DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU-BLAGOSLOV ŠKOLSKE DJECE

Svako vrijeme nosi svoje običaje. Ali od kada ljudi nastanjuju Zemlju ljudska priroda je ista. Želja za napretkom. Želja da su uspije u životu. I to je lijepo i od Boga dan dar. Ali kao i u sve dobro,tako i u to zlo mora umiješati svoje prste. Vidimo to u čitanjima ove nedjelje. Posebno nas na to upozorava prorok Amos. Živio je on i djelovao oko sedam stotina godina prije rođenja Isusa Krista. I napisa ćovjek i izreče proroštva koja su tako stvarna i 2700 godina poslije njegove smrti. U današnjem čitanju upozorava on one koji svoju moć i bogastvo stječu na račun siromaha i ubogih. Upozorava ih da Bog pamti njihova nedjela. Lijepo im govori: Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Koliko sličnosti sa današnjim vremenom?! Mnoštvo je siromaha u svijetu,tako i u našem društvu. I tko to koristi? Ljudi od moći koji imaju vlast i bogatstvo . Ucjenjuju obični puk misleći da na taj način stječu sljedbenike. Ucjenjuju zaposlenjem, poklonima, napredovanjima u službi…..Ali stječu samo poslušnike na Zemlji, a na Nebu gomilaju bijes Božji na sebe. « Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega.« Tako piše u Svetom pismu. A što Bog obeća to i učini! Tlačiti slabije, iskorištavati siromahe, podvrgavati države i cijele narode svojim interesima,a zaklinjati se u ime Boga živoga samo još više ukopaje počinitelja u zlo koje ga sve više i više obuzima. Na kraju mu to zlo toliko pomrači um da je uvjeren da radi dobre stvari. Mnogi na žalost nikada ne progledaju. E da taj prorok Amos živi u naše vrijeme?! Zamislite koliko bi morao upozoravati! Strašna je nepravda dragi prijatelji zavladala na ovom svijetu. Iskorištava se ljudski rad do krajnjih granica. Jeftino se kupuje od radnika i seljaka, a skupo preprodaje. Bogati se na tuđoj nevolji. Poseban je to slučaj u Africi. Gdje ljudi kopaju drago kamenje,a da nikada nisu vidjeli kako to izgleda kada se obradi. Gdje oni koji beru sirovine za čokaladu i slatke napitke, tu čokoladu i te napitke nikada nisu okusili. Presiromašni su da bi sebi to priuštili. Gdje je tu pravda? Ovo su samo dva primjera od mnogih. Pa ti moćnici su u stanju izazvati ratove da bi postigli svoj cilj. Izazvati nerede u pojedinim državama da bi zavladali sa tim bogatstvom. Za njih čovjek nema možemo slobodno reći,skoro nikakvu vrijednost! Isus nam u današnjem Evanđelju zato šalje poruku u priči o nepoštenom upravitelju. Nekako smo malo začuđeni kada Isus hvali njegove nepoštene postupke. Ali ne hvali on postupke kao takve,već hvali pogled u budućnost tog upravitelja. Mi tog upravitelja u tome trebamo slijediti. Naš pogled u budućnost mora biti pogled prema spasenju. Da podignemo taj pogled od ovozemaljskih dobara. Njih je dobro imati. Ali ako smo samo svoj život podvrgli tom cilju, ajme nama. Da svi moćnici ovoga svijeta u čijim rukama leži bogastvo imaju malo osjećaja prema čovjeku,sigurno na zemlji ne bi bilo toliko siromaštva. Posao i zarada nisu nešto štetno. To je lijepo.Ali čovjek se treba voditi kroz taj posao i zaradu i duhovnim stvarima, a ne samo materijalnim. Sa onim koji su zaslužni za to bogatstvo,a to su radnici, treba postupati sa poštivanjem, gledati ih kao ljude ravne sebi. Jer sve nas Bog stvori,i svatko na ovaj svijet dođe na jednak način: rođenjem na kojem smo zaplakali da bismo udahnuli zrak koji nam je svima potreban. Ako smo na tom rođenju zaplakali, bilo bi lijepo da se pred kraj našeg života smijemo. Od radosti jer smo uspjeli svojim djelovanjem i životom približiti sebi život vječni. To je cilj svakog vjernika. I za kraj poslušajmo svetog Pavla koji nam u današnjoj poslanici veli da molimo za naše upravitelje, ljude koji su na vlasti. Da im Bog podari razum i otvori oči da svoj položaj stave na dobrobit cijelog društva. A kada u većini tih ljudi koji upravljaju sa našim narodom, pa i sa svijetom dobijemo ljude čije je upravljanje vođeno vjerničkim i kršćanskim svjetonazorom onda se možemo nadati da ćemo imati bolje društvo i pravedniji svijet. Tome trebamo težiti svi, a složit ćete se da o nama ovisi puno toga. Danas je povodom nove školske i vjeronaučne godine bio zaziv Duha svetoga i blagoslov školske djece. Mir vam i dobro!

