JASON EVERT Katoličke škole otkazale predavanja poznatog govornika jer promiče nauk Crkve o homoseksualnosti?!

LGBT društvo Sveučilišta u Dublinu istaknulo je da bi njegove riječi mogle imati štetan učinak na mentalno zdravlje LGBTQ+ studenata.

Jason Evert

Četiri predavanje poznatog katoličkog govornika Jasona Everta koja su trebala biti održana u Irskoj otkazana su nakon prosvjeda LGBT zajednice zbog Evertovih stavova o homoseksualnosti i kontracepciji. Dva otkazana predavanja trebala su biti održana u katoličkim školama.

Evert je osnivač Chastity Projecta, američke inicijative koja promiče katolički nauk o svetoj čistoći među mladima. Tijekom proteklih 20 godina, on i njegova supruga Crystalina održali su predavanja na šest kontinenata pred više od milijun ljudi, a podršku su im iskazivale i visoke crkvene ličnosti poput bostonskog nadbiskupa, kardinala Seana O’Malleya.

U narednim je danima Evert trebao održati predavanja u dublinskim katoličkim školama Blackrock College i Rosemont College, Sveučilištu u Dublinu (UCD) te u Tower hotelu u Watford Cityju.

LGBT društvo Sveučilišta u Dublinu koje se založilo za otkazivanje Evertova gostovanja navelo je kako se njegovim dolaskom “riskira sigurnost LGBTQ+ zajednice Sveučilišta u Dublinu”, te da bi njegove riječi mogle imati “trajan štetan učinak na mentalno zdravlje LGBTQ+ studenata”.

Irish Times, koji je izvijestio o otkazivanju Evertovih predavanja, citirao je isječak iz njegove knjige Istinska muževnost u kojoj stoji: “Homoseksualni čin je neuredan, poput seksa s kontracepcijom između dvoje homoseksualaca. Oba čina su usmjerena protiv naravne svrhe seksa koju je Bog predvidio: djece i povezivanja.”

“Čak i ako osoba ne vjeruje u Boga, ne može se ne složiti s prirodom. Primjerice, očekivana životna dob homoseksualnih muškaraca je dvostruko kraća od heteroseksualnih muškaraca”, stoji dalje u navedenom citatu.

Ipak, dva Evertova predviđena događaja bit će održana. Jedno u župnoj crkvi Kraljice Mira u Dublinu, koju vodi Opus Dei, a drugo u organizaciji Misije Svete obitelji u Watfordu.

Govoreći o homosekualnim činima Katekizam Katoličke Crkve kaže: “Predaja je uvijek tvrdila da su ‘homoseksualni čini u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.” Što se tiče korištenja kontracepcije, Katekizam kaže da je u sebi zao “svaki čin koji ili u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života”.

Neke od Evertovih tekstova o spolnosti možete pročitati ovdje, a o njegovim knjigama prevedenim na hrvatski jezik možete saznati ovdje.

Ivo Džeba | Bitno.net

NEVJEROJATAN PUT Osnivač pentekostalnog pokreta koji okuplja dva milijuna sljedbenika vratio se u Katoličku Crkvu

Katoličkoj Crkvi pristupila je i njegova obitelj te gotovo pedesetak članova zajednice koju je vodio

Kakva priča! Od katoličanstva preko pentekostalizma, osnivanja vlastitog pokreta i natrag.

To je put kojim je prošao Sajith Joseph, osnivač snažnog nedenominacijskog kršćanskog pokreta u Indiji koji se nakon više od desetljeća propovijedanja i uloge pastora odlučio vratiti Crkvi u kojoj je kršten.

Josep (36) primio je sakrament potvrde 21. prosinca 2019. godine u katedrali Blažene Djevice Marije u gradu Punaluru, u saveznoj državi Kerali. Kako javlja Catholic News Agency, uz njega je taj dan u Katoličku Crkvu primljeno (ili se vratilo) gotovo 50 drugih pripadnika njegova pokreta te članovi Josephove obitelji.

Naziv pokreta je Grace Community Global, a osnovan je 2011.

Posebna zanimljivost je da grupa, koja ima dva milijuna sljedbenika u 30 država, nastavlja svoj rad, ali pod okriljem Katoličke Crkve.

Grace Community Global djelovat će pod jurisdikcijom punalurskog biskupa Selvistera Ponnumuthana kao katolička udruga, s odobrenjem vatikanskog Dikasterija za laike, obitelj i život koji je odgovoran za međunarodne vjerske pokrete.

Na Josephovoj Facebook stranici sada pod opisom pokreta Grace Community Global stoji “ekumenski pokret Katoličke Crkve latinskog obreda”.

Zajednica je dobila i duhovnika, oca Prasada Theruvatha. U razgovoru za CNA, o. Theruvath otkrio je kako sada slijedi proces razlučivanja koji članovi žele ostati pripadnicima pokreta. Većinu članova čine protestanti, no ima i orijentalnih pravoslavaca te hindusa i muslimana.

