ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

 

Puno smo puta u ovim našim nedjeljnim razmišljanjima spomenuli da je sloboda najveći dar koji je Bog dao čovjeku. A tu slobodu mu je ograničio sa deset zapovjedi koje mu je dao za njegovo dobro. Jer govoreći pravo,da čovjek poštuje tih deset zapovjedi na krugu zemaljskom bi vladao savršeni red i mir. Ne bi bilo potrebe za mnogim zakonima koji ponekad služe samo za to da bi se od krivice izvukao onaj tko taj zakon krši. Ali pošto su ljudi takvi kakvi jesu,zakoni moraju postojati. I ima ih svakavih. Kršćanima je bitno držati se zakona Božjega, nauka Isusa Krista koji uči Crkva, i u svojem će životu imati mir. Zakonodavci često kod donošenja zakona ne mare puno za Boga i Njegova pravila. Na žalost takvih zakona imamo i u našoj Domovini. Poneke su izglasali i vjernici,kršćani. Jednog od njih smo jučer čuli da je izjavio da neće dati dirati u Vatikanske ugovore! A uporan je bio u donošenju zakona koji je protivan kršćanskom moralu, protiv kojeg je ustala cijela Crkva i vjerni narod na čelu sa papom! Ma nema u toga čovjeka puno ni vjere niti morala. Jer govori jedno,a radi drugo. Na kraju krajeva,ti ugovori i ne mogu biti raskinuti jednostrano. Tako da to i nije trebao spominjati. Ali očito se radi nekih stvari treba ulizivati ili praviti  se ono što nisi.  Bog vam je dao jedno lice, vi ste sami sebi napravili drugo,rekao bi za takve William Shakespeare. A mudrac Sirah u prvom čitanju veli: Gospodin nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh. Eto,pametnome dosta.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Međutim,današnji moćnici ne mare za mudrosti Božje. Imaju oni druge gospodare kojima služe i za čiji interes rade. Sveti Pavao nam danas govori da knezovi ovoga svijeta propadaju jer ne žele spoznati Mudrost Božju. Svojim ponašanjem ponovno razapinju Isusa. Taj isti Isus u današnjem Evanđelju gdje čitamo Njegov govor na gori,nastupa vrlo jasno prema onima koji ga slijede. Tumači im i razjašnjava zapovjedi koje je Bog dao. I daje nam na znanje da ne možemo iz tih zapovjedi uzeti samo ono što nama odgovara. Zapovjedi ili poštuješ ili ne. Kao što smo i rekli na početku,da se zapovjedi Božje poštuju,ne bi bilo potrebe za raznim zakonima. Primjer je recimo ubojstvo. Da se poštuje zapovjed Ne ubij,sigurno ne bi bilo potrebe za raznim zakonskim rješenjima i kaznama za ubojstva. Jer ih ne bi bilo! I važnu nam poruku Isus danas šalje. Ove Njegove riječi govore koliko prezire prijetvornost i laž: „A ja vam kažem: Ne kunite se nikako…. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je“. Ali čovjek ne sluša Boga. I zato jest na ovoj Zemlji toliki nered. Vjernici su zato pozvani biti primjer. Sol zemlje,čuli smo prošle nedjelje. I s pravom današnji psalam govori: Blaženi koji hode po zakonu Gospodnjemu! Hodi i ti dobri čitatelju,vjerniče tim zakonom i nećeš imati straha pred raznim knezovima ovoga svijeta. Jer Bog će biti uz tebe. Bog te ljubi. Ljubi i ti Njega! A ako je Bog uz tebe,tko ti što može?! A ako Boga izgubiš,izgubio si cijeli svijet. Izaberi sam! Mir vam i dobro!