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU-MISA NA GALIČAKU

Posebna je ovo nedjelja dragi čitatelji u životu naše župe. Posebna jer je bila sveta misa u crkvi na Galičaku. Na mjestu naših početaka. Gdje su naši preci stigli i odlučili ostati. Mnogi su i možda pokopani na području Galičaka. I sigurno su oni koji su štovali Križ Isusov kao simbol spasenja sa Nebesa gledali svoje potomke kako u zajedništvu slave svetu misu na tom lijepom i za Kominjane svetom mjestu.

Naglasio je župnik u svojoj propovijedi vrijednosti Križa Kristova. I nije lako uvijek nositi taj križ. Ali tko ustraje, spasit će se. Pozvao nas je na kraju propovijedi da slijedimo primjer Krista i da se ne stidimo tog simbola spasenja,već da budemo pravi vjernici,kršćani. Da čuvamo svoju vjeru.

U nastavku pogledajte slikovni zapis sa današnjeg misnog slavlja na Galičaku. Mir vam i dobro!

 

14. rujna Uzvišenje Svetog Križa – blagdan koji potječe iz grada Jeruzalema

Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon posvete te bazilike, tj. 14. rujna., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici.

Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. rujna., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali.

Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji.

Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa.

Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.

Izvor: narod.hr

MALA GOSPA-HODOČAŠĆE U VEPRIC

Mnogi danas vele da čuda ne postoje. Da je sve slučajnost. Evo ste vidjeli jučer vrijeme. Bilo je na trenutke strašno. Ali mi vjerujemo da je Bog po zagovoru Gospe uslišao molbe tisuća hodočasnika koji su se zaputili u Vepric Gospi da ih poštedi toga nevremena. I svjedočili smo tome. Da je u Vepricu unatoč prognozama bilo lijepo i sunčano vrijeme. Bez oblačka na nebu. Tek po vrhovima Biokova su se nadvili oblaci. Da nas posjete koliko je molitva jaka i da sa svime upravlja Bog. Danas je dragi prijatelji jedan rođendan. Slavimo rođenje Blažene Djevice Marije. Rođendan je to suotkupiteljice svih ljudi. Majko Marijo, kraljice Hrvata želimo Ti sretan rođendan! Iz naše župe smo hodočastili jučer popodne u Vepric. Svetište je to Marije Majke. Bilo je mnoštvo vjernika,sa otoka, zagore, Bosne i Hercegovine,nas iz neretvanskog kraja…..desetak tisuća sigurno. I jedna zanimljivost. Sjećate li se možda lanjskog teksta iz Veprica. Spomenuli smo dvije bake koje su hodočastile Gospi. E ove godine je bila samo jedna. Naborano lice, sklopljene ruke u molitvi, pogled uperen u daljninu,zamišljen. Ne da se ta starica godinama iako su pritisle. Druge nije bilo. Nećemo nagađati razloge izostanka te druge starice. Velika je to ljubav prema Mariji. Da nam je samo imati vjeru naših baka i djedova,puno bi smirenije živjeli. Misno slavlje je predvodio nadbiskup Zadarski monsinjor Želimir Puljić. Lijepo nam je poručio u propovijedi: rođenje je veličanstven dar Boga čovjeku, to jest ženi. Toliki dar da je Sin Božji na svijet došao rođenjem. Spomenuo je biskup i rodoslovlje. Kako treba poštivati starije, pamtiti i nasljedovati sve ono dobro što su nam naši preci ostavili. Posebno vjeru. Što kao narod i činimo jer je cijela naša Domovina ,mogli bismo reći premrežena svetištima posvećenim Gospi. Od najstarijih vremena naši narodni vladari štovali su Mariju. I nadbiskup Želimir nas je pozvao da nastavimo tim putem. Na kraju je slijedila procesija sa svijećama kroz svetište. Bilo je lijepo i veličanstveno. Kao i svake godine. Svima vama dragi čitatelji želimo blagoslovljen blagdan rođenja Blažene Djevice Marije. Mir vam i dobro!

Prijeti li našem društvu moralni krah?

Hrvatska, zemlja vrijednih ljudi, jake vjere, čvrstog domoljublja. Nekada zvana, predziđe kršćanstva. Mnogi našoj Domovini i danas tepaju takav naziv. Dragi prijatelji imamo li se pravo zapitati jeli to stvarno tako? Nismo znanstvenici, niti smo ljudi od velikih moći i znanja da bismo vršili neka istraživanja i prikazivali postotke o određenom ponašanju našeg naroda. Ovaj tekst bi više mogao biti namijenjen mlađem dijelu naših čitatelja. Dijelu našeg naroda kojeg još nisu zahvatila neka zla ovoga svijeta.

