PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Postoji jedna izreka koja govori o pitanjima. Glasi otprile ovako: Je li čovjek pametan, možete pogoditi po njegovim odgovorima, a je li  mudar, možete pogoditi po njegovim pitanjima. Razumjeli ste. Danas slušamo u Evanđelju pitanje postavljeno Isusu: Tko je moj bližnji? Pitanje je na mjestu. O odgovoru ćemo kasnije.

Da bi na ovoj zemlji vladao red moraju se poštivati zakoni. Bog je davno po Mojsiju dao zakone. Temeljne. Deset zapovijedi. Mnogi tvrde da kada bi čovjek samo poštivao ovih deset zapovjedi da ne bi na kzugli zemaljskoj bilo nereda. Tu vidimo mudrost Božju. I naravno nedostatak ljudski koji se ne želi osloniti na Boga. Imamo stotine i stotine zakona pa opet gajimo osjećaje da ništa ne štima u našem društvu kako treba. U prvom čitanju vidimo kako Mojsije govori narodu i tumači im zapovijedi Božje. Ponavlja im ih. Najvjerojatnije je tu nazočna druga generacija naroda koja nije bila tu kada je primio deset zapovijedi. Ponavljajući im želi da ti zakoni sažive sa ponašanjem naroda. Teško je to. Vidimo i sami. Mi koji smo vjernici sve teže se nosimo sa svijetom oko sebe. Sve je teže biti kršćanin danas. Jer na prvi pogled vidimo da bolje prolaze oni koji zaobilaze Božje zakone. Voze bijesna auta, imaju vile, putuju……a sve su to stekli ne poštujući zakone Božje. Imaju li Božji mir? Kako provode noći? Strahuju li za svoj život? Postaju li robovi svojeg načina života? Vrijedi li sve to? Očito takvim ljudima Božja riječ nije stigla do srca. Nisu oni puno pazili što Bog govori. Ta što će im On govoriti kada su oni od sebe stvorili male bogove. Donose zakone koji njima odgovaraju. I hvale se da su dobri. A usporede li možda oni te zakone sa osnovnim i jednim zakonom koji nam je Bog dao? Teško. Jer da ga usporede onda bi u onima za koje ti zakoni važe vidjeli brata čovjeka. Bližnjega svoga. I sada dolazimo do onoga pitanja na početku. Tko je moj bližnji?Vidjeli ste priču o milosrdnom Samarijancu. Pripadnik je to naroda kojeg Židovi ne podnose. Ipak on staje pomoći čovjeku u nevolji kraj kojega hladno prolaze i svećenik i levit. Nije taj Samarijanac očekivao protuuslugu za učinjeno djelo. Zar je moj bližnji samo onaj od kojeg imam koristi? Teško nama ako nam je razmišljanje takvo. Tog Židova su razbojnici prebili. Fizički. Međutim danas postoje razbojnici koji čovjeka uništavaju na mnoge druge načine. Psihički, materijalno….Lijepo je pomoći putem Caritasa, besplatnih telefona,recimo,ali možda nekad više vrijedi lijepa riječ. Razgovor. Stati sa bratom u nevolji. Utješiti ga. Dati mu do znanja da nije sam! Pozvani smo na takav odnos. Posebno mi vjernici. Zar Isus nije došao k nama dajući nam cijeloga sebe da nas spasi. Od glavnog razbojnika. Zla. Zato vjernik gladajući bližnjega u čovjeku slijedi Isusa koji nije gledao tko je tko. Takvi bi mi trebali biti. Možda bi to značilo početak oporavka i ozdravljenja društva u kojem živimo. Prestanak podijeljenosti. Možda našim djelovanjem damo snage našem društvu da krene naprijed. Da ostavi lažne bogove i prigrli jednog jedinog i pravog Boga i Njegov zakon: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Mir vam i dobro!

