Slovenija na granicu s Hrvatskom rasporedila tisuću policajaca, u pomoć im stiže i vojska, loše vijesti i s granice s BiH

Slovenija je na granici s Hrvatskom rasporedila dodatnih više od tisuću policajaca zbog povećanog priljeva migranata tzv. balkanskom rutom, objavio je u utorak policijski dužnosnik.

U zadnja dva tjedna primjećuje se povećani broj ilegalnih migranata na balkanskoj ruti, rekao je novinarima zamjenik glavnog ravnatelja policije Jože Senica.

Policija će pojačati nadzor na dijelovima granice u nadležnosti policijskih uprava Ljubljana, Novo mesto i Koper, koje su i inače najizloženije ilegalnim prelascima.

U akciji koja će trajati do petka policija će koristiti sva raspoloživa tehnička sredstva i kao dosad pomagat će joj pripadnici vojske, rekao je Senica.

policija_si@policija_si

Preko 1000 policistov bo do petka, z vso razpoložljivo opremo in tehniko, nadzorovalo državno mejo s Hrvaško. https://tinyurl.com/ya283stg 

Broj osoba koje o tome govore: 69

Govoreći o ilegalnim migracijama, premijer Janez Janša je u ponedjeljak navečer najavio da će njegova vlada postrožiti politiku prema ilegalnim migrantima nakon odluke europskog suda da ne postoji kolektivno pravo na azil.

Time je doveo u pitanje odluku bivše vlade o pristupanju Slovenije tzv. Marakeškom sporazumu, prenosi dnevnik.hr.

“Neke su stvari puno lakše nakon što je Europski sud za ljudska prava donio različito tumačenje prava na azil od naših slovenskih sudova”, kazao je Janša televiziji NOVA24.TV.

Ponovno oživjela balkanska ruta

Došlo je ovo nakon vijesti o ponovnom oživljavanju balkanske rute kojom su do sada prošle tisuće migranata. Naime, u Bihać svakodnevno stiže 100 do 150 migranata koji žele nastaviti put prema Hrvatskoj.

Oni žele doći do bogatih europskih zemalja. Vlasti u BiH strahuju da će stanje biti još gore, ali i da postoji mogućnost masovnih prosvjeda lokalnog stanovništva.

Problem postaje sve veći s popuštanjem restriktivnih mjera koje su bile na snazi do kraja svibnja zbog suzbijanja epidemije koronavirusa.

Izvor: narod.hr/dnevnik.hr

Trump prozvao Antifa pokret za terorizam: Organizacija koja se naziva antifašističkom u stvarnosti ima iste ciljeve kao ‘globalne elite’

Predstavljajući se kao iskreni borci protiv ‘sveprisutnog fašizma, nacizma, bijelog supremizma, mačizma i dr.’, Antife su često zbog samog naziva dobivale simpatije javnosti. Nasilje i ekstremizam Antifa posljednjih godina okrenuli su veliki dio svjetske javnosti protiv njih, a vrhunac svega događa se ovih dana zbog čega je predsjednik SAD-a izjavio da namjerava proglasiti Antifa pokret – terorističkim.

Vrijedno je vidjeti što se krije ispod površine Antifa pokreta: može se vidjeti nevjerojatno slaganje u ideologiji zapadnih elita i ‘duboke države’ i ideologije Antifa pokreta.        

Bore se za LGBT ideologiju, rodnu ideologiju, nekontrolirani priljev ilegalnih imigranata, promiču multikulturalnost, nepostojanje granica između država i sve drugo za što se zalažu ‘zapadne elite’, te NWO Soroseve nevladine udruge i pokreti. Vide neprijatelja u svemu i svakome tko se ne slaže s njima, pokazuju potpunu netoleranciju prema  drugačijem mišljenju, nastupaju nasilnički i s mržnjom (recimo napadaju mirnog starca koji nosi američku zastavu i MAGA kapu ili pripadnike mirnih prosvjeda u Njemačkoj).

Uvijek i bez iznimke napadaju Donalda Trumpa , Vladimira Putina, „sirijski režim“, ali nikada Angelu Merkel, Baracka Obamu ili Emanuella Macrona.

Antifa pokret nema nikakve veze s povijesnim idejama ljevice

Za Anitfe se može reći da nemaju apsolutno nikakve veze s idejama klasične ljevice ili povijesne socijaldemokracije, nego jašu na modernom trojanskom konju pakta neoliberalizma i lažne socijaldemokracije, pa i tzv. lažnog „Merkel-demokršćanstva“, koje u stvarnosti predstavlja jedinstvenu unipolarnu ideologiju koja se nameće kao dio novog zapadnog svijeta, s tendencijom prelijevana na čitav globalni svijet.

Najžešći i najmilitantniji članovi Antifa pokreta su nasilnički Black Block, možete ih vidjeti obučene u crno, često s batinama, suzavcima i teleskopima u rukama s kojima se spremaju za nasilje i fizičke obračune.

Ime Schwarzer Block (Crni Blok) je osamdesetih godina izmislila njemačka policija u Zapadnom Berlinu i njime su nazivani takozvani autonomaši četvrti Kreuzberg, koja je u to vrijeme bila u susjedstvu “Berlinskog antifašističkog zida“. Drugim riječima, Black Bloc je rođen na području pod američkom vojnom upravom. To je važno, jer se u isto vrijeme u SAD-u (Minneapolis), pojavio Anti-Racist Action Network (ARA). Ovu su skupinu činili pripadnici punk skupina i skvoteri, po uzoru na projekt laboratorija u Zapadnom Berlinu.

Slični oblici buntovničkog života mlađe generacije već su viđani ranije u „Woodstock generaciji“ krajem 60-ih i 70-ih, koje su potpuno promijenile paradigme tradicionalnog obiteljskog, spolnog i društvenog života. William Engdhal u svojoj izvrsnoj knjizi stoljeće rata tvrdi da je to bio društveni projekt skovan u laboratorijima kreatora NWO, s ciljem promjena ili uništenja tradicionalnih vrijednosti braka, obitelji i društva.

Danas nakom 50 godina možemo sami procijeniti je li Engdahl bio u pravu.

Suvremena ideja Antifa pokreta, nastala na toj tradiciji, a ponovo su uskrsnuli pod imenom Torch Antifa Network oko 2013. godine. Cilj ovog pokreta je od samog početka bio borba protiv seksizma, homofobije, antiimigracijskih ideja, domoljublja (nacionalizma), tradicionalizma, te podržavanja radikalnih ideja feminizma, pobačaja, multikulturalnog društva bez granica i slično. Prisjetimo se samo nedavnog skidanja zastava ‘Hoda za Život’ u Zagrebu od strane ekstremističkih ljevičarskih skupina koje su prije toga imali višednevnu medijsku agendu i napade na povorku Hoda za život koja se već godinama mirno okuplja u središtu Zagreba i drugih hrvatskih gradova.

Prava radnika i stvarni problemi društva općenito nikada nisu tema ovih skupina, pa oni nemaju nikakve veze s povijesnom ljevicom, ali niti antifašizmom.

Antifa pokret – ideološki na istoj strani ‘zapadnih elita’ i Georga Sorosa

Ukratko, posvetili su se aktivnostima koje vode ukidanju tradicionalnog društva i to nasilnim metodama i akcijama.

Zanimljivo da se slične ideje kakve promiče Antifa pokret često mogu naći u službenim programima Europske komisije u Bruxellesu, kao i brojnih nevladinih organizacija i udruga Sorosevog NWO-a.

Samo Antifa pokret nastupa nasilnički kreirajući strah i teror na ulicama gradova, naravno u ime ‘antifašizma’ s kojim veze nemaju kada se stvari ogole do kraja.

Nasilje koje širi Antifa pokret diljem SAD-a, osobito od kada je na mjestu predsjednik Donald Trump, redovita je pojava. Parolaštvo, optužbe, prozivanje i etiketiranje neistomišljenika dio je agende Antifa pokreta, pa su tu vrlo slični i s hrvatskim tzv. ‘antifašistima’. Te etikete su često u skladu s idejama mainstream američkih medija koji godinama, bez milosti i kriterija, pokušavaju diskreditirati i prizemnim metodama ismijati američkog predsjednika Trumpa.

