OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Ove nedjelje u ovom razmišljanju posebno spominjemo mlade,nadamo se da ostalo čitateljstvo neće zamjeriti.

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Ovako počinje Evanđelje osamnaste nedjelje kroz godinu. Mislim da će se većina složiti sa tvrdnjom da je čovjeku potreban odmor. Od svih obveza koje ga gone. Potreban mu je mir. Da se obnovi tjelesno I duhovno. Koliko puta čujemo:” Ma da mi je otić negdi pet dana da nikoga niti vidin niti čujen”. Nije to rečenice izgovorena iz mržnje,već iz potrebe za odmorom. I Isus vidimo čuvši za smrt svojeg rođaka odluči isto. Da u samoći oplače smrt Ivanovu. Ali nije Mu se to ostvarilo. Jer silan svijet nagrnu za Njim. Voljeli su Ga. Svojim životom i naukom stekao je ,mogli bismo reći sljedbenike. I mnogi će u budućnosti otpasti. Vidjeli smo to na Veliki petak.

5 razloga zašto je Isus najbolji prijatelj | Kolumne | Sve vijesti

Ako se na tren prebacimo u današnje vrijeme vidimo da mnogi nastoje steći sljedbenike. Posebno političari. Međutim većina njih bira krive načine. Umjesto sljedbenika,stječu poslušnike. Kupuju te poslušnike raznim pogodnostima: boljim položajem na poslu, dobivanjem radnog mjesta, prodajom ili davanjem u zakup raznih javnih dobara. Stalna je već priča da treba imati dobru vezu da bi se zaposlio,a posebno se to odnosi na radna mjesta gdje je država poslodavac. Trenutno pozivaju mlade da se prijave za rad u policiji. I već se ili javno ili tajno traže veze da bi se zaposlilo. Malo je tu pravde i poštenja. A kršćanska smo zemlja. Vjernici.

Koliko li će ovaj tekst naljutiti ljudi zbog ovih navoda? A znamo da su istiniti. Koliko će se čitatelja odvažiti lajkati ili podijeliti ovaj tekst? Malo ili nitko! Jer ih je strah što će reći oni kojima su dužni za razne usluge i dobrobiti koje uživaju. Taj strah ih je učinio robovima. Nisu više slobodni izreći svoje mišljenje koje bi se kosilo sa razmišljanjem trenutnih moćnika. A ti moćnici misle da su stekli sljedbenike! A nisu!  Stekli su poslušnike. Ako to nije tako zbog čega onda toliki strah ljudi koji se izmjenjuju na vlasti od narodnog izjašnjavanja na referendumima ili dopisnog glasovanja. Strah je to možda od mladih koji bi jednim klikom na modernim mobitelima i računalima imali prigodu izjasniti se. Jer ti mladi vide da takav način života nigdje ne vodi i sve više napuštaju ovu lijepu zemlju.

Vidite, Isus za kojeg mi govorimo da Ga slijedimo nije bio takav. Narod je došao za njim u osamu u kojoj je bio. I On je izišao pred narod,bez straha. I osim duhovne hrane nahranio im je i tijelo učinivši čudo nahranivši od dvije ribe i pet kruhova više od pet tisuća muškaraca bez žena i djece. I još je preteklo.

Zato dragi čitatelju,bio mlad ili star,najprije budi vjernik ako se tako osjećaš. Posebno vi mladi. Na vama je budućnost ove zemlje. O vama jednim dijelom ovisi kršćanstvo. Vi ste budućnost Crkve i Domovine. Ne bojte se,odbacite te okove koji vas sputavaju jer onako kako vi odlučite,tako će vam biti i u budućnosti. Slijedite Isusa u hrabrosti. Jer On se nije bojao i već dva tisućljeća NJEGOVO SVETO IME razni moćnici sa svojim poslušnicima nisu uspjeli zatrti. I neće koliko se god trudili. Jer ako se ponekad osjećate da ste u manjini,a vjerujte to je danas čest osjećaj za kršćanina,to ne znači da niste u pravu. Jer biti uz Isusa znači biti uz pobjednika. A tko to ne voli pobjeđivati?Dopustite Isusu da uđe u vase živote,da vam postane prijatelj,jer to najviše želi. Hoćete li prihvatiti to prijateljstvo ovisi o vama dragi mladi.

I budite odgovorni i čuvajte svoje živote,jer vidjeli ste prije par dana kako četvero mladih života biva tragično izgubljeno: Marijan Petrić , Ante Gazić ,Ivan Majhen, Lea Pajtak su njihova imena koje s poštovanjem ovdje izgovaramo i molimo dobroga Boga da im udijeli vječni mir. A njihovim obiteljima iskrena sućut i da im Bog bude utjeha u njihovoj žalosti. Mir vam i dobro!

