PETA VAZMENA NEDJELJA

Peta je vazmena nedjelja. Jučer smo se prisjetili svetom misom i molitvom velike nevolje našeg naroda koju je doživio po završetku drugog svjetskog rata. Tisuće su ubijeni bez ikakva suđenja i bez ikakve krivnje. Ubijeni su samo zato jer su bili Hrvati ili nisu bili sljedbenici nove ideologije koja je bila protiv Boga. Živa je ta ideologija još, vidjeli smo to i jučer kada su mnogi pravdali zločin koji se događao u vrijeme kada su mnogi zahvaljivali Bog na završetku rata. Ali nevolje našeg naroda su ponovno započele. I trajale su desetljećima. Svjetlo u tom mraku je bila Crkva. Kriva je ta Crkva što je uz vjeru očuvala i dušu našeg naroda. Dala je ta Crkva mnoge svjedoke koji i danas svijetle kao putokaz kakvi vjernici trebamo biti. Među tim svjedocima najpoznatiji je naš blaženi Alojzije Stepinac.

I danas su u našem narodu, u našim gradovima, selima,u našim obiteljima,potrebni svjedoci. Vidjeli smo u prvom čitanju kako Barnaba i Petar obilaze zajednice vjernike prve Crkve svjedočeći i bodreći vjernike da ustraju u vjeri. Ljudima u potrebni svjedoci, potrebni su im ljudi koji će svojim primjerom u današnje vrijeme koje nije jednostavno za življenje vjere pokazati da nemaju straha niti od ideologija,niti od vlasti,niti od političara. Evanđelje je danas knjiga koje bi se svi trebali držati više nego ikada čitajući Isusove rječi. Čovjek,vjernik gdje se god okrene vidi izdaju svojih vjerskih uvjerenja. Kao da živi u poganskome svijetu,a ne u zemlji koja se diči svojim vjerskim nasljeđem,čiji poltičari se zaklinju u vjeru,a dopuštaju ponašanje i donose zakone koji sa vjerom nemaju nikakve veze. Što više tu vjeru izruguju. Izruguju zakone majke Crkve i Boga živoga. I gledajući vjernike u oči lažu im tražeći njihovo povjerenje. Traže pomoć od raznih emisara i slugu koje dovode iz vana, kojima nije važna riječ Božja. Novac i moć su njihovi bogovi. Pate takvi od punih dvorana i trgova gdje će im ljudi pljeskati i slaviti ih. Zašto se ne uzdaju u Boga? Zašto Njega ne pozivaju u pomoć? Vjernici ponekad kao da budu slijepi pa nasjednu na njihov med koji sipaju iz usta. Ljudima jest potrebna utjeha i ljubav. Ali istinska, ona kakvu nudi Isus Krist. Danas u Evanđelju Isus daje apostolima zapovijed: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« Jeste pročitali? To jest najveće svjedočanstvo po kojem će vas ljudi prepoznati da ste Kristovi. Ali ta ljubav vjernička ne treba biti slijepa i naivna. Treba se znati oduprijeti zlu i prijetvornosti. Vjernik mora biti osoba koja zrači optimizmom, vedrinom. Isus želi da nas ljudi po tome prepoznaju. Ako je Bog sa tobom,tko može protiv tebe dobri čovječe. To jest razlog tvoje vedrine i tvoje moći. Tvoje neustrašivosti. Neka zato vaša djela govore kome pripadate i tko ste. Lijepa riječ susjedu, prolazniku, pomoć nekome u nevolji….Znate, mnogi se danas predstavljaju kao kršćani. A pokazuju li to svojim djelima? Zato dobri brate kršćanine neka o tebi govore tvoja djela. Bog će te na kraju za njih pitati. Ne za vlast ili moć ili ugled koji si imao. Pitat ćete za tvoja djela. Jesi li opravdao ime kršćanin koje nosiš! Mir vam i dobro!