I dok stvarni organizatori huliganskih i nasilnih napada, koji se provode u ime lažne obrane demokracije i antifašizma, ostaju na slobodi, račun često plaćaju dobronamjerni prosvjednici koji na događaj dođu misleći da će time utjecati na politiku u svojoj zemlji ili u svijetu, zavedeni lažnim ‘antifašističkim obećanjima’ pripadnika Antifa pokreta.

Međutim razbijanje, palež, napadi na policiju nisu sve. Postoji i ideologijaa ona nema nikakve veze s klasičnom povijesnom ljevicom. Borba više nije protiv (neoliberalnog) kapitalizma, protiv neokolonijalizma, za bolje uvjete rada, veće mirovine ili prava radnika.

Antifa skupine urlaju iste slogane oligarhijskih elita i Sorosevih udruga.

Ono što je važno je da pod izgovorom “borbe protiv fašizma”, kojeg se često izmišlja i gdje ne postoji, netko bude pretučen i napadnut.

Eskalacija nasilja u Americi prešla je do sada sve viđeno, potaknuta ‘Antifa milicijama’ koje udružene s gangovima i bandama danima ruše, pale, tuku i razbijaju ulicama američkih gradova, uglavnom nevine ljude i njihovu teškim radom stečenu imovinu.

Dok se pitamo koji su izgovori njihova urbanog nasilja ili pravna definicija ovih zločina, ponosni “antifašisti” 21. stoljeća uspješno skrivaju da ih je s ciljem uništenja političkih protivnika i neistomišljenika, te aktivne oporbe koja svoja prava traži na mirnim i masovnim prosvjedima, osmislio i stvorio zapadni “Deep State”.

Antifa pokret se uvijek pojavljuje u nasilnom obliku kao protudemonstranti ili u jednako nasilnom obliku kao demonstranti. Time izazivaju strah u običnih ljudi koji imaju potrebu mirno izaći na prosvjede i artikulirati svoje političke i druge interese.

Kome to ide u korist? Onima koji žele očuvati ili kreirati stanje društva po njihovoj mjeri i po načelima „ne talasaj“. Zato je Antifa njihova udarna batina, premda većina razbijača i običnih pripadnika tog pokreta to nije svjesna.

Čak i kada su poticatelji i izvršitelji ekstremnog nasilja, poput paleži, krađa, razbojstava i premlaćivanja, svjetski mediji nastoje Antifa pokret predstaviti u relativno blagom tonu, prvenstveno kao borce protiv neofašizma, neonacizma, rasizama i desničara. Pogledajte što o Antifa pokretu i ekstremnom nasilju ovih dana pišu BBC i New York Times

Svjetski mediji često u puno mračnijim tonovima prenose čak i mirne prosvjede MAGA, Afd-a ili nekakvih drugih desnih ili konzervativnih skupina u Europi i SAD-u.

 Antifa pokret i diskreditacija prosvjeda Žutih prsluka u Francuskoj

Valja zapamtiti da su Antife nastupili i kao razbijači pokreta Žuti prsluci u Francuskoj, o čemu smo pisali ovdje: Napad antife na Žute prsluke u Bordeauxu: Iza njega stoji socijalist i sljedbenik Vudu kulta?

U zadnjih 10 godina gotovo niti jedan veliki prosvjed u Francuskoj nije prošao bez divljanja Antifa. Često se radi o slanju „plaćenih demonstranta“ od strane režima ili „duboke države“, među kojima su i brojni batinaši Antife i Crnog bloka. Pripadnici Crnog bloka su ustvari dio Antife, glume ljevičare i anarhiste, a u stvarnosti nastupaju kao plaćeni batinaši i razbijači. Javna je tajna da je baš nasilnim djelovanjem pripadnika Antifa pokreta, koji su se u stotinama infiltrirali među Žute prsluke u Parizu, došlo do eskalacije nasilja što je Žutim prslucima dalo negativan imidž u svjetskoj javnosti.

To je i bio cilj i namjera rušilačkog pohoda Antifa pokreta u Hamburgu 2017. godine kada je Hamburg nalikovao na grad razoren ratom. Danima su pripadnici Antifa pokreta pljačkali, razbijali, uništavali, zajedno s mjesnim bandama koji su u tome vidjeli svoju priliku baš kao i danas u SAD-u.

 

Anitfa pokret u stvarnosti djeluje u korist vladajućih elita. Na Zapadu se antifa organizacija već dugo među običnim ljudima percipira kao ona koja izvršava naloge i želje ‘vladara iz sjene’,  jer uništavaju bilo kakav začetak oporbenih prosvjeda koji bi ugrožavali postojeći poredak.

Gdje god se Antife pojave javlja se strah, nasilje, prijetnje i teror nad ljudima. Antifa redovito u Parizu, Berlinu i drugim gradovima radi nerede na ulicama, prevrće i pali vozila, upada u trgovine, pljačka i uništava.

Izvor: narod.hr

Mons. Koren: Najveći pobornici rada nedjeljom u našoj domovini su oni koji ne moraju raditi ni u petak popodne

Predvodeći misno slavlje dvanaestog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu, mons. Zlatko Koren naveo je, među ostalim, da ako ova kriza bude poticaj da razvijemo kulturu suosjećanja s drugima i postanemo barem malo bolji ljudi, sve ovo ima smisla.

Hrvatski katolički radio emitirao je u utorak 2. lipnja prijenos misnog slavlja dvanaestoga utorka iz crkve Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu. Misno slavlje predvodio je župnik župe Sv. Blaža u Zagrebu mons. Zlatko Koren.

Prisjetivši se mnogih sjećanja koje ga duboko vezuju za svetodušku župu mons. Koren je naveo da želi u misu, zajedno s okupljenima, pretočiti u riječi osjećaj zahvalnosti. “Želio sam zahvaliti za sve dane Bogu što ovdje imamo crkvu Duha Svetoga i što imamo svetište Sv. Antuna Padovanskoga, sveca cijeloga svijeta”, naveo je mons. Koren i podsjetio da zajednica franjevaca konventualaca uvijek iznova poziva vjernike da prepoznaju u sv. Antunu putokaz za svoje putovanje. “Bi li nam život bio isti da nemamo ovdje ove crkve, da nemamo ovdje moćnika sv. Antuna Padovanskog, da nemamo ovdje ove zajednice koja se pod vodstvom franjevaca sabire na molitvu? Bi li to bio isti život?”, upitao je mons. Koren pojasnivši da je propovijed koncipirao u pet točaka koje bi trebale biti smjernice prema ispitu vlastite savjesti.

Zdravstvena politika u kojoj se pusti da umre ljudi koliko je potrebno da bi se stekao kolektivni imunitet nije zdravstvena politika.”

“Prvo, mi imamo ljude. Mi imamo jedni druge. Hrvatski su građani pokazali da su dobri, sposobni i izvrsni ljudi i mnogi su podnijeli veliku žrtvu. Posebno ljudi na prvoj liniji – zdravstvo, policija, vatrogatstvo, ali i svi oni mali i veliki ljudi koji žive svoje živote, a da zapravo ne znaju da su jako dobri i da nisu svjesni da su sveti”, naveo je mons. Koren poručivši svima prisutnima, a koji su možda u tim zanimanjima, da su oni proteklih dana i mjeseci Hrvatsku učinili dobrim mjestom za život. Naveo je također da Hrvatska ima vrhunsku epidemiologiju, infektologiju i medicinu te kvalitetne ljude koji su spremni pomoći jedni drugima.

“Drugo, mi smo izrazito kritični”, rekao je mons. Koren istaknuvši da su Hrvati skloni u svemu biti više nego kritični, ponajviše kada se radi o nama samima. Rekao je da nije dobro ako samo hvalimo, međutim da svakako nije dobro ni ako samo znamo kritizirati. “Nije dobro ni da cijenimo samo tuđe, a da pritom obescjenjujemo svoje”, rekao je.