 

Obljetnica pokretanja župne stranice

“Do smrti se bori za istinu i Gospodin će se boriti za te”. Ovu lijepu izreku smo uzeli za misao vodilju naše župne stranice koja evo danas slavi svoju obljetnicu osnutka. Rođendan nam je dragi prijatelji. Bilo je to 13.veljače 2014. Uz odobrenje Pastoralnog vijeća i tadašnjeg župnika počeli smo sa radom. I ko u svakom poslu bilo je grešaka. Trudili smo se i trudit ćemo se popratiti sva događanja u našoj župi. Ne libimo se dirnuti i u neke osjetljive teme. To ste sigurno primjetili. Jedno vrijeme nas je facbook administrator i blokirao. Ali nema odustajanja! Cenzuru ne priznajemo kao pojavu, i od istine ne bježimo ma kakva ona bila. Možda smo neke našim pisanjem znali naljutiti. Ako smo nekoga povrijedili,ispričavamo se. Drago nam je vidjeti da nas pratite iz cijele Domovine. I sa svih krajeva svijeta. Lani smo zbog toga i obnovili web stranicu i na njoj smo proširili djelovanje na pojedine vijesti iz društva i Crkve. Bilo je tu vijesti koje su sa naše stranice prenijele i nacionalne tv kuće, o amforama, pa smotra žudija, a posebno je bio zanimljiv prilog za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva ako se sjećate. Božić, Uskrs, sveti Ante, ispratili smo don Petra, poželjeli dobrodošlicu don Draženu. I hvala im obojici na podršci našem radu. Zadovoljni smo statistikom praćenja župnog web portala. Da ne ostane sve u virtualnom svijetu, pokrenuli smo i Glasnik,župne novine. Evo mi ćemo truditi i dalje biti u tijeku sa novostima iz župe i iz života Crkve. A vi nam budite podrška. Jer da nije vas,naših čitatelja,ne bi bilo niti nas. I hvala vam od srca na tome.Zdravlja,sriće i Božjeg blagoslova želi vam uredništvo vašeg web servisa župe svetog Ante u Kominu. Živili! 

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

 

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.Fotografija Župa sv. Ante, Komin.Fotografija Župa sv. Ante, Komin.Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC

 

Crkva se danas spominje blaženog Alojzija Stepinca. Kardinala Svete Rimske Crkve, i nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Iako je prošlo šezdeset godina od njegove smrti,njegov lik i danas svijetli kao svjetionik našem narodu i Crkvi. Bio je nadbiskup u teška vremena po naš narod i Crkvu. Drugi svjetski rat,te poslijeratno vrijeme. Zbog svoje odanosti Bogu,Crkvi i Domovini ,te stajanja na strani obespravljenih i progonjenih,spašavanju Židova,Srba,koji mu usput to ne žele priznati, i ostalih manjina koje su bile progonjene rasnim zakonima tadašnje Nezavisne Države Hrvatske,kao i poslijeratnog suprostavljanja komunističkom teroru i njihovom vođi Titu u Jugoslaviji, bio im je meta. Vlasti NDH se nisu usudile dirati Stepinca iako su njegova pisma i propovijedi javno upozoravale na nečovječno ponašanje tadašnjih vlasti.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Komunistički vlastodršci iza rata su se pokušali lažiranim sudskim postupkom rješiti Stepinca i odvojiti Crkvu u Hrvata od jedinstva sa papom. Kada im to nije uspjelo stavili su ga u pritvor i godinama tajno trovali dok nije podlegao i preminuo na glasu svetosti. Usprkos tome pojedinci i danas pravdaju i prizivaju ta olovna vremena. Danas se također mnogi pozivaju na blaženog kardinala Stepinca. Ali to njihovo pozivanje je samo na riječima i zbog trenutnog interesa. Jer djela njihova govore drugačije. Stepinac sigurno nije odobravao pobačaj. Da je bio živ sigurno bi svim silama i ustao protiv donošenja Istanbulske konvencije. O istospolnim zajednicama i njihovu udomljavanju djece ne treba niti trošiti riiječi. Kakav obraz imaju ti koji su i danas sjedili u prvim klupama u Krašiću i spominjali njegovo ime. Odakle im pravo pozivati se na Stepinca kada su svojim postupcima udarili na Božji nauk i Crkvene zapovjedi?! Licemjerstvo je to bez premca! I onda se čude gubitku povjerenja od strane vjernika?! Ali Stepinac za takve veli: „Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih“. I u tome je sva mudrost. A mi možemo danas samo zamoliti dragoga Boga da u našem narodu u ova vremena podigne još“Stepinaca“ i u Crkvi i u društvu. I da prosvijetli razum svima koji rade na proglašenju svetosti kardinala Stepinca. Iako to nama i nije puno bitno,jer mi znademo da je on svet. Zato dragi prijatelji slijedimo primjer blaženog Stepinca u odanosti prema Crkvi i Domovini. Stepinac je rekao da pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena. Držite se toga i ne bojte se za budućnost. Jer budućnost našeg naroda i naše Domovine je u našim rukama. Kako odlučimo tako će nam biti! Mir vam i dobro!