Jutri kada ustanete iz kreveta i nakon što zahvalite Bogu na prošloj noći i zazovete ga da vam bude u pomoći na danu koji je pred vama, što uglavnom učinite, ako imate vremena. Uz jutarnju kavu otvorite internet portale i novine u pisanom obliku. I možda vam to i ne bude baš mudra odluka. Jer naići ćete na svakavke naslove,a uglavnom su loši. Kao da je zlo preplavilo ovaj svijet. Nigdje nema lijepih i dobrih vijesti. Ubojstva, krađe, silovanja, ratovi…. Nepravda na svakome koraku. Raširilo se zlo i po našoj lijepoj Domovini. Mi što se vjernicima zovemo na sve ovo gledamo kao u nekom bunilu. Djelujemo izgubljeno i zbunjeno. Ovih dana je našu javnost posebno uznemirilo par vijesti. Puštanje himne u jednoj osnovnoj školi i optužba za silovanje počinjeno od strane jednog političkog moćnika,te navodno namještanje natječaja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svjesni smo da puno puta ovi naši tekstovi nemaju veze sa činjenicom da smo stranica jedne male župe. Da ti tekstovi mnogima idu na živce jer govore o neugodnim stvarima. Posebno ako se tiče politike ili političara. Vidjeli ste da smo kroz proteklo vrijeme uvijek isticali lijepe i napredne stvari koje čine naši ljudi na vlasti. Ali isto tako trebamo opominjati na loše. Posebno ako se radi o vjeri, moralu ili domoljublju. Na sve ove tri stvari se mnogi koji se natječu za povjerenje birača vole pozivati. Evo osoba koja je optužena za silovanje,vele da se pozivala baš na vjeru i moral. I obiteljske vrijednosti. A navodno iz sebe ima par propalih brakova i sada optužbu za silovanje. Koja je to dvoličnost? A ovaj slučaj o himni?! To je toliko nevjerojatno da bi moglo ići u rubriku vjerovali ili ne! Da u HRVATSKO državi,u HRVATSKOJ školi, netko dovodi u pitanje puštanje HRVATSKE HIMNE. I još se ravnatelj zbog toga pravda. I izjavljuje da mnoga djeca koja su druge narodnosti ili vjere za vrijeme sviranja himne sjede i nisu dužna ustati?! Tko je ovdje lud? U kojoj mi to zemlji živimo? Koju poruku ravnatelj šalje toj djeci i kakvi odgoj i poštovanje ta djeca stječu prema svojoj Domovini u kućnom odgoju? A najgore od svega je da HRVATSKA ministrica u HRVATSKOJ VLADI traži očitovanje od ravnatelja na ovaj događaj! Evo jednog prijedloga: pozivamo sve ravnatelje svih škola koji se ponose i kunu u svoje domoljublje da postupe isto. Da puste LIJEPA NAŠA DOMOVINO u školama kojim upravljaju. Počev od našeg Komina pa do ostalih mjesta. Da pokažu da živimo u slobodnoj zemlji Hrvatskoj. Gdje se slobodno može puštati HRVATSKA himna bez ikakvih posljedica. Gdje se slobodno može isticati raspelo kao simbol vjere koje nikoga ne vrijeđa i za koje su mnogi krv svoju prolili. O namještanju natječaja nećemo puno mudrovati. Skoro pa je javna tajna da se bez određenih poznanstava i veza ništa ne može učiniti,a u pojedinim slučajevima niti dobiti posao. Prestrašne su to stvari dragi prijatelji. A kakve su reakcije nas običnih ljudi na to? Mnogi na žalost to smatramo normalnim. Što je najgore postupamo po takvim pravilima ponašanja. Kao da smo se predali. Izgubili našu kršćansku hrabrost koju su imali naši preci. Jer očuvati vjeru u prošlim vremenima i prenijeti je na buduće naraštaje bilo je hrabro. I hrabro su naše bake i djedovi čuvali tu vjeru, svoje domoljublje, bili zatvarani i progonjeni,ali unatoč tome nisu odustajali. Postoji priča kako se branilo ići na hodočašće u Vepric. Međutim naši mještani na čelu sa župnikom ukloniše milicionera i prođu u brod koji je vozio iz Metkovića u Makarsku. I to sa župnim barjakom na čelu! Mi možemo samo zamoliti dragoga Boga da nam podari hrabrost naših starih. A vama mladima poruka: Ne dajte se uvući u ovaj glib nepravde i krivog ponašanja. Vi ste budućnost ove zemlje i na vama počiva budućnost ovoga naroda. U vašim rukama je moć. Nemojte bježati od problema nego se uhvatite u boj sa njime. Uz Božju pomoć ćete ga pobijediti. Neka vaša budućnost bude u domovini Hrvatskoj,a ne u tuđinskim gradovima i zemljama. I kao što sveti ivan Pavao II reče: Zemljo Hrvatska,Bog te blagoslovio! Mir vam i dobro!

DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

Prođe i mjesec kolovoz. Mjesec rujan nam započinje nedjeljom. Lijepo je to. Započeti nešto zazivajući Božju pomoć. Jučer u jednom društvu čujem izjavu da je proletjelo vrijeme ovoga ljeta. Vrijeme je nešto što se mijenja. Svatko ga doživljava na svoj način. Međutim svako vrijeme ima svoja neka pravila ponašanja.

Vidimo to i u današnjim čitanjima koja nas odvode u Isusovo vrijeme i oko dvjesto godina prije Njegova rođenja. I kao da ta čitanja govore nama. Današnjem naraštaju. Ovo je još jedan dokaz da učenje Crkve kroz riječi Isusa Krista i proroka nikada ne može biti zastarjelo. Čitanja naime govore o uzvisivanju i ponižavanju. Mudrac Sirah zbori lijepe riječi: Sine moj, budi krotak u poslu svojem,i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina“. O da bar ove riječi čuju današnji naraštaji. Posebno moćnici ili ljudi od vlasti koji upravljaju sa našim životima. Vidimo mnogo puta da iz ponašanja tih ljudi izvire bahatost. Obične ljude gledaju sa visine. Kao da nisu vrijedni. Prolaze pokraj njih kao pored duhova. Još ako ne razmišljaju kao oni. Govoreći iz vlastitog iskustva, nije lijepo ni ugodno to doživjeti. Biti u društvu u kojem svatko biva pozdravljen osim tebe jest neugodno. Ali to puno govori i o osobi koja se tako ponaša. I dođe vrijeme kada te ta osoba zatreba. I treba postupiti kršćanski,pružiti ruku,ali ne zaboraviti poniženje. Jer zamislite, u svojoj moći ti ljudi žele da svi razmišljamo isto, kao oni,jer je to tobože dobro. Jer poslušnicima slijedi nagrada,a onima koji se usude drugačije razmišljati zatvaraju se vrata. Kratkotrajna je to pobjeda. Jer ti poslušnici samo čekaju drugog da im ponudi nešto bolje. I odoše drugom gazdi. Ljude treba pridobiti poštenjem,iskrenošću, poniznošću….I onda dobiješ prave sljedbenike koji te neće izdati ni u najtežim trenucima. Zato bi današnje Evanđelje trebali pročitati svi oni koji u svoji rukama imaju i najmanju moć. Znate, i u Isusovo vrijeme imućni i moćni žele biti viđeni ili imati uza se nekog poznatog svećenika. Izgovarati molitve javno. A u pozadini se baviti nečasnim radnjama. Poznato vam je to? U jedno takvo društvo Isus dolazi sa učenicima. I gleda On kako se uzvanici otimlju za bolja mjesta u dvorani. I govori im moguće posljedice toga čina. Jer mogu lako sa boljeg mjesta odletjeti na lošije. I što onda? U dobrim vremenima za tebe čovječe ponašaj se dobro i jednako prema svakome. Ne gledaj tko je tko i kako ti može uzvratiti. Čemu onda tvoje kršćanstvo ako samo gledaš korist. Jer i dobra će vremena proći. Treba to imati na umu. Isus domaćinu te gozbe baš to i prigovara. Jer je na gozbu zvao samo one sebi ravne i od kojih će imati koristi. Kakve mu je onda plaća na Nebesima? Kakvo će mišljenje o njemu imati običan čovjek. Sve se ovo može preslikati na današnje vrijeme. Dragi prijatelji, u društvu gdje je drugi jednako važan kao i ja, sigurno žive sretniji ljudi. Jer čovjek svoje dobro i potpuno zadovoljstvo može ostvariti samo onda ako je i drugi sretan kao i on sam. Zato smo kao kršćani i vjernici pozvani svima darivati ljubav,  i siromašnima i bogatima, svjedočeći da svi imamo svoju ulogu u društvu bez obzira na položaj. Jer Bog nas je sve stvrorio istima. Činite dobro, svjedočite svojim djelima svoju vjeru i rezultat neće izostati. Ni pred Bogom niti pred ljudima! Mir vam i dobro.

VJERA, ČAST,POLITIKA

Ako šutiš,šuti iz ljubavi, ako govoriš,govori iz ljubavi,ako opominješ,opominji iz ljubavi,ako opraštaš,opraštaj iz ljubavi! Riječi su ovo svetog Augustina kojeg danas slavimo.Crkveni je to naučitelj čije je obraćenje izmolila njegova majka,sveta Monika,čiji je spomendan bio jučer. Koliko nam nedostaju činjenice iz ove gornje rečenice u našem društvu danas? Puno. I previše.