“Treće, kažu da u krizi izlazi i najbolje i najgore iz čovjeka”, rekao je mons. Koren. “Mnogi se pitaju hoće li ovaj svijet, nakon svega ovoga što proživljavamo biti bolji? Siguran sam da hoće. Jednako sam tako siguran da neće svi biti bolji, ali da će i u nama i između nas biti vrlo pozitivnih i izgrađujućih pomaka. Doživio sam proteklih dana dva vrlo snažna ispita savjesti kod ljudi koji su vidjeli da su neke stvari činili promašeno i danas im je žao. Samo kod onih koji vide da su nešto činili promašeno i sada im je žao nastaje bolji i novi svijet “, naveo je. “Ja sam siguran da ako svi mi izađemo iz ove situacije na taj način da prepoznamo, ne što netko drugi treba napraviti za nas, nego što smo mi spremni učiniti za druge, onda će ovaj svijet iz ove krize sigurno izaći bolji”, naveo je mons. Koren.

“Četvrto, Dostojevski je već davno u Braći Karamazovima napisao: Čovjek nikoga nije spreman priznati patnikom osim samoga sebe. Ako ova kriza bude poticaj da razvijemo kulturu suosjećanja s drugima i postanemo barem malo bolji ljudi, sve ovo ima smisla. Teško mi je slušati toliko buke oko nečega što je malo jače od obične gripe – u toj rečenici ima toliko sebičnosti. Znantvenik Igor Rudan zbori: Zdravstvena politika u kojoj se pusti da umre ljudi koliko je potrebno da bi se stekao kolektivni imunitet nije zdravstvena politika. Slažem se s njim. Tko će nadomjestiti te ljude, tko će nadomjestiti nečiju baku ili djeda, oca ili majku. U Španjolskoj starci umiru na bolničkim hodnicima sami i same ih pokapaju. Ovaj virus je šansa da zaustavimo krivi pogled koji gleda ovako: Djecu treba staviti u vrtiće i škole, starce u staračke domove, a u obiteljima trebaju živjeti oni koji rade da bi radili i trošili, pa da bi opet trošili i radili. Naš zapadni pogled na stare je krivi pogled. Starost treba shvatiti kao poseban trenutak života imoramo shvatiti da bez odgovornosti mladih nema života starima. Odgovornost mladih za stare, jednako kao što je živjela odgovornost starih za malde. Ovdje je riječ o temeljnoj kršćanskoj antropologiji i smislu patnje”, rekao je mons. Koren istaknuvši da ako nismo u stanju patiti svi za sve onda ne možemo biti kršćani. Naveo je kako se ljudi ne smiju vratiti na staro, već da se naš odnos prema prirodi i ljudima mora promijeniti.

“Peto, nedjelja. Proteklih dana puno se govorilo o nedjelji. S punom odgovornošću savjesti mogu ustvrditi da su najveći pobornici rada nedjeljom u ovoj našoj domovini oni koji su sigurni da ne moraju raditi ni u petak popodne, a kamoli subotu. I mi tako živimo u nekom čudnom ambijentu. Ja za sebe želim sačuvati produženi vikend, a nekoga drugoga tjeram da on zbog mog komoditeta radi. Vrlo nam je potrebno i tu biti obazriv. Smijemo li mi dopustiti da neka obitelj bude bez majke ili oca u nedjelju radi toga što smo mi potrebni šetnje u nekom trgovačkom centru. Ako bismo mi katolici u hrvatskom narodu prestali nedjeljom odlaziti u dućane, budite uvjereni da ne bi trebao nikakav zakon ni propis i da bi ih oni koji njima upravljaju brzo zatvorili”, rekao je mons. Koren podsjetivši kako je važno njegovati kulturu nedjelje jer ona čuva sve nas te da ako želimo biti graditelji odgovornog društva valja nam čuvati druge, ponajviše one koji su izloženi različitim teškoćama.

Za kraj se prisjetio kako je u Hrvatskoj nedavno proslavljen Dan državnosti i kako se sada slavi u onom danu koji jedini i zaslužuje biti Danom državnosti. “Valja nam upravo otkriti vrijednost slavlja i državnih blagdana jer svi oni koji nemaju domovinu i žive u tuđini znaju koliko je teško živjeti bez nje. Domovina je zajednički dom svih naših domova. Ona je stvarnost za koju se ne pitamo što će ona učiniti za nas, već se prvenstveno pitamo što smo mi spremni učiniti za nju. Neka nas ne zbunjuju polemike različitih smutljivaca kojih je na našim prostorima uvijek bilo. Ovaj dan zaslužuje biti Danom naše državnosti”, naveo je mons. Koren.

Vikend u samostanu za mladiće koji razmišljaju o duhovnom pozivu

ZAGREB (IKA)

Vikend u kapucinskom samostanu za mladiće koji razmišljaju o duhovnom pozivu bit će održan od 3. do 5. srpnja u Samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu.

Susret uključuje prigodna predavanja, razgovor i druženje, molitvu (osobnu i časoslova s fratrima), misu, klanjanje, priliku za sakrament ispovijedi. Informacije i prijave za susret su putem e-adrese duhovno.zvanje@gmail.com.

Više informacija o susretu moguće je naći na: https://duhovni-poziv.blogspot.com/2020/05/vikend-u-samostanu-za-mladice-koji.html?m=1

Markotić: ‘Računali smo na više desetaka tisuća oboljelih i par tisuća mrtvih’

Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u posljednje vrijeme na meti je kritika da kao članica Nacionalnog stožera pogoduje HDZ-u iako ona sama nije članica te stranke.

U razgovoru za Večernji list rekla je da su svi u Stožeru nastupali kao stručnjaci.

“Puno toga ne bi bilo da sad nisu izbori. Oni koji to rade valjda znaju zašto to rade, njima na čast. Za našu ću zemlju i dalje raditi najbolje što mogu i znam, kada se to god bude tražilo od mene, kao i svi stručnjaci. A svatko odgovara za svoje postupke i poslije će zbog njih ili biti sretan ili ih se sramiti. Mi ćemo i dalje nastaviti biti stručni i raditi za dobrobit naše zemlje i zdravlje njezina stanovništva”, rekla je Markotić.

Poručila je da i dalje treba biti oprezan jer je virus oko nas.

“I dalje moramo biti oprezni jer virus još cirkulira i kod naših susjeda i u velikom dijelu svijeta. Dok god je u populaciji bilo gdje u svijetu i cirkulira moramo biti oprezni i spremni na njegovu ponovnu pojavu, na pojavu unosa, određenih žarišta. Sada je puno lakše jer puno više znamo o njemu. S vremenom se puno toga saznalo zahvaljujući tome što su se stručnjaci i znanstvenici iz cijeloga svijeta ujedinili u toj borbi, intenzivno su razmjenjivali te i dalje razmjenjuju svoja znanja i iskustva. Tako imamo veće mogućnosti boriti se s virusom bude li se javljao sezonski i budemo li na jesen ponovno imali teškoća s njim ili se tijekom ljeta pojave neka pojedinačna žarišta”, kazala je Markotić za Večernji list.

I hrvatski epidemiolozi pribojavali su se talijanskog scenarija, osobito dok granica prema Italiji nije zatvorena, ali i nakon toga je jedno vrijeme bilo teško predvidjeti kako će se sve odvijati, kaže Markotić.

“Pratili smo situaciju u Italiji i Španjolskoj gdje su brojevi naglo rasli. Pokušavali smo prije dva mjeseca izračunati brojke za taj najgori scenarij, ako bi bio takav rast i takvo brzo širenje bolesti, a onda i potrebe za respiratorima, stopu mortaliteta odnosno broj umrlih. Računali smo na više desetaka tisuća oboljelih i na nekoliko tisuća mrtvih. Do pet tisuća mrtvih bila je projekcija ako bi bio scenarij kao u Italiji. Situacija je kasnije još eskalirala, a tada bi, prema tom scenariju, bilo i puno više oboljelih i umrlih”, rekla je.