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Slavimo sedamnaestu nedjelju kroz godinu kada se spominjemo svetih roditelja Isusove majke Marije,majke svih kršćana,svetih Joakima i Ane. Sveti su to roditelji koji odgojiše majku Spasitelja svijeta. Što ima ljepše od zadovoljnog roditelja koji pod svoje stare dane vidi da je odgojio djecu kako treba. Da su ljudi u pravom smislu riječi. To je uspjeh veći nego svo bogastvo koje su možda stekli za svojeg života. Mi ovim putem čestitamo imendan svima onima koji ga slave danas.

Tjedan je ovo i u kojem su otvorene stare rane kršćanima. U crkvi Božanske mudrosti u Carigradu koju su muslimani obečastili i prenamijenili u džamiju ponovno su se počeli održavati islamski obredi. Rana je to koja nikada neće zarasti. Ali kao vjernici,vjerujemo da će Bog u svemu imati zadnju riječ,tako će biti i u ovom slučaju.

Svaki čovjek duboko u sebi ima neku tajnu ili neugodnost koju ne bi htio da drugi saznaju. Mnogi tako imaju i određene namisli koje žele ostvariti,ali ih u početku pokušavaju prikriti blagim riječima ili djelima. Koliko bi nas željelo vratiti vrijeme i te neugodnosti ili tajne poništiti. Dogodile su nam se jer u tome trenutku nismo mudro postupili. Bili smo možda brzopleti,nepromišljeni. Zamislite trenutak da vam se obrati sam Bog i upita vas: »Traži što da ti dadem.« Što bi odgovorili? Moć,bogastvo,zdravlje……Želje ljudi su često nezasitne. Ali jedan čovjek odgovori Bogu kratko i nedvosmisleno. Bože daj mi mudrosti! Bijaše to kralj Salamon! Govori nam o tome prvo čitanje. I Bog mu udovolji jer je bio skroman,veli pisac. Sveti Pavao se nadovezuje na ovo porukom da Bog u svemu surađuje sa onim koji Ga ljubi. Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova,veli nam. Evanđelje nam i danas govori o Isusovim prispodobama. O Kraljevstvu Božjem. Uspoređuje ga sa skrivenim blagom i biserjem. Međutim upozorava nas u prispodobi da mnogi neće na žalost u to kraljevstvo.Veli Isus kako će biti na svršetku svijeta: “ Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.“ Mnogi olako shvaćaju Isusove poruke u današnje vrijeme. Prezauzeto se uzdaju u milosrđe Božje koje jest neizmjerno,ali samo prema onima koji ga žele,koji iskreno promijene svoj način života. Onima koji ustraju u grijehu protiv Boga,svojim postupkom se odjeljuju od Njega i odbacuju to milosrđe. Psovka, ubojstva djece, krađe i činjenje nepravdi,odbijanje sakramenta svete ispovijedi i pomirenja s Bogom. Samovoljni izostanak sa svetih misa nedjeljom uz kojekakve izgovore. Sve su to stvari koje čovjek može popraviti ako želi i onda se vratiti u okrilje milosrđa Božjeg. Bez toga je budućnost neizvjesna. Jer sami krsni list i izjašnjavanje vjernikom i katolikom ne jamči vječno spasenje. Svi možemo promijeniti svoj način života. Tko hoće nađe način,a tko neće nađe opravdanje, veli mudrost. I znate,doći će vrijeme u kojem će dobiti svatko ono što zaslužuje. Neki se tome raduju,a neki od dolaska toga vremena strahuju. Mir vam i dobro!

Sveti Joakim i Ana | Laudato

SVETI LIBERAN

Crkva danas slavi svetog Liberana. Zavjetni je to svetac naše župe kojem je posvećena crkva na groblju. Zanimljivo je da je baš ta crkva jedno kratko vrijeme bila i naša župna crkva. U pojedinim osvrtima na internetu čak se i spominje naša župa” Komin kod Ploča” kao mjesto gdje se slavi sveti Liberan. Sveta misa je bila jutros u 8 sati. Pomalo je bilo žalosno vidjeti mali broj naših župljana na svojoj zavjetnoj svetkovini.Zašto je to tako? Zašto se odričemo zavjeta naših starih? Što je to spriječilo naše mještane da se odazovu na svoju zavjetnu svetkovinu? Držimo li mi do svoje vjere i svojih svetkovina ili nam je samo krsni list dokaz da smo kršćani, postavio je pitanje župnik u propovijedi. Čovjek u svojem životu doživi padove, i to nije ništa čudno, ali ako ostane i ne podigne se, onda je to za kršćanina i vjernika loše, rekao je župnik. Na kraju svete mise imali smo molitvu za naše pokojnike i udijeljen je puku svečani blagoslov. Donosimo par slika sa misnog slavlja sa nadom da će slijedeća svetkovina svetog Liberana biti primjerenije posjećena. Jer čemu crkve, svetkovine i zavjeti ako se to ne poštuje. Svima vama koji u svojim srcima osjećate svetost i veličinu današnje svetkovine želimo blagoslovljen dan svetog Liberana. Posebne čestitke onima koji nose ime ovog velikog i čudotvornog sveca. (za punu veličinu kliknite na sliku)