KRČKI BISKUP Biskup Petanjak na Bleiburgu: Nismo danas ovdje zato što nekoga mrzimo, nego zato što svoje volimo

Bleiburg: “Neka svi oni do kojih dopire ovaj glas i slika, pokušaju shvatiti da ne mogu uništiti ovakva okupljanja, jer nama uz prenošenje sjećanja na prošle događaje, naše bake i roditelji nisu prenijeli mržnju, nego uspomenu u svjetlu kršćanske vjere. Nismo danas ovdje zato što nekoga mrzimo, nego zato što svoje volimo i za njih se molimo i njihov život Božjem milosrđu preporučujemo”

Ivica Petanjak Bleiburg

Bleiburg – propovijed na komemoraciji održao je krčki biskup Ivica Petanjak/Foto: Filip Kos/Pixsell

Na Loibaškom polju pored Bleiburga održana je komemoracija za sve žrtve bleiburške tragedije i Križnoga puta u organizaciji Počasnog bleiburškog voda, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i supokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine.

Na svetoj misi koju je predvodio mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa, koncelebrirala su i 32 svećenika Krčke biskupije koji se nalaze na hodočašću te više svećenika iz BIH i hrvatskih katoličkih misija. Propovijed tijekom mise održao je krčki biskupIvica Petanjak. U ime hrvatske predsjednice na komemoraciji je bila nazočna njezina izaslanica Ana Marija Kirinić, u ime Vlade ministri Lovro Kušćević i Tomo Medved te u ime Hrvatskog sabora saborski zastupnik Ante Sanader. Prema procjeni organizatora na Bleibrugu se okupilo 15 tisuća hodočasnika.

Propovijed krčkog biskupa Ivice Petanjka na misi u sklopu obilježavanje 74. obljetnice bleiburške tragedije, 18. svibnja 2019.

Draga braćo i sestre!

Nakon 74 godine ponovno smo na mjestu s kojeg je započeo Križni put našeg naroda. Već taj naziv, a ne neki drugi, znak je da je naš narod svoju poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista i da mu je upravo to ime davalo snagu, da na svom križnom putu ne posustane, nego podnese svaku bol i patnju, vjerujući da nakon križa dolazi proslava uskrsnuća.

Prije nego će se predati u ruke neprijatelja, Isus Krist je sa svojim učenicima blagovao svoju Oproštajnu večeru i naredio im da i oni to čine njemu na spomen kad god se okupe u njegovo ime. Tijekom dvije tisuće godina Crkva je ostala vjerna Isusovom mandatu, svjesna da će kroz povijesni hod moći odgovoriti svim izazovima svijeta samo ako u njoj bude živa svijest i uspomena na spasenjsko djelo Isusa Krista.

Ovdje slavimo euharistiju za sve stradalnike našega naroda, jer smo uvjereni da dok god njihovu žrtvu sjedinjujemo s Isusovom žrtvom, ne dopuštamo da spomen na njih bude izbrisan iz memorije našeg naroda, i štoviše, da s uskrsnulim Gospodinom doživi nebesku proslavu.

Pokojnici nisu pokopani onda kad ih se pokopa nego kad ih se zaboravi. Molitva i uspomena na njih, jedino je što im možemo dati i što nam nitko ne može oduzeti.

Uspomena ili sjećanje je temeljno obilježje čovjeka koje daje smisao cjelokupnom njegovom životu. Ako se čovjeku oduzme sjećanje svodi ga se na razinu ispod životinje, koja također ima neki oblik pamćenja.

Budući da mnogi od nas svoje djedove nikad nisu upoznali, zahvalni smo svojim bakama i roditeljima, koji su tijekom svih tih godina u nama podržavali živu svijest naše pripadnosti. Vjera u Isusa Krista i sjećanje na naše pretke davalo nam je i daje nam snagu da izdržimo u prošlim i sadašnjim vremenima, kad nam se silom hoće izbrisati pamćenje. I ovakva okupljanja kao što je ovo, pokazatelj su da se narodu ne može oduzeti pamćenje, jer dobro znademo na što sliči čovjek koji ga je izgubio.

Ne samo Isus Krist, nego cijela povijest spasenja i biblijska baština kao takva, temelje se na sjećanju i pamćenju.

Bog se sjeća svoga naroda, svojih obećanja, svog Saveza i potiče svoj narod da ne zaboravi Saveza koji je Bog sklopio s njima i njihovim očevima, da se sjećaju čudesnih djela Božjih, da prenose tu baštinu s koljena na koljeno. Ako sam Bog upozorava da se ne smiju zaboraviti prošli događaji i da na njima treba učiti, tko bi se usudio usprotiviti Božjoj riječi i Božjem zakonu?