Drugi val koronavirusa najavljuje se za jesen, a odluke Stožera se cijelo vrijeme preispituju, dok ih neki i kolege, i iz struke, pokušavaju diskreditirati.

Markotić kaže da ne treba strahovati zbog dolaska drugog vala.

“Budu li granice otvorene, bit će puno drugih bolesti koje se prenose preko dišnog sustava, kao gripa, prehlada, druge upale pluća, i struci će biti teško na prvu razlučiti je li to COVID-19, gripa ili nešto drugo. Na jesen će struci sigurno trebati jako puno truda i napora da pomogne ljudima i ponovno odgovorno ponašanje, no sigurna sam da će se većina hrvatskih građana, kao što je to i dosad radila, ponašati pametno i odgovorno. Uvijek ima nekih iznimaka, ekstrema koji imaju drukčije mišljenje i to je njihovo pravo, ne treba ih osuđivati, treba im ukazivati na to da nisu u pravu, držati se stručnog stava. Nije prvi put da netko nešto osporava. Ako kolege iz struke pokušavaju nešto osporiti argumentima, onda imate argumente koje suočite i to se začas riješi jer snagom argumenata riješite s pametnim ljudima sve. A kojekakva nabacivanja su prolazna i nestanu kako su i došla, a ostanu prave vrijednosti, rezultati i kvaliteta struke”, rekla je Alemka Markotić.

Izvor: narod.hr/Večernji list

Tko su četvorica franjevaca iz Konga koji žive u zagrebačkoj Dubravi?

Uz blagdan Marije Majke Crkve, koja okuplja svu svoju djecu, i svetkovinu Duhova, kada su i apostoli progovorili drugim jezicima, upoznajte četvoricu franjevaca koji studiraju na zagrebačkom KBF-u i žive u samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi. Ne bi u tome bilo ništa neobično da sva četvorica ne dolaze iz – Konga. Naravno, tamne su boje kože, ali posebno srdačni i raspoloženi za suradnju. Saznajte kako su stigli do Hrvatske, jesu li se snašli ovdje i koliko im je “potresan” bio zagrebački potres.

 / Hrvoje Josip Bišćan

Fra Oscar Safari Mujumbe rekao je da se za franjevaštvo odlučio još kao dječak. “Odrastao sam u katoličkoj obitelji i svakoga sam dana dolazio u crkvu. Bio sam aktivni član zajednice mladih i jednoga sam dana rekao ocu da bih htio postati svećenik. Rekao mi je da porazgovaram sa župnikom, koji me ohrabrio u tome. Nakon mature odmah su me primili u samostan.”

Fra Adolphe Aganze Ntamwenge dodao je da će uskoro biti godinu dana kako su njih četvorica iz Konga došli u Zagreb.

Naši provincijali iz Konga i Mostara odlučili su o tome da mi dođemo ovamo i nastavimo studij teologije u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu.

A i moja odluka za franjevce bila je također od malih nogu, pa sam bio presretan kad se to ostvarilo. U Kongu sam ušao u postulaturu i novicijat, pa sam tri godine studirao filozofiju i sada, nakon šest godina, s kolegama nastavljam ovdje u Zagrebu.”

Zajedno u Kongu, zajedno u Hrvatskoj

Fra Dieudonné Kakule Mukwemulere naglasio je da su sva četvorica ista generacija i zajedno su započeli studij u Kongu. “Zajedno smo bili i u novicijatu i na filozofiji, a sada smo treća godina teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.”

Fotografija s provincijalom / privatna arhiva

Fra Junior Ngongo Mwamba ističe kako im je na početku bilo jako teško. “Prije dolaska u Hrvatsku bili smo sedam mjeseci u franjevačkom samostanu u Visokom i s jednim subratom učili hrvatski. Početkom akademske godine došli smo u Zagreb. Ne možemo baš reći da znamo hrvatski jezik, jer spada među one jezike u svijetu koje je teže naučiti, ali čini mi se da će biti dobro. Ipak, pričamo hrvatski jezik, ali ne kao Hrvati.”

Hrvati su nas primili jako srdačno

Na pitanje pak kako su primljeni u Hrvatskoj, fra Oscar naglašava: “Meni je ovdje prelijepo. I kolege na studiju i subraća u samostanu primili su nas zaista srdačno. Svi su jako dobri prema nama i, jer imaju dušu, puno nam pomažu. Mi smo franjevci iz Konga i braća iz Hrvatske lijepo su nas primila. Mi smo zajedno, živimo zajedno i sve rješavamo zajedno. To mi je drago.”

U samostanu smo ponajviše usmjereni na studij i tome posvećujemo puno vremena. U ostalo vrijeme pomažemo u zajednici, ministriramo, ali smo uvijek raspoloženi raditi i sve što treba i što poglavari odrede.

Kongoanski fratri naučili bećarac

Fra Adolphe: “Tako je (smijeh). Kad smo u samostanu, dobro se družimo, i kao franjevci dobro smo se snašli u zajednici. Prije svega, čovjek mora učiti običaje i sve što se tiče čovjeka koji je pred njim. Dakle, nije čudno da sada pjevamo i gangu i bećarac i neke pjesme iz Bosne ili Hercegovine.

Druženje u samostanu / foto: fra Marko Bandić

To smo naučili ovdje, među braćom, jer pjevamo uvijek kad bude nečiji rođendan ili neka fešta. Međutim, braća nisu još spremna naučiti pjesme iz Konga, kažu da im je preteško. Na francuskom još nekako, ali na svahiliju nikako.”

Put u nepoznato, s povjerenjem u Boga

U osvrtu pak na proteklo vrijeme pandemije i potres koji je pogodio Zagreb, fra Junior se zakratko vratio mislima u Kongo. “Nisam tražio da dođem u Zagreb i uopće ne razumijem kako su provincijal i njegov definitorij odlučili o tome. Kad sam čuo da ću biti poslan u Hrvatsku, odnosno van svoje domovine, pitao sam se

Gdje je ta Hrvatska? O toj zemlji ništa ne znam. Kako ću živjeti u nepoznatoj zemlji, s nepoznatim ljudima? Ali ako je to Božja volja, napustit ću svoju domovinu, svoj voljeni Kongo, i otići kamo me Bog želi poslati.

Tako sam s ovom trojicom subraće stigao, najprije u Bosnu i Hercegovinu, potom u Hrvatsku. Teško nam je bilo, posebno u vrijeme pandemije koronavirusa. Ipak, unatoč virusu, mi živimo i molimo.

Na susretu u crkvi Navještenja BDM u Velikoj Gorici / privatna arhiva

Znam da ljudima nedostaju njihove svakodnevne aktivnosti, komunikacija, odlazak na posao, ali ima i onih koji se u ovim trenucima osobito teško snalaze, posebno kod nas, u Africi. Čini mi se da će biti dobro, jer vidim da se ipak pomalo kreće na bolje. Ali da je teško, teško je. Recimo, ja sam prvi put doživio, ne samo epidemiju koronavirusa, nego i potres.”

Poruka čitateljima

Fra Adolphe nastavlja: Ima jedna izreka – ‘Kad se zemlja ljuti, ne smijemo se i mi ljutiti.’ U vrijeme koronavirusa i potresa koji je pogodio Zagreb, mogu slušateljima preporučiti da budu jaki i ohrabreni, da sve preporučuju u molitvu. Bog koji je sve stvorio, koji sve zna, zna i što je bilo i što će biti, i dat će da preživimo i ovo stanje koronavirusa. Nitko od ljudi ne zna što će biti sutra, jer i u epidemiji koronavirusa zahvatio nas je potres.

Nakon zborskog pjevanja / privatna arhiva

Sada možemo reći da je dobro vrijeme, da možemo malo izaći, nakon punih pedeset dana kako nismo izašli iz samostana. Poštovali smo to do kraja. Bogu hvala, sada i u Hrvatskoj i u susjednim zemljama možemo slaviti svete mise i nadam se da ljudi, tamo gdje su sada, da će biti dobro i radosni.”

