Počelo plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije

ZAGREB (IKA)

Redovito 61. plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, započelo je u ponedjeljak 18. siječnja u sjedištu HBK u Zagrebu.

Zasjedanje je započelo molitvom časoslova nakon koje je uslijedio uvodni pozdrav predsjednika HBK nadbiskupa Puljića. Pozdravljajući nadbiskupe i biskupe te apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue, predsjednik HBK posebno je pozdravio zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića te sisačkog biskupa Vladu Košića, čije su mjesne Crkve pogođene razornim potresom.

Govoreći o izazovima izazvanim pandemijom koronavirusa, nadbiskup Puljić najavio je predavanje doc. dr. sc. Roka Čivljaka koji će govoriti o temi „Vjernik pred izazovima covida-19“, a bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak govorit će o stanju u Crkvi tijekom pandemije.

„Dok suosjećamo s brojnim žrtvama pandemije kod nas i diljem svijeta, osjećamo potrebu izreći zahvalu svima koji su vodili i vode brigu o zdravlju ljudi: liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, pripadnicima snaga reda, pružateljima osnovnih usluga, volonterima, svećenicima i časnim sestrama koji su molitvom, riječju, pogledom i gestama dali svjedočanstvo brige i ljubavi, ljudske i vjerničke topline“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Predsjednik HBK nadbiskup Puljić najavio je točke zasjedanja Sabora među kojima su, između ostaloga, izbor podpredsjednika HBK i članova Stalnog vijeća, a razgovarat će se i o izvješću o djelovanju i potrebama Hrvatskoga Caritasa, osobito u posljednje vrijeme. Mons. Ivan Ćurić izvijestit će o naputku Kongregacije za kler o „pastoralnoj preobrazbi župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve“. Na zasjedanju će biti podnijeta izvješća predsjednika, Komisija, Vijeća i Odbora HBK. Biskupi će raspraviti i o mandatima u tijelima HBK i kalendarskim terminima tijekom 2021. godine.

U potresu srušeno ili oštećeno 76 crkava, kapela i župnih kuća

SISAK (IKA)

U strahovitom potresu, u utorak 29. prosinca s epicentrom kod Petrinje magnitude 6.2 stupnjeva po Richterovoj oštećeni su brojni sakralni objekti i župne kuće u Sisačkoj biskupiji. Prema stanju od 18. siječnja 2021. godine srušenih ili teško oštećenih crkava (crvena oznaka) je 17, veoma oštećenih crkava (žuta oznaka) je 15, a djelomično oštećenih crkava je 7. Crvenu oznaku nosi i 7 župnih kuća i samostana, a žutu 6. Također srušene ili oštećene su i 24 kapele. Ukupno 76 objekata.

U nastavku donosimo detaljan pregled.
Srušene ili teško oštećene crkve (crvena oznaka):
1. Katedrala Uzvišenja svetog Križa u Sisku
2. župna crkva Uznesenja BDM u Gori
3. župna crkva Uzvišenja svetog Križa u Kravarskom
4. župna crkva svetog Jurja u Maloj Gorici
5. župna crkva (u obnovi) Ranjenog Isusa u Maloj Solini
6. župna crkva svetog Antuna opata u Odri Sisačkoj
7. župna crkva svete Marije Magdalene u Selima
8. crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku
9. župna crkva svetog Nikole i Vida u Žažini
10. župna crkva Blažene Djevice Marije Snježne u Dubrancu
11. župna crkva svetog Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici
12. župna crkva svetog Antuna Padovanskog u Bučici
13. župna crkva svetog Bartola u Hrastovici
14. župna crkva svete Katarine u Komarevu
15. župna crkva svetog Roka u Kratečku
16. župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pokupskom
17. župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Starom Farkašiću

Veoma oštećene crkve (žuta oznaka):
1. crkva Uzvišenja svetog Križa u Bobovcu (župa Sunja)
2. župna crkva svete Katarine u Divuši
3. župna crkva svete Marije Magdalene u Donjoj Kupčini
4. župna crkva svetog Ivana Krstitelja u Gornjoj Jelenskoj
5. župna crkva svetog Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću
6. župna crkva svetog Nikole biskupa u Gušću
7. župna crkva svetog Nikole biskupa u Lijevom Dubrovčaku
8. župna crkva svetog Ilije u Maji
9. župna crkva svetog Martina biskupa u Martinskoj Vesi
10. župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pešćenici
11. župna crkva svetog Lovre u Petrinji
12. župna crkva svetog Maksimilijana biskupa u Posavskim Bregima
13. župna crkva svete Marte u Šišincu
14. župna crkva sv. Petra ap. u Ivanić-Gradu
15. župna crkva sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu

Djelomično oštećene crkve:
1. župna crkva svetog Ivana Nepomuka u Glini
2. crkva Duha Svetoga u Gojlu (župa Ilova)
3. župna crkva svetih Jurja i Jakova u Oborovu
4. župna crkva svetog Josipa u Šišljaviću
5. župna crkva svetog Petra u Veleševcu
6. župna crkva svetog Mihaela u Velikoj Ludini
7. župna crkva svete Jelene Križarice u Vrtlinskoj

Srušene ili oštećene kapele:
1. kapela Presvetog Trojstva u Pokupskoj Slatini (župa Bučica)
2. kapela svete Katarine u Dubrancu (župa Dubranec)
3. kapela svetog Blaža u Novom Selu Glinskom (župa Glina)
4. kapela svetog Petra u Taborištu (župa Hrastovica)
5. kapela svetog Mihovila u Majuru (župa Hrvatska Kostajnica)
6. kapela sv. Ivana Glavosjeka u Mračaju (župa Hrvatska Kostajnica)
7. kapela sv. Josipa u Kraljevčanima (župa Hrvatski Čuntić)
8. kapela Glavosjeka sv. Ivana u Peckom (župa Hrvatski Čuntić)
9., kapela Srca Isusova u Novom Selu (župa Komarevo)
10. kapela sv. Mihaela u Kozjači (župa Kravarsko)
11. kapela sv. Petra i Pavla u Šiljakovini (župa Kravarsko)
12. kapela Presvetog Trojstva u Lekeniku (župa Lekenik)
13. kapela sv. Ivana Krstitelja u Staroj Drenčini (župa Odra)
14. kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Vurotu (župa Odra)
15. kapela Presvetog Srca Isusovog u Roženici (župa Pokupsko)
16. kapela Sv. Duha u Hotnji (župa Pokupsko)
17. kapela Presvetog Trojstva u Petrinji (župa sv. Lovre)
18. kapela sv. Jakova u Mošćenici (župa Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji)
19. kapela sv. Ilije u Hrastelnici (župa sv. Josipa Radnika u Sisku)
20. Palanjek, sv. Filip i Jakov, Sisak. ž. sv. Josipa
21. kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Letovaniću (župa Žažina)
22. kapela sv. Jantola u Dvorišću (župa Viduševac)
23. kapela sv. Ivana i Pavla u Gori (župa Gora)
24. kapela sv. Josipa u Nebojanu (župa Gora)

Župne kuće (crvena oznaka):
1. Katedralna župa u Sisku
2. Glina
3. Gora
4. Petrinja, župa sv. Lovre
5. Pokupsko
6. Sela
7. Stari Farkašić

Župne kuće (žuta oznaka):
1. Bučica
2. Hrvatski Čuntić
3. Komarevo
4. Kravarsko
5. Šišinec
6. Veleševec

Pogledajte najavu za igrani film ‘Opsada Gvozdanskog’

Foto: Sisačka biskupija

Objavljen je preliminarni trailer budućeg igranog filma čije je snimanje započelo u siječnju 2020. godine i biti će nastavljeno čim se za to steknu epidemiološki uvjeti, pod nazivom ‘Opsada Gvozdanskog’.