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Vrag niti ore niti kopa,nego o zlu misli! Ovo je uzrečica naših starih koje se mnogi sjećaju. I istinita je. Doživjeli smo to puno puta u našem životu. Misliš da si sve posložio,pripremio,uredio,kad odjednom stotine nevolja i prepreka koje često čovjeka natjeraju na grijeh. U prvom čitanju iz Knjige mudrosti sveti nam pisac opisuje kolika je mudrost i snaga Boga živoga. Znate,Bog je na ovome svijetu sve posložio kako treba da bi čovjekov život bio što jednostavniji. Ali čovjek pod utjecajem zla sve to pokušava promijeniti na svoju štetu. Zar čovjekovim djelovanjem nisu nastale razne bolesti kod ljudi I kod životinja, zar čovjek ne utječe svojim djelovanjem na prirodu koja mu to vraća. Što čovjeku treba kemijati u sjeme I od njega stvarati neka “suprsjemena” koja će moći kako vele nahraniti cijeli svijet. Odakle onda toliko gladnih po tom svijetu?! Dakle,Bog je stvorio sve dobro na svojoj njivi ali pojavi se na žalost kukolj. Odakle? Neprijatelj čovjek to učini,veli nam današnje čitanje u prispodobi. Ma ne treba vam gledati preko granica naše Domovine da bismo vidjeli da “kukolj” buja među današnjim naraštajima. Uvukao se taj kukolj I među naš narod, pustio žile i svojim djelovanjem narušava naše društvo i  nagriza vrijednosti koje baštini naš narod još od svojeg pokrštavanja. I uspijeva im to. Svojim djelovanjem, ucjenama, položajem, i preuzimanjem javnih glasila promiču novi poredak koji bi trebao pregaziti i potisnuti sve ono što je današnjem čovjeku još uvijek sveto. Obitelj,brak,vjera,kršćanske vrijednosti….sve to treba ustupiti mjesto novom,modernom svijetu. Zar u Hrvatskoj to već nije slučaj? Istospolne grešne zajednice se već doživljavaju kao nešto sasvim prirodno. Pa i od nekih vjernika na žalost.  Ubojstvo djece je ozakonjeno. Dolaze glasovi da i budući vicepremijer naše Vlade iz redova manjina želi da tim grešnim zajednicama dopusti usvajanje djece pravdajući to nekim pravima.

TALIJANSKI SVEĆENIK RAZOTKRIVA: Kad je osoba na putu svetosti ...

Da skratimo dragi prijatelji,mi se trenutno nalazimo u blago rečeno jednom ratu. Zar po kršćanskoj Europi ne gore crkve,a pale ih oni kojima su kršćani pružili novi dom, zar se ne prijeti svećenicima i biskupima zbog ovakvih poruka koje mi danas pišemo na ovoj stranici? Zar se simbol križa ne pokušava ukolniti sa pojedinih zastava europskih zemalja? Zar protivnici Boga nisu izbacili kršćanstvo iz ustava umjetne tvorevine koja se naziva Europska zajednica?

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Ima primjera koliko hoćete. Duhovni je to boj protiv Zla. I trebate zauzeti stranu. Otvoriti oči I ne biti više slijepi. Biti na strani  Boga i Njegovih zakona ma koliko to bilo teško u današnjem svijetu,ili izabrati lakši dio i živjeti ugodno bez teškoća,ali na strani Zla. Na vama je odluka dragi prijatelji. I što god odlučili neće vam biti lako. Ali prije odluke poslušajte poruku Isusa Krista o kukolju I dobrom sjemenu: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!« RIJEČ GOSPODNJA!

Mir vam i dobro!

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

 

Protekli dani su su zaokupili pozornost većine našeg naroda. Prošlu nedjelju su bili izbori. Konačan zbir glasovanja je poznat, neki suz sa njim zadovoljni,a neki ne. Na žalost velike većine,opet će se izigrati volja birača uvodeći u vlast one koji nemaju povjerenje našeg naroda.Kojima kršćanstvo I kršćanske vrijednosti ništa ne znače,kojima ova zemlja ne znači puno,ali kad već u njoj žive onda je žele iskoristiti do kraja. Druga stvar je da je moderni turski “sultan” koji hoće pokoriti Europu i baciti kršćanstvo na koljena odlučio staviti kršćanima svijeta sloi na ranu pretvarajući nekad najveću crkvu na svijetu,sagrađenu 415 godine, posvećenu Božjoj mudrosti u džamiju.