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

 

 

PETA NEDJELJA KROZ GODINU

“Čovječanstvo duguje djetetu sve najbolje što može dati“, to piše u Deklaraciji o pravima djeteta. U ovom tjednu i dalje našu pozornost privlače vijesti o širenju korona virusa. Stotine su na svijetu umrle,a tisuće su zaražene tim virusom. Prema službenim podacima. A što je istina samo dragi Bog zna. Ali što bude bit će,a naše je čuvati se i paziti. Današnje smo razmišljanje započeli jednom rečenicom o djeci. Zašto? Pa evo smo vidjeli da je Ustavni sud dao za pravo dvojici muškaraca koji žive u grijehu da mogu udomiti dijete. Taj Ustavni sud je zamišljen i osnovan kao ustanova koja bi u svemu trebala štititi prava ljudi koji u Hrvatskoj obitavaju. Njihove ideale. Dostojevski je rekao da “Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.” Međutim,gledajući ovu njihovu odluku mnogi će se složiti da tome nije tako. Treba napomenuti i to da je devet sudaca bilo za ovu odluku,dok su četvorica sudaca bila protiv. I kroz sve ovo što se događa,mi nismo imali prigodu čuti glavni lik ove nezgodne priče. A to je dijete. Dječak,kažu. Što to dijete misli o tome što ga čeka? Ma gledajte, živimo u društvu koje se diči svojim kršćanskim korijenima,velika većina našeg narod izjašnjava se vjernicima. Kako se onda mogu u našem društvu događati ovakve stvari? Netko očito ne govori istinu. Ili narod ili statistika.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Prorok Izajija u prvom čitanju nam šalje Božju poruku koja veli: Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“. Da bi ovo postigli u našem društvu je potrebno puno puno truda. Dalek je ovaj cilj,i što je najgore,čini se da postaje sve dalji i dalji. Pa evo i neki dan su vlasti uhitile gladnu staricu koja je u jednoj trgovini uzela kruh, jogurt i dvije jabuke. Krađa je grijeh,da se razumijemo. Ali grijeh je također i nebriga nadležnih za slabe u društvu. Jer dok oni koji se bogate na nezakonit način prolaze ispod radara,kako se kaže, naslovnice naših novina pune ovakvi događaji. Kao da su ljudi koje narod bira ulaskom u bogato ukrašene dvorane, koristeći povlastice koje im taj isti narod osigurava,zaboravili patnje nemoćnih i obespravljenih. Njima je dobro,i iskoristit će četiri godine da bi osigurali budućnost svoju i svoje djece. Pomalo se to čini sebično. A mnogi od njih se izjašnjavaju vjernicima. I to kršćanima,katolicima. Neprimjereno ponašanje tih katolika,posebno kod donošenja zakona koji udaraju na Božji nauk bi trebala na neki način i kazniti sama Crkva. To se posebno odnosi na glasovanje o ubojstvu nerođenih. Pa Istanbulska konvencija. Legaliziranje istospolnih zajednica. Sve je to bilo po njihovoj priči bezopasno. Ali sada vidimo da nije. Uskratiti pričest bi bio hrabar čin naših pastira i možda dovoljna opomena pojedincima da budu ono što su se izjasnili da jesu,ako im je to uopće bitno. Mi vjernici snosimo veliki dio krivice za stanje kojim smo okruženi. Svojim ponašanjem dovodimo našu Domovinu u ovakvo stanje. Bili su izbori za predsjednika. Glasovali smo. Na jesen će izbori za Sabor. Opet ćemo glasovati. U međuvremenu se u raznim strankama biraju vodstva. I tu će se glasovati. Kako? Prema svojim uvjerenjima ili prema interesima. Isus reče jednom da se biserje ne baca pred svinje. Zaašto se ne ponašamo prema Isusovoj želji,već nam je važnije mišljenje pojedinaca ili vođa?! Zašto kršćanin,katolik ne može biti baš to! Vjernik,katolik. Pa da se to vidi u društvu u kojem živimo. Da su birači ove zemlje vjernici! U Evanđelju danas Isus kaže: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« Hoćemo li biti prava sol, ili ona bljutava po kojoj drugi gaze? I za kraj jedna poslovica iz Kine od koje se sigurno nećete zaraziti. Poslovica veli: “Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku.” Kakvu će bilješku na ovoga dječaka i na ostalu djecu ostaviti odluka sudaca sa početka ove priče ostaje za vidjeti. Ali sigurno neće biti ni dobra niti lijepa. Mir vam i dobro!