Zadnjih par dana naše društvo potresaju strašne stvari. Nasilje pomiješano sa laži koje rezultira nepravdom i gubitkom časti i ponosa.Niste mogli ne zamijetiti objave o nasilju u jednoj gostioni u Kninu nad njenim vlasnikom. Pripisano je to nasilju iz mržnje prema narodnosti tog vlasnika koji je Srbin. Onda slučaj u Rijeci. Sukob oko parkirnog mjesta također postaje događaj gdje zbog narodnosti jedne osobe,ta osoba biva fizički zlostavljana. Dakle, zlostavljani su po narodnosti Srbi,a zlostavljači su Hrvati. I stižu osude sa svih strana,naslovnice svih novina prenose vijesti o urođenoj mržnji u Hrvata. Naše vlasti pokunjeno se udaraju u prsa skoro krvareći pokušavaju dokazati da one nisu krive. Vlasti nama susjedne države jedva dočekaše prigodu da nabace blato na našu Domovinu. Vrhunac svega je političar koji sjedi u časnom domu,hrvatskom Saboru,koji izjavljuje tolike gadosti o našoj Domovini i našem narodu, Katoličkoj Crkvi i njenim biskupima, da se čovjek prepadne u kojoj zemlji živi! Jedan naš pjevač kojeg žele ušutkati veli da je istina voda duboka. I jest. I izlaze činjenice o pretučenom vlasniku gostione u Kninu. Veliča on tako nasilje nad Hrvatima u Domovinskom ratu, obožava tzv.“krajinu“, čak postoje svjedočenja da je tukao branitelje u zatvoru u Kninu. Iz Rijeke stižu također vijesti da uopće nije bio sukob vezan za narodnu pripadnost. Postoji čak i snimak koji to dokazuje, a i svjedoci koji nisu čuli nikakvo vrijeđanje po nacionalnoj osnovi. Također izlazi istina o toj oštećenoj osobi, povratnik,Srbin po narodnosti koji pravi velike nevolje svim stanarima i susjedima. Da se razumijemo, u bilo kojem slučaju nasilje ne treba biti način rješavanja bilo kojih poteškoća u društvu. Nasilje je zlo jer rađa mržnju i netrepeljivost. I kada uhvati maha,teško se više može nadzirati i spriječiti. Možda to i žele oni kojima Hrvatska još nije sjela kao država. Koji vole njen novac radi vlastitog probitka. Vole  njenu putovnicu samo zato jer sa njom mogu slobodno putovati. Ovakvoj pomami se izgleda u našem društvu suprostavlja jedino Crkva. Govoreći i opominjeći. Ponovno postaje svjetionik i stup oko kojeg će se okupljati ljudi koji se usude slobodno misliti i govoriti. I zato ta Crkva postaje trn u oku neprijatelja naše Domovine. Jeste li možda mogli zamisliti da ćemo se u našoj Domovini trebati boriti da raspela budu slobodno istaknuta u našim školama?! Kome smeta Isus Krist u zemlji koja se diči svojom vjerom u Njega? Zapitamo se često,a gdje su tu političari. Oni koje je izabrao naš narod da čuvaju i štite naše interese? Koji se deklariraju vjernicima! Nema ih, predali su se! Poklekli su pod naletom laži i ucjena. Gube čast,da bi zadžali vlast! Gdje smo tu mi obični vjernici? Zašto smo se predali? Oni malo hrabriji u politici pokušavaju se oduprijeti naletu tog zla u društvu nudeći činjenice i svoju ostavku ukoliko te činjenice netko opovrgne. Ali ne dolaze do izražaja. Postaju manjina! Novinari ne žele čuti dobre stvari od političara koji im ne odgovaraju. Svi ljudi imaju grijeha, političari također. Ali bio bi red dati ljudima priliku da se pokažu pa ih tek onda napadati ako su zaslužili. Ali Sotona kao otac laži očito ima moć nad ljudima koji mu se prepuste. I djeluju prema njegovim pravilima jer su Božja odbacili. Ovaj članak će možda doživjeti osude, možda od straha neće biti „lajkan“ ni podijeljen……..Ali Bog nam je dao slobodu. I Njemu se čovjek vjernik jedino treba pokoravati. Vlas poštivati,a Bogu se klanjati. Ali dok se po našoj Domovini trgaju hrvatske zastave, pale i uništavaju znakovi državnosti, ruše spomenici braniteljima, dovode pjevači koji su veličali i još veličaju velikosrpske zamisli,mi nećemo šutjeti. Ne smijemo! Nećemo pognuti glavu i izgubiti obraz i čast pa taman ostali jedini. Ako je Bog sa nama,tko će protiv nas! Malo više kršćanske hrabrosti i vjere bi posebno preporučili našim ljudima iz vlasti, posebno premijeru koji je sinoć imao prigodu vratiti povjerenje Hrvata u sebe. Ustati i obraniti čast našeg naroda! Ali očito su umjesto kršćanske hrabrosti prevagali drugi motivi. Na žalost svih nas koji smo time postali taoci par ruku u našem dičnom hrvatskom Saboru. Da su se na ovaj način ponašali nositelji vlasti devedesetih godina, sigurno Hrvatske ne bi bilo! Kosti onih koji su pali za ovu grudu traže pravdu, vapiju pred Bogom za Hrvatsku kakvu su željeli! Ponosnu, neovisnu, časnu. Vjernu Bogu! Dajte im je više! Molimo vas. Mir vam i dobro!

DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

 

Lijepo je sinoć i noćas bilo biti u Kominu. I dok pišemo ovaj osvrt,slavlje naših prvaka, naših lađara i lađarica,  Gusara i Gusarica još traje. Lijepo je sve organizirano uz odaziv naših mještana koji su pomogli u večerašnjem slavlju. Od pravljenja kolača,pa do fizičkih poslova. I hvala svima koji su unijeli rasdost proslave u naše mjesto. Ovim putem još jednom čestitamo lađarima i lađaricama na osvojenom prvom mjestu.

E današnja čitanja nam donose kao i svake nedjelje lijepe poruke. Trebalo bi ih samo poslušati i primjeniti pa u životu kršćana ne bi bilo toliko nereda i poteškoća. Kroz sva tri čitanja provlači se nit o spasenju. Tako prorok Izaija navješćuje da će mnogi puci vidjeti znak spasenja, doživjeti Radosnu vijest. Ali tu će se nazirati i otpori tome spasenju. Čovjeku je u naravi da se opire, da često čuje,a ne sluša. Bilo je tako,a i bit će. Zato sveti Pavao tu zaključuje da nas Bog ljubi,ali da svoju ljubav pokazuje dajući čovjeku slobodu,a ujedno dopuštajući kušnje ljudskom naraštaju. Sveti Pavao to naziva stegom. I stega je dobra i korisna. Mnoge loše stvari se događaju jer je stega izostala. Popušta ta stega pomalo u društvu,a na žalost i u Crkvi. Za stegu u društvu su odgovorni ljudi od vlasti,i oni se trebaju pobrinuti da ta stega bude uravnotežena sa nastojanjima za boljitak svih ljudi u društvu. Isto tako i u Crkvi. Za stegu su zaduženi duhovni pastiri. Također na stegu mora paziti i vjernički puk. Popuštanje dovodi do nereda i razmišljanja kako se iz Crkve može uzeti samo ono što nam odgovara, dok ostalo odbacimo kao nepotrebno. Ali zaboravljamo da je vjera, kao slikovito rečeno paket koji preuzimamo u cjelosti. Bez dijeljenja. Dar je to Boga čovjeku. Dar koji često čovjek odbacuje. Tu dolazimo i do poruke u Evanđelju. Ona nam govori o spasenju. Tumači Isus narodu onoga naraštaja da je put do spasenja kroz uska vrata. Treba se prilagoditi Božjoj volji, često primiti životne udarce. Jer zamislite kako bolesnik prima terapiju da bi se izliječio. Ta terapija često nije ugodna. Ali bolesnik je prima sa nadom i izliječenje i spasenje svojeg života. To su ta uska vrata koja čovjeka,rekli bismo spuste na tlo. Gase njegovu taštinu, a veličaju smjernost.Teško je odgovoriti na današnje pitanje o broju spašenih. Tko to može znati osim Boga koji je rekli smo,to spasenje dao čovjeku kao besplatan dar. Ako vjernik ispravno koristi taj dar, trudi se, ulazi kroz uska vrata, postoji nada za spas. Ne treba se bojati. Ali ako rado obrnuto?! Onda se treba bojati za život vječni! Sa ovim mislima uvodimo vas u novi tjedan. Želimo vam da ga Bog blagoslovi i poda vam miri koji će obasjati vaše živote. Mir vam i dobro!

 

Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Vjerujem da ste mnogi od vas čuli priču o Sokratova tri sita. Ukratko, jednog dana dođe Sokratov prijatelj i pokuša mu reći neku novost o jednom čovjeku. I Sokrat ga zaustavi,te mu reče: “Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?” Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?” Sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?” I na kraju sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?” I prijatelj mu na sva tri pitanja odgovori niječno. I Sokrat ga otpremi bez da ga je saslušao. Ne želi slušati“ćakule“ kako mi velimo. A tako smo često svjedoci svakakvih priča u kojima i mi često sudjelujemo. Nanosimo time štetu bližnjem svome. Klevetamo i osuđujemo često bez potrebe. Trebali bi se toga okaniti i prepustiti Bogu da uzme stvar u svoje ruke.

