za život išao je ispred predsjedničke palače na ulici Krakowsko Przedmieście u središtu glavnoga grada, gdje mu se pridružio Duda i prohodao s njima nekoliko stotina metara.

Dudina potpora Hodu za život dolazi u vrijeme kada pro-life pokret u Poljskoj prolazi kroz vrijeme promišljanja i dvojbi o načinu nastavka borbe za zaštitu nerođenih. Iako je izgledalo kako će vladajuća stranka Pravo i pravda (Prawo i Sprawedliwość – PiS) zabraniti eugenički pobačaj tijekom svoga prvog mandata od 2015. do 2019. – to se nije dogodilo.

Nedavno je objavljeno kako će Ustavni sud idući mjesec razmotriti zahtjev ukupno 119 parlamentarnih zastupnika koji su tražili ocjenu ustavnosti postojeće odredbe o dopuštenom pobačaju u slučaju malformacije ploda. Zastupnici naglašavaju kako je ta odredba u neskladu s Ustavom Republike Poljske, točnije s člankom 30. koji jamči dostojanstvo svake osobe i poziva državu da ga brani.

Sličan zahtjev zastupnika bio je podnesen tijekom prošlog parlamentarnog saziva, ali nije bio razmatran. Ovaj put, moglo bi se dogoditi da Ustavni sud donese odluku koji bi otvorio vrata prema zabrani eugeničkog pobačaja, onoga koji godišnje ubije oko 1000 djece u Poljskoj. Od kojih su većina djeca s Downom.

Predsjednik PiS-a Jarosław Kaczyński u nekoliko je navrata ponovio kako je njegova stranka spremna to napraviti. Sam Duda je također naglašavao kako je spreman potpisati takav zakon, čim dođe na njegov stol, a sada se pojavio po prvi put na Hodu za život.

PiS jednostavno mora, nakon nekoliko godina oklijevanja i parlamentarnih poigravanja sa zakonskim prijedlozima koji su išli prema ograničavanju pobačaja, pokazati svom biračkom tijelu da je spreman napraviti odlučne poteze po tom pitanju.

Ta potreba postala je još jača nakon što je vladajuća stranka usvojila zakon koji zabranjuje rad farmama za uzgoj životinja za krzno. Riječ je o zakonu na kojemu je inzistirao upravo Kaczyński i koji je izazvao velike podjele u vladajućoj koaliciji Ujedinjena Desnica, koji osim PiS-a čine stranke Solidarna Poljska i Sporazum (za koje, u trenutku dok ovo pišem, još nije jasno kako će okončati i za koji postoje razni scenariji). Svi zastupnici SP-a, stranke koju vodi sadašnji ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro, glasali su protiv zakona koji je ipak prošao zahvaljujući potpori liberalne oporbe.

SP je protiv zakona jer, kako kaže, neracionalno uništava profitabilnu industriju i ostavlja nekoliko tisuća ljudi u neizvjesnosti.

Još jedan prigovor jest taj da PiS u ovome trenutku pokazuje više suosjećanja za kune i lasice nego za nerođenu djecu. Odgovor na taj prigovor moglo bi biti glasanje u parlamentu koje bi ozakonilo odluku Ustavnog suda o neustavnosti eugeničkog pobačaja.

* Goran Andrijanić, Udruga Triju mora, diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao u nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala zupakomin.com

Izvor: narod.hr

Predsjednica EK prijeti Poljskoj i najavljuje: ‘Zalagat ću se za priznavanje ‘homoseksualnog roditeljstva’ u svim članicama EU’

Foto: Fah (Fotomontaža: Narod.hr)

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom govoru održanom 16.9. o stanju u EU, najavila je da će vršiti pritisak na sve države članice da izjednače homoseksualne zajednice s brakom između muškarca i žene i omoguće imanje djece homoseksualnim parovima. “Ako ste roditelj u jednoj zemlji, roditelj ste u svakoj zemlji.”, rekla je von der Leyen.