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU-NEDJELJA RIIJEČI BOŽJE

Sinoć je u našem mjestu bila lijepa zabava. Plava noć.Pedeset druga po redu. I bilo je lijepo i veselo. Za stare i mlade. Pohvale organizatorima na ovako lijepo zamišljenoj i ugođenoj večeri. Veselilo se i pjevalo u našem Domu kulture do ranih jutarnjih sati. Jutros se porani malo poslom u crkvu. Ikroz naše selo vlada tišina. Nigdje nikoga. Tek troje naših župljana sretoh u svojim mislima. Otvarajući stara naša crkvena vrata ,činilo se da njihova škripa razbija mir u kojem uživa naše mjestu jutros. A u crkvi tišina. Mir koji odiše svečanošću. Kao da čovjek uđe u predvorje Raja. Osjeti čovjek prisutnost Boga živoga u Svetohraništu. Ustručava se čovjek i disati da ne bi narušio tu tišinu i mir. A ta tišina i mir govore glasnije nego ikakvi glasi koje poznamo na ovom svijetu. U toj tišini kao da se čuje poziv čovjeku kojim ga Riječ zove. I na čovjeku je da se odazove: Ma evo me Gospodine! I Bog odgovara na taj odaziv. Vidi je li to iskreno ili ne. Jer prava molitva izvire iz srca. A Bogu čita ljudska srca. Mnogi misle da samo sveti ljudi i ispopsnici mogu razgovarati sa Bogom. Međutim to je krivo razmišljanje. Svi mi možemo razgovarati sa Njim. Kroz molitvu. Zahvaliti mu i predati mu svoje brige. Bilo u zajedništvu sa braćom,bilo sam zaronjen u svoje misli i riječi. Razgovor čovjeka sa Bogom je jako važan. Nedavno mi reče jedan moj dobar poznanik da je ljut na Boga, da sa Njim ne želi imati nikakva posla jer mu je samo nevolje poslao u njegov život. I velike su to nevolje. I čovjek ostane nijem pred teškim činjenicama koje more toga čovjeka. Ma samo sam spomenuo jednu rečenicu rekavši da je Bog dobar i da od Njega potiče dobrota,a otac svih zala je Sotona,i on je taj koji čini zlo. Jer ne trpi da čovjek bude zadovoljan i živi u milosti Božjoj. U kraljevstvu Božjem ne postoji tuge,jada,bolesti i nevolje. Kako je onda Bog može dati čovjeku!? Sotona je taj koji ureduje da čovjeka snađe zlo. A mi često svojim postupcima to postičemo. Odričemo se svojim životom Boga,izbjegavamo sakramente,ne slušamo Riječ Božju! I nisam bio uvjerljiv sa ovim činjenicama iako se složio da odavno niti je bio na svetoj misi,a ispovjedio se prije dvadesetak godina! Koji korov je okupirao dušu tog dobrog čovjeka. Jer stvarno je dobar,ali Zlo mu ne da da njegova dobrota dođe do izražaja. Kroz Isusovo djelovanje vidjeli smo dokaze za ovu tvrdnju. Koliko li je Isus puta rješio pitanje bolesti goneći Sotonu iz čovjeka i ozdravljajući ga. Vidimo to i u današnjem Evanđelju. Zato je dragi prijatelji molitva važna. Važno je čitati i slušati Riječ Božju. Uživati u razgovoru sa Bogom. Mnogima je molitva dosadna. Misa im je preduga. Poneki duhovni pastiri padaju pod takve utjecaje pa gledaju učiniti obrede što kraćima. Da bi se možda svidjeli svijetu. Međutim,molitva je sveti čin čovjeka prema Bogu. Odatle i mnoge pučke pobožnosti kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i vjernost Bogu. Nedjelja je Riječi Božje koju je ustanovio sveti otac papa Frane. Želi nas potaknuti da u svojem rasporedu nađemo vremena za čitanje Božje riječi. I tu nećemo naći zlih riječi i namisli. Naći ćemo mir. Povezati ćemo sa sa Bogom. Zato dragi prijatelji nemojte da vam Biblija buda samo ukras,već neka vam bude knjiga po kojoj ćete ravnati svoj život. Neka Riječ u vaš život unese svjetlo i rastjera tamu zla i grijeha. Mir vam i dobro!