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Počinut će na njemu mir vaš. Riječi su ovo iz današnjeg Evanđelja. Toliko je današnjim ljudima potreban taj mir Božji. Utjeha. Na žalost mnogi taj mir i utjehu traže na pogrešnim mjestima. U pogrešnim stvarima. Nedjeljni susret sa Gospodinom preko svete mise sigurno čovjeku daje veći mir nego šetnja po trgovačkim centrima. Sveta ispovjed i pričest čovjeka više ispunjava nego traženje te ispunjenosti kroz razne opijate koji zamućuju zdravi razum osobe. Koliko god današnji čovjek pokušavao bježati od Boga to ne može uspjeti. Kako? Pa zato jer svaki početak ima i kraj. A kraj ljudskog života na ovoj zemlji jest smrt i dolazak pred Boga. Ali ta smrt jest i početak. Za nekoga dobar,a za nekoga loš. Ljudi koji žive u grijehu zato na sve moguće načine pokušavaju negirati postojanje Boga. To im je potrebno da bi olakšali svoju savjest. Da bi lakše živjeli životom koji žive. Ne vole oni zato one koji im stalno spominju Boga i Njegove zapovijedi. Nisu im dragi svećenici, nije im drag vjerski tisak, nisu im drage vjerske televizije ili internet stranice. Ne vole ih jer ih podsjećaju na to da su u krivu. Da žive krivim životom. Da idu krivim putem koji vodi u propast. Zato smo više nego ikada svi pozvani biti nositelji Radosne vijesti. U svojim obiteljima,selu i gradu, na radnome mjestu. Svjedočiti da smo kršćani. Isus nas na to poziva.

Vidimo to danas u Evanđelju iz primjera kada šalje sedamdeset dva učenika da pripovijedaju po mjestima . Da šire Radosnu vijest. Da se približilo kraljevstvo Božje. To je primjer da Isus računa i sa nama. Kao i sa ovom sedamdeset dvojicom. Kršteni  smo u Njegovo ime. Time smo dobili svoje poslanje ili ulogu u životu. Svojim primjerom,postupkom i djelima doprinijeti da današnji svijet vidi da je lijepo biti kršćanin. Tako možemo doprinijeti širenju kraljevstva Božjega. Razlike sigurno ima. Između nas običnih vjernika i onih koji su zaređeni i žive posvećenim životom. Svećenici,redovnici i redovnice, biskupi…Na njima je sigurno veća odgovornost. Njihovo ponašanje sigurno utječe na ponašanje vjernika. Veliko je mnoštvo svetih službenika Crkve. Ali vide vjernici  svećenike ili redovnike koje nije puno briga za duhovno, koji se više brinu za materijalno, koji nastoje vjerske obrede odraditi kao neki posao koji ima svoju satnicu. Kao da rade na normu ili radno vrijeme. Ili biskupe koji se prilagođavaju današnjem vremenu, popuštaju u učiteljstvu Crkve. Postaju mlaki. Kakvi će onda biti ti  vjernici? Reći će: Pa kad nije briga njih,zašto bi bilo briga mene?! Isus sigorno nije ustanovio Crkvu da bi se brigala samo za materijalno, da bi imala radno vrijeme kao neki ured. To ne znači da materijalno Crkvi nije potrebno. Ili da svećenik ne treba odmor. Sve je to potrebno. I službenici Crkve su ljudi kojima je odmor potreban. Isto tako mnoge građevine treba održavati, plaćati obveze. A tu su i siromasi koje Caritas pomaže. I još mnogo toga. Dakle sve je to potrebno,ali sa mjerom i bez sablažnjavanja vjerničkog puka. Jer Isusu, a time i Crkvi je najvažnije kraljevstvo Božje i spasenje ljudi. Isus nam to u današnjem Evanđelju svjedoči. Crkva naviješta da se približilo kraljevstvo Božje. Nisu to Njene zamisli i pogledi na svijet. Isusov je to nauk. Naviještati ga zato treba životom i riječima koje donose mir, koje daju snagu, koje razjašnjavaju sumnje…Biti vjerodostajan u navještanju i poslanju. Zato bi svatko od nas sebi trebao postaviti pitanje: Svjedočim li svojim životom da sam kršćanin? Jesam li radostan što sam  kršćanin? Povjeravam li ja vlastiti život Gospodinu uzdajući se u Njega? Kakav primjer dajem u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu, među prijateljima, u društvu? Jesam li ja pravi svjedok Radosne vijesti i bi li nevjernici zbog mojeg života postali kršćani ili bi odabrali neku drugu vjeru? Mir vam i dobro!