Ovaj nastavak napada EK na suverenost država članica da odlučuju o svojoj unutarnjoj politici u skladu s vrijednostima svojih građana i kršenje načela supsidijarnosti dolazi od novoizabrane predsjednice EK von der Leyen, ujedno i članice njemačke Kršćansko-demokratske unije te Europske pučke stranke, kojoj pripada i HDZ Andreja Plenkovića.

Von der Leyen je je u svom govoru zaprijetila Poljskoj rekavši da “LGBTQI-free zonama” nema mjesta u Europskoj uniji te je najavila da će Europska komisija donijeti novu strategiju za “jačanje LGBTQI prava”, čime je nastavila širiti fake news da je Poljska uvela “LGBT-free zone”, koje je već demantirao poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro.

Zibro je u intervjuu prošli mjesec istaknuo da takve zone ne postoje odnosno da postoje “zone slobodne od LGBT ideologije” te je upozorio da agresivno nametanje nečijih seksualnih sklonosti, nasilni zahtjev za omogućavanje “istospolnog braka” i posvajanje djece od homoseksualnih parova predstavlja ozbiljan problem.

> Poljski ministar pravosuđa: ‘U Poljskoj ne postoje ‘LGBT-free zone’ već zone slobodne od LGBT ideologije’

Naime, u proteklih godinu dana oko 100 gradova i općina u Poljskoj proglasilo se “zonama slobodnim od LGBT ideologije”, što čini oko trećinu teritorija Poljske, zbog čega je Europska unija od srpnja ove godine tim općinama i gradovima uskratila financiranje iz strukturnih i kohezijskih fondova.

> Poljska uvodi ustavnu zaštitu djece: zabranu udomljavanja/posvajanja homoseksualnim parovima

U svjetlu nedavnih događaja u Hrvatskoj – odluke Ustavnog suda u vezi Zakona o udomiteljstvu i dodjele djece homoseksualnom paru Šegoti i Kožiću od strane Centra za socijalnu skrb Zagreb, jasno je i da Vlada Andreja Plenkovića provodi LGBT politike Europske unije – suprotne volji hrvatskih građana jasno izraženih na referendumu o braku i najboljem interesu djeteta.

> Plenković ukorio Beroša zbog izjave o udomljavanju/posvajanju djece od homoseksualnih parova

> Plenković proveo SDP-ovu politiku: Ministar Aladrović dvoje djece dao na udomljavanje/posvajanje homoseksualnom paru

> Kako su glasovali ustavni suci, izabrani dogovorom HDZ-a i SDP-a, u slučaju udomljavanja djece od homoseksualnih parova?

Izvor: narod.hr

Nuncij Eterović pozvao njemačke biskupe na obnovljeno naviještanje kršćanske nade

FULDA (IKA)

Apostolski nuncij u Berlinu nadbiskup Nikola Eterović na početku plenarnoga zasjedanja Njemačke biskupske konferencije 22. rujna u Fuldi pozvao je Crkvu u Njemačkoj na naviještanje „evanđelja života“, prenosi Vatican News.

Nadbiskup Eterović upozorio je njemačke biskupe na pouku korona-krize, koja u prvi plan uporno stavlja smrt i umiranje, stvarnosti koje današnje sekularizirano društvo želi marginalizirati, pa je to ujedno mogućnost podsjetiti njemačko društvo na kršćansku poruku života. Čini se da je potrebna kateheza o smislu života, koja uključuje i umiranje, prijelaz u smrt, istaknuo je mons. Eterović. Navevši primjer statistike koje je u travnju prošle godine objavio časopis „Spiegel“ koja pokazuje da samo 61 posto katolika u Njemačkoj vjeruje u Kristovo uskrsnuće, nuncij je biskupima poručio da je neophodno, i to žurno, naviještanje temelja kršćanske vjere.