Oni koji neće nastaviti pod novim katoličkim identitetom vratit će se u svoje “crkve majke”, ali postoji i velik broj osoba koje se žele pridružiti Katoličkoj Crkvi, izjavio je svećenik.

Trenutno, dodaje, trude se u razboritosti pripremati one koji traže obraćenje.

“Nalazimo se u početnim stadijima, još ima puno posla.”

Sam Sajith Joseph izjavio je kako se “sistem promijenio, ali funkcija ostaje jednaka”. Zajednica će pod vodstvo biskupa savezne države Kerale nastaviti s konvencijama i nedjeljnim zajedničkim okupljanjima.

Priča o obraćenju

U razgovoru za CNA, Joseph je otkrio kako je Grace Community Global osnovao dok je predavao na protestantskoj bogosloviji. Dodao je i kako je tijekom svojih proučavanja “uvidio razlike između katoličke i protestantske teologije”, osobito pri proučavanju rane povijesti Crkve.

Puno je razmatrao o kršćanskom jedinstvu te je, kaže, odlučio osnovati nedenominacijsku skupinu, namjerno u ime stavivši riječ “zajednica” (eng. community) umjesto “denominacija” ili “crkva”.

“Dao sam sve od sebe kako bih kroz Grace Community Global ujedinio pentekostalne skupine”, rekao je Joseph, dodavši kako je kasnije shvatio da je jedinstvo “nemoguće zbog razlike u doktrinama”.

Potom je uočio kako postoji “rascjep” u protestantskoj povijesti koji se može ispuniti jedino udjelom u apostolskoj Crkvi.

“Proučavanje povijesti Crkve natjeralo me da ispitam vlastita uvjerenja. Onda… teološko i doktrinarno jedinstvo natjeralo me da razmišljam o katolicizmu i katoličkoj teologiji. Stoga, moja teološka uvjerenja pomogla su mi da se vratim katoličanstvu i Katoličkoj Crkvi.”

Dar ozdravljanja

Uslijedilo je četverogodišnje razdoblje razgovora s biskupima Kerale, kanonistima, teolozima i, naposljetku, s Vatikanom.

Joseph je inače rođen u katoličkoj obitelji, ali je u njegovoj 16. godini cijela obitelj napustila Crkvu kako bi se priključila pentekostalnoj zajednici “Assemblies of God”.

U zajednici je osjetio poziv da postane propovjednik te je do 19. godine već naviještao manjim skupinama ljudi u Kerali.

Kasnije je postao pastor zajednice “Assemblies of God”. Godine 2011. osnovao je Grace Community Global, potez koji će ga nakon nekoliko godina dovesti do katoličanstva.

Kad je osnovao zajednicu imao je 28 godina, a u to vrijeme je tijekom molitve doživio i snažno iskustvo koje je uključivalo, tvrdi, viziju raspetog Krista i oltar. Vjeruje kako mu je ta vizija otkrivala istinu o Kristovoj patnji na križu i njegovoj prisutnosti u Euharistiji.

“Kao protestantski pastor nisam bio sposoban probaviti sliku (oltara)”, rekao je, dodajući kako se pitao zašto mu je Bog to pokazao.

Joseph tvrdi i da mu je to iskustvo dalo “veliku smjelost u molitvi za bolesne” te je pokrenuo službu iscjeljenja.

O. Theruvath rekao je da Joseph ima nadnaravni dar ozdravljenja, izvanrednu karizmu koju je dobio posredstvom snage duha Svetoga.

“Duh Sveti djeluje kroz to”, dodao je svećenik, a Joseph zaključio: “Bog ovdje čini čudesne stvari!”

Tino Krvavica, CNA | Bitno.net

INCIDENT ‘UŽIVO’ Biskupija objavila videosnimku čovjeka kako usred mise oskvrnjuje oltar

“Nevjerojatno je da bi netko to napravio tijekom najsvetijeg čina katoličke mise, a to je pretvorba”

Nemali šok izazvao je muškarac koji je u nedjelju, u newyorškoj četvrti Greenpoint, oskvrnuo oltar usred svete mise.

Biskupija Brookly objavila je snimku videonadzora koji je zabilježio čitav događaj, javlja Catholic News Agency.

Snimka prikazuje mušku osobu koja oltaru prilazi s lijeve strane (kad se gleda iz pozicije svećenika) vadi bocu s nekakvom tekućinom te zalijeva oltar, a dio “baci” i prema svećeniku. Potom kreće prema izlazu, ali ga putem okružuju župljani.

Prema informacijama, muškarca je zatim uhitila newyorška policija te ga odvela u bolnicu na psihijatrijsko vještačenje.