Hagia Sophia

Radi se o crkvi Aja Sofija u Carigradu uz koju je grob cara Konstantina koji kršćanima darova slobodu i koji zahvaljujući uzdanju u Boga pobjedi neprijatelje. Mlak je i jadan odgovor “kršćanskih” vladara na ovu otimačinu. Treća stvar koja je obilježila protekle dane jest možda i najozbioljnija. Ponovno se razbuktala epidemija corone,jučer najviše do sada oboljelih,preko 140 osoba. I zdravstvene vlasti i politika su razapetri između odluka o ograničavanju pojedinih stvari u našim životima i novca koji bi se izgubio tim ograničavanjem. I svjesni toga moramo biti svi I čuvati se koliko god možemo. Jer čuvajući sebe,čuvamo I svoje bližnje.. Na sve ovo gore navedeno mogli bismo reći: Kako budemo sijali,ili kako smo posijeali,tako ćemo I žeti. A najzanimljivije je to da  današnja čitanja govore o sijaču i njegovim plodovima.

Radi se dragi prijatelji o riječi Božjoj. Svima nam je Bog dao da imamo dva uha koja čovjeku ne bi trtebala služiti samoi za ukras,već I za sluh,da čuje ono što mu se govorti. Također ima I dva oka,da može vidjeti ili pročitati ono što mu se nudi. I dade čovjeku samo jedan jezik I jedna usta,kao da mu je rekao time da bude razuman u govoru koji iz njegovih usta izlazi. U petak srećem čovjeka iz Čepikuća nakon dugo vremena. I lice mu puno ožiljaka. Ali tek kada je progovorio,primjetih da njegov govor nije razgovjetan kao prije. Zbog nevolja sa zdravljem liječnici su mu uklonili pola jezika. Ma Bogu hvala,kaže,ostalo ga je još pola,evo glavno da se možemo raztumjeti,a i što ću puno pričat kada me često nitko i ne sluša,završi svoju rečenicu. Bogu hvala kaže, na onome što mi ostalo. Primjer je ovo kako bi trebalo razmišljati. Iako je to ponekad tzeško. Ali njegova rečenica nam puno I govori o nama samima. Često čujemo,a ne slušamo. Dobijamo upozorenja i upute od Boga , iz Crkve od naših duhovnih pastira. i čujemo mi te poruke,ali ih ne obadamo. Sve dok se ne počnu ticati naše kože. Onda kuknjava,spašavaj,pomaži,plaćaj mise I čini zavjete. A često na žalost bude kasno. Zanemarili smo Riječ. Među ljudima koji imaju povjerenje jedno prema drugome ne bi trebalo biti puno price oko nekih stvari u poslu,tek koji pogled ili rijetka riječ I svatko zna što mu je činiti,bez velikih objašnjenja. Isto bi tako trtebalo biti između čovjeka I Boga. Međutim povjerenja čovjeka u Božji nauim je sve manje. Čovjek čuje samo ono što mu trenutno odgovara. Zašto je tako teško otvoriti svoje srce,svoje ponašanje Bogu i Njegovoj riječi? Kao što smo i rekli,zato jer nam puno puta to ne odgovara. Kršćani smo,a radimo nedjeljom, kršćani smo,a psujemo,kršćani smo a donosimo zakone koji su proztivni Bogu…..i ima toga koliko hoćeš. Kršćani smo,a ne idemo na svetu misu nedjeljom! Na kojoj ćemo čuti riiječi upućene nama. Meni I tebi dragi čitatelju. Jer Božja riječ nije dvosmislena kao kod ljudi u politici da je možeš tumačiti dvojako. Ona je jasna I nedvosmislena. Dakle,budimo sjeme koje je palo na dobru zemlju i budimo oni koji i Riječ slušaju i razumiju I žive po njoj,, pa će onda, dakako, ta riječ I uroditi:  stostruko, šezdesetostruko, tridesetostruko,kako veli Isus. Mir vam I dobro dragi prijatelji,i ostanite zdravo.