Nadbiskup Eterović u pozdravnom govoru između ostaloga je pohvalio odgovorne njemačke političare, strukture i visoku razinu zdravstvenoga sustava u dosadašnjoj borbi protiv širenja pandemije koronavirusa. Istodobno je ocijenio neprihvatljivim ponašanje nekih zemalja, koje su nedovoljno štitile osobito starije ljude i „praktički ih žrtvovale“, napomenuvši da je u staračkim domovima, osobito u Španjolskoj i Italiji, mnogo ljudi umrlo od posljedica koronavirusa. Stoga je pozvao na obnovljeno naviještanje kršćanske nade praćeno konkretnim aktivnostima u borbi protiv teških posljedica pandemije.

U središtu radnog dijela zasjedanja njemačkih biskupa u srijedu 23. rujna bile su posljedice pandemije u zemlji i inozemstvu i način na koji se Crkva s time suočava. Istaknuta je neophodnost zauzimanja protiv podjela u društvu, širenja netrpeljivosti i teorija zavjere te antisemitizma i rasizma. Biskupi su također uputili apel za jačanje solidarnosti i suradnje i posebne pozornosti prema siromašnima, slabijima i starijima, kao i obiteljima.

Između ostaloga je istaknuto da je Crkva u Njemačkoj za pomoć pandemijom teško pogođenim zemljama dosad darovala 36,9 milijuna eura, što uključuje i sredstva koju država daje crkvenim karitativnim organizacijama za pomoć u hitnim slučajevima i katastrofama, ali ne i brojne pojedinačne akcije prikupljanja pomoći u župama, katoličkim školama i zakladama koje nisu uključene u središnju evidenciju. Plenarno zasjedanje Njemačke BK završava u četvrtak 24. rujna.

Mons. Nikola Eterović rođen je u Pučišćima na Braču 20. siječnja 1951. Teološki fakultet završio je u Rimu, na Gregorijani, gdje je g. 1980. postigao doktorat iz misiologije, a zatim na Lateranu licencijat iz crkvenog prava. Za svećenika ga je zaredio tadašnji hvarski biskup Celestin Bezmalinović u katedrali sv. Stjepana I, papa i mučenika, u Hvaru 26. lipnja 1977. Djelovao je u apostolskim nuncijaturama na Obali Bjelokosti (1980-83), Španjolskoj (1983-87), te Nikaragvi (1987-90), a od 1990. u Državnome tajništvu Svete Stolice. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1999. apostolskim nuncijem u Ukrajini te istodobno nadbiskupom, čija je naslovna biskupija Sisak, a za biskupa ga je zaredio tadašnji državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano u hvarskoj katedrali. Godine 2004. imenovan je generalnim tajnikom Biskupske sinode, 2009. naslovnim nadbiskupom Vinkovaca, a 2013. apostolskim nuncijem u Njemačkoj.

Dr. Dugalić: Komisija HBK „Iustitia et pax“ nije se svrstala na nečiju stranu, ona je na strani čovjeka

ZAGREB (IKA)

O Izjavi Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ „Pandemija bolesti Covid-19: ispit solidarnosti i bratstva“ u emisiji „Aktualno“ Hrvatskoga katoličkog radija govorio je tajnik Komisije prof. dr. Vladimir Dugalić, poručivši da se tom izjavom nije htjelo stati u zaštitu Stožera civilne zaštite, nego biti na strani čovjeka.

„Tumačiti ovu izjavu da smo se svrstavali na nečiju stranu je pogrešno. Mi smo na strani čovjeka. Mi smo na strani solidarnosti i ljubavi. Mi smo na strani zdravlja. Zalažemo se da se zaustavi ova pandemija. I da se možemo vrati normalnom životu. Samoizolacija nije prirodni način našega života“, rekao je dr. Dugalić.