Neka svi oni do kojih dopire ovaj glas i slika, pokušaju shvatiti da ne mogu uništiti ovakva okupljanja, jer nama uz prenošenje sjećanja na prošle događaje, naše bake i roditelji nisu prenijeli mržnju, nego uspomenu u svjetlu kršćanske vjere. Nismo danas ovdje zato što nekoga mrzimo, nego zato što svoje volimo i za njih se molimo i njihov život Božjem milosrđu preporučujemo.

Vjerujemo da je Božja riječ vječna i da ima neprolazno značenje, i da je u njoj dana poruka i mladima i starima, i zdravima i bolesnima, i živima i pokojnima, te se stoga želimo nakratko zadržati na ovim liturgijskim čitanjima koja se danas čitaju u cijelom katoličkom svijetu.

Tijekom ovih pedeset dana vazmenog vremena svaki dan slušamo o širenju evanđelja nakon Isusova uskrsnuća i o životu prvih kršćana prema onome što nam je zapisao sveti Luka u Djelima apostolskim. Ta Djela apostolska nam otkrivaju jednu veliku istinu koja se može sažeti u jednu rečenicu: »Svako djelo komu je Bog autor, stvara velike probleme ljudima.« (usp. P. Bossuyt – J. Radermakers, Lettura pastorale degli Atti degli apostoli, EDB, Bologna 2001., str. 396.).

Bog često stvara takve događaje od kojih se ljudima zavrti u glavi, ali si ne mogu pomoći, jer ih ne mogu uništiti, zato što su djelo Božje.

Ostajemo zadivljeni kako je prva kršćanska zajednica osnažena Duhom Svetim, vjerno provela Isusov mandat i pošla po svemu svijetu propovijedati evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16,15). Pitamo se: kako je ta šačica malih ljudi smogla snage nadići sve granice i izići iz uskih jeruzalemskih okvira i pronijeti ime Isusovo sve do kraja zemlje, i da uz to ostane ukorijenjena u predaji i tradiciji svoga naroda?

Upravo smo danas čuli kako je sveti Pavao apostol – koji je inače toliko volio svoj narod da je radi njegova spasenja bio spreman zauvijek proklet biti i od Krista odvojen (usp. Rim 9,3) – morao donijeti tešku odluku u Antiohiji i reći svojim sunarodnjacima, da ako oni ne žele prihvatiti Isusa Krista, on se okreće poganskim narodima i neće radi njihove nevjere druge narode isključiti iz Božjeg spasenjskog djela (usp. Dj 13,46-52). Smogao je snage da zajedno sa svojim suradnicima sruši sve granice i okrene se svim narodima, a da pritom nikad ne okrene leđa svome narodu i radi na njegovom spasenju.

Mi smo ovih posljednjih mjeseci jasno mogli shvatiti da se nalazimo u Europskoj uniji, ali da među nama postoje granice kao gore visoke i velike. Samo prividno živimo u ujedinjenoj Europi.

Kao u prva kršćanska vremena, kad se ista zajednica najprije morala suočiti sa samom sobom, nas je pred granicu stavilo jedno mišljenje koje je došlo iz naše katoličke sredine i tako pripomoglo da i svi oni koji su sva ova desetljeća upirali sve svoje snage da u našem narodu ugase pamćenje na prošle događaje, ponovno podignu svoje glave i pokažu koliko je još uvijek velika tama u njihovim srcima.

Svaki razborit čovjek mogao je spoznati kako su velike granice među nama i kako još mnoge moramo prijeći i nadići kako bismo zajedno mogli slušati i za zajedničkim stolom blagovati.

Cijela se kršćanska poruka apostolskih vremena odvijala oko te dvije stvarnosti: riječi i kruha, kao nezaobilaznim čimbenicima bez kojih nema zajedništva života.

Samo ako želimo čuti riječ istine, možemo sjesti za zajednički stol, a blagovati zajedno je puno više nego uzimati hranu. Jesti za istim stolom uključuje zajedništvo u kojem je svatko prihvaćen takav kakav jest, sa svojim posebnostima kao darovima, koji obogaćuju međusobno zajedništvo i vode k jedinstvu.

Mi danas, na ovom mjestu, na ovoj prvoj postaji našeg narodnog Križnog puta moramo zavapiti Gospodinu i zamoliti ga za darove njegova Duha, koji će kao nekoć na prve Duhove, potresti i spaliti sve one granice koje postoje najprije u nama samima, u našim obiteljima, u našem narodu, pa i u Crkvi Kristovoj.