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Ova tri dana dragi prijatelji kao da smo imali malu duhovnu obnovu, trodnevnicu. U petak Presveto Srce Isusovo, u subotu sveti Petar i Pavao a danas nedjelja. Tko je želio mogao je u ova tri dana naći duhovnu okrjepu za dane koji dolaze. Potrebna je čovjeku duhovna snaga za poteškoće koji ga u životu snalaze. Svjedočimo tome sve više i više u društvu koje nas okružuje. Mnogi poznati ljudi od sportaša do umjetnika sve se više okreću Bogu. Imaju oni novca, utjecaja, mogu tako reći dobiti sve što požele,ali nemaju mir. Nisu u miru sa Bogom i to im stvara nered u životu. Dokaza za to nam ne treba puno. Dovoljno je otvoriti razne magazine ili pogledati emisije koje se bave tim ljudima. I vidjet ćete svakakvih čuda. Samo nema Božjeg mira.

Danas smo u prvom čitanju slušali o proroku Elizeju i Ilijinu pozivu da ide za njim. Elizej je vidimo imao svoj život. Orao je njivu. Uživao je možda do tog trenutka u svojoj sigurnosti i materijalnim stvarima. Ali riječi svetog Ilije i njegov postupak unose nemir u Elizejevo srce i on donosi odluku i slijedi svetog Iliju. Vidimo da Bog preko svetog Ilije djeluje na Elizeja. To se zove vjera. Ostavlja svoj siguran život i kreće u nešto nepoznato. Ali vjera u Boga mu olakšava odluku. Jer da nije bio pun vjere sigurno ne bi učinio to što je učinio. Olako shvaćamo danas našu vjeru dragi prijatelji. Kao da je to nešto usput. Koristimo je po potrebi. O življenju te vjere nema ni govora. Dok smo mlađi nemamo mi vremena za odlaske na svetu misu, življenje svetih sakramenata. Mnogi tako smatraju da je ispovijed za slabiće. Ta nisam ja grešnik, dobar sam čovjek. Mnogi sebi tako tepaju ne spoznavajući da zlo pomalo zaposjeda njihovo biće. Priprema im put u pakao!  Takvima neka budu opomena riječi iz današnje Pavlove poslanice koja govori o ropstvu. Ropstvo je to grijeha u koje čovjek pomalo pada a da to često ne primjeti. Gomila pomalo manje grijehe koji postaju sve veći. Izostanak sa jedne mise se pretvori u dva, tri,deset,dvadeset i čovjek nedjeljom i blagdanom ostane doma i to mu postane sasvim prirodno. Zlo je obuzelo čovjekov um i daje mu stotine opravdanja za nedolazak na svetu misu. Postao je rob grijeha. Tako male psovke postaju sve teže, sitne laži postaju velike. Život čovjekov se pretvara u nered. Postaje okovan grijesima. I na žalost mnogi ostaju u tom ropstvu. Ali milosti za one koji otvrdnu u neposluhu i grijehu nema! Milosrđe Božje se odnosi na ljude raskajana srca. Ljude koji ispovjede svoj grijeh i iskreno se pokaju za njega. Koji se okanu lošeg puta. U Evanđelju smo slušali o Isusovu odlasku pred uznesenje u Jeruzalem. Vidimo da Ga u jednom Samarijskom selu koje je na putu prema Jeruzalemu ne žele primiti.  U to vrijeme vjera apostola je još slaba i nejaka. Još nisu vidjeli i doživjeli uskrsnuće. Odmah Zato Isusu nude da odmah spali to selo,da ga spale zbog odbijanja gostoprimstva. Ali Isus ne želi osvetu. Prekorava ih. Radi se tu o slobodi koju je Bog darovao svakome od nas. Pa tako i tim mještanima. Nisu prepoznali Isusa. Tako je i danas sa mnogima od nas. Naša je vjera slaba. Ne spoznajemo Boga baš potpuno. Koliko vjernika istinski vjeruje da je preko svete mise sa nama živi Bog na oltaru? Da to istinski vjeruju ne bi se pred Bogom usudili stajati ili još gore sjediti. Kleknuli bi iz poštovanja prema Onome koji je život dao za njih.  U nama izgleda još ne vlada savršena ljubav i jedinstvo. Rastreseni smo i nismo sigurni potpuno u našu vjeru. Kao ni oni koji su u taj tren slijedili Isusa. Čuli smo njihova pitanja. Svi bi oni Njega slijedili ali bi ostavili vezu sa starim načinom života. Isus želi nešto novo. Jer koliko god se nama to činilo teško Isusovi odgovori o pokapanju oca ili opraštanju od svojih ukućana govore nam da kraljevstvo Božje ne dopušta žalovanje  za onim što je bilo, nego traži veliki i stvarni odmak od nje. Kršćanin mora krenuti novim putem. Isus nas želi potaći da budemo ustrajni u vjeri i ljubavi. Zajedništvu u Bogu. To zajedništvo prikazujemo dolaskom na svetu misu. Gdje nastojimo svojom molitvom i kajanjem postići to zajedništvo sa Bogom. Jer tome zajedništvu vjernik treba težiti. Ali kako će ga postići ako uporno izbjegava darove koje mu je Bog omogućio. Jer u zajedništvo sa Bogom se može samo čiste duše i okajanih grijeha. Sveta ispovijed i sveta misa služe za približavanje čovjeka Bogu. Onaj tko to izbjegava može sebe nazivati vjernikom,ali do potpunog mira i zajedništva sa Bogom u životu vječnome teško može stići. Na žalost alternativa životu vječnom i zajedništvu sa Bogom se zna. Teško onome tko tim putem krene. Zato dragi nesavršeni vjerniče, dolazeći u crkvu, na svetu misu pred Bogom i jedni pred drugima mi se prikazujemo onakvima  kakvi jesmo,grešnima i nesavršenima, ali i pokazujemo volju biti onakvima kakvima bi Isus htio da budemo. Mir vam i dobro!