Evo ovu smo priču o situ na početku naveli jer bi je mogli vezati za prvo današnje čitanje kada proroka Jeremiju njegovi zemljaci oklevetaše pred kraljem,te ovaj zapovjedi da proroka bace u bunar. Da umre od gladi. Ali nađe se pravedan i pošteni čovjek koji kralju kaže punu istinu i Jeremija bi spašen. Jeremiji su spremili smrt radi istine koju je govorio. A govorio je da se narod odmetnuo od Boga i da ga čeka strašan poraz,ropstvo i razaranje. I nije ta istina odgovarala pojedincima. I zato mu namijeniše smrt koju je,vidjeli smo izbjegao. Ista stvar je čekala Isusa stotinama godina kasnije. Velike laži su Židovi navalili na Isusova pleća da bi ga se lakše rješili. Doveli su lažne svjedoke, platili svjetini da traži smrt. Ali ništa od toga se ne bi dogodilo da to nije bilo u Božjem naumu. I od toga je dana počela podijeljenost, najprije u Židova,a onda po cijelom svijetu. Onih koji su za Istinu,i onih koji tu istinu žele suzbiti,ušutkati. Isus o tome zbori u današnjem Evanđelju. Govori o podjelama koje će donijeti na ovaj svijet. U današnje vrijeme oni koji su na Isusovoj strani pomalo postaju manjina. Neki se zbog toga lome i otpadaju,ili još gore prelaze na drugu stranu. Trebaju li kršćani zbog toga biti zabrinuti? Ma nipošto! Trebaju biti radosni i ponosni jer su ostali na pravoj strani. „Postojano trčimo u borbu koja je pred nama“, veli nam rečenica u današnjoj poslanici. Isus nam danas šalje poruku o ognju koji je došao baciti na zemlju. A znamo da je vatra simbol Duha Svetoga. Dakle Isus će svoje vjerne nadahnuti u toj borbi koja je pred nama. Dati im dar mudrosti i jakosti Duha Svetoga da se odupru svijetu koji želi uništiti Božje djelo i vjeru na krugu zemaljskom. Zato smo danas dragi prijatelji pozvani više nego ikada koristiti Sokratova tri sita sa početka priče. Jer danas izgleda u ovoj džungli priča i objava teško da čovjek može doprijeti što je od toga istina,a što laž. A znate da je Sotona otac laži. I tko se povine za njim izgubljen je zauvijek! Stalno u našim tekstovima spominjemo da treba odabrati stranu. Zato je odaberite dragi prijatelji. Budite na pravoj strani. Strani Istine i Isusa Krista! Evo jučer sam čuo jednu priču koja nam svjedoči kako čovjek dođe do Istine kada se prepusti Božjem planu. Popodne cestom naiđe jedan mladić na biciklu. Avanturist koji je krenuo iz Portugala u Grčku. I prije puta mu reče njegov prijatelj koji je vjernik neka svrati u Međugorje i da mu adresu gdje će odmoriti i prespavati. I ovaj nakon nagovaranja odluči poslušati. Svakako mi treba konak i odmor na putu,promisli. I dođe u Međugorje baš u vrijeme održavanja festivala mladih početkom mjeseca. I umjesto odmora od dva dana ostade u Međugorju skoro tri tjedna. I počeo je moliti,i nosi krunicu oko vrata,ali ne za ukras već kao alat molitve. Doživio je promjenu u svojem životu koju je ispričao sa radošću. Postao je širitelj Istine i Riječi. I sigurno će o tome svjedočiti na svome putu i kada stigne kući u Portugal. Mi mu samo možemo poželjeti neka ga dobri Bog i majka Marija prate na njegovu dugu,i pomalo opasnu putu. Eto ovom pričom završavamo današnje razmišljanje, i želimo vam ugodan i blagoslovljen početak novog radnog tjedna. Mir vam i dobro!

Vjera i život

Subota je i jedan od zadnjih dana koji će obilježiti gužve na našim granicama i cestama. Ljudima imaju naviku putovanja. Zanima ih kako izgledaju drugi krajevi ove naše Zemlje. Zanimaju ih ljudi koji žive na raznim krajevima svijeta. Njihovi običaji, vjera, kultura. Gradovi i sela. I to je lijepo. Tako se ljudi upoznaju i često padne poneke predrasude prema određenom narodu ili državi. Ali poneke se i potvrde.