Biskupija je incident, koji se dogodio u crkvi sv. Antuna Padovanskog tijekom mise u 9:30, nazvala “oskvrnućem” te “gnjusnim činom religijske netolerancije”.

“Nevjerojatno je da bi netko to napravio tijekom najsvetijeg čina katoličke mise, a to je pretvorba”, izjavio je mons. Anthony Hernandez, kancelar Brooklynske biskupije.

Otac Jossy Vattothu, koji predvodio misu na kojoj se incident dogodio, izjavio je kako u deset godina svog svećeništva nije svjedočio sličnom činu.

“Čudo je što kruh i vino nisu bili oštećeni te sam mogao nastaviti misu, posvetivši kruh i vino u Tijelo i Krv Isusa Krista”, poručio je, dodavši kako se moli za osobu koja je to napravila.

Tino Krvavica | Bitno.net

ZA MIR NA BLISKOM ISTOKU VIDEO Amerikanci diljem zemlje organiziraju molitvena bdjenja za mir

Suočeni s rastućom napetošću između SAD-a i Irana američki biskupi pozvali su na molitvu za mir, dijalog i „razoružavanje riječi”

Predsjednik Biskupske konferencije SAD-a nadbiskup Jose Horacio Gomez pozvao je u tweetu u srijedu 8. siječnja na molitvu da Krist ojača mirotvorce, utješi trpeće i zaštiti nevine i sve koji se nalaze u opasnosti, „osobito muškarce i žene u vojnoj i diplomatskoj službi”. Neposredno prije toga Iran je u odmazdu za ubojstvo generala Kasema Sulejmanija raketama napao dvije američke baze u Iraku i zaprijetio napadom na Izrael.

Već je u noći s ponedjeljka na utorak priređeno molitveno bdjenje za mir u parku nedaleko Bijele kuće u Washingtonu, kao i u još devet američkih gradova, u kojima su se kršćani različitih vjeroispovijesti kao i židovski vjernici okupili na molitvama za mir među sukobljenim stranama.

Različite redovničke zajednice kao i mirovni pokret „Pax Christi” na Facebooku su izravno pozivali na molitvene susrete, prenosi Vatican News.

Papa Franjo je u nagovoru uz Angelus u nedjelju 5. siječnja istaknuo kako se u „mnogim dijelovima svijeta osjeća zastrašujuće ozračje napetosti”. “Rat donosi samo smrt i uništenje. Pozivam sve strane da drže upaljenim plamen dijaloga i samokontrole i da otklone sjenu neprijateljstva. Pomolimo se u tišini da nam Gospodin udijeli tu milost”, rekao je Papa.

IKA

SHKM U ZAGREBU Počele prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži!

Na Susret se mogu prijaviti mladi od krizmaničke dobi (8. razred osnovne škole) do 30 godina

Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u svibnju u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji počele su danas, 15. siječnja, i prikupljat će se do nedjelje 15. ožujka, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon toga datuma prijave više neće biti moguće.

Mladi se prijavljuju svojim župnicima, župnim vikarima ili animatorima. Podaci potrebni za prijavu su: ime i prezime, spol, datum rođenja, veličina majice, broj mobitela, e-adresa, mjesto i župa iz koje dolaze te dolaze li na jedno noćenje ili dva (opcija dolaska u petak).

Na Susret se mogu prijaviti mladi od krizmaničke dobi (8. razred osnovne škole) do 30 godina. Prijave se ispunjavaju u pripremljenom obrascu koji se može preuzeti na poveznici: http://bit.ly/prijave_SHKM2020

Kotizacija za SHKM iznosi 30 kuna i ona uključuje majicu Susreta, akreditaciju te ostale materijale.

Važno je napomenuti da se i mladi iz Zagrebačke nadbiskupije, kao domaćini, također moraju prijaviti za sudjelovanje na SHKM-u kako bi dobili majice i akreditacije. Prijaviti se mogu u svojim župama do 15. ožujka.

Susret hrvatske katoličke mladeži održava se 9. i 10. svibnja 2020. godine u Zagrebu. Jedanaesti put okupit će se mladi katolici na nacionalnom susretu, ovoga puta u glavnom gradu Hrvatske, pod geslom „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Premda se Susret održava u subotu i nedjelju, svi su pozvani doći u Zagrebačku nadbiskupiju već u petak 8. svibnja, kako bi se smjestili kod svojih domaćina.

U subotu 9. svibnja u prijepodnevnim satima svi mladi sudjelovat će na katehezama koje će se održavati u 15-ak župa Zagrebačke nadbiskupije, a poslijepodne bit će organiziran program u centru Zagreba. Navečer se program nastavlja u župama u kojima će mladi biti smješteni. U nedjelju 10. svibnja središnje misno slavlje održat će se na Trgu bana Josipa Jelačića.