Bog je naša snaga i utjeha.

Fra Junior zaključio je susret porukom našim čitateljima da samo treba moliti. Kako je rekao, “naše hodočašće na zemlji ima samo jedan cilj – proslaviti Oca opipljivim djelom, a našeg Spasitelja i Krista u molitvi i poslušnosti Crkvi.”

OBRATITE NAM SE

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku.
Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?

SLAŽEM SE

Ne slažem se

Proslavljena svetkovina Majke Božje od Kamenitih vrata

ZAGREB (IKA)

Euharistijskim slavljem kojeg je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, biskupima Zagrebačke Crkvene pokrajine, pomoćnim biskupima zagrebačkim, svećenicima, redovnicama i redovnicima te okupljenim Božjim narodom, proslavljena je na svetkovinu Duhova u nedjelju 31. svibnja 2020. godine na trgu ispred „ranjene“ zagrebačke katedrale, zaštitnica grada Zagreba Majka Božja od Kamenitih vrata, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Pozdravljajući predvoditelja slavlja apostolskog nuncija mons. Giorgia Linguau, okupljene biskupe i vjernike na početku euharistijskog slavlja kardinal Bozanić je podsjetio kako je na svetkovinu svetoga Josipa, 19. ožujka ove godine, kad su proglašene posebne mjere zbog pandemije (Covid-19), osjećajući neizvjesnost, zajedno s biskupima Ivanom i Mijom hodočastio od Prvostolnice do Kamenitih vrata moleći poseban zagovor pred zemnim ostacima blaženoga Alojzija Stepinca i pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata preporučujući Grad Zagreb, domovinu Hrvatsku i svijet njihovoj pomoći i nebeskom zagovoru pred prijestoljem Božjega milosrđa.

„Nismo ni slutili da ćemo za tri dana biti pogođeni potresom, koji je u nedjelju 22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute ostavio razorne tragove u našem Gradu i okolici, a posebno u podsljemenskoj zoni. To je bila i prva nedjelja kad su crkve u Hrvatskoj, kao i u drugim susjednim zemljama, zbog civilnih mjera, a u vidu zaštite ljudi bile zatvorene. Promatrajući velika oštećenja na našoj Katedrali i drugim, posebno velikim crkvama Grada i okolice, koje bi po redovitom redu u to vrijeme bile otvorene i ispunjene vjernicima, zahvaljujemo Bogu što nas je u tom iskušenju poštedio od velikih ljudskih žrtava.“

„Danas smo, braćo i sestre“, nastavio je Kardinal „okupljeni na ovom slavlju ispred oštećene Prvostolnice, koja čuva zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca, moleći svjetlo i snagu Duha Svetoga da nas prosvijetli kako bismo bolje razumjeli što Bog od nas očekuje i kojim nas putem vodi. Oltar ovoga slavlja nalazi se na ulazu u našu Prvostolnicu te spaja otvorenu crkvu naše Katedrale i živu Crkvu okupljenu na trgu ispred Katedrale i na prilazima prema njoj. Danas želimo zahvaliti Bogu za pomoć i utjehu. Zahvalimo našoj zaštitnici Majci Božjoj od Kamenitih vrata i blaženom Alojziju Stepincu te svim svetim zaštitnicima koji su nas čuvali i očuvali. Neka snaga Duha Svetoga jača sve koji su u posebnim teškoćama i iskušenjima.“

Na kraju svojih uvodnih riječi Kardinal je najavio da će zbog posebnih prilika preuzvišeni Nuncij na kraju Euharistijskog slavlja podijeliti poseban apostolski blagoslov. „Time ćemo primiti papinski blagoslov koji nam, crpeći od bogatstva zajedništva svetaca u Kristu Otkupitelju, podjeljuje posebni oprost od vremenitih kazna, uz uobičajene uvjete.“

Na početku homilije koju je izgovorio na hrvatskom jeziku, predvoditelj slavlja mons. Lingua je rekao: „Danas smo ovdje okupljeni pred istom Gospinom slikom, pred kojom smo nekoć zazivali Mariju, a i sada to nastavljamo usred dvostruke kušnje: potresa 22. ožujka i pandemije korona virusa, koji nije zahvatio samo Zagreb, već i cijeli svijet. Danas, više nego ikada, imamo razloga obratiti se Mariji kao vjerna i postojana djeca, zazivajući njezinu zaštitu.

Primorani smo biti na trgu, ispred ‚ranjene‘ katedrale i na distanci jedni od drugih. Željeli bismo se priviti tješnje jedni uz druge, zagrliti se, ohrabriti i utješiti se, kao što to obično činimo u najtužnijim trenucima našega života. Umjesto toga, moramo držati distancu jedni od drugih, fizički udaljeni, ali duhovno ujedinjeni više nego ikada.“

Svi moramo biti sudionici u izgradnji katedrale od živog kamenja

Istaknuvši da će Katedrala biti obnovljena, mons. Lingua je naglasio da se, prije svega, želimo zaokupiti izgradnjom Crkve koju niti jedan potres, bomba ili pandemija ne mogu srušiti: žive zajednice kršćana koji su ujedinjeni u Isusovo ime.

„Svi moramo biti sudionici u izgradnji katedrale od živog kamenja, sagrađene na temeljima prethodnika koji ovdje počivaju, počevši od voljenog blaženika kardinala Stepinca, svjedoka vjere i mučenika u teškim vremenima; spomenutog Sluge Božjega kardinala Kuharića, pastira jasnih načela i široka srca; do uzoritog kardinala Šepera, čuvara vjere i pravovjerja u srcu Crkve, i mnogih drugih poznatih i manje poznatih, koji podržavaju, simbolički, ovaj prekrasan hram, kao i, duhovno, zagrebačku Crkvu.“

Mons. Lingua u nastavku je podsjetio na velikog prijatelja i dobročinitelja hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, svetog Ivana Pavla Drugog, čiji smo 100. rođendan nedavno proslavili, a koji je tri puta posjetio Hrvatsku. „Sva tri pohoda bili su blagoslov Božji i velika pomoć živoj Crkvi i cijelom hrvatskom narodu, upravo u vremenu kad je ta pomoć bila najpotrebnija.“, istaknuo je mons. Lingua.

Ističući sretnu podudarnost da ove godine blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata pada na dan Duhova, kada se spominjemo silaska Duha Svetoga na Mariju i apostole okupljene na molitvu u dvorani posljednje večere, mons. Lingua je rekao da su Duhovi blagdan Crkve „koja izlazi“, kako Papa Franjo voli nazivati Crkvu. „Potres i korona virus nametnuli su nam da zatvorimo Crkve i izađemo iz njih. Ne zaboravljajući svoje kršćanske dužnosti, bili smo pozvani da od svake kuće, svake obitelji, svakog srca, načinimo hram Duha Svetoga.“

Opisujući događaj Duhova, silaska Duha Svetoga na preplašene Apostole s kojima je Marija koja ih tješi, ohrabruje, podržava živu nadu u njima, mons. Lingua je rekao kako voli razmišljati o dva Isusova utjelovljenja. „Oba su se dogodila djelovanjem Duha Svetoga i sudjelovanjem Marije, Isusove majke. Prvo u Nazaretu, kada je Arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će postati Isusova majka, po Duhu Svetom. I Riječ je tijelom postala u njezinu krilu. Drugo utjelovljenje dogodilo se u Jeruzalemu, kada je Duh Sveti sišao u dvoranu Posljednje večere, gdje se nalazi Marija i rađa se Crkva, mistično tijelo Kristovo. Pa možemo reći da Crkva tako nastavlja utjelovljenje Kristovo u svijetu.“

I danas možemo iskusiti da Duh preobražava naše slabosti, naše strahove

„U slavljenju Euharistije vjerujemo da je Krist uistinu prisutan u kruhu i vinu, a čak i sada, kada slavimo Duhove, Duh se može stvarno uprisutniti budući da smo ujedinjeni u molitvi s Marijom. I ako vjerujemo, i mi možemo ponovno doživjeti onu istu stvarnost koju su prvi apostoli doživjeli u Jeruzalemu.
Dakle, i danas možemo odavde otići ‘opijeni’, ispunjeni Duhom Svetim, i naviještati i životom svjedočiti našim sugrađanima da je Krist Gospodin, jer ‘nitko ne može reći Gospodin Isus osim u Duhu Svetom’ (1 Kor 12, 3). I danas možemo iskusiti da Duh preobražava naše slabosti, naše strahove.“

Govoreći o prisutnosti Duha Svetoga u životu vjernika mons. Lingua je rekao da u krštenju primamo prvi puta Duha Svetoga i tada nam se briše grijeh, postajemo sveti.