Vjerujem da u našem narodu ima još toliko mudrih i razboritih koji su spremni otvoriti svoje srce i svoj um Istini i povjerovati istini, ne čekajući da ta istina dođe iz Europe ili preko Oceana. Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću?

Sveti Pavao je s bolom u srcu pitao svoje kršćane u Korintu: »Zar među vama nema ni jednog mudroga koji bi mogao rasuditi među braćom? Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima. Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom« (1Kor 6,5-7).

Dokad ćemo se mi Hrvati parničiti među sobom? Dokad će nam to drugi trebati suditi i govoriti što je istina? Kad ćemo htjeti čuti riječ istine, sjesti za isti stol i živjeti u zajedništvu kao braća i sestre?

Jučer nam je Isus u evanđelju rekao: »Ja sam Put, Istina i Život« (Iv 14,6), a danas nam kaže što god zaištete od Oca u moje ime učinit ću (usp. Iv 14,13).

Zamolimo Oca nebeskoga da nam u ime Isusovo otvori srce i um da upoznamo istinu, jer će nas istina osloboditi (usp. Iv 8,32).

Rekoh da nam najprije otvori srce, jer vjerujem da nam je um zdrav, ali je srce tvrdo i u srcu je tama. Isuse blaga i čista srca učini srce naše po srcu svome, kako bi naši pokojni napokon našli svoj spokoj i mir, a mi se napokon našli kao jedan narod koji u ljubavi i slozi gradi svoju budućnost i napreduje pod rukom i okom tvoga blagoslova. Amen.

IKA |

Danas je Gospa Fatimska-(video i molitva)

Gospo Fatimska,moli za nas!

Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice, polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen.

LITANIJE GOSPI FATIMSKOJ

Gospo Fatimska, moli za našu dragu zemlju.
Gospo Fatimska, usavrši i posveti naše svećenstvo.
Gospo Fatimska, učini naše katolike gorljivijima.
Gospo Fatimska, vodi naše starješine i one koji su nad nama.
Gospo Fatimska, izliječi bolesne koji se uzdaju u te.
Gospo Fatimska, utješi tjeskobne koji se uzdaju u te.
Gospo Fatimska, pomozi one koji zazivaju tvoju pomoć.
Gospo Fatimska, oslobodi nas svih opasnosti.
Gospo Fatimska, pomozi nam oduprijeti se kušnjama.
Gospo Fatimska, isprosi nam sve što te ponizno molimo.
Gospo Fatimska, pomozi našim bližnjima,
Gospo Fatimska, vrati na pravi put našu zabludjelu braću.
Gospo Fatimska, vrati nam stari zanos.
Gospo Fatimska, isprosi nam oprost za naše mnogostruke grijehe i uvrede.
Gospo Fatimska, privedi cijelo čovječanstvo pred noge božanskog Djeteta.
Gospo Fatimska, isprosi mir svijetu.
O Marijo, bez grijeha istočnog začeta, moli za nas koji se uzdamo u te.
Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše. Amen.

Pomolimo se:

O, Gospodine vječne dobrote i milosrđa, ispuni naša srca velikim pouzdanjem u tvoju dragu Majku, koju zazivamo Kraljicom krunice i Gospom Fatimskom, i podari nam milosti koje te molimo njezinim zagovorom, duhovne i tjelesne, koje su nam potrebne. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVETA KRIZMA-NEDJELJA DOBROGA PASTIRA