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Često slušamo i gledamo na televiziji razgovore između građana i novinara.Među svakakvim pitanjima najčešće je ono o ljudskim potrebama i željama. I inajčešći odgovor ljudi je zdravlje,mir i sreća. Živimo u svijetu koji je ubrzan kao nikada do sada kroz svoju povijest. Često od te ubrzanosti čovjek i ne primjeti kako vrijeme prolazi. Pa zar je već Uskrs,šta ima da je bio Božić? Ajme koliko su djeca narasla,zar već idu školu? Poznato,zar ne. Turistički radnici vele da je u zadnje vrijeme potražnja za kućama koje su van mjesta koja vrve turistima. U razvijenom svijetu oni koji sebe to mogu priuštiti bježe iz gradskih središta tražeći mir u predgrađima ili selima blizu gradova. Traže sigurnost. Posebno smo to vidjeli nedavno i u Hrvatskoj kada je mnoštvo naših građana iz gradova krenulo u svoja sela koja su ostavili tražeći mir i sigurnost od epidemije. Čovjek često nažalost ne cijeni ono što ima nego teži za nečim nepoznatim misleći da ćemu to nepoznato pružiti sigurnost i mir. Možda dobije nešto bolji život u smislu materijalnih sredstava,ali sve je to varljivo. Vidjeli smo i sami. Skoro epidemiju u našem mjestu nismo ni osjetili,živjeli smo normalno. I sada živimo polagano,dok se po gradovima nose maske i ljudi strahuju od susreta sa drugima zbog zaraze.

Kakav prijatelj je Isus, naše boli nosi on….. | Dnevno.hrDnevno.hr

Ovaj uvod donosimo zbog veze sa današnjim čitanjem u kojem nam prorok Zaharija navješćuje dolazak Gospodinov. Taj dolazak će kaže prorok donijeti ljudima žuđeni mir. Taj mir je tako čovjeku često blizu,a ne zna ga prepoznati. Ljudska srca su uznemirena zbog okoline u kojoj žive,već navedene ubrzanosti,poteškoća na poslu i društvenim odnosima,obiteljskim poteškoćama. Politikom posebno. Vidimo to i sami. A Isus nam nudi toliko traženi mir. U Evanđelju nam veli „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Zašto to čovjek današnjice izbjegava? Mnogi odlaze liječnicima,psihiojatrima misleći da će im oni skinuti teret briga koje ih opterećuju. A rješenje je Isus. Koliko smo se puta osjećali lakše poslije svete ispovijedi. Čuo sam priče da su mnogi iz ispovjedaonica izlazili sa suzama u očima. Ali od radosti,olakšani od tereta grijeha,utješeni oprostom od Isusa Krista,našeg prijatelja koji je uvijek tu uz nas bez obzira kakvi smo. Spremni započeti novi život. Dakle dragi prijatelji,rješenje nam je tu,pred nosom. Isus na sebe prima naše boli i nevolje,što nas to spriječava da Mu ih predamo? Naš ego,oholost,ponos? Razmislimo i uzmimo ono što nam Isus preko svoje Crkve nudi i bit ćemo zadovoljniji u našem svakodnevnom životu. Evo danas su i izbori pa bi lijepo bilo izvršiti svoju građansku,a prije svega i vjersku dužnost. Mir vam i dobro!

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Umor je stanje ili osjećaj kada je čovjek iscrpljen psihički ili fizički. Poneki ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju životnu aktivnost.Ponekim se ljudima čini da rade kao Sizif,da njihov posao nema smisla. Odustajanje od svega im se čini najboljim rješenjem. Ali svaki čovjek u svojem postupanju mora biti mudar,jer propuštenu priliku isto kao i izgovorenu riječ teško ili nikako može vratiti. Živimo u društvu koje sve više i više Boga stavlja sa strane. Koje kršćanske vrednote i način života odbacuje kao nešto zastarjelo. Gdje odgoj i lijepo ponašanje postaju iznimka,a ne pravilo. Zar nije sramotan istup jednog poznatog novinara prema časnoj sestri? Kakav je odgoj dotične osobe? Još više žalosti odnos javnosti i ostalih novinara prema ovom slučaju. Blag i nikakav. A zamislite odnos te iste javnosti i novinara prema ljudima koji spomenu da je pobačaj ubojstvo,ili koji osuđuju davanje zakonskog legitimiteta raznim nastranostima. Shvaćate li u kakvom društvu živimo? Danas svaki kršćanin koji živi iskreno svoje kršćanstvo za svojeg života postaje junak. Mučenik je možda preteška riječ. Ali ako ovako nastavi nije ni daleko.

Isus Krist na fotografijama i neki njegovi poznati citati ...