„Svetost se kršćanima ne daje na kraju, već na početku. Po krštenju primamo svetost kao dar jer u krštenju primamo Duha Svetoga. No, da bi Duh mogao pomoći u našoj slabosti i radikalno nas preobraziti, moramo otvoriti vrata svoga srca. Ta vrata, vrata srca otvaraju se samo iznutra. Ni Duh Sveti neće otvoriti naše srce, jer poštuje našu slobodu.“

A upravo u tom otvaranju vrata srca, do izražaja dolazi Marija. „Kao diskretna majka, kao što je to učinila s apostolima u dvorani Posljednje večere, svojom nježnošću blago nas poziva da otvorimo vrata našega srca kako bi nas Duh mogao preobraziti. Ona, Majka Božja od Kamenitih vrata, majka je koja otvara i najtvrđa kamena srca kako bi mogli primiti milost Duha Svetoga.“

Mons. Lingua rekao je kako mu nije bilo teško primijetiti koliko je Hrvatima prirasla srcu marijanska pobožnost. „Stoga, danas, ovdje s Majkom Božjom od Kamenitih vrata želimo i možemo obnoviti događaj Duhova. Zamolimo Mariju da nam pomogne pobijediti strah koji nas koči da bezuvjetno i širom otvorimo svoje srce i zajedno s njom zazivamo Duha Svetoga koji obnavlja lice zemlje.“

Pozvavši Kardinala i biskupe da polože ruke nad vjernike, a okupljeni Božji narod da ponavlja za njim riječi, mons. Lingua homiliju je završio posvetnom molitvom:

„Dođi Duše Sveti,
dođi sa svojim svetim darovima,
oprosti naše grijehe,
daj nam snage da ih opraštamo dužnicima našim,
ojačaj nas u nevolji, umnoži našu vjeru, ojačaj našu nadu,
zapali u našim srcima vatru svoga milosrđa,
učini nas svjedocima Tvoje ljubavi u svijetu. Amen.“

Blažena Djevica Marija nas uvijek štiti i čuva

Nakon popričesne molitve, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predmolio je pred čudotvornom slikom Majke Božje od Kamenitih vrata posvetnu molitvu, a potom se obratio predvoditelju slavlja mons. Linguai zahvalivši mu za predvođenje slavlja i molitveno zajedništvo.
Kao znah zahvalnosti i za spomen, Kardinal je mons. Linguai darovao bistu bl. Alojzija Stepinca s posvetom. Primivši dar, mons. Lingua je rekao da je dirnut i da će mu ovaj dar biti dragocjeni spomen na ovo slavlje.

„Zahvaljujem uzoritom gospodinu Kardinalu što me je počastio pozvavši me još prije nego što smo i mogli misliti što će se dogoditi u razdoblju koje je uslijedilo, bilo s pandemijom koronavirusa, bilo s potresom. Čini mi se da je upravo ova svetkovina koja je povezala svetkovinu Pedesetnice i svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata još znakovitija u tom smislu. Zato Vam zahvaljujem iz dubine svoga srca.

Čim smo zazvali da siđe na nas oganj Duha Svetoga počela je kiša. Možda i zbog toga što su među nama vatrogasci koji su jako aktivni i djelotvorni. No, odmah sam pomislio da je uvijek tako u našem vjerničkom životu – čim imamo dobre nakane, čim se obratimo Bogu, uvijek postoji onaj mali đavolčić koji to želi poremetiti.

No, srećom imamo i kišobran, a to je Blažena Djevica Marija. Ona nas uvijek štiti i čuva nas u Duhu koji nam je darovan u svetom krštenju. Zato, uvijek se utječimo k njoj, molimo ju za njezinu zaštitu kao što to činimo upravo u ovom slavlju.“, rekao je mons. Lingua, a potom je podijelio poseban apostolski blagoslov, nakon kojega je uslijedila procesija s likom Majke Božje od Kamenitih vrata od katedrale do zavjetne kapelice u Kamenitim vratima koju su predvodili župnik župe sv. Blaža preč. Zlatko Koren i vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije preč. mr. Tomislav Hačko.

Zbog okolnosti opasnosti od koronavirusa, ove je godine procesija bila sastavljena od dvadeset vjernika podsljemenskih župa u narodnim nošnjama u spomen na obitelji i domove stradale u potresu; dvadeset mladih vjernika i animatora u spomen na Susret hrvatske katoličke mladeži koji se zbog pandemije nije mogao održati te dvadeset vatrogasaca kao predstavnika vatrogasne zajednice koja je dala jedinstven doprinos u otklanjanju opasnosti uzrokovanih potresom.

Uz mons. Linguau i kardinala Bozanića koncelebrirali su: biskup sisački mons. Vlado Košić, biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak, biskup varaždinski mons. Bože Radoš i biskup varaždinski u miru mons. Josip Mrzljak, mons. Nikola Kekić, biskup Križevačke eparhije u miru i mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru te zagrebački pomoćni biskupi: mons. Ivan Šaško, mons. Mijo Gorski i mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup u miru. Slavlje je liturgijskim pjevanjem animirao Katedralni zbor pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Ivan Miklenić: ‘Ne treba nasjedati na parole o »novom normalnom stanju« jer je to smišljena podvala da se ljude što dulje drži u strahovanju’

Foto: Fah

U središnjem Dnevniku HRT je u nedjelju 24. svibnja objavio rezultate istraživanja agencije Promocija plus na uzorku od 1400 ispitanika o povratku učenika u škole po kojem čak 48,8 % pitanih smatra da školsku godinu treba završiti bez dolazaka učenika u školu, dakle virtualno, a 32,9 % ispitanika da bi se svi učenici trebali vratiti u školske klupe, piše Ivan Miklenić u kolumni za Glas koncila koju prenosi HKV.hr.

Doda li se tomu da se 5,9 % pitanih izjasnilo za povratak srednjoškolaca te 3,9 % pitanih za povratak osnovnoškolaca, ispada da je za povratak u normalu 42,7 % pitanih, a protiv povratka de facto 14,5 % više, jer u te se na neki način ubrajaju i oni koji se ne mogu odlučiti.

Taj rezultat istraživanja, može se reći, govori više o odnosu prema povratku u normalno stanje negoli samo o povratku ili nepovratku učenika osnovnih i srednjih škola u školske klupe. Dakle, ne ulazeći u opravdanost stajališta pojedinih obitelji koje su često u specifičnim okolnostima, posebno zagrebačkih obitelji koje ne mogu poslati djecu u školu oštećenu potresom, nego neku drugu, rezultat istraživanja može se uzeti kao dobar pokazatelj odnosa ljudi prema povratku u normalno stanje s posustajanjem opasnosti od širenje koronavirusa i s popuštanjem strogoće mjera zaštite. Prema tom istraživanju povratka u normalu pribojava se više od polovice pitanih (57,2 %), što znači da povratak u normalno stanje ne će biti nimalo lagan te da se i na tom povratku treba smišljeno poraditi.

Premda privremeno i relativno kratko zamrzavanje kretanja i života u zatvorenom radi strogih mjera zaštite od širenja koronovirusa očito ima mnogo veće posljedice negoli se to vidi na prvi pogled. To privremeno i relativno kratko stanje prouzročilo je u mnogom ljudima dubok strah s kojim se sada, kad je opasnost u Hrvatskoj gotovo iščeznula, svatko na svojoj razini, i osobe i institucije, trebaju svjesno, promišljeno i odgovorno suočiti. Sadašnje stanje zahtijeva najprije hrabrost za svjesno i smišljeno odmicanje od sebe pritiska koji je bio stvoren i koji je utvrđivao i umnažao strahovanja.