Istaknuo je da je i Ustavni sud potvrdio da su zahtjevi Stožera civilne zaštite bili opravdani. „Mi nismo htjeli nikome stati u zaštitu. Htjeli smo samo istaknuti ono što je činjenica. A činjenica je da svakodnevno raste broj zaraženih ljudi. I da imamo u društvu puno ranjivih skupina koje su izloženije utjecaju koronavirusa i da dolazi do bolesti koje često imaju smrtni ishod. Jasno da moramo biti solidarni. Pozvani smo voditi brigu jedni o drugima. I kad se radi o nekim ograničenjima osobnih sloboda, nije to da se nekome želi oduzeti sloboda, nego želimo reći da smo solidarni, da moramo imati bratsku ljubav prema drugome. Htjeli smo jasno istaknuti i odgovornost prema zdravlju. Svatko je odgovoran za svoje zdravlje i zdravlje bližnjega. Ako određene epidemiološke mjere mogu pomoći da se zaustavi širenje virusa, ako one mogu pomoći da se ja ne zarazim, onda ja kao vjernik imam odgovornost ponašati se u skladu s tim mjerama, a ne biti kriv za ugrožavanje svoga i zdravlja drugih“, pojasnio je dr. Dugalić.

„Živimo u pluralnom, demokratskom društvu i svatko ima legitimno pravo preispitivati odluke nadležnih vlasti. Mi to ne dovodimo u pitanje. I zahtjevi koji su bili upućeni Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti nekih mjera Stožera su legitimno pravo i mi to pravo nikome ne oduzimamo. Ali, taj razgovor mora biti argumentiran. Dolazimo do paradoksalne situacije da je Crkva ta koja promiče znanost i koja dopušta znanosti da nađe odgovor na ova pitanja. Crkva će sa svoje strane naći duhovni sadržaj i duhovnu utjehu, što je naše poslanje, ali mi želimo i valorizirati vrijednost znanosti, ne možemo ih ignorirati. Zar mi znamo više od epidemiologa? Mi smo samo htjeli pozvati na određenu razboritost i dati ljudima koji su stručni da donesu određene odgovore, da nam pomognu i da se tu razvija određeni dijalog. Nažalost mi koji puta nemamo kulturu dijaloga, mi se ukopamo svaki u svoj rov i pucamo iz svojih rovova. Mi moramo naučiti u demokratskom društvu voditi argumentirani dijalog i slušati osobe koje znaju više od nas. Navijaštvo ili širenje panike u tome neće pomoći“, rekao je dr. Dugalić.

Rekao je da je Komisiju na objavu izjave o pandemiji Covid-19 neposredno potaknula zbunjenost vjernika, željelo se razjasniti neke nejasnoće jer su se pojavile i neke teorije zavjere, bili su i neki protesti, ljudi su počeli pitati što se to zbiva.

„Mi u izjavi nismo ulazili u uzroke što je dovelo do ove opake bolesti, to prepuštamo znanstvenicima. Prepuštamo im i da pronađu lijek, odnosno cjepivo. Mi smo htjeli s teološkog i antropološkog aspekta progovoriti o našoj situaciji, kako se od jednog vjernika očekuje da se u ovoj situaciji ponaša. Htjeli smo reći da i u ovoj situaciji možemo itekako razmišljati o smislu života, o preispitivanju ljestvice vrednota, jesmo li kao društvo pa i cijeli svijet zaboravili neke istinske vrijednosti, jesmo li stavili na prvo mjesto profit i moć koji su nas i doveli do ovoga, jesmo li zanemarili ljepotu zajedničkog života, obiteljskog života. Teško nam je palo kad smo proljetos imali nemogućnost, a potom ograničenost slavljenja euharistije s narodom. Kroz sve što se događalo na društvenim mrežama, kroz prijenose misa svatko je mogao vidjeti koliko u sebi, u svojoj nutrini žeđa za Bogom i koliko mu je Bog potreban“, rekao je dr. Dugalić, istaknuvši da se uz teološki aspekt nastojalo odgovoriti i na određena etička i pravna pitanja s kojima se suočavamo, posebice u kojoj mjeri se smiju ograničiti osobna prava i imaju li smisla sve epidemiološke mjere koje se propisuju.