 

Film je slobodna interpretacija stvarnog događaja iz hrvatske povijesti: herojske obrane utvrde Gvozdansko od strane malobrojnih hrvatskih vojnika protiv osmanlijske vojske tijekom strašne zime 1577/78 godine. Film se snima u produkciji hrvatsko-njemačkog Youtube producentskog kanala STOCKINGER FILM STUDIO PRODUCTION.

Izvor: narod.hr

Posveta hrvatske mladeži iz 1900.: Jedinstvena manifestacija vjere

Foto: Thinkstock

 

 

Uz ovaj tekst sjećamo se i događaja iz 2015 godine kada smo u našoj župi na svetkovinu Presvetog Srca Isusova obnovom zavjeta mladih naše župe obilježili obljetnicu ovog događaja.

Pred kraj prošle godine izašao je iz tiska pretisak Spomenice o posveti hrvatske mladeži Srcu Isusovu iz 1900. god. Ovo reprint izdanje Spomenice objavljeno je u povodu 120. obljetnice toga jedinstvenog događaja u povijesti Katoličke Crkve u Hrvata. Na početku 20. stoljeća odazivajući se pozivu Pape Leona XIII. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka po svim krajevima Hrvatske i Bosne i Hercegovinu posvetilo se Srcu Isusovu 22. lipnja 1900. kada se slavio blagdan Srca Isusova te godine. Ova Spomenica donosi o tome obilnu dokumentaciju i pisanu i slikovnu. Naslov Spomenice glasi: Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova. Spomenica i Budnica.

Posveta hrvatske mladeži iz 1900. g. bila je jedinstvena manifestacija vjere ne samo u povijesti Crkve u Hrvata, nego i u cijeloj Katoličkoj Crkvi jer ni u jednoj zemlji katoličke tradicije nije zabilježen sličan vjerski događaj na početku 20. stoljeća kao što se to dogodilo u Hrvatskoj.

Spomenicu je priredio i nadopunio svojim tekstovima isusovac Anton Puntigam koji je bio i idejni začetnik cijeloga pothvata; on je tada bio na službi u Nadbiskupskom sjemeništu i gimnaziji u Travniku koju su vodili oci isusovci.

Ovo reprint izdanje Spomenice ima tri dijela. Nakon predgovora i uvoda donosi se najprije pripremna brošura od 32 stranice pod naslovom Slavlje hrvatske omladine na osvitu novoga stoljeća. Brošura je bila izdana početkom 1900. god. kao priprema za samu posvetu koja se održala za blagdan Srca Isusova 22. lipnja 1900. god. Bila je tiskana čak u 50.000 primjeraka i raspačana po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Potom slijedi drugi, glavni dio sama Spomenica na 238 stranica koja je bila objavljena sljedeće 1901. godine i u kojoj se donose izvještaji i opisi kako se posveta obavljala po svim hrvatskim biskupijama. I kao treći dio pridodan je Dodatak u kojem se donose prikazi kako se Posveta obnavljala u kasnijim desetljećima, konkretno 1910., 2000., 2001., 2010., 2015. i 2020.

Pretisak ove Spomenice o posveti hrvatske mladeži Srcu Isusovu izdali su zajedno Bazilika Srca Isusova u Zagrebu i Postulatura bl. Ivana Merza. Predgovor ovom reprint izdanju napisao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić budući da je iz Vrhbosanske nadbiskupije pokrenuta ova ideja, konkretno iz Travnika gdje je također i spjevana pjesma-posvetnica Do nebesa nek se ori upravo za prigodu ove posvete. Ta je pjesma sve do danas ostala u hrvatskom narodu kao trajan spomenik u srcima hrvatskih vjernika na taj veličanstveni događaj.

Kardinal Vinko Puljić u svome Predgovoru među ostalim piše: „Radujem se ovom reprint izdanju Spomenice kako bi sačuvali spomen na taj jedinstveni vjerski događaj u našem narodu, te u ovim vremenima kada se je nad tolike nadvilo beznađe i urušavanje vrednota, i mladi kao i odrasli učvrstili nadu i dobili nadahnuće za bolju budućnost. Mladima je potrebno ponovo otvoriti vrata Božanskog Srca da se ojačaju u vjeri i nađu vrelo ljubavi i kroz to pronađu pravi put za svoje ostvarenje.“

Želja je izdavača da i današnji naraštaj hrvatske mladeži, kao i sav vjerni hrvatski katolički puk potaknut i ohrabren primjerom ovih naših predaka nastavi štovati Srce Isusovo i živjeti Posvetu kako je to izraženo stihovima pjesme posvetnice: Dušom tijelom vjek sam tvoj za krst časni bijuć boj, piše ivanmerz.hr

Izvor: narod.hr

Isporuka stambenih modula Hrvatskog Caritasa u mjestu Sibić

SIBIĆ (IKA)

U mjestu Sibić, u subotu, 16. siječnja, obitelji Likević predan je stambeni modul Hrvatskoga Caritasa čime je nastavljena isporuka prvih 100 naručenih modula za potrebe stradalog stanovništva Banovine. Predaji je nazočio predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup Bože Radoš, koji je najavio da su potrebe za stambenim zbrinjavanjem i dalje velike te da se razmatra kupnja još sto novih stambenih modula od tvrtke Tehnix.

Stambene module za stanovnike Banovine pogođene razornim potresom naručio je Hrvatski Caritas u suradnji s Caritasom Internationalis, Malteškim redom i donacijama iz katoličkih misija i zajednica. Uz predsjednika Hrvatskog Caritasa predaji modula nazočio je i sisački biskup Vlado Košić te ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina.

Predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Bože Radoš istaknuo je da mnogi putevi dobrote teku ovih dana kroz našu Banovinu, a jedan od puteva je i put Hrvatskoga Caritasa.

Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, predsjednik Hrvatskog Caritasa

“Ove mobilne kuće dat će sigurnost i toplinu onima kojima je to potrebno, u ovome mjestu i u mjestima koja su u epicentru. Mnogi su htjeli biti dionici topline ovih kuća pa su dali svoj dar preko Hrvatskog Caritasa. To su naši vjernici, naše župe, mnogi ljudi dobre volje. Hrvatski Caritas primio je preko 100 000 telefonskih poziva na broj 060 90 10. Svi oni ugrađeni su u ovaj put, kao i naši vjernici u zemlji i inozemstvu, Caritas Internationalis, Malteški red, a ovih dana i Papin Dikasterij za cjeloviti ljudski razvoj koji su poslali podršku i novčanu pomoć. Želimo da ovi stambeni moduli budu put dobrote koji će teći dok je potrebno. Mi smo do sada kupili sto stambenih modula, ali sredstva pristižu, potrebe su velike pa ćemo u ponedjeljak ponovno dogovoriti s Kriznim stožerom još jednu ovakvu akciju koja bi uključivala još sto stambenih modula.”