Sveti Petar i Pavao

Crkva danas slavi apostolske prvake. Svetog Petra i Pavla. Sveci su to čiji životi mogu primjer svima nama kako Bog djeluje. Sveti Petar koji je bio običan čovjek,ribar,postaje vođa apostola,prvi među jednakima. Isus uspostavlja Crkvu i sveti Petar postaje prvi njen papa. Isus mu veli da je stijena na kojoj će ta sveta Crkva počivati i da je vrata paklena neće nadvladati. I vidimo da je to tako. Sveti Pavao je bio suprotnost svetog Petra. Bio je imućan. Rekli bi viša klasa tadašnjeg društva. Rimski državljanin. Proganjao je kršćane na svakom koraku. Bez milosti. Ali Bog i sa njim ima naum. I sveti Pavao se obraća. Postaje veliki misionar i širitelj kršćanstva. Kraj im je obojici bio isti. Smrt zbog vjere u Isusa Krista. Ova dva sveca su,kao što smo rekli dokaz da Bog sa svakim od nas ima naum. Naše je da prepustimo Bogu da uđe u naše živote. Da mu ne zatvaramo vrata naših srca. Svi smo mi griješnici. Ta i sveti Petar je zanijekao Isusa. Sveti Pavao je progonio kršćane. Ali su se prepustili Božjem naumu. Otvorili su svoja srca Onome koji je sve stvorio i sa svime vlada. Njihov primjer trebamo slijediti i mi. I sigurno će nam u životu biti lakše prevladati naše svakodnevne poteškoće.Na kraju vam svima želimo blagoslovljen današnji dan,a posebne čestitke onima koji nose ime današnjih svetaca. Mir vam i dobro!

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Svetkovina je Presvetog Srca Isusova. Svečano smo je proslavili u našoj župi procesijom i pjevanom svetom misom. Što je to spriječilo Kominjane da se odazovu proslavi današnje svetkovine? Od stotinjak djece školskog uzrasta bilo ih je desetak. Mladih nigdje. Od nas tisuću u župi, osamdesetak nas je proslavilo današnju svetkovinu. A Srcu Isusovu je posvećena naša mladež! Što je to spriječilo danas naše župljane da ne dođu na svetu misu? Vrućina. Nije je bilo! Radni dan? Samo zaposlene,a ostali? A djeca? Teško ćemo ovako naprijed kada zapostavljamo ovako važne svetkovine. Prigovaramo kršćanima u Europi da su se odrekli Krista i kršćanstva. Ali i kod njih je ovako počelo. I pogledajte gdje su sada! Ukoliko se ne promijenimo povijest će zapisati naš naraštaj kako naraštaj koji se nakon stoljeća kršćanstva za koje su naši preci ginuli odrekao tog istog kršćanstva. Sve više postajemo vjernici samo na papiru. Sutra su sveti Petar i Pavao! Apistolski prvaci.Misa je isto u 9 sati. Mislite li da će biti bolje nego danas. Sigurno neće! Evo slikovni zapis za jutrošnje svete mise. I dao dobri Bog da nas dogodine bude više.