Što je novinar Jutarnjeg lista, osumnjičen za pedofiliju, objavljivao o vjernicima, Željki Markić, Marijani Petir, Mostu…?

Foto: Facebook Dan Figenwald

Narod.hr jedini je objavio ime novinara koji je uhićen zbog sumnje u pedofiliju. Riječ je o Danu Figenwaldu, koji je za Jutarnji list pisao “Skijašku patrolu Jutarnjeg lista”, a koji je u brojnim statusima objavljenim na Facebooku ismijavao vjernike, Željku Markić, Marijanu Petir, Thompsona, Zorana Marasa, Mostovce, blaženog Alojzija Stepinca…

Zbog sumnje na pedofiliju uhićen novinar Jutarnjeg lista Dan Figenwald: Zašto mediji to skrivaju?

O vjernicima i vjeronauku u školama

“Nemam apsolutno ništa protiv vjere niti vjernika. Svatko ima svoje gušte. Ja se volim nabubati sladoledom ili, još radije, dobrom čokoladom. Nekad i 50 grama, više od toga ne.
Ne mislim da je to za moj organizam bolje od klečanja na drvenim klupicama. Ali bih u detalj znao pojasniti što se događa dok ju jedem, cuclam, slamam u zubima i kad polako odlazi svojim putem.
Gledam danas vijesti, mise su i dalje glavna tema. Gledam i jednu gđu Vjernicu koja kaže da je jedva dočekala i da je osjećaj – savršen. Dakle, savršen je. Ok.
Može li mi netko pojasniti koji je točno dio savršen, ne zajebavam – baš bih volio znati. Je li to slušanje ljudi u haljinama, od kojih je barem jedan imao priliku, i tu priliku iskoristio, pipkati kakvog dječarca iz kvarta. Je li to gledanje u one freske (eto to bih razumio), možda kakva komunikacija koje, znamo, nema, ali eto, osoba misli da je ima? Je li užitak podržavati nekog tko od milodara živi stoljećima, od priloga sirotinje gradi dvorce? ili se sve svodi na gastronomski gušt, baš kao i kod mene. Ja čoksu, oni hostiju. I opet mislim da sam bolje prošao”, objavio je o vjernicima.

Protivio se vjeronauku u školama.

“Nisam siguran da razumijem. U doba mojeg djetinjstva, vjeronauk je, naravno, postojao i bio tamo gdje mu jedino može biti mjesto – u crkvi. Mnogi su išli, mnogi nisu, ali klinci su 100 % bili pristojniji nego danas. Puno pristojniji. Ok, sad je vjeronauk postao jako važan i potreban, u stvari puno važniji od obrazovanja i gura ga se klincima pod nos. Kako je onda moguće da su siroviji nego ikad, primitivniji nego ikad, nepristojniji nego ikad? Da još pojačamo te sate vjeronauka, dvaput dnevno možda”, napisao je.

O blaženom Alojziju Stepincu

“Ajmo žene, ajmo vjernice! Dajmo da ovu ljudinu proglase svecem. Frančeski, kaj se čeka?”, napisao je uz fotografiju blaženog Alojzija Stepinca.

O Željki Markić i drugima

“Fotografija stara 4. godine, u međuvremenu je Hrvatska postala puno bolje mjesti. Iskorijenili smo primitivitam, zaustavili prizivanje ustaša i NDH, birali najbolje hrvatske sinove u vladu RH. I ekonomski ojačali do te mjere da nam se divi ostatak EU”, napisao je uz fotografiju predsjednice udruge U ime obitelji, Željke Markić, i psa koji obavlja nuždu.