Biskup Radoš je zahvalio svima koji imaju povjerenje u Hrvatski Caritas i koji su putem Caritasa htjeli pomoći ljudima koji zaslužuju pomoć. “To je naš dug prema njima i Caritas izvršava svoje poslanje ukoliko pomaže onima kojima je potrebno, a ovdje je zaista potrebno”, zaključio je biskup Radoš.

Sisački biskup Vlado Košić zahvalio je biskupu Boži Radošu, predsjedniku Hrvatskog Caritasa i mons. Fabijanu Svalini, ravnatelju Hrvatskog Caritasa koji su organizirali postavljanje prvih 100 stambenih modula.

Mons. Vlado Košić, sisački biskup

“Zima je hladna i teška, pogotovo ljudima koji su izgubili krov nad glavom. Oni će zahvaljujući ovoj donaciji Hrvatskoga Caritasa imati krov nad glavom. Zahvaljujem u ime Sisačke biskupije, u ime naših ljudi koji su stradali. Donatori su priskočili sa svih strana svijeta pa je ova nesreća ujedinila brojne ljude, bez obzira na mjesto stanovanja. Svima velika hvala. Kao što je ujedinjena Hrvatska u zbrinjavanju onih koji su stradali, trebali bismo biti ujedinjeni i u izgradnji koja će, vjerujem, brzo uslijediti. Ona bi trebala ovo područje podići u smislu standarda jer je ovo područje bilo zanemareno. Ovaj potres je možda upro prstom na kartu Hrvatske, na ovu našu Banovinu i pokazao da je tu potrebno itekako ulagati, to je divan kraj, dobri ljudi i jako je važno da oni tu ostanu, da čuvaju ovaj prostor na kojemu je moguće lijepo živjeti”, naglasio je biskup Košić.

Ravnatelj Hrvatskog Caritasa, mons. Fabijan Svalina rekao je da danas svjedočimo početku lijepe priče na Banovini.

Mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa

“Početak je to rijeke ljubavi koja se želi posvjedočiti ljudima koji su zaista u potrebi. U jednom trenutku ljudi su ostali bez svega što su stvarali u svome životu i ovi stambeni moduli su pokušaj vraćanja dostojanstva kojega su u jednom trenutku izgubili. U njima mogu jedno vrijeme pristojno i dostojanstveno živjeti. Hvala brojnim ljudima koji su se uključili, hvala domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj, Caritasu Internationalis, Malteškom redu, našim susjedima Slovencima koji su značajno doprinijeli nabavci ovih kvalitetnih stambenih modula. Hvala našim biskupima koji su prepoznali ovaj vrijedan projekt. Želimo posvjedočiti blizinu i toplinu ovim ljudima koji su ostali bez igdje ičega. Hvala i tvrtki Tehnix koji su prihvatili projekt i uistinu u vrlo kratkom roku počeli isporučivati stambene module kako bi ljudi mogli imali kvalitetan privremeni smještaj dok im se ne izgradi njihova kuća”, rekao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina.

Obitelj Likević rekla je da im stambeni modul, koji je postavljen u dvorište njihove razrušene kuće, jako puno znači. Do sada su spavali kod rodbine, a dane su provodili kod ostataka svog razrušenog doma jer imaju životinje za koje se trebaju brinuti. Njihova obiteljska kuća označena je crvenom naljepnicom i predviđena je za rušenje. Do izgradnje novoga doma stambeni modul njihov je novi dom s kojim su iznimno zadovoljni. “Zahvaljujemo Hrvatskom Caritasu i svim dobrim ljudima koji su nam pomogli”, poručila je obitelj Likević.

Obitelj Likević

U Sibiću je već postavljeno nekoliko stambenih modula, a u dogovoru s tvrtkom Tehnix i Stožerom civilne zaštite isporučivat će se šest modula dnevno, rekao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa, mons. Fabijan Svalina.  Zaključio je da želju i volju ljudi koji žele ostati na Banovini treba poštivati i da su stambeni moduli jedan od puteva da se kroz privremeno razdoblje omogući dostojanstven život.

 

 

Irački katolici prigodnom molitvom dočekuju Papu koji stiže u Irak početkom ožujka

BAGDAD (IKA)

Patrijarh Kaldejske katoličke Crkve i nadbiskup Bagdada kardinal Louis Rafael I. Sako sastavio je molitvu koja će se, kao priprema za dolazak pape Franje u Irak, dijeliti među vjernicima i moliti u iračkim crkvama od nedjelje 17. siječnja pa sve do Papina dolaska u Irak 5. ožujka, javlja Vatican News u subotu 16. siječnja.

Postavljanje Gospina kipa na zvonik crkve Bezgrešnog Začeća BDM u Qaraqoshu u siječnju 2021.

Patrijarh Sako uvjerenja je da će Papin dolazak donijeti mir i dijalog među tamošnje stanovništvo, koje je opterećeno unutarnjim podjelama i višegodišnjim nasiljem. Iračani su nacija rastrgana unutarnjim sukobima, ali i kao zemlja suočava se s višegodišnjim sigurnosnim problemima duž gotovo cijele svoje državne granice prema najbližim susjedima. Posljednjih godina u fokusu je iračka sjeverozapadna granica sa Sirijom, ali i s drugim državama poput Turske na sjeveru, zbog neriješenog kurdskog pitanja. O starim iračkim neprijateljstvima s Iranom, te potom i s Kuvajtom, ne treba ni govoriti. S druge strane, doslovno u svome dvorištu, u gradu Mosulu na sjeveroistoku zemlje je od 2014. do 2017. godine bilo središte tzv. Islamske države, a koja je za sobom u masovnim, neoznačenim, grobnicama ostavila na tisuće leševa, te uništila mnoge civilne i vjerske objekte.

Papin apostolski pohod Iraku – prilika za preporod zemlje

Podsjetimo, iz Vatikana je 7. prosinca prošle godine službeno objavljeno da će papa Franjo u svome trodnevnom apostolskom putovanju posjetiti Irak od 5. do 8. ožujka 2021. godine, te će u toj prigodi pohoditi glavni grad Bagdad, Ur, Mosul i Qaraqosh.

Crkva Djevice Marije u gradu Basri

“Vjerujemo da će Papin posjet Iraku obnoviti nadu u našem narodu jer oš uvijek živimo u strahu”, kazao je kardinal Sako, koji je ujedno i nadbiskup Bagdada, dodavši da Papin pohod u Irak smatra prilikom za preporod zemlje, ali i svojevrsnim “novim Božićem” za Irak.