 

Prisustvujući jučer jednom sprovodu vidim zanimljiv prizor koji je čest. Na kraju cijela obitelj polaže ruže za pokojnicom. Ta ruža ima trnje. I dok je pokojnica bila živa,njen životni put je bilo pun trnja,i ispada da trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi. Mnogima je tako. Ovozemaljski život nije lak. Ali treba biti uporan. Zaslužiti vijenac pravednosti,kao što kaže sveti Pavao. Danas nam veli: Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Zar to nije cilj svakoga od nas? Živjeti u vječnosti sa Kristom! Ali toi nije lako. Zna to Isus. Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima,kaže nam danas u Evanđelju. I zato dragi prijatelji kada vas savlada umor od svakidašnjice,kada možda pomislite da vaši postupci ili način života nemaju danas smisla, usmjerite svoj pogled prema Raspetome. I razmislite. Krist je svoju smrt pretvorio u pobjedu. Nemojte misliti da vaš život nema smisla. Da su vaša uvjerenja zastarjela. Da je vaša mjera uzaludna. Ako ste i manjina budite ponosni na to jer ste Kristova manjina. Možda na ovom svijetu,ali u budućnosti i vječnosti ostajete Kristovi. Budite svjetionik u ovom ludilu mraka. Budite kršćani i vjernici! Jer doživjet ćete vlastiti poraz u trenutku kada u vašem  životu prije klone duh nego tijelo. Postat ćete živi mrtvaci. Nemojte to dopustiti! Čuli ste rečenicu da je čovjek stvoren da gori,a ne da dimi! Budite svoji,budite kršćani,budite Kristovi vjernici. Vjerujte Mu! Mir vam i dobro!

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Čovjek posjedujuje razne osjećaje,ljutnju,tugu,radost,mržnju,nesnošljivost,zahvalnost. I često prođe dugo vremena dok pojedine osobe tu svoju osobnost ne pokažu javno. Kao da za takve stvari postoji okidač. Slušali smo priče iz Domovinskog rata gdje su susjedi bili najgori u prokazivanju i činjenju pojedinih zločina,a godinama su živjeli jedni pored drugih dijeleći dobro i zlo. Stotine je primjera gdje pojedinac djeluje na neprimjeren način.

Jučer smo gledali hod za život u gradu Sisku. I lijepo je bilo vidjeti izmješane naraštaje koji hodaju s jednim ciljem,zaštitom života,protiv pobačaja. Međutim,na tom skupu se pojavila i skupina koja u svojem ludilu i bunilu misli da zagovara neke slobode. Kada bi tim ljudima dopustili da vladaju i donose zakone,ova zemlja bi potonula u mrak i neslobodu. Takvima bi vlast bila okidač za izražavanje najnižih ljudskih strasti. Mislite da nije tako? Pa pogledajte njihove istomišljenike širom svijeta,posebno u Americi ovih dana. Gdje jedna skupina koja je u manjini nasiljem pokušava doći do svojih ciljeva jer ih na izborima ne mogu ostvariti. Nije njima bitan život nevinog crnca kojeg je ubio bijeli policajac. To je samo izgovor. Jer tog pokojnika više i ne spominju.Kod nekih političara u Hrvatskoj,bivših i sadašnjih najbolje se očituje kome pripadaju kad im postave pitanje o životu i zaštiti nerođenih. Tada pokazuju svoje pravo lice.

U prvom čitanju danas prorok Jeremije spominje događaje iz svojeg vremena koje je bilo politički nestabilno. Narod je bio podijeljen. Manjina je zagovarala vjernost i uzdanje u Boga,dok su ostale skupine bile pristalice Egipćana i Babilonaca i njihove politike. I naravno,kada se Boga stavi sa strane,dolazi nered. Izrael propada kao država,pada u ropstvo koje će trajati godinama. Nitko nije htio slušati proroka Jeremiju. To bi vrijeme mogli usporediti i sa današnjim vremenom u kojem se nalazi Hrvatska. Ludilo oko izbora zahvatilo je sve. I to ludilo vlada u pravom smislu riječi. Pljušte uvrede i prijetnje. Omalovažavanja. Politički neistomišljenici bi najrađe da ovih drugih nestane. Glas razuma jedino ostaje Crkva koja šalje pismo vjernicima o izborima. Doduše pojedini službenici Crkve znaju malo zabrazditi gdje ne traba,ali takvi su u manjini. Ali tko više sluša Crkvu i njene duhovne pastire? Skoro nitko! Još ih optužuju da se svrstavaju na stranu pojedinih političkih stranaka. A svrstavaju se samo na stranu Boga i Božjih zakona! Oni koji nisu na toj strani Crkvu i žele svrstati u neke političke blokove.