Za tu nužnu hrabrost postoje jaki zdravorazumski argumenti: bolest COVID-19 u Hrvatskoj se zapravo nije očitovala kao smrtonosna (od onih koji su javnosti predstavljani kao umrli zbog koronavirusa u velikoj su većini bile osobe teško nagriženoga zdravlja), a ni kao jako proširena (službeno predstavljan broj ukupno zaraženih u Hrvatskoj mnogo je manji od drugih realnih svakodnevnih smrtonosnih bolesti kao što su npr. pobolijevanja od raka, srčani i moždani udari).

Osim toga svaki čovjek kojemu je nešto nametnuto radi očuvanja svoga ljudskoga dostojanstva dužan je propitivati što je to što mu je nametnuto, koliko je opravdano i dokle to mora podnositi, odnosno dužan je, kad to razboritost nalaže, svjesno se i snažno oduprijeti nametnutomu. U povijesti čovječanstva nikada ni jedna moć onima kojima je nešto nametnula nije vratila potisnutu ili oduzetu slobodu, nego su se uvijek i pojedinci i institucije za svoju slobodu morali izboriti. Oni koji nešto nameću bilo opravdano bilo neopravdano mogu samo popustiti u svom nametanju, a oni kojima se nešto nameće moraju se uvijek nanovo izboriti za svoju slobodu ili ostati zarobljeni.

A koliko su osobe i institucije oslobođene u konkretnim prilikama mjeri se po stupnju vraćanja u redoviti život i djelovanje, u normalno stanje. Ne treba nasjedati parolama i promidžbi o tobožnjem »novom normalnom stanju« jer je to smišljena podvala da se ljude što dulje drži u strahovanju i jer normalno stanje ne može biti u isto vrijeme i normalno i nenormalno. U stvarnosti svako stanje ili je normalno uz svakodnevne, štoviše često i časovite, više ili manje uobičajene promjene, ili je nenormalno zbog ograničenja koja mu oduzimaju normalnost. No normalno stanje nikada, baš nikada ne nastaje samo po sebi, nego za njega i na njemu treba smišljeno, trajno i promišljeno raditi. U povijesti čovječanstva smjenjuju se epohe koje imaju svoja specifična svojstva i oznake, a u svakoj epohi već po zdravom razumu razlikuje se što je normalno, a što nenormalno stanje. Ako bi nakon koronavirusa i nastala nova epoha u povijesti čovječanstva, što se već sada čini vrlo izvjesnim, zdravi razum opet će razlikovati što je normalno, a što nenormalno stanje.

Popuštanje opasnosti od širenja epidemije i popuštanje zaštitnih mjera stoga je vrlo izazovan povijesni čas koji zahtijeva vrlo energično, promišljeno i brzo djelovanje za povratak u normalno stanje. Izazov je to za sve osobe i institucije, sve djelatnosti i sve segmente društva, a osobito za sve odgovorne, da se uz respektiranje zaštite zdravlja izbore za što puniji život, za što bogatije djelovanje. Sadašnji povijesni trenutak posebno je izazovan za kulturu i duhovnost, za obnovu njezina djelovanja i očitovanja, jer samo kultura i duhovnost osvježavaju, njeguju i unaprjeđuju ljudsko dostojanstvo. Sadašnji povijesni trenutak velik je izazov i za crkvene i vjerske institucije koje su pozvane uz dodatne napore što prije i što snažnije vratiti puninu života i djelovanja.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva ovog župnog portala.

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

Njemački pokrajinski ministar: ‘Nijemci su ogorčeni što migranti imaju veća prava nego građani koji cijeli život rade u Njemačkoj’

Klaus Bouillon, foto: commons.wikimedia.org; epa; fotomontaža: narod.hr

 

“Njemačka javnost uvrijeđena je zbog činjenice da migranti imaju veća prava na povlastice nego Nijemci koji su radili čitav svoj život”, kazao je njemački ministar unutarnjih poslova u njemačkoj saveznoj pokrajini Saarskoj Klaus Bouillon u intervjuu za Die Welt.

“Veliko je nezadovoljstvo među stanovništvom jer svatko tko dolazi ovamo odmah ima mnoga ili čak i veća prava na povlastice i medicinsku skrb nego netko tko je radio ovdje čitav svoj život.” – rekao je Bouillon.

U pogledu prihvaćanja više migranata, Boullinon vjeruje da Nijemci imaju sve manju i manju toleranciju za nove dolaske. Njemačka je već zabilježila rekordan broj stranaca u 2019. i neki parlamenti njemačkih saveznih pokrajina glasovali su za zaustavljanje prihvaćanja migranata pod utjecajem rastuće iscrpljenosti javnosti zbog masovnih demografskih promjena koje se događaju u zemlji.

“U zemlji je smanjena spremnost da se prihvate ljudi. Vjerojatno više nećemo moći aktivirati dovoljan broj volontera. Također, naš kapacitet za primanje je velik problem” – kaže ministar unutarnjih poslova.

Boullion, član Kršćansko-demokratske unije (CDU) kaže da frustracija zbog situacije s migrantima u zemlji prodire i u svakodnevne razgovore.

“Postoji velika uvrijeđenost i frustracija, koju čujem u razgovorima svakog dana. Temeljna količina povlastica uspostavljena je zakonom. Čak i ako netko baci putovnicu i ne surađuje s vlastima, njegove povlastice mogu biti samo minimalno reducirane” – navodi.

Ankete, čini se, podupiru Boullionov pogled. Na primjer, prošle godine, anketa među 27 zemalja Europske unije otkrila je da 48 posto Nijemaca kaže da su protiv toga da zemlja i dalje prihvaća još migranata koji nisu iz Europske unije dok 44 posto nastavlja podupirati ovu vrstu migracija.

“Postoje ljudi koji su došli ponovno četiri, pet ili šest puta nakon što smo ih deportirali”

Grad Lebach jedna je od glavnih destinacija za migrante u Saarskoj, pokrajini koja je smještena u zapadnom dijelu Njemačke, blizu francuske granice. Boullion kaže da su se s vremenom zemlje porijekla migranata promijenile i mnogi od njih više nemaju pravo na status zaštite ili su se već registrirali kao izbjeglice u drugim europskim zemljama, zbog čega ne mogu ostati u Njemačkoj.

“Osim toga, polovica onih koji dolaze u ovom trenutku izgubili su svoju putovnicu ili su naglo zaboravili svoje ime i zemlju porijekla” kaže Boullion.

Ministar unutarnjih poslova također kaže kako se prihvatni centar u Lebachu kontinuirano popunjava jer 50 posto deportacija propadne. Naveo je slučajeve kada obitelji koje su određene za deportaciju iznenada izgube dijete koje je trebalo biti deportirano s njima i ne može ga se više naći. U mnogim slučajevima oni koji su deportirani se jednostavno vrate.

“Postoje ljudi koji se vraćaju četiri, pet, šest puta nakon što smo ih deportirali u zemlje EU-a gdje su prvi put registrirani.” – kaže. “Lako je doći natrag iz Belgije FlixBusom. Tada cijeli proces počinje ponovno. Najmanje 100.000 ljudi u Njemačkoj je odbijeno, ali jednostavno ih ne možemo vratiti u njihove matične zemlje”.

Boullion vjeruje da se određene rupe u zakonu mogu brzo zatvoriti. Trenutno se članovi obitelji mogu prijavljivati za azil jedan za drugim nakon što je jedan od njih odbijen. Na primjer, majka se može prva prijaviti i, ako bude odbijena, može se prijaviti otac i nakon toga dijete itd. Prema tom postupku, slučaj svakog člana obitelji može se voditi mjesecima i zatim sljedeći počne iznova.