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

Svaki čovjek u svojem životu ima neke naume. Ma u kakvom se položaju nalazio ti mu naumi lete kroz misli. Bolestan misli o zdravlju, siromašan sanja bolji život, sužanj sanja slobodu……mnoštvo je primjera. Očekivanja su u ljudi mogli bismo reći stalna. Trenutno svi imaju velika očekivanja od naših rukometaša kojima vrijedi čestitati na uspjehu. Međutim , ispada da najveća razočarenja budu rezultat neostvarenih očekivanja. Bilo prema ljudima bilo prema događajima. Mnogi su naprimjer razočarani rezultatom nedavnih izbora i ne kriju svoju ogorčenost. Ali to nije ništa u usporedbi sa razočarenjem koji neki dožive od ljudi,često i od bliskih osoba,prijatelja. Pa i članova obitelji. Zanimljivi su razlozi koji dovedu do tih razočarenja. Jedno od tih razloga jest  očekivati da oni budu ono što vi želite od njih. Ili očekivati da se u svemu slože s vama. Možda tu spada i očekivanje da vas poštuju. I zbog tih svih očekivanja javlja se razočarenje kao što smo gore naveli.  Međutim koliko često kod tih svih razočarenja sami sebi postavimo pitanje kako je do toga došlo. Kako će mene netko poštivati ako ja na primjer ne poštujem sam sebe?! Ili zašto zamjeram drugome što drugačije misli ili ima drugačije uvjerenje od mojega?! Zar je moje uvjerenje samo ispravno? Zašto se ja ne bih promjenio?