Dragi prijatelji,današnje Evanđelje vjerniku daje uputu i odgovor na mnoge njegove dvojbe. Kaže Isus danas: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. I onda veli: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Ne može biti jasnije. Bog je dao zapovjedi. Njih deset. Vjerniku i ne trebaju drugi zakoni ako će se držati tih deset zapovjedi. Isus ih je nadopunio zapovjedima ljubavi jednih prema drugima. Zašto se ljudi onda odriču Boga? I to javno. Cijela društva! Zar Europa to nije učinila izostavivši kršćanstvo u svojem Ustavu? Zar zakon o pobačaju nije odricanje od Boga,pa stavljanje grešnih veza da budu jednake braku,donošenje Istanbulske konvencije i rodna ideologija,rastava brakova, davanje djece istospolnim parovima,uskraćivanje radničke plaće i nepravda prema slabijima u društvu. I ima toga još. To su grijesi koji dopiru do Boga. I pitaju se onda mnogi zašto nam je ovako. Pa zato jer samo svojim postupkom to činimo. Živimo i radimo u korist svoje štete. A rješenje je tako jednostavno. Vratiti se Bogu. Držati se Njegovih zapovijedi. Zašto mi ne bi bili društvo i država kojoj će te zapovjedi biti temelj života njenih stanovnika? Zamislite koje bi to lijepo i uređeno društvo bilo. Na žalost,daleko smo od toga. Jako daleko. I svjesni smo da ćemo biti još dalje ako ovako nastavimo.

Zato dragi vjernici,dragi čitatelji: VRATITE SE BOGU,JER TKO SE NA GOSPODINA OSLONI NJEGOVA JE POBJEDA ZAJAMČENA. Budite pobjednici! Mir vam i dobro!

 

PRESVETO SRCE ISUSOVO(foto-video)

Na početku vam svima želimo blagoslovljenu današnju svetkovinu. Na žalost,ovu svetkovinu Božje ljubavi ne doživljavaju svi tako. Vidimo to i po najnovijem udaru na život,udaru na nerođene,udaru na Božje zakone. Društvenim mrežama se šire objave osoba koje se diče svojim slikama gdje pokazuju srednji prst. Žalosti nas da je u tome društvu i osoba koja je predstavljala naš narod. Kojoj su mnogi od nas dali povjerenje i podršku na izborima. Koja se hvali svojim kršćanskim uvjerenjima. I blago rečeno,razočarani smo. Mnogi se osjećaju izdanima. I sa potpunim pravom! Kome je usmjeren taj srednji prst? Bogu i njegovoj zapovjedi koja glasi NE UBIJ! Nama vjernicima koji smo protiv pobačaja! Biskupima,svećenicima,redovnicima na čelu sa svetim ocem u Rimu koji naučavaju da je pobačaj ubojstvo. Dakle svima nama ste usmjerili taj svoj srednji prst. Za nas obične smrtnike i nekako,to ćemo razumjeti kao politiku,više vam ne trebamo i odbacili ste nas. Ali kako se usuđujeto to učiniti Bogu!? Njemu koji ljubi svakog čovjeka. Isusu Kristu koji umre na križu za nas. Danas slavimo svetkovinu ljubavi. Slavimo Srce koje je krvarilo za svakoga čovjeka. Svojim postupkom zadajemo rane tom Presvetom Srcu. Tim srednjim prstom i podržavanjem ubojstva nerođenih ponovno ranjavate Srce Isusovo koje nas toliko ljubi. Imate pravo biti ljuti i razočarani dragi prijatelji. Karte se bačene na stol i sve je jasno. Na žalost u našem društvu vjernici pomalo postaju manjina. Ali i ako smo manjina to ne znači da nismo u pravu. Pročitajte dva ulomka iz današnjih čitanja i sve će vam biti jasno:

1. Zato znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. A onima koji ga mrzi: uzvraća izravno njemu samomu. Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš.

2. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovome znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Riječ Gospodnja.

I zato budite čvrsti i postojani u vjeri. Čuvajte kršćanske vrijednosti,ne sramite ih se zastupati u javnom životu. Zastupajući njih,zastupate Boga. I to ide vama na čast i slavu. A onima koji mašu tim srednjim prstom? Njima njihov postupak ide na sramotu. Tim svojim postupkom su sami izabrali stranu.

Na kraju vam još jednom čestitamo svetkovinu Presvetog Srca Isusova uz slike iz naše župne crkve gdje smo svečano proslavili ovaj dan. I ne bojte se. Bog sve na kraju postavi na svoje mjesto. Svakome po zaslugama. Mir vam i dobro!