U međuvremenu, cijela obitelj migranata može ostati u Njemačkoj. Ministar unutarnjih poslova vjeruje da se treba odmah podnijeti zahtjev za cijelu obitelj kako bi se ubrzao proces.

U Njemačkoj Zelena stranka nastoji ukinuti prihvatni centar u Lebachu i raspršiti migrante diljem savezne države Saarske u pojedine općine. Boullion tvrdi da to nije samo protiv zakona, već da Lebach nudi vrtiće, liječnike, integracijske tečajeve, prevenciju nasilja i škole na jednom mjestu. Vlasti mogu isto tako mogu brže odraditi registracije na jednom centraliziranom mjestu.

Ministar unutarnjih poslova optužio je Zelene da imaju puno “sanjara” u svojoj stranci koji žele pozvati još više migranata u Njemačku. Mnogi visokopozicionirani političari u Zelenoj stranci zalažu se da Njemačka prihvati više migranata, a za to su se zalagali i tijekom nedavne migrantske krize ove godine kada je Turska otvorila svoje granice prema Europi što je rezultiralo tisućama migranata koji su pokušali ući u Europu kroz Grčku.

U stranci CDU ima također onih koji zagovaraju migrantske kvote, poput premijera savezne pokrajine Schleswig-Holstein Daniela Günthera. Boullion kaže da će takvi prijedlozi samo potaknuti veće migracije u Njemačku.

Izvor: narod.hr/welt.de

Prva radna nedjelja: Poslodavci iskoristili ukidanje zabrane na štetu radnika – gotovo sve trgovine otvorene

Zbog povoljne epidemiološke situacije nacionalni je stožer ukinuo zabranu rada nedjeljom koja je bila na snazi od 24. travnja. Dio trgovaca odlučio je to odmah iskoristiti.

Radnici su nezadovoljni jer prema Zakonu o radu svi moraju znati svoj raspored tjedan dana prije.

“Ovdje se to krši i zapravo se suspendira Zakon o radu. Osim toga imamo situaciju da ljudi koji će raditi u nedjelju dobivaju slobodne dane od danas do sutra. Bukvalno se zove ljude na telefon i kaže im se: “Nemoj dolaziti danas jer ćeš raditi u nedjelju”, izjavila je Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske za RTL.

U Puli su gotovo sve trgovine otvorene, od trgovina s prehrambenim proizvodima, do onih za prodaju odjeće, obuće, sportske opreme, drogerija, pa i ljekarni. Što se tiče posjećenosti, građana i kupaca ima, ali bez gužvi. Trgovine će biti otvorene do 22 sata pa se trgovci nadaju i ostvarivanju nekakvog prometa.

Radnu nedjelju komentirao je i ministar unutarnjih poslova i voditelj nacionalnog Stožera Civilne zaštite Davor Božinović, koji je bio u Mariji Bistrici na tradicionalnom hodočašću vatrogasaca. U tom je marijanskom svetištu velik je broj tradicijskih obrtnika koji svoje proizvode prodaju nedjeljom.

Neradna nedjelja bila je epidemiološka mjera. HZJZ je procijenio da, s obzirom na vrlo povoljnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, nema potrebe da nedjelja bude neradna kao epidemiološka mjera, podsjetio je Božinović te dodao da će Stožer i dalje raditi korekcije ako to bude potrebno.

Što se tiče same neradne nedjelje, o tome će se sigurno razgovarati i u kampanji i u mjesecima koji dolaze. Radi se o prijedlogu zakona koji ide u javno savjetovanje. Vidjet ćemo što će ono pokazati. Pozicija Vlade i HDZ-a je poznata, rekao je Božinović.

– Bit će i to regulirano novim zakonom kad bude raspravljen i usvojen u Hrvatskom saboru. Što se tiče odluka Stožera, kad su se stvorili uvjeti, kad govorimo o široj slici i epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, onda se donose odluke. Nema razloga s obzirom na povoljnu situaciji da se bilo što koči, komentirao je Božinović prenosi HRT.

 

Novinari su voditelja Stožera upitali i da komentira navode da se mjerama određen sat vremena za dezinfekciju trgovina ne provodi za tu namjenu, već da se pije kava.

– To mi nije drago čuti. To je mjera koju je propisala struka i bilo bi dobro kad prođe ovo s epidemijom, da se polaže pozornost na higijenu prostora, jer to je jedan od najvažnijih načina borbe protiv bilo koje zaraze, odgovorio je Božinović te dodao da se i u toj mjeri može pokazati fleksibilnost.

Kako je rekao, ako je neki objekt manji, npr. manji dućan ili kiosk, ne mora se potrošiti sat vremena, to se može riješiti u manje vremena.

– Nije poanta u birokratiziranju, rekao je Božinović i podsjetio da je mjera od sat vremena donesena u kontekstu otvaranja šoping centara koji su puno veći.

Znači li uvođenje neradne nedjelje zaista gubitak za poslodavce?

Bivša europarlamentarka Marijana Petir i tvrtka MediaNet proveli su istraživanje javnog mnijenja o neradnoj nedjelje koje je pokazalo da je čak 90% građana za uvođenje neradne nedjelje.

Prema istraživanju za neradnu nedjelju izjasnilo se 94% građana u kontinentalnoj Hrvatskoj, 88% u Primorju, Lici, Dalmaciji i jugu Hrvatske dok je u Zagrebu 87% građana za uvođenje slobodne nedjelje. „Ovaj okrugli stol prva je karika u otvaranju dijaloga za rješavanje ovoga problema jer usklađenim privatnim, profesionalnim i obiteljskim životom utječemo na dobrobit pojedinca, obitelji, ali i društva u cjelini“, kazala je Petir na okruglom stolu na kojem su predstavljeni rezultati tih istraživanja.

Istraživanje je obuhvatilo i navike kupovanja nedjeljom, a pokazalo se da za razliku od Primorja, Like, Dalmacije i Istre gdje nedjeljom kupuje 61% građana u kontinentalnoj Hrvatskoj 54% njih ne odlazi u kupovinu nedjeljom, a u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji njih 46%.

Nedjeljom kupuje 53% građana, najviše onih od 31 do 40 godina (61%), a najmanje kupuju oni od 61 i više godina (41%). Iako većina ispitanika povremeno kupuje nedjeljom (54 %), oni koji su za uvođenje neradne nedjelje u malom broju kupuju svake nedjelje (12%). Od onih koji se protive uvođenju neradne nedjelje 79% njih posjećuje trgovine nedjeljom. Kad se navode razlozi kupovine, građani najčešće kupuju nedjeljom jer im nešto ponestane ili nedostaje, a potrebno im je. Prema broju članova u kućanstvu najmanje kupuju oni koji žive sami (31%) i oni koji žive u velikim kućanstvima sa 6 i više osoba (29%). No ispitanici su složni – nedjelja treba biti neradna.

Petir se u svom izlaganju referirala i na strah od porasta nezaposlenosti uvođenjem neradne nedjelje. Tumačeći podatke Eurostata, Petir pojašnjava kako se zaposlenost u nespecijaliziranim maloprodajnim trgovinama zapravo smanjila u zemljama članicama EU koje nemaju zabranu rada nedjeljom, dok je trend sasvim suprotan u zemljama koje zabranjuju rad nedjeljom – u nekima od njih zaposlenost je porasla za čak 16 do 21%.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata za RTL pojasnio je kako nedjelja nije najjači dan az trgovce.

“Vrlo jasni su pokazatelji fiskalizacije koja pokazuje da je nedjelja najslabiji dan za trgovinuNajjači je petak, zatim slijedi subota, pa onda slijede svi drugi dani u tjednu, nedjelja je zadnja”, dodaje Sever, demantirajući navode poslodavaca o tome da je najslabiji dan za trgovinu ponedjeljak i da, ukoliko treba uvesti neradni dan, to bude ponedjeljak, kao i njihov navod da je nedjelja drugi najposjećeniji dan.

U protekla tri tjedna s neradnim nedjeljama omogućeno je radnicima da svoje vrijeme konačno mogu provesti u krugu svoje obitelji. 

Izvor: narod.hr/HRT