Upravo iz toga razloga je sastavio prigodnu molitvu te zatražio od kaldejskih katoličkih vjernika da je izgovaraju zajedno tijekom misa svake nedjelje, počevši od nedjelje 17. siječnja. Podsjetimo, Kaldejska katolička Crkva sa sjedištem u Bagdadu jedna je od Istočnih katoličkih crkava istočnog obreda. Najviše vjernika ima u Iraku, Iranu, Libanonu, Siriji i Turskoj. Trajno se ujedinila s Katoličkom Crkvom od 1830. godine, a povremeno još od 1552. godine. Kaldejska katolička Crkva danas broji ukupno oko 500.000 vjernika.

Tekst prigodne molitve iračkih vjernika uoči Papina dolaska

“Gospodine Bože naš, udijeli papi Franji zdravlje i sigurnost da uspješno izvede ovaj željno iščekivani apostolski pohod. Blagoslovi njegov napor u promicanju dijaloga, jačanju bratstva i pomirenja među ljudima, izgradnju povjerenja, učvršćivanje vrijednosti mira i ljudskog dostojanstva, posebno za nas Iračane koji smo prošli kroz bolne događaje koji su utjecali na naš život. Gospodine i Stvoritelju, prosvijetli naša srca svojom svjetlošću, da spoznamo dobrotu i vrijednost mira. Majko Marijo, povjeravamo ovaj posjet pape Franje Tvojoj majčinskoj skrbi kako bi nam Gospodin dao milost življenja u punom nacionalnom zajedništvu te bratsku suradnju u izgradnji bolje budućnosti naše zemlje i naših građana. Amen”, tekst je molitve iračkih vjernika uoči Papina dolaska, a koju je sastavio patrijarh Sako.

Patrijarh Kaldejske katoličke Crkve kardinal Sako: Sveti Otac nam ne dolazi u Irak turistički

“Papa ne dolazi u Irak turistički ili na nekakvo luksuzno putovanje, već na hodočašće, noseći poruku utjehe u ovom vremenu neizvjesnosti”, upozorava kaldejske katolike kardinal Sako.

Crkva Blažene Djevice Marije u Mosulu koju su oštetili pripadnici tzv. Islamske države

Inače, pripreme za Papin apostolski pohod Iraku u punom su zamahu, obnovljene su mnoge crkve i drugi vjerski objekti, izvijestio je lokalni župnik otac Paul Thabit Mekko. Primjerice, u gradu Qaraqoshu na sjeveru zemlje na zvonik nedavno obnovljene crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije postavljen je Gospin kip. Radi se o jednoj od najvećih i najljepših crkava u tome dijelu Iraku koju je tzv. Islamska država oskrnavila i spalila tijekom okupacije između 2014. i 2016. godine, kao i mnoge druge kršćanske (katoličke) vjerske objekte, poglavito u Mosulu, izvijestio je u subotu 16. siječnja Vatican News.

Papa moli za stradale u snažnom potresu u Indoneziji

VATIKAN (IKA)

Sveti Otac Franjo uputio je molitve i izrazio svoju bliskost sa svim žrtvama snažnog potresa, magnitude 6.2 prema Richterovoj ljestvici, koji je u petak 15. siječnja nešto iza ponoći po lokalnom vremenu pogodio indonezijski otok Sulawesi, izvještava Vatican News.


Papa je je u svojoj telegram-poruci izrazio svoje suosjećanje s Indonežanima i žaljenje zbog tragičnih gubitaka ljudskih života i goleme materijalne štete koju je prouzročio snažni potres.

Najmanje 46 preminulih, na stotine ozlijeđenih

U telegramu, koji je u Papino ime uputio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, Sveti Otac je izrazio “iskrenu solidarnost sva svima u Indoneziji koji su bili pogođeni ovom prirodnom katastrofom”, te da “moli za sve preminule, kao i za ozdravljenje svih ozlijeđenih”, a ujedno “šalje utjehu svima koji tuguju”.

U potresu na indonezijskom otoku Sulawesiju poginulo je najmanje 46 ljudi, a stotine su ozlijeđene. Vlasti još prikupljaju informacije o broju žrtava i materijalnoj šteti. Papa je u svoje molitve uključio i apostolskog nuncija u Indoneziji i tamošnje vlasti kako bi im donio dodatnu dozu ohrabrenja u naporima u potrazi i spašavanju preživjelih, izvještava u petak 15. prosinca Vatican News.

Strahuje se od novih razornih potresa

Zbog ovoga potresa nije izdano upozorenje za cunami, ali voditelj indonezijske meteorološke i geofizičke agencije (BMKG) Dwikorita Karnawati rekao je na konferenciji za novinare da bi mogla slijediti jaka podrhtavanja tla s mogućnošću da jedan novi jaki potres izazove cunami.

Inače, u rujnu 2018. grad Paulu na Sulawesiju pogodio je razorni potres magnitude 7.5 prema Richteru koji je izazvao cunami. U toj katastrofi poginulo je i nestalo više od 4300 ljudi, a najmanje 170.000 moralo je napustiti svoje domove, javila je u petak 15. siječnja agencija Reuters.

Poruka splitsko-makarskih nadbiskupa za Nedjelju Božje Riječi

SPLIT (IKA)

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić i nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša uputili su poruku za Nedjelju Božje Riječi, III. nedjelja kroz godinu, 24. siječnja, koju prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre! Srdačan pozdrav svima vama i s vječnom Utjelovljenom Riječju bila vam blagoslovljena Nova 2021. godina.

1. Riječima ovoga Pisma želimo usmjeriti našu pažnju na životvornu i spasonosnu riječ Svetoga pisma. Već je u ono vrijeme prorok Amos podsjetio svoje suvremenike: Evo, dolaze dani – riječ je Gospodnja – kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje (Am 8, 11). Koliko su ove riječi starozavjetnog proroka prepoznatljive u životnim potrebama našega vremena?

Na trajnu prepoznatljivost i potrebu slušanja riječi Božje u naše vrijeme podsjeća nas papa Franjo koji je svojim Apostolskim pismom Aperuit illis (Lk 24, 45) 30. rujna 2019. g. ustanovio Nedjelju Božje Riječi, koja se treba slaviti na Treću nedjelju kroz godinu. Ove je godine to nedjelja, 24. siječnja 2021. godine.

2. Papa je ustanovio ovo godišnje slavlje u ozračju velike obljetnice 1600-te godine smrti svetog Jeronima, velikog ljubitelja i poznavatelja Svetog pisma, koji reče: Nepoznavanje Pisma je nepoznavanje Krista. A sama Utjelovljena Božja Riječ koja čovjekom posta – Isus Krist – reče: Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (Mt 4, 4).

Braćo i sestre, bez daljnjega, kruh – materijalna sredstva za život – su potrebna, ali sam kruh za život nije dovoljan. Potreban je kruh riječi Božje. Čovjek živi od toga kruha jer je biće riječi. Međutim, sama naša riječ nije dovoljna da čovjek izreče samoga sebe. Smisao našega života, kao i povijest svega stvorenoga, očitovana nam je u Radosnoj vijesti spasenja.

3. Božja riječ ponajprije se uriječila u naš ljudski govor: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno… progovori nama u Sinu (Heb 1, 1-2). Doista: Nepoznavanje Pisma je nepoznavanje Krista. Nedjelja Božje Riječi stoga ne želi biti samo jedan datum, nego vrijeme novog prijateljstva i bliskosti, čitanja i dijaloga, susreta i molitve, slavlja i svjedočenja korijena naše kulture – civilizacije ljubavi – u perspektivi nade spasenja. Riječ Božja osobito nas okuplja u slavlju nedjeljnog obiteljskog i župnog zajedništva oko stola Riječi i za trpezom euharistijskog otajstva kruha i vina.