IKA

Predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić na HKR-u o predsjedničkim izborima i mandatu predsjednice Grabar Kitarović

ZAGREB (IKA)

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić sudjelovao je u petak 10. siječnja u emisiji „Aktualno“ Hrvatskoga katoličkog radija te se osvrnuo na hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije, predsjedničke izbore i izbor Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske te na mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Nadbiskup Puljić je istaknuo kako se raduje hrvatskom presjedanju Vijećem Europske unije jer time širi europsko zajedništvo.

„Cijenimo ovo priznanje koje je Europska unija učinila da ovaj period od pola godine borave ovdje među nama i raspravljaju o europskim pitanjima i problemima. Problemi su brojni, no ima nešto pozitivno u tom zajedništvu što je na neki način realizacija sna koji su veliki utemeljitelji Europske unije, predstavnici Italije, Francuske i Njemačke, zaželjeli“, rekao je predsjednik HBK.

„To je urodilo ovim plodom kojeg mi danas uživamo, a to je Europska unija. Mislim da je to ostvareni san velikoga pape Ivana Pavla II. koji je sanjao o ujedinjenoj Europi od Portugala do Urala. Nadam se da će se taj njegov san ostvariti“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Foto: Ante Peran

„Žanjemo plodove i problema, ali i zajedništva jer Europa nikada nije bila toliko bez rata, izuzevši ovo naše područje i područje Ukrajine. To je plod toga zajedništva i nadam se da će boravak predstavnika europskih naroda u Hrvatskoj uroditi pozitivnim planovima i odgovoriti na potrebe naroda“, nadodao je.

Nadbiskup Puljić je rekao kako se Europa ne može zamisliti bez Crkve, a europske institucije bez vjernika. Istaknuo je važnost Vijeća biskupskih konferencija Europske Unije (COMECE) te rekao kako će predsjednik COMECE-a kardinal Jean-Claude Hollerich 20. siječnja biti primljen kod premijera Andreja Plenkovića.

„Europska unija računa s Crkvama i vjernicima. Možda u nekom drugom ozračju od onoga što vjernici očekuju, ali ipak ih uvažavaju. Imamo obvezu odgovoriti na sva pitanja koje COMECE postavlja crkvama“, rekao je zadarski nadbiskup.

Istaknuo je i kako je kao biskup zabrinut jer se u obzir ne uzimaju povijesni kršćanski korijeni, a kako je Europa poseban kontinent upravo zahvaljujući kršćanstvu. Osvrnuo se i na nedavno održane predsjedničke izbore u Hrvatskoj te istaknuo kako osjeća da smo napredovali u demokratskom duhu.

„Oba su kandidata čestitali jedan drugome i zaustavili zviždanje, a to je znak napretka u demokraciji. Takve geste pozdravljam“, rekao je nadbiskup Puljić.

„Što se vrednota tiče, svaki od njih donosi nešto svoje. Za Kolindu Grabar-Kitarović bilo je jasno da je vjernica, da cijeni kršćanske korijene i sudjeluje na liturgijama. No, ako netko drugi nije vjernik, a izabran je, mi ne smijemo tražiti od njega da čini nešto u što nije uvjeren. Ne plašim se da će biti nekoga zaokreta. Mi vjernici moramo nastaviti svoju praksu, a svaki predsjednik ima obavezu poštivati ljudsko dostojanstvo, slobodu vjere i sve ono što Ustav, odnosno ljudska prava traže“, rekao je.

Nadbiskup Puljić kazao je i kako je dužnost vjernika moliti za svoje poglavare jer su izabrani od većine hrvatskoga naroda.

„Kao što kaže Jakovljeva poslanica, smatramo da je svaka vlast od Boga i dužnost je vjernika da mole za svoje poglavare da budu bolji, savršeniji, objektivniji. Njih je izabrao većinski narod i naša je obveza, kako stoji i u molitvi na obredima Velikoga petka, moliti za poglavare kako bi cvjetala vjera i bio mir u našem kraju. Poglavar je taj koji ima obvezu štiti i braniti dostojanstvo i prava, a mi smo pozvani podržati ga u tome pozitivnom nastojanju“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Osvrnuo se i na mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te istaknuo da je svoju predsjedničku službu uvjereno obavljala.

Foto: Ante Peran

„Unijela je nešto što nedostaje na našoj političkoj sceni, a to je ženska nježnost, osjetljivost i intuitivni stav kojeg žene posjeduju, a muškarci nemaju. U politici nam nedostaje finoće, nježnosti i majčinskog osjećaja, a ona se nije sramila to pokazati – pjesmom, smijehom i radošću. To je poruka – trebamo imati što više žena u politici“, rekao je predsjednik HBK.

Iz crkvene perspektive istaknuo je važnost zauzimanja predsjednice Grabar-Kitarović za kardinala Alojzija Stepinca, a iz političke perspektive istaknuo je važnost Inicijative triju mora koju je podržavala.