DIO PROCESIJE I BLAGOSLOV

Srce Isusovo, dio procesije i blagoslov

Gepostet von Župa sv. Ante, Komin am Freitag, 19. Juni 2020

HOĆEMO BOGA I NAŠI PUČKI PIVAČI

HOĆEMO BOGA I NAŠI PUČKI PIVAČI NA KRAJU SVETE MISE

Gepostet von Župa sv. Ante, Komin am Freitag, 19. Juni 2020

JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Nedjelja je. Vrijeme odmora i susreta Gospodinom na svtoj misi. Proslavili smo jučer svetog Antu,našeg župnog zaštitnika. I bilo je lijepo. Upita se čovjek,zašto tako ne bi bilo svake nedjelje i blagdana. Zar je sveti Ante veći blagdan nego nedjelja?! Sigurno nije! Zar je veći od svetkovine Srca Isusova koje je u petak? Ma nije! Zašto onda tih dana crkve nisu pune ili neće biti pune kaon a svetoga Antu? Zašto će tih dana po našim njivama prašiti traktori i druga vozila,a nisu za svetoga Antu? Zar smo mi vjernici samo jedan ili dva,tri puta godišnje,ili smo vjernici cijelu godinu? Pitanja su to koja traže odgovor od nas samih. Za sada ta pitanja možemo postaviti sami sebi,a na kraju našeg puta postavit će nam ih Bog! Sebe možda zavaramo nekim obvezama,ali Boga nećemo moći prevariti! Jer čovjek može naći vremena za recimo otići kod brice i čekati red. Žene još i više od muškaraca čekaju na frizuru. I to nije gubljenje vremena,jer čovjek treba biti uredan. Što onda smeta čovjeku otići na svetu misu koja možda traje I kraće od nekih događaja. Jer osim tjelesne urednosti čovjek treba biti i duhovno uredan.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Živimo u svijetu koji nas salijeće sa raznim ponudama. I tu se čovjek često pogubi. Ne može se snaći. Ali od početka svojeg života Bog je čovjeku također dao ponudu. Da živi u skladu sa Njegovim zapovjedima i da ima mir cijelog svojega života. I sa tim mirom dočeka kraj. Zašto čovjek odbija tu najbolju ponudu koju će ikada imati. Shvaća li današnji čovjek da je bez Boga pogubljen,izgubljen u današnjem svijetu nereda i bezakonja. U prvom čitanju Bog obećava Izraelcima da će Mu biti izabrani narod. Ali postoji uvjet.Poslušnost Bogu I Njegovim zapovjedima. I Bog je svoje obećanje održavao sve dok se narod držao vjernosti Bogu. Drugo čitanje nam se nadovezuje na ovo prvo. Tumači nam sveti Pavao da Krist umrije za sve nas. Nije birao jeli netko bogat ili siromašan,crn ili bijel. Umro je za sve nas da nam omogući život vječni. Evanđelje nam donosi prikaz kada je Isus dao apostolima ovlasti da šire riječ Božju. Uputio ih je u svijet. Njih dvanaest. I svi su poslušali Isusa osim jednoga. Jude koji ga je izdao. Isto tako vrijedi i za nas. Isus nas poziva k sebi. Da budemo Njegovi. Da budemo kršćani,vjernici. Na žalost mnogi taj poziv odbacuju. Zovu se kršćanima,a žive kao pogani. Od običnih ljudi do ljudi na položajima. Važniji im je tzrenutni interes nego Bog. Važnije su im “Judine škude” nego zapovjedi koje Bog daje. I onda čujemo kuknjavu kako je u društvu sve naopako i loše. Pa čovječe,u tvojim je rukama moć. Imač strašnu moć promijeniti takvo stanje. Kako? Pa samo budi kršćanin! Živi kao kršćanin, djeluj kao kršćanin, biraj kao kršćanin! Rješenje tako jednostavno. Ali pošto je većini draži drugačiji način života,onda imamo to što imamo. Društvo u neredu koje raznim zakonima odbacuje Boga. Društvo koje tlači radnike u pojedinim zanimanjima. Društvo koje stare i nemoćne sve više doživljava kao smetnju svojem napretku.Kaže danas Evanđelje da Isus pogleda mnoštvo koje bi izgubljeno I posla apostole među to mnoštvo jer bijaša kao ovce bez pastira. Ista stvar je I danas. Pogubljeni smo I lutamo. Ne slušamo Boga niti Njegove zapovjedi. Odjeljujemo se od Crkve I naših duhovnih pastira. Isključujemo se iz zajedništva sa Bogom. Ali Bog ne odustaje od čovjeka. Poziva ga stalno da se vrati. I sve ostaje na čovjekovoj odluci. Prihvatiti Boga ili Ga odbaciti. Krist je za nas umro dragi prijatelji. A kako Mu mi zahvaljujemo? Svatko za sebe neka odgovori. Nedjelja je! Dan Gospodnji! Jesam li danas bio na susretu sa svojim Gospodinom uživo i zahvalio Mu?

Isus te zove prijatelju. Da,tebe zove! Kako ćeš Mu odgovoriti? Mir vam i dobro!