Slavimo danas Dan državnosti

Ja domovinu imam,tek u srcu je nosim.
I brda joj i dol
Gdje raj da ovaj prostrem,uzalud svijet prosim
I gutam svoju bol. 
Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
TO MOJ JE, MOJ JE DOM! (s.s.kranjčević)

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

                                        Domovino Hrvatska sretan ti rođendan!

Slavimo danas Dan državnosti. Dan kada je Sabor donio odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Zamišljali smo dragi prijatelji našu Domovinu kao zemlju sretnih ljudi, zemlju u kojoj će ljudi moći živjeti od svojega rada, zemlju u kojoj će stariji uživati u smiraju života…..sanjali smo…..i još sanjamo….Doći će taj dan, budite sigurni u to. Jamac toga su tisuće života položenih na oltar Domovine. Bezbrojne molitve koje svakog dana vapiju Bogu za jednakost i pravdu. Jer narod koji ima Mariju za kraljicu,a svetog Josipa za zaštitnika ne može propasti usprkos svima onima koji rade u korist naše štete. Vjerujte u to. I budi ponosan hrvatski branitelju, majko i oče, djede i bako. Hrvatska je tvoja domovina! Živjela je i živjet će. I zato s ponosom reci: To je moja Domovina! Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!

Dvanaesta nedjelja kroz godinu

Svatko od nas u svojem životu obavlja neke poslove. I nastoji to učiniti što bolje. Te obveze su ponekad teške, često nam se ne da izvršavati ih. Ljeti je vruće,zimi je hladno…..Zamislite redarstvenika koji u ljetnim mjesecima radi brže protočnosti prometa zbog vrućine ode sa svojeg radnog mjesta. Nastao bi nered. Ili liječnike, vatrogasce,pekare…..da svi prestanu sa radom. Vjernik isto  tako ima jednu obvezu. Lijepu i ugodnu. Susresti se svake nedjelje sa svojim Bogom. Preko svete mise. Međutim kako dođe ljeto mnogi tu svoju dužnost zanemare. Zašto je tome tako? Zar preko ljeta prestajemo biti vjernici? Nije nam teško posjećivati razna događanja ili zabave,ali nam je teško biti na svetoj misi?! Zbog vrućine! Trebali bi se zamisliti nad tim razlogom. Kako bi to bilo da svi ostanemo kod kuće u ugodnoj hladovini! Zar je teško učiniti žrtvu za Onoga koji je život dao za sve ljude? Možete zamisliti Njegove boli? Ali usprkos tome Isus je položio život za nas. Mnogi bi se koji se vjernicima zovu nad ovim trebali zamisliti. Mnogima ovo naprijed napisano neće biti po volji. Ali to je istina,i svi to znamo. Ponekad se ponašamo da je vjera kao neka vrsta trgovine. Uzimamo samo ono što nam odgovara,a kada treba učiniti nešto, žrtvovati,onda nas nema. Ali svatko će odgovarati za svoje postupke. I pobjeći neće. Danas smo čuli što Isus veli:  »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.« Uz ove misli želimo vam ugodno popodne i blagoslovljen početak novog radnog tjedna. Mir vam i dobro!

SVETKOVINA TIJELA I KRVI KRISTOVE – TIJELOVO 2019.

Svetkovina je Tijelova. Zapovjednog blagdana. I državnog praznika. Prolaskom danas kroz naše mjesto ne bi baš rekli da je to tako. Sve trgovine su radile kao da je običan radni dan. A što je tek po većim mjestima i gradovima ne želimo niti pomisliti. Jer na ovakvu svetkovinu držati trgovine otvorenim jest pljuska svim vjernicima. Daleko smo mi od toga da nas poneki nazivaju katoličkom državom,a još možda dalje od zamisli da u našoj Domovini vlada demokršćanska opcija! Ali usprkos tome proslavili smo danas ovu veliku svetkovinu.