„Time se Hrvatska pozicionirala tamo gdje joj je mjesto, a to je srednja Europa. Mislim da je to jako važna inicijativa koju bi trebalo i dalje provoditi. Europa nije jedna, ona je jedna iz mnoštva. Sjeverna, zapadna, istočna Europa – sve su to Europe obilježene svojim identitetom. Srednja Europa je, ako smijem tako reći, srce Europe“, rekao je.

Rekao je i kako je pohod predsjednice Grabar-Kitarović Rusiji bio hrabar potez zbog snažne polarizacije i iskustva Drugog svjetskog rata.

„Treba se sve činiti da i Rusija postane dio ove ujedinjene Europe. Otići u Rusiju kada je ona bila pod sankcijama zbog rata u Ukrajini, to je bila hrabra gesta naše predsjednice. Hrvatska je mala zemlja, ali ovim je činom pokazala da Hrvatska želi biti subjekt politike u Europi i dati svoj doprinos na planu ujedinjavanja“, rekao je.

Istaknuo je i kako je Grabar-Kitarović davala podršku Hrvatima u Bosni i Hercegovini da se ostvari njihova ravnopravnost ne ulazeći u unutarnju strukturu.

Zaključio je kako vjeruje da će novoizabrani predsjednik Zoran Milanović nastaviti ići ovim putem poštujući Ustav te rekao kako će se prvom prilikom susresti s njime.

Odgovor dr. Jure Krište episkopu Jovanu Ćulibrku: ‘NDH se ponašala protukatolički…’

Dr. Jure Krišto je na portalu Crkva na kamenu reagirao na izjavu pakračkog-slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka. Reakciju prenosimo u cijelosti

Novinar Boris Vlašić objavio je 4. siječnja 2020. u Magazinu “Jutarnjega lista” zanimljiv razgovor s episkopom pakračkim Jovanom Ćulibrkom. Episkop Jovan ima uistinu zanimljivu životnu priču i sâm sam u razgovorima u isječcima vremena između službenoga rada u katoličko-pravoslavnoj komisiji o životu i djelu bl. kardinala Alojzija Stepinca osjetio bogatstvo njegova iskustva, strast za novim znanjem i duhovnu profinjenost. Zahvalan sam i g. Vlašiću na fokusiranju na neke od tih episkopovih osobitosti.

Nadam se da će cijenjeni novinar obaviti razgovor i s nekim iz katoličkoga dijela te komisije, a dok se to ne dogodi slobodan sam upozoriti na detalj koji nekako strši iz episkopove uljuđene i dijaloški orijentirane forme. Odgovarajući na pitanje o nadbiskupu Stepincu, episkop Jovan reče da je “NDH samoproklamirana ultrakatolička država”, na temelju čega se sugerira da je nadbiskup Stepinac kao predstavnik Katoličke Crkve u toj državi imao neograničen utjecaj i apsolutnu moć.

Koliko je poznato, nitko od državnih vlasti nije državu proklamirao katoličkom. Uzme li se u obzir ono što se mora uzeti, a to je da je uz katolicizam NDH priznavala islam i da je Pavelić sve činio da udobrovolji muslimane, ta država nije mogla biti definirana ni kao katolička, a kamoli “ultrakatolička”.

Objektivno, ta se država ponašala protukatolički, jer je pod strogom cenzurom držala katolički tisak, jer je donosila protukatoličke zakone i zakonske odredbe, jer nije prihvaćala konstruktivne prijedloge crkvene hijerarhije, jer se državni poglavar uvrjedljivo odnosio prema najvišem crkvenom autoritetu u državi, jer je planirala zatvoriti katoličkog nadbiskupa, a možda ga i likvidirati itd. Sve je to u radu komisije obilno dokumentirano.

Što bi uostalom bila “ultrakatolička” država? Katolička se Crkva u svim političkim uređenjima ponaša slično: njezin kler dijeli sakramente, propovijeda Riječ Božju, potiče vjernike do kojih dopire da se vode moralnim normama, civilne vlasti poštuje, ali i upozorava na nepravde i nemoralne zakone – ponekad tiho i diskretno, ponekad otvorenije i jače – ovisno o procjeni razboritosti. Pred većim dilemama hijerarhijski predstavnik obraća se Svetoj Stolici moleći upute.