Danas je u našoj župi podijeljen sakrament svete krizme. Krizmatelj je bio msgr. Martin Vidović, nadbiskup grada Nina. Sakrament potvrde primilo je osmero krizmanika: Luka Čupić, Doris Dugandžić, Jure Golemac, Mihovil Medak, Ema Šuman, Marko Šuman, Martin Šuman i Karla Vlahović. Na početku, u ime svih krizmanika i župne zajednice, nadbiskupa je pozdravila krizmanica Doris Dugandžić. Nadbiskup Martin se u propovijedi dotaknuo današnje nedjelje Dobrog pastira. Spomenuo je iz čitanja mnoštvo koje stoji pred prijestoljem-izvorom života. To su ljudi, narod Božji, Crkva, svi oni koji su slušali glas Božji, rekao je. Međutim, Isus nije samo pastir, već i jaganjac koji je prolio krv za sve ljude. Gospodin od nas traži naše osobno zalaganje za naš spas i za spas drugih. U današnje vrijeme Crkvi su potrebni sveti, revni i hrabri pastiri za koje se treba moliti. Pozvao nas je da budemo uz svoje pastire, kao zajednica, posebno molitvom. Krizmanicima se obratio rječima da danas primajući pečat dara Duha Svetoga postaju zreli članovi Crkve i da pristupaju izvoru života. Pozvao ih je da ostanu vjerni Kristu i zazvao Božju milost na sve nazočne. Bogu hvala i slava sada i u vječnosti! Amen. – završio je svoju propovijed nadbiskup Martin. Na kraju svete mise župnik don Dražen Dukić zahvalio se dragom Bogu i svima koji su učinili da današnji dan prođe u lijepom i svečanom ugođaju te nadbiskupu Martinu predao prigodan poklon. Pred blagoslov je nadbiskup čestitao krizmanicima, njihovim obiteljima i cijeloj župi na ovom događaju. Još jednom je pozvao sve nazočne da svojim životom i djelima budu kršćani. Jer kršćanin ne može biti onaj tko krade, čini zlo, uskraćuje radničke plaće ili donosi zakone koji se protive nauku Crkve i Božjem zakonu, rekao je. Pozvao je mlade da ostanu tu, na svojoj grudi jer nam je Bog izrazito bilo milostiv kada je stvarao komad zemlje gdje danas obitava naš narod. Svima još jednom čestitamo. Povodom Majčina dana svim majkama čestitamo njihov dan. Mir vam i dobro.

Poruka mons. Marina Barišića za Nedjelju Dobroga Pastira 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja uputio je svoju poruku za Nedjelju Dobrog Pastira, 12. svibnja.

Poruku prenosimo u cijelosti:

Dragi mladi prijatelji!

U svojoj odgovornosti za budućnost naša Crkva i društvo, a i svatko na svoj način pozvan je posvetiti veću i trajnu pažnju mladima. Svjesna ovih stvarnosti, Crkva je prošle godine održala posebnu Sinodu o mladima čiji nas odjeci potiču da prignemo svoje uho glasu Duha te životu mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama. Mladi su blagoslov i zalog nade čitavog svijeta. U vama je već sada prisutna dinamična i otvorena budućnost u kojoj se očituju obrisi Božje ljubavi i uzdržavanja stvorenog svijeta. Pažnja i briga za mlade potrebne su nam ako želimo izbjeći ozbiljnu zabrinutost za naše danas i sutra, gdje u pitanje dolazi život vjere ugrožene ne samo duhovnim zamorom već i sve manjim rađanjem novih života unutar obitelji. Duhovna pustoš i zatvorenost životu opasnosti su za svaku vrstu poziva.

Poziv u život svima nam je zajednički. Da, pozvani smo u život jer ga primamo od drugih. Život je dar od Boga, koji nam ga poklanja u slobodi i otvorenosti naših roditelja Njegovoj stvaralačkoj volji. Iako svi primamo i baštinimo život od jednog zajedničkog nebeskog Oca, u Božjem planu širine i bogatstva različitosti svatko je od nas originalan i neponovljiv te ima svoje mjesto i nezamjenjivu ulogu – poziv unutar Crkve i društva. Dakako, nije uvijek jednostavno sa sigurnošću otkriti svoj poziv niti pronaći put njegova ostvarenja. Ali sigurno je da se otkrivanje ne događa bez molitve i van zajednice u kojoj se nalazimo i za čije dobro smo pozvani djelovati. Sami se ne možemo ostvariti. Drugi su nam potrebni i Bog nam preko njih progovara, a osobito nam je nužan onaj Drugi čiju volju smo pozvani uvijek iznova otkrivati i na nju radosno odgovarati.

Dragi mladi prijatelji, Isus Krist izabire i poziva svakoga od nas. U Lukinom evanđelju, prije izabiranja učenika Krist provodi dugo vrijeme na brdu u molitvi i zajedništvu s Ocem Nebeskim. Ni mi nemamo drugog načina u otkrivanju i odgovaranju na životni poziv. Vrijeme provedeno u osobnoj molitvi, slušanje i dijalog s Božjom riječju, milosno iskustvo sakramenata i sudjelovanje u životu Crkve, jedini su i nezamjenjivi putokazi u otkrivanju i življenju osobnog poziva!