Da bi nam to bio iskreni dijalog i radostan susret s Kristom Gospodinom, uz Nedjelju Božje Riječi evo nekoliko savjeta i poticaja, kako za vjernike, tako i za svećenike/župnike:

― Neka vaša Biblija – Sveto pismo postane obiteljsko stablo, matica rođenih i krštenih, gdje će biti upisane i sve nove generacije;

― Neka se u obitelji u određene dane tjedna čita u kontinuitetu dio teksta Novoga Zavjeta, a osobito nedjeljna čitanja subotom;

― Ovogodišnji kumovi i kume neka svojem krizmaniku/krizmanici ne samo daruju Sveto pismo, nego neka u pripravi za svoju ulogu pročitaju barem jedno Evanđelje;

― Ono što nas u nedjeljnom slavlju riječi Božje osobno dirne neka to bude misao vodilja dotičnog tjedna;

― Koliko nam je poznato, na prijedlog Ministarstva kulture i medija ova godina je proglašena godinom čitanja. Sveto pismo – Biblija – knjiga je nad knjigama. Neka bude i naša početnica i čitanka, jer je spasonosna hrana za dušu i tijelo;

― Preporučamo da suvremenu tehnologiju stavite u službu riječi Božje da nas ona može pratiti dnevno na različitim mjestima;

― Uz nedjeljna slavlja potrebno je posvetiti veću pažnju urednosti lekcionara i liturgijskih knjiga kao i dostojanstvu gesta i pokreta;

― Osobito je važno u župnim zajednicama osposobljavati i formirati službu čitača i čitačice, onih koji posuđuju glas i lice riječi Božjoj;

― Ako u župi nije već oformljena zajednica za dublje upoznavanje riječi Božje, neka se što prije ova mogućnost ponudi vjernicima;

― Neka nedjeljna homilija bude vremenski odmjerena, a sadržajno prepoznatljiva kao odjek riječi Božje za naš život.

4. Doista, kao kruh i još više od kruha potrebna nam je riječ Božja. Zato nas prorok poziva: Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjet. (Usp. Iz 55, 2-3). Stoga, braćo i sestre, povodom Nedjelje Božje riječi znajmo svakodnevno, a osobito nedjeljom, slaviti i zahvaljivati Ocu nebeskom što svojom Riječju hrani našu glad i siti našu žeđ, što se ne umara sustići nas odbjegle i potražiti nas izgubljene na našim beznadnim putevima života.

I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama! Neka trajno prebiva u nama i boravi svakodnevno u našem srcu i domu!

Proročanstvo o svecima posljednjih dana – Gospa i islam

 

Nekoliko posljednjih godina jedan od glavnih interesa mojih proučavanja osim islama bilo je ono o čemu Sveto pismo govori kao o „posljednjim danima“ odnosno razdoblje koje vodi k slavnome Kristovu drugom dolasku. Interes za tu temu doveo me je do nekoliko zanimljivih materijala, uključujući dvije knjige koje pružaju sažet, ali temeljit pogled na autentičan katolički nauk u vezi posljednjih vremena. Radi se o knjigama ,,Katoličko proročanstvo: dolazeća kazna Yvesa Duponta i ,,Proročanstvo za danas: Sažetak katoličke predaje u vezi razdoblja s kraja vremena Edwarda Connora. Oba ova djela predstavljaju veliku zbirku proročanstava iz pouzdanih katoličkih izvora zajedno s autorskim komentarima, a pokrivaju teme poput velike Marijine moći prije drugog dolaska, uspon velikog katoličkog monarha i vladavine jednog iznimno svetog pape. Definitivno uništenje islama, kao što ću uskoro izložiti, prorečeno je u kontekstu tih konkretnih tema. Ali prije nego što počnemo proučavati same proročke tekstove, vrijedi čuti svjedočanstvo gosp. Duponta u vezi važnosti proročanstava. U uvodu ove knjige on kaže:
„Zbilja, proročanstva su za naše posvećenje: ona osvjetljuju mnoge probleme; upozoravaju nas na zablude; pripremaju nas na skore opasnosti; one su i manifestacija Božje moći. U isto vrijeme ona su ohrabrenje i utjeha. Sadašnja kriza u Crkvi i svijetu prorečena je davno prije, ali također je prorečena konačna pobjeda kršćanskih snaga; to je ohrabrenje i utjeha.“
Sada ću s vama podijeliti mali uzorak tih proročanstava koje citiraju Dupont i Connor u svojim cjenjenim knjigama, od kojih se neka nalaze u obje knjige, počinjući s onima koji proriču veliku moć Gospe u tim kasnijim danima. To razdoblje popularno se spominje kao „Marijino doba“, a kao da je isprepleteno s kraljevanjem velikog monarha i anđeoskim papom (više o tim temama malo kasnije). U vezi s Marijinim razdobljem – bl. Marija Agredska (1602. -1665.), cijenjena franjevka mistikinja iz Španjolske koja je imala brojne vizije o životu Blažene Djevice, je svjedočila:
„Bilo mi je otkriveno po posredovanju Majke Božje da će sva krivovjerja nestati. Pobjedu nad krivovjerjem zadržao je Krist za svoju blaženu Majku. U kasnijim danima Gospodin će na poseban način proširiti slavu svoje Majke. Marija je započela spasenje te će njezino posredništvo biti ispunjeno. Prije drugoga Kristova dolaska Marija više nego ikada mora sjati u milosrđu, sili i milosti da bi nevjernike dovela katoličkoj vjeri. Marijina moć će u te dane biti vrlo očita. Ona će proširiti Kristovu vladavinu na pogane i muhamedance i bit će vrijeme velike radosti kada se ustoliči Marija kao gospodarica i kraljica srdaca.“

 