Katolička se hijerarhija u NDH ponašala upravo tako, ali iz tog ponašanja vanjski promatrač nije mogao zaključiti da je riječ o djelovanju u katoličkoj državi, a kamoli o “ultrakatoličkoj”. Episkop Jovan to sigurno zna, jer su se i pravoslavni episkopi u Nedićevoj Srbiji ponašali slično, povlađujući doduše domaćoj i okupatorskoj vlasti kako bi našli prostor za vlastito djelovanje u korist vjernika. U krugovima srpskoga pravoslavlja inzistira se na tome da je u Srbiji stanje bilo drukčije, jer je država bila okupirana. Pri tome se ne uvažava činjenica da je u Zagrebu stolovao GESTAPO koji je apsolutno sve kontrolirao, da je i predstavnik njemačke vojske također bio tu, a odobrenje za formiranje ograničenih vojnih snaga NDH bilo je uvjetovano donošenjem “rasnih zakona”. Jednako tako se lako previđa činjenica da u proljeće 1943. GESTAPO nije vjerovao hrvatskoj policiji, nego je u svoje ruke preuzeo kupljenje preostalih Židova u Zagrebu.

Treba podsjetiti da je proglašavanje NDH “ultrakatoličkom državom” dio političke optužbe koja se rodila u nekim krugovima, koji su nastojali optužiti Katoličku Crkvu za “šutnju” o holokaustu, a navodne protagoniste te šutnje našli su u papi Piju XII. i nadbiskupu zagrebačkom Alojziju Stepincu. Za to su bili ispunjeni neki preduvjeti – komunistički režim osudio je Stepinca kao ratnog zločinca zbog “šutnje” o progonu pravoslavnih Srba, a Sveta je Stolica bila limitirana svojim vlastitim pravilima o pristupu arhivskom gradivu.

Znam da episkop Jovan voli čitati i da osobito cijeni neke židovske autore koji se bave holokaustom. Stoga ga rado upozoravam na židovskoga autora koji je ukazao na to kako je i zašto nastala ta protukatolička, protupijevska propaganda. Riječ je o rabinu Davidu G. Dalinu, čija je knjiga The Myth of Hitler’s Pope objavljena i na hrvatskom. Rabin Dalin ukazuje na postojanu tradiciju u židovstvu neposredno poslije rata o nemjerljivu doprinosu Katoličke Crkve i pape Pija XII. osobno u spašavanju Židova tijekom rata. Od svjetski uvažena znanstvenika Alberta Einsteina, budućega prvog predsjednika Izraela Chaima Weizmana, izraelske premijerke Golde Meir do glavnoga rabina Rumunjske dr. Aleksandra Safrana svi su javno iskazivali svoje divljenje i zahvalnost papi Piju XII. za sve što je učinio u spašavanju Židova. Rabin donosi i brojčane procjene o spašenim Židovima za što je zaslužan Pio XII.

Ta se tradicija pred očima rabina Dalina počela rušiti i pohvale i zahvale Katoličkoj Crkvi bile su zamijenjene optužbama protiv njezinih eminentnih predstavnika. Rabin Dalin vjeruje da su u tom rušenju sudjelovali i neki ugledni Židovi, ali glavni su protagonisti bili otpadnici od katolicizma, koji su zlorabili holokaust da bi naškodili ugledu Katoličke Crkve, napose ratnome papi Piju XII., i da bi se usprotivili suvremenome papi Ivanu Pavlu II. Danas znamo da su komunističke partije, napose njihova centrala u Moskvi, tomu uvelike pridonijele te da su i jugoslavenski komunisti upotrebljavali upravo te otpadnike od katolicizma za širenje neutemeljenih optužbi protiv Katoličke Crkve, napose protiv nadbiskupa Stepinca.

Suvremeni bi kritičari željeli da su Pio XII. i Stepinac upotrijebili točno one riječi koje oni zamišljaju da su trebali rabiti u osudi nacista, ustaša i sličnih. U protivnome, ne pridaju nikakve važnosti Papinim i Nadbiskupovim riječima i postupcima. Njima ne znači ništa povijesni kontekst da je Hitler razmišljao o okupaciji Rima i zarobljavanju Pape, kao što su ustaše razmišljale o uhićenju i eliminaciji Stepinca.

Ni episkop Jovan nije zadovoljan time što je protiv zločina nad pravoslavnim Srbima u Glini Stepinac (samo) pisao pismo Paveliću. Bilo bi iznimno zanimljivo čuti što episkop Jovan misli da je Stepinac trebao učiniti kako ne bi bio optužen za “šutnju”.

Postoje također prilično jasne naznake kad se ta protupijevska i protustepinčevska histerija pojavila i koji su im bili povodi. Nastala je onoga trena kad je Ivan Pavao II. razmatrao proglašenje pape Pija XII. blaženim i kad je najavio proglašenje kardinala Alojzija Stepinca blaženim i još više kad je bila najavljena njegova kanonizacija.

Katolici su se, barem u ovome dijelu svijeta, nadali da će ta ideološka propaganda prestati s raspadom komunističkoga lagera u Europi i sa spoznajom da je ta propaganda bila ciljano protukatolička. Te su se nade raspršile, jer je jasno da se razni krugovi služe akumuliranom propagandom za postizanje nekih svojih partikularnih interesa. Vodstvo Srpske pravoslavne Crkve moralo bi trijezno ocijeniti je li i ono još u službi te propagande.