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Ma znate dragi prijatelji, snaga čovjekova  je u duhu, ne u mišićima. Ta snaga  leži u vjeri i povjerenju u sebe samoga i  spremnosti da djelujete u svojoj okolini. Da svjedočite to što vjerujete. Današnji pripjev u psalmu veli: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju! Vrše li današnji kršćani volju Božju ili se povinjuju svijetu da bi mu se svidjeli?! U ovom današnjem svijetu koji vas pokušava uvjeriti da volite svakoga,da se svakome morate svidjeti, najteža bitka koju ćete ikada morati voditi i dobiti jest  bitka da budete ono što jeste. Da zadržite svoja kršćanska uvjerenja. Da ih se ne odričete. I to sada nije lako,a u budućnosti će biti još teže. I dok se budete borili, neće vas svi voljeti. Nekada će vam ljudi davati nadimke jer ste „drugačiji“. Danas su nadimci kao staromodan,klerofašist,katotaliban i slično postali sasvim normalni. Vidjeli smo to kroz zadnjih par godina kada su se pravi vjernici na čelu sa svojim pastirima borili protiv donošenja nekih zakona i konvencija koje su donijele osobe koje se nazivaju vjernicima,a vjernici su samo na papiru.

Ali zato vjernik treba biti ponosan. Nemojte dragi prijatelji zaboraviti svoju vrijednost. Vi ste sol zemlje. Jer kao što smo čuli u čitanjima koje veli: Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano. Pravi vjernik mora biti na tragu svetog Ivana kojeg smo čuli gdje veli: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! Tog Jaganjca trebamo slijediti u svakom trenutku. I kad je zgodno i kad je nezgodno. Jer izdaja je strašna stvar u ljudskim mjerilima. I teško se prašta.  A kakva je tek izdaja Boga? To ne možemo niti zamisliti. Hoće li biti oproštena? To prepuštamo Božjem milosrđu. Ali treba upamtiti da je Bog dobar otac,ali pravedan sudac!

Mir vam i dobro!

KRŠTENJE GOSPODINOVO

Nedjelja je Krštenja Gospodinova. Kraj je Božićnog vremena. Lijepo je bilo za Božić u našoj župi. I evo mala galerija da se posjetimo još jednom kako je bilo. Videći za Božić punu crkvu na svetim misama i pune ulice po našem mjestu,sjetimo se koliko nas ima razbacanih po svijetu. Još više to do izražaja dođe ljeti. Zov doma je jak,srce vuče rodnoj grudi,sjećanja žive bez obzira koliko se izbiva iz svojeg rodnog mjesta. Tu su naši roditelji,rođaci,prijatelji,tu je naš život započeo. Tu smo rođeni,i roditelji su nas donijeli u crkvu na krštenje. Početak je to našeg života kao člana Crkve. Rijetka smo župa koja svoje župljane i ispraća kod sprovoda u crkvi. Doduše u kapeli na groblju. Dakle u crkvi je naš početak,kršteni smo,krizmani,mnogi su vjenčani u,djeci smo tu dali sve sakramente. I na kraju, tu je i oproštaj od našeg ovozemaljskog života. U crkvi. Ali kako vrijeme čini svoje,i to će prestati,kao i kod ostalih gdje već postoje mrtvačnice.Ostati će samo sjećanja na jedno vrijeme kada je bilo više duhovnosti kod svih događaja. Krštenje je dakle početak.Temelj je to koji nam udaraju naši roditelji ili staratelji.Na tom temelju,kroz odrastanje,mi dalje gradimo naš odnos sa Bogom i Crkvom. Mnogi znaju reći kako vjeruju u Boga,ali u Crkvu ne. I udaljavaju se od Nje misleći da su u pravu. I koliko li će zbog toga dobrih ljudi ostati bez spasenja. Zbog svojih hirova kojima negiraju ulogu Crkve koju je osnovao Isus Krist. Danas smo vidjeli u Evanđelju kako se Isus krstio u Jordanu. Jeli bilo potrebno Isusu krštenje? Ma nije! Ali Isus svojim postupcima pokazuje kako treba biti poslušan,uvodi sakrament krštenja kojim želi da se obilježi svaki kršćanin koji ispovijeda vjeru u Njega. Krštenje ja zato bitno. Ono određuje našu pripadnost zajednici vjernika okupljenih u Crkvi. Naši preci su prepoznali krštenje kao temelj. Kao odrednicu našeg života. I neprijatelji Crkve su to spoznali. Pa je u određena vremena bilo nepoćudno dijete krstiti. Mnogi su to činili sakriveno od očiju javnosti. Ta vremena su hvala Bogu prošla,iako ima ljudi u našem društvu kojima ona nisu strana i koji bi ih željeli vratiti. Živimo u takvom vremenu i okruženju da nije lako ostati vjeran temeljima na kojima smo podignuti. Evo i neki dan su kroz našu župu prošli ljudi koji nas žele odvratiti od naše vjere. Novine i portali nas bombardiraju vijestima i uputama kako napustiti Crkvu. Čak i nude neke papire i formulare koji bi tobože jamčili poništavanje naše pripadnosti Crkvi. Kao da se sakramenti koji su podijeljeni mogu poništiti. Ne mogu! Može samo čovjek pogaziti te sakramente svojim životom i svojim izjavama. Ali tim gore za njega,jer svjesno odbacuje milost koju je krštenjem dobio. Sveti Ivan nam tumači da bez krštenja nitko “ne može ući u Kraljevstvo Božje”. Kod krštenja dobivamo znak križa na čelu koji je znak oslobođenja, kod krštenja se odričemo grijeha,to jest sotone. Postajemo novi i čisti od istočnog grijeha. Pokušati odbaciti tu milost spasenja jest ludost. Kao što smo već rekli sam Isus tvrdi kako je krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode. Međutim,mnogi zbog raznih razloga nisu kršteni. Zato je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. To krštenje krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament. Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Eto dragi prijatelji,u današnje vrijeme je više možda nego ikada potrebna evangelizacija. Potreban je novi kršćanski polet. Zlo na Zemlji pokušava uništiti vjeru u čovjeku. I to Zlo ima puno svojih suradnika u svim porama društva,tisku,televiziji,ljudima koji imaju moć i vlast a zagovaraju kulturu smrti….Zar ova ubojstva u Splitu i razlozi koji su doveli do njih nisu potvrda toga Zla. I to Zlo stvara nesigurnost u ljudi. Goni ih na misli da ih je Bog napustio. Međutim Bog nikada neće napustiti čovjeka. Čovjek može samo napustiti Boga. Želimo vam blagoslovljen početak novog radnog tjedna. Mir vam i dobro!