Zanimljivo je primijetiti da u Mističnom gradu Božjem (pisanom izvještaju njezinih vizija), blažena Marija Agredska opisuje kako su gotovo odmah nakon otkupiteljske smrti našega Gospodina, đavao i njegovi podanici smislili mnoštvo krivovjerja koja će odvoditi duše od Krista, uključujući „Muhamedovu sektu“. Zatim imamo sv. Ljudevita Montfortskog (1673.-1716.), istinskog Gospinog apostola kojeg je papa Klement XI. imenovao apostolskim misionarom. On je rekao:
„Moć Marije nad svim đavlima bit će posebno istaknuta u posljednjem vremenu. Ona će proširiti Kristovo kraljevstvo na pogane i muslimane i doći će slavno razdoblje u kojemu će Marija biti vladarica i kraljica ljudskih srdaca. Sv. Ljudevit Montfortski u svom klasičnom djelu Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji puno je pisao o velikoj moći naše Gospe koja će voditi k drugom dolasku njezina božanskoga Sina. Sljedeće poglavlje je jedno od takvih koje nisu uključili Dupont ili Connor u svoja cjenjena djela: „Marija mora sjati više nego ikad u svojem milosrđu, sili i milosti, u tim posljednjim vremenima: u milosti da dovede nazad i primi jadne zalutale grješnike koji će se obratiti i vratiti u Katoličku Crkvu; u sili protiv neprijatelja Božjih, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca, židova i duša otvrdnulih u grijesima i bezbožnosti, koji će ustati u strašnoj pobuni protiv Boga da bi zaveli obećanjima ili prijetnjama sve one koji će im se suprotstaviti i činiti da padnu. I napokon, ona mora sjati milošću da bi nadahnula i ohrabrila i održala hrabre vojnike i vjerne sluge Isusa Krista, koji će se boriti za Njegove interese.“
Primijetite kako blažena Marija i sv. Ljudevit oboje predviđaju konačnu smrt islama posebno zahvatom naše Gospe. Da nastavimo s tom temom, na trenutak ćemo se osvrnuti na knjigu nadbiskupa Sheena „Prva ljubav svijeta“, u kojoj je napisao: „Naše je čvrsto uvjerenje da strahovi koje neki animiraju u vezi muslimana neće biti ostvareni, već da će se islam umjesto toga na kraju obratiti na kršćanstvo – na način na koji čak ni neki naši misionari neće naslutiti. Naše je uvjerenje da se to neće dogoditi izravnim naučavanjem kršćanstva, već pozivanjem muslimana na štovanje Majke Božje.“ On nastavlja objašnjavati da iako muslimani žestoko odbacuju božanstvo Kristovo, ironično imaju veliko poštovanje prema Njegovoj majci. Doista postoji rečenica u Kur’anu koja kao da daje naslutiti vjerovanje u Bezgrješno začeće, koje on citira: „O, Marijo, Alah te je izabrao i pročistio i izabrao iznad svih žena na ovoj zemlji.“ [Sura 3:42] Na kraju nadbiskup Sheen daje ključnu poveznicu između muslimana i Gospe Fatimske: ,,Marija je, stoga, za muslimane prava Sajida ili Gospa. Jedina moguća ozbiljna suparnica u njihovu vjerovanju mogla bi joj biti Fatima, kćer samog Muhameda… Budući da se ništa s neba ne događa bez finesa svih detalja, vjerujem da je Blažena Djevica izabrala biti poznata kao „Gospa Fatimska“ kao jamstvo i znak nade muslimanima i kao sigurnost da će oni, koji joj pokazuju toliko poštovanja, jednog dana prihvati i njezina božanskog Sina… Misionari budućnosti će sve više i više vidjeti da će njihov apostolat među muslimanima biti uspješan u onoj mjeri u kojoj će propovijedati o Gospi Fatimskoj.“
Matt Gaspers
Izvor: The Fatima Crusader, jesen 2016., str. 52-55

ZANIMLJIVO IZLAGANJE ZA VJERNIKE:Uloga Crkve u promicanju cjepiva protiv koronavirusa


Uvod


U posljednjih mjeseci, a napose dana, primjećujemo kako javna polemika među vjernicima oko koronakrize poprima vrlo nepoželjne oblike, svedene na nisku razinu i iznimno grub rječnik. Kao tek jedan od povećeg broja primjera donosimo poveznicu na podijeljeni članak portala Bitno.net na svojoj Facebook stranici, a u kojemu se prenosi vijest da je papa Franjo objavio da će se cijepiti protiv koronavirusa i pri tome poručio da to treba učiniti. Primjećuje se kako na toj stranici, posebno u zadnje vrijeme, sve više komentiraju distancirani katolici, nekatolici i ateisti, a u tom smislu pridonose stvaranju još veće zbunjenosti, ali se opravdano može pretpostaviti da je najveći broj među njima onih za koje se može reći kako pripadaju vjerničkoj katoličkoj populaciji u užem smislu riječi. Vijest je od 9. siječnja uvečer, kada je objavljena, do sada komentirana preko 1.100 puta, a uočava se veliki broj takvih komentara koji ne odražavaju ni zrnce poštovanja prema Vrhovnom svećeniku Katoličke Crkve. Do mjere da ga neki nazivaju Sotonom, a drugi mu žele da što prije crkne. 

U nekakvim redovitim okolnostima takav bi se prevladavajući agresivan i neprijateljski rječnik lako mogao označiti krajnjim oblikom nedostatka kršćanske ljubavi i ljubavi prema Crkvi, nedostatkom poslušnosti i izljevom srdžbe kao jednim od sedam glavnih grijeha, ali čini nam se da je ovdje u pitanju nešto još dublje i ozbiljnije. Naime, kada čovjek počne rigati vatru, biti žestok na riječima i djelima, obično je to rezultat nekog dužeg obuzdavanja i podnošenja stanja koje mu se čini nepravedno, a za koje sebi kaže da je sad dosta. Ne znači ovo, dakako, opravdavanje takvog rječnika, jer je on daleko od kršćanskih ideala i strašnom ranom ranjava i oskvrnjuje otajstvenost Crkve, ali ga razumijemo, jer je mahom izazvan, onaj koji je nastao nakon dugotrajnog strpljivog podnošenja promicanja takvih ideja koje duboko vrijeđaju ljudsko dostojanstvo mnogih vjernika i idu do granice da im zagluše Božji glas koji im osigurava milost razlikovanja dobra od zla. U tom bi se svjetlu i vodeći katolički mediji trebali preispitati kakva je njihova uloga u proizvodnji takvog stanja.

Imajući to u vidu, ponavljamo još jednom, uopće nas ne čudi što se jezik jednog dijela vjernika od molitvenog pretočio u kočijaški. Jednako nas tako ne čudi što je ta bujica usmjerena izravno na papu Franju, jer se upravo on u svijesti mnogih vjernika doživljava kao prvi i najveći uzrok takvog stanja i podijeljenosti u Crkvi. Naime, navedeno vrijeđanje Pape nije rezultat samo tog njegovog poziva na cijepljenje, nego je rezultat godinama nagomilavanih frustracija koje su proistekle iz Papinih nekonvencionalnih, nejasnih i s obzirom na dosadašnje učenje Katoličke Crkve odudarajućih tumačenja i djelovanja u nizu različitih slučajeva, kao i rezultat oglušivanja na vapaje mnogih vjernika da im se pojasne tako izazvane nejasnoće.

S obzirom na aktualnu situaciju vezanu uz procjenjivanje nužnosti i moralnosti cijepljenja i cjepiva protiv koronavirusa postavlja se temeljno pitanje treba li Papa uopće koristiti svoj duhovni autoritet kako bi poticao vjernike da se i sami cijepe, jer kod većeg broja među njima to izaziva sablazan, što jasno uočavamo i iz navedenog prosipanja neuljudnosti po društvenim mrežama. Stječe se, naime, dojam kako je Papin smjer jednostran i svodi se na nužnost cijepljenja po svaku cijenu, pri čemu se sve upitnosti odbacuju kao nedostojne rasprave.