Za svaki poziv i za svako zvanje u društvu a osobito u Crkvi Gospodin nas čini nositeljima jednog obećanja i traži od nas hrabrost s kojom preuzimamo na sebe „rizik s Njime i za Njega.“ Doista, obećanje i rizik dvije su bitne odrednice poziva koje možemo uočiti u slučaju izabiranja Šimuna Petra i svakog drugog učenika. Život Kristovog svjedoka kreće se unutar obećanja i rizika, vjere i pouzdanja. Ali Kristov učenik uvijek u sebi otkriva i jednu sigurnost: Bog nikada ne napušta one koje je pozvao i izabrao. On ostaje vjeran do kraja jer to je njegov temeljni atribut. On je Emanuel – s nama Bog!

Draga mladosti, Isus Krist i danas prolazi obalama našega života i ne želi zaobići našu barku privezanu uz rivu. Želi je odriješiti i na njoj zaploviti morima našega društva i svijeta kako bi Radosna vijest spasenja stigla do svakoga čovjeka. Nije dovoljno držati mreže na suhu. Ulov se događa samo kada su mreže u moru. Kako nam poručuje papa Franjo u svojoj poruci za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, ako vas Krist poziva da pođete s Njim, nemojte uvlačiti vesla u barku nego se pouzdajte u Njega! Ne dopustite da vas obuzme strah pred uzburkanim morem. Uvijek imajte na umu da onima koji ostave sve svoje i pođu za njim Gospodin obećava radost novog života koji ispunjava srce i daje životnost našem putovanju! (Usp. Poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, str. 4.) Nisi li možda i ti jedan/jedna od njih?

TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Vjeruješ li u Boga? Ako vjeruješ,zašto se onda tako ponašaš!  Da nam netko javno u društvu postavi ovo pitanje,vjerojatno bi možda mnoge od nas pomalo naljutilo. Neke rastužilo,a u nekima probudilo misli o našim postupcima. Treća je vazmena nedjelja. Možemo reći da je Uskrs takoreći bio jučer. Mnogi su se od vjernika ispovjedili i obećali da će biti bolji. Koliko je tih vjernika održalo obećanje ili ga pokušava održati? Koliko ih je već zaboravilo da nedjeljom katolik treba biti na svetoj misi? A koliki će tek čekati slijedeću veliku prigodnu svetkovinu da bi došli na svetu misu? Krštenje,pričest,sprovod. Božić ili tek slijedeći Uskrs?!

Čuli ste svi za velikog vođu Indije Gandija. Znate što je rekao o kršćanima? „Mi (hindusi) ljubimo Krista ali ne i vas kršćane. Da nije vas kršćana, mi bismo davno postali kršćani.“ I druga “Ja bih bez sumnje postao kršćanin kad bi kršćani bili kršćani svih dvadeset i četiri sata na dan.” Mnogi će na ovo odmahnuti rukom. Ali današnja čitanja pred nas stavljaju izbor; ili si kršćanin ili nisi. Nema sredine!

Prvo čitanje nam donosi događaj kada su apostole vjerske vlasti pozvale na red zbog propovijedanja u Isusovu uskrsnuću. Prijete im. Ali sveti Petar odgovara: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ I održi on njima lekciju. A čini se i svima nama. Koliko nas zataji Isusa i svoju vjeru radi vlastitog probitka? Koliko osoba iz javnog i političkog života to čini svaki dan donoseći zakone koji se protive nauku Isusa Krista? Koliko nas sudjeluje u njihovu grijehu i daje udarce Isusu glasujući za takve političare? A vjernici smo! Zar nas nije niti male sram naših postupaka? Bar pred Bogom,ako ne pred ljudima? Koliko nam znači odgovor svetog Petra židovskim svećenicima?

U drugom čitanju slušali smo o mnoštvu pred prijestoljem Božjim. Težimo li mi biti u tom mnoštvu ili nas nije briga?

U evanđelju smo slušali o Isusovu ukazanju apostolima dok su ribarili. I učinio je da ulove mnoštvo ribe. Pripremio im je žeravu,pekli su i jeli i razgovarali. I upita Isus Petra ispred svih tri puta da li ga voli. Petar mu sva tri puta odgovori potvrdno. Ali pomalo se ražalosti radi Isusova pitanja. Ali i taj Petar je tri puta zatajio Isusa. Skoro ga se odrekao. Ipak ga Isus postavlja glavom Crkve. Jaka je Petrova vjera. Život će svoj dati za Isusa.