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

 

 

GOSPA OD BRZE POMOĆI

Proslavili smo jutros u našoj župi ovaj lijepi blagdan. Na početku svete mise izmoljene su litanije i molitve pred oltarom Gospe od brze pomoći. Taj oltar je u našoj crkvi podignut zahvaljujući pok. Stipi Vlahoviću i njegovu zavjetu za uslišanu molitvu Gospi od brze pomoći za preživljene strahote komunističkih progona i križnog puta po završetku drugog svjetskog rata. U nastavku donosimo molitvu Gospi i par slika sa jutrošnje svete mise.

Molitva Gospi od Brze Pomoći

O Marijo, Majko Božja,
ti koja znaš za jade i nevolje ovoga svijeta,
bdij bez prestanka nad nama
i nad cijelom Crkvom svojega Sina
i budi nam uvijek Našom Gospom Brze Pomoći.
Pohiti da nam pomogneš u svim našim potrebama,
posebno … (navedi svoju potrebu).

Budi nam utočište za ovoga prolaznoga života
i isprosi nam život vječni,
po zaslugama Isusa, svojega Sina,
Gospodina i Otkupitelja našega.
Amen.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

 

Bogojavljenje

Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje….Bogojavljenje je dragi prijatelji. Ili Tri Kralja. Proslavili smo ih sa dvije svete mise. Prva je bila za svecare kojima ovim putem čestitamo,a druga za puk sa blagoslovom vode. Evo par slika kako je to izgledalo danas u našoj crkvi. I lijepo je čuti da je Bog uslišio molitve vjernika koje su biskupi Australije pozvali na molitvu. Pala je kiša koja će olakšati borbu protiv vatre. Neka vam je sretan i blagoslovljen današnji blagdan.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