Tumačenje Kongregacije za nauk vjere o načelnoj i uvjetovanoj dopuštenosti korištenja cjepiva protiv koronavirusa


Upitnosti pak ima puno, a njihov je presjek kod nas najbolje pružio dr. Damir Šehić, svećenik i profesor moralne teologije i bioetike na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru. S obzirom na javnu raspravu, posebno je do izražaja došla moralna problematika vezana uz ona cjepiva protiv koronavirusa koja su proizvedena upotrebom staničnih linija izvedenih iz tkiva dvaju namjerno pobačenih ljudskih fetusa 1960.-tih godina.

Na to je pitanje Kongregacija za nauk vjere dala odgovor tako što je u svojoj Bilješci o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv bolesti COVID-19 od 21. prosinca 2020. god. (KNV 2020, hrvatski prijevod ovdje), objavljenoj uz odobrenje pape Franje, protumačila da ih je moralno prihvatljivo primiti ukoliko etički nesporna cjepiva nisu dostupna.

Pri tome se pozvala na već neke ranije crkvene dokumente kako bi potvrdila kontinuitet svoga tumačenja, a to su dokument Papinske akademije za život iz 2005. god. Moralna promišljanja o cjepivima pripravljenim od stanica izdvojenih iz pobačenih ljudskih fetusa (PAŽ 2005, hrvatski prijevod ovdje), zatim uputa Kongregacije za nauk vjere Dignitas personae (2008., br. 34-35; hrvatski prijevod ovdje), te Bilješka Papinske akademije za život o pitanju cijepljenja u Italiji iz 2017. godine (PAŽ 2017, hrvatski prijevod ovdje). Glavni argumenti Kongregacije za nauk vjere za takvu dopuštenost primanja cjepiva nalaze se u velikoj udaljenosti od pobačaja iz kojih su izvedene stanične linije, a onda i u samo materijalnoj, a ne i formalnoj suradnji na tom činu, te u opasnosti koja bi mogla proisteći za cjelokupno stanovništvo ukoliko se ne pristupi procjepljivanju.

Međutim, to tumačenje, unatoč činjenici što dolazi od crkvenog tijela koje je zaduženo za čuvanje i tumačenje pologa vjere, nije općeprihvaćeno, što nas vodi pitanju dokle sežu granice vjerničke slobode ukoliko će se i takva jedna kongregacija podvrgavati preispitivanju. S druge pak strane, s obzirom da je u srpnju 2017. god. po Papinoj odluci došlo do promjene njezina vodstva, nije nesuvislo pomisliti nije li se možda time nešto bitno promijenilo i u njezinu radu. Još više, s obzirom da se Kongregacija u svojoj Bilješci poziva na dva spomenuta dokumenta Papinske akademije za život, a koja je, također Papinim interventom, 2016./2017. god. doživjela vrlo velike promjene, razlog za postavljanjem takvih pitanja čini se još opravdanijim.

Drugim riječima, s obzirom da je Papa veliki zagovornik cijepljenja protiv koronavirusa i s obzirom da koristi svoj duhovni autoritet kako bi i druge pozvao na cijepljenje, postavlja se pitanje je li možda tumačenje Kongregacije za nauk vjere instrumentalizirano kako bi se dala potvrda Papinim osobnim stavovima, a posljedično relativiziralo crkveno učenje o zlodjelu pobačaja?


Tumačenje Kongregacije za nauk vjere – kontinuitet ili diskontinuitet?


U tom svjetlu, imajući u vidu moralnu dopuštenost upotrebe cjepiva protiv koronavirusa, pod uvjetima koji su navedeni u Bilješci, postavlja se pitanje je li ona rezultat kontinuiteta ili diskontinuiteta u odnosu na dosadašnji nauk Crkve? To će se možda moći najbolje uočiti analizom sadržaja onih crkvenih dokumenata na koja se poziva i Kongregacija u svojoj Bilješci.

Ako pogledamo u sadržaj PAŽ 2005 i usporedimo ga s KNV 2020, uočavamo kako je temeljna nit podudarna, ali ne i nosivi naglasci, što konkretno znači da nismo sigurni bi li danas taj isti saziv Akademije potvrdio moralnu dopuštenost cijepljenja protiv koronavirusa u trenutačnim uvjetima.

Naime, dok se u PAŽ 2005 studiozno, opširno i sa stajališta medicinske struke neupitno obrazlažu opasnosti za cijelu populaciju koje bi proizlaze iz necijepljenja spornim cjepivima, kao i dobrobiti koje se stječu cijepljenjem, a uz to se detaljno navode sve važne reference, od imenovanja tih cjepiva i povijesti njihova nastanka, do proizvodnje i primjene, čime Akademija potvrđuje njihovu moralnu nužnost, dostatnu kliničku sigurnost i učinkovitost (globalno gledano, znatno su veće koristi nego štete), dotle Kongregacija za nauk vjere u svom tumačenju preskače sve te važne čimbenike, navodeći kako joj nije namjera prosuđivati sigurnost i učinkovitost cjepiva protiv koronavirusa, jer odgovornost za procjenu leži na biomedicinskim istraživačima i agencijama za lijekove. Čini nam se da je to bitno drukčiji pristup od onoga koji je ponudila Papinska akademija 2005. god., s obzirom da na temelju dosadašnjih saznanja o koronavirusu ne postoji ni klinička ni moralna sigurnost ni da su cjepiva neštetna ni da su učinkovita. Iako se cjepiva primjenjuju, ona su de facto u eksperimentalnoj fazi, o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti struka je oštro podijeljena, a sami se proizvođači odriču odgovornosti. U takvim okolnostima kada se ne mogu predvidjeti ni štete ni koristi, niti njihovi razmjeri, poticanje na cijepljenje protiv koronavirusa može se u budućnosti pokazati kao zločin protiv čovječnosti.

Također, dok PAŽ 2005 naknadno promišlja o moralnosti spornih cjepiva kojima se populacija već procjepljuje kroz obvezatan sustav cijepljenja, i za koje ne postoje ili Akademiji nije poznato postoje li alternativna, tj. etički nesporna cjepiva (a ako postoje, onda je moralna dužnost njih upotrijebiti), odnosno krajnji korisnik ima jedinu mogućnost pozvati se na priziv savjesti i odbiti ga (i pri tome trpjeti pravne i moralne konzekvence), dotle KNV 2020 ne pravi bitno uočljivu razliku između spornih i nespornih cjepiva, nego stavlja naglasak na njihovu dostupnost. Drugim riječima, iako se na tržištu nudi više cjepiva protiv koronavirusa i iako među njima ima onih koji nisu izvedeni iz staničnih linija pobačenih fetusa, odnosno moralno su nesporni, KNV 2020, za razliku od PAŽ 2005, ne inzistira samo na njihovoj primjeni, nego s određenim moralnim relativizmom dopušta upotrebu i tih spornih cjepiva. Uz izostanak propitivanja Kongregacije je li cijepljenje protiv koronavirusa uopće nužno, kao i uz izostanak propitivanja o sigurnosti i učinkovitosti dostupnih cjepiva općenito, a onda i pojedinačno, ovo se čini kao još jedan vrlo važan propust u tumačenju koje pruža KNV 2020.