Zaključit ću parafraziranjem riječi episkopa Jovana iz naslova razgovora: pogledati se u oči sigurno moramo (i hoćemo), ali to mora biti u istini, jer u protivnome gledanje ne bi bilo iskreno – i ne bi ništa polučilo!

dr. Jure Krišto | Bitno.net

ČESTITKA NADBISKUPA ŽELIMIRA PULJIĆA Predsjednik HBK, nadbiskup Puljić, čestitao Milanoviću na izbornoj pobjedi: ‘Pratit će Vas molitva Crkve’

“Bilo je lijepo na kraju prebrojavanja glasova i proglašenju pobjednika osjetiti taj duh „festivala demokracije“ kad ste i Vi, kao i dosadašnja predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, jedno drugom čestitali i zahvalili. I niste dopustili zvižduke među nazočnima u svojoj publici.”

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je danas, 8. siječnja, čestitku izabranom predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Zoranu Milanoviću koju prenosim u cijelosti:

„Ovim pismom, poštovani gospodine Milanoviću, čestitam Vam na izboru za Predsjednika Republike Hrvatske većinskom voljom hrvatskih građana. To povjerenje daje Vam dobre mogućnosti da sa suradnicima doprinesete osnaživanju demokracije, promicanju općega dobra i temeljnih vrijednosti na kojima počiva svako zdravo i napredno društvo. A to su poštivanje dostojanstva svake osobe, promicanje slobode i jednakosti svih ljudi, te zaštita nacionalnih, vjerskih i obiteljskih vrijednosti. Zdravo i napredno društvo osim toga ne zaboravlja one koji su slabi, ugroženi, koji su ‘na rubu’ kako često govori papa Franjo, pa im je potrebna pomoć i podrška društva.

Često se za izbore koristi izraz ‘festival demokracije’. U tom vidu bilo je lijepo na kraju prebrojavanja glasova i proglašenju pobjednika osjetiti taj duh ‘festivala demokracije’ kad ste i Vi, kao i dosadašnja predsjednica gospođa Kolinda Grabar Kitarović, jedno drugom čestitali i zahvalili. I niste dopustili zvižduke među nazočnima u svojoj publici. Bila je to zdrava, čestita, korektna i odgojna poruka koju ste kao odgovorni nositelji državničke službe, Vi i dosadašnja Predsjednica, uputili hrvatskoj javnosti.

Čestitam Vam na izboru za Predsjednika Republike Hrvatske. To uključuje čast, obvezu i odgovornost u suradnji s drugim nositeljima državničkih dužnosti donositi mudre i razborite odluke na dobro i boljitak svih stanovnika Lijepe Naše. U odgovornoj službi i zadatku na dobro svih ljudi naše Države pratit će Vas i molitva Crkve koja redovito uključuje i državne poglavare kako bi se ‘Božjom milošću ostvarivalo blagostanje naroda, siguran mir i sloboda vjere’. Tako, naime, moli Crkva u svojoj sveopćoj molitvi tijekom liturgije Velikoga petka.

Uz pozdrav i dobre želje da Vam, služeći općem dobru, ne dojadi promicati istinu i pravdu, dijalog, mir i toleranciju kao temeljne vrijednosti svakoga zdravoga i naprednoga društva.“

HBK

Božić u splitskom zatvoru

„Slavimo danas Božić u središtima naših gradova, po crkvama i katedralama, ali ovdje smo u predvečerje dana na periferiji grada i društva, i doista je ovo najprikladnije mjesto za slavljenje Božića jer Gospodin je došao upravo u takvu stvarnost“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uvodeći u misno slavlje u kapelici sv. Josipa Radnika u splitskom zatvoru Bilice gdje sa zatvorenicima, već tradicionalno, slavi Božić. U koncelebraciji su bili novi župnik župe sv. Spasa na Mejašima don Hrvoje Dragun i novi župni vikar don Josip Ulić koji pastoralno i duhovno brinu o privremenim stanovnicima ove ustanove, te biskupov tajnik don Nikola Šakić, a pjevanje božićnih pjesama na gitari je animirao đakon don Mirko Šakić.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je istaknuo kako svatko od nas može imati Božić i kada ga ne slavi onako kako je navikao – u krugu svoje obitelji, te da je upravo ovo vrijeme izoliranosti prigoda da susretnemo Isusa koji je došao među ljude ne zbog naših zasluga nego iz ljubavi i milosrđa. „Nema situacije u čovjekovom životu koja izmiče Njegovoj ljubavi. Bog ulazi u našu stvarnost – u hladnoću, odbačenost i tamu te unosi svjetlo. Kada nasiljem odgovaramo na nasilje i osvetom na osvetu, tama u nama se povećava, no malo dijete Isus svjetlom svoje ljubavi može rasvijetliti sve tame u našim životima“. Pojasnio je da ta betlehemska ljubav raste od jaslica preko križa do grba i uskrsnuća, da nas prihvaća cjelovito u svim našim lutanjima, te da u Njegovim očima svi imamo jednako dostojanstvo čovjeka bez obzira tko smo, odakle dolazimo i što smo u životu činili. „Bog je postao čovjekom da bi i čovjek postao čovjekom, a to nije lako. Moguće je ukoliko izgradimo jaslice u srcu svakoga od nas i dozvolimo Krstu da se useli u naše živote. Njega ne plaši ono što u našim srcima može pronaći, a ne treba plašiti ni nas kada znamo ga svojom toplinom, svjetlom i bezuvjetnom ljubavlju može promijeniti“, zaključio je nadbiskup.