Živimo u okruženju gdje hvala Bogu ne padaju glave zbog vjere u Isusa. Ali mnoštvo je prilika gdje možemo svjedočiti vjeru u Njega,ali ga svojim postupcima često zatajimo. Teško to priznajemo,ali je tako. Moramo češće postaviti sami sebi pitanje sa početka ovoga teksta.

Dragi čitatelju, obećao si biti vjeran Kristu u mnogim svečanim prigodama. Jesi li održao obećanje? Zaboravio si nedjelju, dan odmora i tvojeg osobnog susreta s Kristom? Jesi li se upitao što ti je taj dan važnije od Mise? Šetnja, utakmica, trgovina…..Kakav primjer daješ svojoj okolini i svojoj djeci? Zar nisi vjernik-katolik? “Mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počneš sumnjati“. Tako je rekao S.S.Kranjčević. Na žalost mnogi vjernici počinju sumnjati.

Zato dragi prijatelju budi čvrst, ne sumnjaj u ideale koje ti je Isus Krist ostavio. Budi Njegov u svakoj prilici. Nemoj Mu svojim postupcima zadavati udarce. Budi Mu svjedok, i neka se ne ostvare one Gandijeve riječi sa početka teksta. Neka ljudi postanu kršćani zato jer vide da si ti kršćanin! Mir vam i dobro!

Dvadest osma godina od mučkog ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika

Spominjemo se danas smrti dvanaest hrvatskih redarstvenika, palih mučenika za domovinu Hrvatsku. I nije to bila „tragična smrt“ kako je neki naši političari nazivaju da se ne bi zamjerili pojedincima. Bilo je to smišljeno mučko ubojstvo od strane pojedinih Srba, stanovnika Borova Sela. Ti krivci imaju ime i prezime, i nakon dvadeset osam godina slobodno šetaju dok kosti pobijenih vape za pravdom. Što je najžalosnije,sigurno mnogi koji su sudjelovali u ovom ubojstvu još uvijek žive u Republici Hrvatskoj, pomilovani, uživaju povlastice, a poneki čak i rade za državu koju su željeli uništiti. Ali dragi prijatelji,ako su i umakli pravdi ljudskoj, neće umaći pravdi Boga živoga! A dok je god Hrvata, mi ćemo se sjećati i spominjati onih koji su dali sve što su imali. Oni su umrli da bismo mi mogli živjeti u slobodi. Dobri Bože budi im nagrada i udijeli im vječni mir sa svojim svetima.

Ovo su imena mučenika iz Borova Sela: 


Stipan Bošnjak (1956.)
Antun Grbavac (1961.)
Josip Culej (1966.)
Mladen Šarić (1965.)
Zdenko Perica (1965.)
Zoran Grašić (1969.)
Ivica Vučić (1961.)
Luka Crnković (1970.)
Marinko Petrušić (1966.)
Janko Čović (1965.)
Željko Hrala (1968.)
Mladen Čatić (1971)

SVETI JOSIP RADNIK-PRAZNIK RADA

 

Dragi župljani, dragi čitatelji naše župne stranice, želimo vam blagoslovljen spomendan svetoga Josipa Radnika i čestitamo vam prvi svibnja-Praznik rada.

Danas radnici širom svijeta slave dan u godini koji je posvećen baš njima-radnicima.  Dan je to koji podsjeća svijet da počiva na radu ljudi koji svoje vrijeme upotrijebljavaju za rad. Bog je blagoslovio ljudski rad. I Crkva je to prepoznala pa je prije šezdesetak godina na praznik rada uvela spomendan čašćenja svetog Josipa Radnika. Radnik je osoba koja na svojim plećima uzdržava cijele državne sustave. Na njegovim plećima počivaju blagostanja koja mnogi uživaju. A kako današnji svijet vraća tim radnicima? Uskraćuje im plaću, izrabljuje ih, koristi ih do iznemoglosti…pokušava im produžiti radni vijek skoro do kraja njihove fizičke sposobnosti. Koliko su izrabljene žene koje rade u trgovini? Pa u našem mjestu poslovnica jednog od centara radi po cijeli dan i nedjeljom i praznikom!? I mi se hvalimo da živimo u državi vjernika katolika?!