Tako KNV 2020 nabraja kao opravdane ove okolnosti: “u zemljama gdje etički nesporna cjepiva nisu dostupna liječnicima i pacijentima, ili gdje je njihova distribucija otežana zbog posebnih uvjeta skladištenja i prijevoza, ili kada se u istoj zemlji distribuiraju različiti tipovi cjepiva, a zdravstvene vlasti ne dozvoljavaju građanima da izaberu kojim će se cjepivom cijepiti” (br. 2). Postavlja se pitanje koliko su takve okolnosti u trenutačnoj situaciji doista moralno opravdane ili je potrebno, kako to nekoliko puta naglašava PAŽ 2005, svim snagama inzistirati da države nude moralno nesporna cjepiva i ne podilaze “farmaceutskim industrijama koje djeluju beskrupulozno i neetički”.

Konkretno, apstrahirajući od drugih upitnosti vezanih uz nužnost cijepljenja i uz sama cjepiva i referirajući se samo na navedeni vid, držimo da bi se Papa mogao obratiti svim svjetskim vlastima, a biskupske konferencije vlastima svojih zemalja, i obrazložiti zašto su neka cjepiva za Katoličku Crkvu moralno sporna te zahtijevati da se za vjernike osiguraju samo ona koja to nisu, a u suprotnom pozvati vjernike na odbijanje primanja cjepiva. To je jasan put koji ističe PAŽ 2005 i koji bi sigurno u većinski katoličkim zemljama donio plodove, no u današnjim vremenima u kojima se Crkva podlaže svijetu teško se tako nešto može očekivati. To je vidljivo i iz činjenice kako KNV 2020 samo potiče farmaceutske tvrtke da proizvode, a vlade i međunarodne organizacije da osiguraju klinički sigurna i učinkovita, moralno etička, a materijalno dostupna cjepiva  (br. 4 i 6), do čega političko-farmaceutski lobiji vjerojatno drže koliko i do lanjskog snijega. 

Zato nam se čini da tumačenje Kongregacije za nauk vjere pokazuje diskontinuitet u odnosu na dosadašnje učenje Crkve, što vodi u moralni relativizam. Uvjereni smo da sastav Papinske akademije za život iz 2005. god. ne bi supotpisao Bilješku Kongregacije za nauk vjere, a čvrsto vjerujemo da to ne bi učinio ni raniji prefekt Kongregacije za nauk vjere – kardinal Gerhard Ludwig Müller.

Taj se moralni relativizam vidi i na temelju nekih drugih pokazatelja, a jedan od njih je što KNV 2020 suzdržano govori o zlodjelu pobačaja. Dok se, naime, iz PAŽ 2005  može jasno iščitati da su sporna cjepiva proizašla iz dva namjerna pobačaja, od kojih je jedan izvršen “jer je obitelj mislila da ima previše djece”, a drugi zbog “psihijatrijskih razloga” (i u samom dokumentu stavljeno pod navodnike), dotle KNV 2020 govori neodređeno, o dva pobačaja, o pobačajima i o pobačajima koji nisu spontani. Stoga je i razumljivo da je za Kongregaciju glavni razlog opravdanosti cijepljenja spornim cjepivima u tome “što je vrsta sudjelovanja u zlu … daleka” (br. 3).

Istina je da Kongregacija stavlja naglasak da cijepljenje mora biti dobrovoljno, a ne prisilno, no ostaje nejasno što podrazumijeva pod obvezom onih koji bi zbog savjesti odbili primanje spornih cjepiva da “moraju poduzeti mjere da drugim zaštitnim sredstvima i odgovornim ponašanjem izbjegnu postati nositeljima prijenosa zaraznog agensa”. Imajući u vidu današnje stanje u svijetu, to u konkretnim slučajevima možda može značiti i opravdavanje vrlo restriktivnih mjera prema tzv. antivakserima, kao što su npr. trajna izolacija, zabrana rada i društvenog angažmana, zabrana putovanja itd., a ako je tako onda je riječ o opravdanju dokinuća sloboda i instituta priziva savjesti, jer se pred njih stavlja nepravedan izbor, na kakav je još upozoravala Papinska akademija iz 2005. god.


Dvojbena uloga aktualnog saziva Papinske akademije za život


Nastavljajući se na sve navedeno, želimo još dodati kako je u Bilješci Papinske akademije za život iz 2017. god., koju nije priredila sama, nego u zajedništvu s Uredom za pastoral zdravstva Talijanske biskupske konferencije i s Udrugom talijanskih katoličkih liječnika, jasno naznačeno kako se ide za tim da se stavovi izneseni u PAŽ 2005 uskoro revidiraju i ažuriraju, a “u svjetlu medicinskog napretka i trenutačnih uvjeta u kojima se pripremaju cjepiva”. Ne, dakle, u svjetlu Objave i učenja Crkve, nego, ponavljamo još jednom, u svjetlu medicinskog napretka današnjih uvjeta u kojima se pripremaju cjepiva. S obzirom da ti današnji uvjeti vrlo često podrazumijevaju pripremanje cjepiva na temelju izvršenih pobačaja (i onih iz 1960.-tih i kasnijih), postavlja se pitanje jesu li priređivači PAŽ 2017 ciljano pripremali teren relativiziranju tih zlodjela pobačaja dajući prednost zaštiti zdravlja kroz takvo cijepljenje, a time i relativiziranju ubojstva nerođene djece uopće?

Ponavljamo još jednom kako je Papinska akademija za život 2016./2017. god., uz izravan intervent pape Franje, doživjela velike promjene, a nakon kojih su se među njezinim članovima našli i nekatolici i nevjernici, štoviše i oni koji promiču civilizaciju smrti. Usporedbom KNV 2020 i PAŽ 2017 pronalazimo sličnosti i neke gotovo podudarne dijelove rečenica, što nas vodi zaključku kako u ovoj stvari tumačenje Kongregacije za nauk vjere o moralnosti cijepljenja protiv koronavirusa nije crpljeno iz depozita vjere, nego iz smjernica koje su došle od novog saziva Akademije.


Zaključak


Kako god bilo, imajući na pameti sve što smo ovdje analizirali, zaključujemo kako se u vrhu Crkve događaju vrlo čudne stvari, a koje posljedično dovode do relativiziranja crkvenog učenja. Primjetno je kako se te bitne promjene zbivaju na poticaj pape Franje, što očigledno osjećaju i oni vjernici koji svoje nezadovoljstvo i svoju bol zbog takvog stanja izražavaju ružnim komentarima. Zato smo u uvodu i napisali da takav rječnik ne opravdavamo, ali razumijemo, jer je on u svojoj biti bolni vapaj za svetošću Crkve, a ne izraz mržnje prema Papi.

Temeljni, dakle, razlog u tim novim smjerovima vidimo u Papinoj, po nama, neodgovarajućoj otvorenosti prema postizanju sveopćeg bratstva, a po kojoj on pušta u srce Crkve i one koji tu nikako ne pripadaju. Lijepa je, s jedne strane, takva njegova otvorenost i nju treba njegovati, ali ne na način da šteti Crkvi. Postoji tisuće načina da se ostvare izvrsni dobrosusjedski odnosi između katolika i nekatolika, između katolika i nekršćana i između katolika i nevjernika, ali ne na način da glumimo da smo braća, jer ne priznajemo ni istog Oca ni istu Majku (Crkvu).