Širom Domovine bile su svete mise sa Tijelovskim procesijama. Tako je bilo i u nas. Župnik je u propovijedi naglasio da ova svetkovina produbljuje našu vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost. Vjernici su pozvani dolaziti na svetu misu kako bismo bili dionici Isusa Krista koji nam se daje pod prilikama kruha i vina. Koliko nas vjernika uistinu vjeruje u stvarnu Isusovu prisutnost u hostiji i kaležu na oltaru,upitao je don Dražen.  Koliko izostajemo za svete mise, ispovijedi i pričesti? Kakav je to život onoga koji se naziva vjernikom ako živi bez Boga? Isus nas sve zove na gozbu, svake nedjelje, svakog blagdana…..Mnogi odbijaju,zaključio je župnik. Koriste razne izgovore,pravdaju se obvezama. Ali Boga ne mogu prevariti. Na kraju nas je pozvao da pristupamo Euharistiji jer je Euharistija srce čovjeka i hrana za život vječni. Svima vama još jednom čestitamo današnju svetkovinu i zahvaljujemo Juri Zovki na slikovnom zapisu današnjeg misnog slavlja i procesije.

PRESVETO TROJSTVO

Svetkovina je Presvetog Trojstva. Središnja proslava je u Rogotinu. Ovim putem čestitamo našim susjedima,župi Presvetog Trojstva Rogotin dan njihove župe i stogodišnjicu samostalnosti. Proslavili ih još puno uz Božju pomoć. Uz današnji dan donosimo priču iz života svetog Augustina:

Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetog Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.

Sv. Augustin se zaustavi i upita: Što to radiš dječače? Želim more preliti u ovu rupu, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati. Uzalud se trudiš! Okani se tog neuspješnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti mora i preliti ga u tu rupu.

Zar je zbilja to nemoguće? – upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. Ti misliš da je to nemoguće i meni se smiješ, što pokušavam more preliti u malu rupicu. No i ti činiš nešto slično: htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja uspjeti preliti cijelo more u ovu malu rupicu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.

Nakon tih riječi dječak nestane. Tada Augustin reče sam sebi: „Vjera je sigurnija od shvaćanja“. Boga može shvatiti samo Bog. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time čineći uvijek pobožno i ponizno znak svetoga križa izgovarajući s ljubavlju riječi Oca i sina i Duha Svetoga.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

PROSLAVA SV. ANTE 2019.

Proslavili smo danas svecano svetog Antu, zaštitnika naše župe. Prva sveta misa bila je u jutros u 6 sati. Bila je mogućnost za svetu ispovijed. Misu je predvodio don Hrvoje Dragun župnik Opuzena.

Središnje misno slavlje predvodio je don Mladen Parlov uz još šest svećenika naßeg dekanata. Uz domaćeg župnika don Dražena Dukića tu su još bili don Stipo Jerković, don Mile Čalo, don Augustin Radović,don Mladen Margeta i don Ivica Barišić. Don Parlov je na početku propovijedi čestitao današnji dan svim Kominjanima . Napomenuo je da štujemo svece kao zagovaratelje na nebu. Kao uzore kakvi trebamo biti na zemlji. Ukratko nam je opusao život svetog Ante. Napomenuo je da je su iza života svetog Ante ostala djela. Ta djelasu bila mnoga obraćenja, propovijedi.
Hrana svetom Antunu je bilo sveto pismo. Zato i jest nazvan škrinja svetog pisma. Simnol sveto Ante jest ljiljan. Cvijet je to koji simbolizira čistoću koju je sveti Ante ljubio i živio. Ljubio je sveti Ante i Isusa,rekao je don Mladen. To je smisao molitve i kršćanskog života. Spomenuo je kako se ljudi utječu svetom Anti kod izgubljenih stvari. Vrati nsm sveti Ante ono šzo smo izgubili, zavapio je. Vrati nam mir, zdravlje…. Danas je velika opasnost za vjernike izgubiti Boga. Svijet želi da čovjek izgubi Boga. I na žalost u tome često uspijeva. Pa koliko su vjernici u zadnje vrijeme promijenili načela i pogled na svijet. Popuštajući gubimo vjeru, rekao je don Mladen. Također je napomenuo riječisvetog Ivana Pavla II: Ne vjerujte onima koji nude lagana rješenja! Na kraju nsm je poručio da ljubimo Isusa jer zako ćemo olakšsti svoj život. Vršeći zapovijedi Božje, i molitvom lakše ćemo doći do rješenja životnih poteškoća. Na krsju svete mise bio je blagoslov djece i vozača. Don Dražen je zahvalio braći svećenicima i svima koji su na bilo koji naćin doprinijeli da proslava svetog Ante prođe u najboljem redu. Večeras je još jedna sveta misa na kojoj će biti blagoslov djece. Svima vama još jednom želimo sretan i blagoslovljen blagdan svrtog Ante našeg župnog zaštitnika.