“Glasajmo za HDZ. Ili za Škoru. Za Markićku i Hasana. Za Skeju i njegove brčiće, za Culejeve gaće. Za desnicu, za zemlju znanja i punu košaru reformi. Za nove 4 godine kupanja u ljekovitom blatu europskog dna. Za diplome iz Mostara i Tuzle, za ZDS i Thonsona, za Bandićeve rodijake i Pripuzove projekte. Za pjevanje domovini na balkonu i pljeskanje HDZovom stožeru. Podržimo ih za bolju Hrvatsku, za Hrvatsku s ovog papira”, objavio je uz jednu fotografiju.

O Marijani Petir

“Petirka nije lagala kad je rekla da je umjerena. Doduše, limitirana je nešto preciznija riječ”, napisao je o Marijani Petir.

O Mostu

Narugao se i Mostu: “To je Hrvatska. To su rezultati glasova desničarskih primitivčina. Točno ono što zaslužujemo”.

“On drži presicu”, objavio je uz fotografiju Mire Bulja.

O Thompsonu

“Ova priča s Thompsonom je dirljiva. Otvorio se njemačkom novinaru poput periske, a ovaj zaključio: treba mu zabraniti koncerte u Njemačkoj”, pisao je o Thompsonu.

O Penavi

“Shrvalo me ovo. Korona. Pa potres. Pa Penava. Kako dalje, gdje pronaći snagu?”, objavio je o gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi.

O Zoranu Marasu

“Ova glavudža pripada Zoranu Marasu. Onom koji je optužen za ratne zločine. Zoki nije u zatvoru. A trebao je biti. Ali onda ne bi u petak mogao biti u Okučanima, ne bi mogao pokazati svoju odličnu majicu.
Proslava bez ovakvog i još stotinu sličnih akademika nije proslava. Hvala ti, ratniče. Čuvaj nas”, objavio je o Zoranu Marasu.

O dokumentarcu koji promovira homoseksualni način života

Promovirao je na Facebooku dokumentarac “Janina dugina obitelj” koji promovira homoseksualni način života.

“Eto, imate snimalicu pa ako niste pogledali Janinu duginu obitelj, pogledajte. Hrt3, 11.50”, napisao je.

Mediji dva tjedna šute

Narod.hr doznaje zapravo staru vijest, za koju na žalost ni javnost nije doznala. Zašto mediji poput Jutarnjeg lista ili Večernjeg lista za koje je radio nemaju obvezu informirati javnost o ovom slučaju, a čine to o brojnim osumnjičenima za najrazličitije druge stvari. Također, Figenwald je po svemu sudeći putem autoriteta rada za te medije pristupao djevojčicama.

Zagrebački novinar Figenwald, uhićen je početkom rujna, a putem Facebooka mamio je maloljetnu djevojčicu. Navodno je tražio od nje da se razgoliti, slika i potom mu pošalje fotografiju, a oni bi joj zauzvrat dao novac i još se pohvalio da radi za Jutarnji list. Ona ga je odbila, a on ju je dalje nagovarao.

Ogurlić odgovorio: ‘2 tjedna nismo informirali javnost da je novinar JL osumnjičen za pedofiliju – iz obzira prema žrtvi’

“S 15 neke cure idu u Milano, a neke se igraju ispred zgrade… Sve zavisi o ambicijama“, napisao je navodno u poruci.

U petak, 4. rujna uhićen je, a Zagrebačka policija, ne otkrivajući identitet uhićenog, potvrdila je za Narod.hr da je provedeno kriminalističko istraživanje nad 51-godišnjakom.

“Obavještavamo Vas da su policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli kriminalističko istraživanje nad 51-godišnjakom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela „Mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba“ i kaznenog djela „Povreda djetetovih prava“ na štetu djeteta.

Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja osumnjičeni je u zakonskom roku predan pritvorskom nadzorniku, a posebno izvješće je podnijeto Općinskom državnom odvjetništvu za mladež u Zagrebu”, izvijestila nas je policija.

Na Županijskom sudu u Zagrebu dan poslije određen mu je istražni zatvor od mjesec dana zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Tereti ga se za kršenje članka 161. stavka 1. Kaznenoga zakona – mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba za što je predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Izvor: narod.hr