Evo smo proslavili Veliku Gospu. Svetišta diljem naše Domovine su bila puna vjernika. U mnogim svetištima naši biskupi su predvodili misna slavlja na kojima su u svojim propovijedima ljude nastojali potaknuti da ostanu vjerni Bogu, da ne zaborave svoju rodnu grudu, opominjali su i nositelje vlasti da imaju sluha i omoguće ljudima da mogu dostojanstveno živjeti od svojeg rada. Spominjali su i demografske nevolje, te poteškoće u odgoju naše djece kroz obrazovni sustav. Lijepo su to sve naveli u dobroj namjeri i sa nikakvom primisli da bi oni uređivali živote pojedinaca u našoj državi. Ali mnogima je to zasmetalo. Odmah sutradan su krenuli napadi na duhovne pastire. Pale su strašne osude, a na tv emisijama su se čak pokazivala istraživanja kako ljudi više ne vjeruju Crkvi ili joj jako malo vjeruju. Kako ta Crkva uopće nema više utjecaja na vjernike. I da je to istina, kao da će to spriječiti naše duhovne pastire da govore i ukazuju na nevolje koje polako nagrizaju naše društvo. Mnoge su nevolje prouzrokovali baš ti mediji koji u ničem ne vide dobro, pišu samo o lošim stvarima, u naš narod pokušavaju unijeti nemir i razdor. Mediji su to koji često stavljaju bombastične naslove radi bolje prodaje, skandali su im glavna vijest. Svojim djelovanjem pokušavaju promijeniti svijest i razmišljanje ljudi. Tako neke stvari koje nisu recimo normalne oni proglašavaju normalnim. Nisu njima zanimljivi obični ljudi koji normalno žive, koji pomažu drugima u nevolji. To nije vijest! Vijest je kad neka estradna zvijezda stupi u novu vezu, ili ne daj Bože nešto strašnije. Na žalost ljudi nasjedaju i postaju ovisni o takvoj vrsti vijesti. Postaju robovi. Gladni senzacionalizma. Neosjetljivi na stvarne potrebe drugih. Kao da žive u nekom virtualnom svijetu. Gdje je važnije dati „lajk“ na neku sliku siromaha koji prosi nego izići i pomoći tom čovjeku. Koliko ste ljudi vidjeli kao hodaju po ulicama i trgovima kao duhovi zureći u svoje pametne telefone, ne primjećujući život oko sebe. Uspjeh se tako danas često mjeri bogatstvom ili položajem. Često se napreduje pomoću novca i veza. Znanje i sposobnost ne dolaze do izražaja. A trčeći za zaradom i novcem često se gazi sve ispred sebe i ne biraju se sredstva da bi se postigao cilj. Nestaje suosjećanja za svojeg bližnjeg. Jer glavno da je moj tanjur pun. Za druge me nije briga. Postajemo polako robovi. Gubimo zdravo rasuđivanje i često idemo putevima koji nas vode u propast. I što je najgore mislimo da smo u pravu. Dvoličnost je zavladala svijetom dragi prijatelji. Kao da imamo pun ormar maski koje stavljamo na naša lica po potrebi. U ovoj oluji života gdje smo mogli bismo reći svi na istom brodu, mi taj brod uništavamo da bismo pravili svatko za sebe svoja mala plovila. Međutim ne znamo da ćemo potonuti. Pregazit će nas ta oluja. Zajedništvo i vjera jačaju čovjeka. Ali to je baš ono što nam sve više i više izmiče i nedostaje. Trebali bi zato dragi prijatelji sebi postaviti pitanje: Ako sam vjernik zašto onda prešućujem ili prešutno odobravam neke stvari u društvu koje nisu u skladu sa mojom vjerom. Zar je raskid braka dobar? Zar su istospolne zajednice u skladu sa Božjim naukom?! Zar pobačaj nije ubojstvo? Kakav je naš odnos prema onima koji u naše društvo unose rodnu ideologiju. Koji pokušavaju kroz odgoj i obrazovanje uvodeći razne slikovnice i knjige za našu djecu razne grešne nastranosti prikazati kao nešto sasvim normalno! Mi takvim osobama iskazujemo povjerenje. Dajući im povjerenje gazimo po našoj vjeri. Suprostavljamo se Bogu svjesno. Neki dan su u Poljskoj bile „parade ponosa“ kako sebi vole tepati organizatori tih povorki. I pred jednu od njih je izišao dječak sa raspelom. Sam samcat! Pred kordon policije i masu te povorke. Stao je u obranu svojih uvjerenja. Zašto nam taj dječak ne bi mogao poslužiti za primjer? To je primjer kršćanske hrabrosti. Dragi prijatelji, vidite da zlo pokušava zavladati svijetom. Svatko mora odabrati stranu. Svidjeti se Bogu ili ljudima. Ako se ja mijenjam samo da bi se svidio ljudima, ajme meni. Teško ću onda postići cilj zajedništva sa Bogom u vječnosti. Ljude možeš prevariti, ali Boga ne. Ne sumnjamo da će velika većina ostati vjerna Bogu i Crkvi,i da će jednoga dana usprkos onima koji svojim djelovanjem pokušavaju suprotno,naša Domovina biti oaza ljudi koji nisu pogazili vjeru svojih otaca. Na čast Bogu i ponos svima u svijetu. Mir vam i dobro!