Na samom završetku euharistijskoga slavlja, nadbiskup je zatvorenicima i osoblju čestitao Božić te sretnu i blagoslovljenu Novu godinu, zaželjevši da postanu životni prostor Isusova odrastanja. Nadbiskup je zatvorenicima poklonio krunice te knjige za zatvorsku biblioteku.

(VIDEO) Tko je mladi domoljub i komunistički mučenik Frane Tente koji dobiva spomenik na Marjanu u Splitu?

Gradonačelnik Opara je prihvatio i amandman Martina Mladena Pauka (NZH) i tako prihvatilo projekt Izgradnje spomenika Frani Tenti na Marjanu, vrijednosti 50 tisuća kuna. Frane Tente (19) je na vrhu Marjana skinuo 1947. jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak. To je platio životom.

Također, Torcida je vrlo fer navijačka grupa odbila gradske novce za proslavu jubileja 70 godina te navijačke grupe.

U nastavku sjednice Gradskog vijeća, koja će se zasigurno uvrstiti na listu maratonskih zasjedanja lokalnog parlamenta, izdvojilo se nekoliko zanimljivosti tijekom rasprave o točkama prijedloga Programa javnih potreba u sportu i kulturi, piše Slobodna Dalmacija.

Nakon reakcije Torcide koja se ogradila i ne želi predviđena proračunska sredstava za proslavu jubileja 70 godine te navijačke skupine, Grad je odustao od izdvajanja 300.000 kuna te je Mate Omazić, pročelnik za društvene djelatnosti kazao kako će se sredstva preusmjeriti.

Gradonačelnik Opara je prihvatio i amandman Martina Mladena Pauka (NZH) i tako prihvatilo projekt Izgradnje spomenika Frani Tenti na Marjanu, vrijednosti 50 tisuća kuna.

Prihvaćen je i SDP-ov amandman, tako će u sklopu Gradske knjižnice urediti memorijalni punkt posvećen Miljenku Smoji.

Frane Tente – Torcida je prije nekoliko godina izradila mural mladom mučeniku

Frane Tente i hrvatska zastava na Marijanu – tko je hrabri mladić iz Splita?

Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, to je simbol hrvatstva i takva se zadržala do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim i antihrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh Marjana partizani su stavili jugoslavensku zastavu, a skinuo ju je i  stavio hrvatski barjak Frane Bettini (22) uz pomoć golobradih mladića Frane Tente (19) i Vjekoslava Matijevića (20).

Za taj hrabar čin hrvatska mladost (osuđene su i dvije vrlo mlade djevojke) platila je teškom robijom, a Frane Tente životom.

S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta gdje su bili Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21), poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije, Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19) upustili su se u prosvjednu akciju 10. travnja 1947. godine. Frane je na vrhu Marjanu skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak.

Ovaj izuzetno hrabar čin i akcija izazvala je šok u splitskih i jugoslavenskih komunista.

Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja: optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, Frane Tente je zatočen u kaznionici i komunističkom mučilištu u Lepoglavi.

U presudi je stajalo da je osuđen jer je:

  1. sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja
  2. razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu
  3. skupa s drugima, na Marjanu skinuo jugoslavensku zastavu s petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake

Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na prisilni rad na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi.

Ondje je umro u nehumanim uvjetima izvrgnut mučenjima i teroru projugoslavenskih komunista.

Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samicu. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili okove i odveli u visoku prostoriju bez stakla u kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom da se stvori led. Iste zime, veljače 1948. Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od “vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna”.

Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.

Ovaj golobradi mladić živio je u svijesti i pričama generacija Hrvata u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj kao simbol domoljuba i praktički djeteta koje je dao svoj život za Hrvatsku.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Nažalost, on je samo jedan od tisuća koji su doživjeli sličnu sudbinu na jugoslavenskim stratištima i Titovim kazamtima.

 

Pjesma u čast mladog junaka Frane Tente – Hrvatski barjak na Marjanu!

 

Izvor: narod.hr