Davno je Crkva prepoznala te nepravde prema radnicima. Razne pape su pisale enciklike o zaštiti radnika, od Lava XIII pa do Ivana Pavla II. Uskraćivanje poštene plaće radniku Katekizam Katoličke crkve ubraja među grijehe koji vapiju u nebo. Veliki je dakle griješnik poslodavac koji radniku uskraćuje zasluženu plaću, ne uplaćuje zdravstvno i mirovinsko osiguranje, ostavljajući tako tog radnika izloženog pred mogućim nevoljama u životu. Bog toliko cijeni radnika da je svojeg Sina poslao da odraste u radničkoj obitelji. Sveti Josip je radom svojih ruku uzdržavao Svetu obitelj. Zato se dragi prijatelji nadamo da ste dostojanstveno i s ponosom proslavili Praznik rada. A onaj tko želi proslaviti spomendan svetog Josipa može to učiniti večeras svetom misom. I ne dajte se zavarati svojatanjem ovog lijepog praznika. Nije to praznik ni lijevih niti desnih političkih opcija. To je praznik radnika,čovjeka, koji svojim radom daje slavu i čast Bogu Stvoritelju svega svijeta. I zato Te molimo Gospodine Bože: Blagoslovi Bože rad ljudskih ruku na poljima i u tvornicama! Dotakni srca ljudi na vlasti da poslušaju glas savjesti i razuma i omoguće onima na čijem radu počivaju dostojanstven život u mladosti i mirnu starost. Sa ovim mislima i nadom u bolje sutra još jednom neka vam je sretan Praznik rada! Neka vas prati zagovor svetog Josipa i Bog vas blagoslovio!

Slikovni rezultat za vro bljesak

Danas se također spominjemo vro BLJESAK kojom je oslobođena Zapadna Slavonija. Milosrdni Bože budi nagrada svim braniteljima koji su položili život za Domovinu.

PRVA SVETA PRIČEST – NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA 2019.

Dragi župljani i dragi čitatelji, danas na mali Uskrs naša je župa proslavila jedan lijepi događaj. Desetero naše djece primilo je Prvu svetu pričest. Od danas i oni u punini mogu slaviti svetu misu s ostalim vjernim pukom. Naši prvopričesnici su: Sonja Batinović, Ana Ćopo, Lucija Ćopo, Ante Dugandžić, Dea Dugandžić, Miro Dugandžić, Frane Glučina, Tea Kapović, Jelena Medak i Stanko Vlahović. Ovim putem čestitamo njima i njihovim roditeljima, te ostaloj rodbini na ovom lijepom danu. Don Dražen je u propovijedi rekao da danas slavimo Božje milosrđe, ljubav Isusova srca za sve ljude. Danas djeca primaju Božji dar, primaju Isusa. To će im biti duhovna hrana kroz cijeli život. Naglasio je da Isus darujući sebe ljudima, daje dar koji se ne može usporediti ni s jednim drugim darom. Dotaknuo se župnik i roditelja. Rekao je da je današnji dan nagrada roditeljima za trud koji su uložili u svoju djecu. Pozvao je roditelje da i dalje ustraju u vjerničkom odgoju djece, da budu primjer djeci. Isus želi vidjeti na svetoj misi i roditelje i djecu. Djeca slijede postupke svojih roditelja, rekao je. Zatim se obratio djeci pozivajući ih da mole Boga za svoje roditelje. Na kraju nas je sve skupa pozvao da budemo djeca Božje ljubavi slijedeći Njegove zapovijedi. Slijedite Isusa jer On je put, istina i život. Na kraju svete mise župnik je zahvalio svima koji su doprinijeli da ovaj dan protekne u lijepom ugođaju i živom sjećanju svih nas, a posebno prvopričesnika.

Uskrsni ponedjeljak

Proslavili smo i drugi dan Uskrsa. Posebno je bilo lijepo jer smo na misi imali dva krštenja. Dvije djevojčice, Josipa Oršulić i Elena Iva Visković. Kako je Josipa četvrto dijete stigli su darovi i čestitka iz nadbiskupije koje je uručio župnik don Dražen Dukić, a darivanju se pridružila udruga HKZ”MI” čii je predsjednik Jurica Ćopo također uručio simbolični poklon. Roditeljima čestitamo, a našim curama želimo obilje Božjeg blagoslova