 

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

Evo nas u drugoj nedjelji po Božiću. Također je i ove nedjelje drugi krug izbora za predsjednika Republike. Svi vjernici su pozvani izići na izbore i glasovati prema svojoj savjesti,ne odstupajući od svojih vjerničkih i kršćanskih uvjerenja. Doktrina i nauk Crkve nas uči : Nepovredivost ljudskog života je jedan od bitnih temelja svake društvene pravednosti, nedopustivo je podupirati i glasati za nepravedne programe i zakone, nije u redu zakonom izjednačavati obitelj i ostale oblike suživota i možda najvažniji po kojem nekog kandidata možemo vrednovati glasi: Vjera se treba odražavati u životu katolika,pa tako i onoga koji se bavi politikom. Naš izbor pokazuje koliko držimo do svojih vjerskih uvjerenja i koliko su nam ona bitna u našem životu. Ima li takvih kandidata koji su u skladu sa gore navedenim vrijednostima,to je zaključak koji ostavljamo vama. Također,jedan od članaka Doktrine glasi: Katolički mediji trebaju dosljedno zastupati stvarne katoličke stavove. Dakle, katolički smo medij i držimo se Doktrine. Da ne bi bilo prigovora da se bavimo politiziranjem. Više o Doktrini imate na župnom web portalu. Toliko o izborima. Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Današnja čitanja nam govore o mudrosti,vjeri i dolasku Gospodina. Svatko od nas sebe smatra mudrim na neki način. Ne najpametnijim,ali dovoljno pametnim da može upravljati svojim životom. I malo tko voli da mu se sa strane „mudruje“ kako i što treba raditi. Međutim i tu ima ograničenja. Čovjek ukoliko je vjernik,onda mora živjeti po tim vjerničkim uvjerenjima. Možda nije usporedba,ali ako je netko član neke družbe ili stranke koja ima svaja pravila ili statut,taj se mora ponašati prema tim pravilima i statutu ili ga čeka neizvjesna budućnost. Ista je stvar sa Crkvom. Bog nam je dao pravila po kojima moramo živjeti. I ukoliko po njima ne živimo sami smo izabrali odjeljenje od Njega. Međutim Bog je u svojoj mudrosti i sveznanju znao da je čovjek slabo biće. Da će padati unatoč nastojanjima da bude poslušan Božjoj volji. I zato šalje Riječ,koja postade Tijelom da nas otkupi i primi na sebe naše padove. Ponekad u toj svojoj velikoj vjeri ne znamo prepoznati znakove Božje koji se pojavljuju u našem životu. Biti vjernik puno puta ne znači i vjerovati. Jer i Židovi su bili vjernici koji su od Rimljana ginuli za svoju vjeru,ali ipak nisu povjerovali Isusu unatoč čudesima koja je činio i ljubavi koju je zagovarao. Danas imamo takve slične slučajeve u našem javnom životu. Mnogi se kite da su vjernici, nose križeve, sjede u prvim klupama,a ponašaju se kao da Boga nema ili donose zakone koji su suprostavljeni Božjem zakonu. Ne prepoznaju Boga! Prvo čitanje veli: Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda. Mi smo taj izabrani narod kojeg je Bog izabrao i poslao svojeg Sina da nas otkupi. Ali kao što smo već naveli,mnogi to ne žele prepoznati. Koliko li je na ovom svijetu vjera,sekti,nevjernika…..nitko od njih ne želi prihvatiti Istinu. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, kaže Evanđelje. I žalosno je to. Zato pravi vjernik ne smije odustati. Mora se truditi,otvoriti svoja vrata Kristu, pripraviti mu svoje srce da se nastani u njemu. Rečenica koja nas hrabri da uspijemo u tom nastojanju veli: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Eto dragi prijatelji, sa ovim mislima završavamo i želimo vam mir i dobro!