O Uskrsu 2022. samo jedno je sigurno: „Sve je u Božjoj ruci!“ Neka Bog „zakoči kotače egipatskih bornih kola!“.
Zlo koje izvire iz nevjere, krivo zaključuje, da je oružje ono što vlada svijetom i da donosi blagoslov – a tu nevoljnu logiku nameću brojni: na sjeveru i jugu, istoku i zapadu! O, kako boli, Onoga koji je razapet za mir… jer ovdje opet umjesto mira: oganj, osveta, odmazda…
Tko može mirno i slasno jesti kruh sa žitnica koje su zalivene krvlju? E, to – grijeh oholosti – može oprati samo Uskrsli Gospodin!
Bijaše i kod nas Bleiburg i Macelj, Široki Brijeg i Kupres, … Jasenovac i Jazovka, Ovčara i Huda Jama – jama Zla… neka Uskrsli to zaliječi i dade svima pokoj duši!
U Njemu je mir i nada: jučer, danas i sutra. U Njemu smo i MI – Crkva koja voli i moli, čini svoje „Za Boga i Hrvatsku dragu, za sve kapilare Mističnog Tijela Kristova – ma gdje bili!“. Raširiti srce poput Uskrslog Gospodina…to je naš Uskrs!
Pred Njim oborimo oči od srama i upitajmo se: što sve i krštenici mogu učiniti? Ne, nismo još povjerovali… Osvojimo – ovog Uskrsa 2022. – barem vlastito srce za istinu Uskrsnuća, koja je blaga rosa u dane duhovne suše i ljudske nevjere.
Čistoća duše neka bude naš način borbe – a to je ono što, poput desnog razbojnika, i nas vodi u Raj!
Radujmo se i kličimo: Aleluja, Aleluja – Rode i Narode moj!
Nižu se rođendani Gospodina našega Isusa Krista. Nižu se i naša hrvatska stoljeća vjernosti Bogu i Crkvi, slavlja Božića u radosti i žalosti. Posrćemo, padamo ali ustrajno ustajemo – tako nam dušu spašava i liječi staro i dobro kršćanstvo!
Slavimo ovih dana u sjeni Kristova rođenja i naš miovski 45. rođendan! Svidjelo se Bogu djelo MI, da unatoč svemu, ostane svjedok vremena, ne skrećući ni lijevo ni desno, da naglasi dobro i lijepo u našem vremenu – a to je ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini.
Neka vam misao i ubuduće dane ostane kreativna i zdrava, riječ jasna i razborita, a djela na dobro naroda i slavu Gospodinovu! Nije sve tako crno. Nije pametno kukati za prošlim vremenima, zdvajati u slobodnoj hrvatskoj državi i pokazivati znakove nezahvalnosti. Valja se čuvati malodušja i nemira. Nekima ni „Božja država“ ne bi bila dobra! Naše poslanje je ovdje i sada – stoga učinimo svoje za Boga i Hrvatsku dragu!
Izmirimo se jedni s drugima: u obiteljima, na životnim putevima gdje se susrećemo, i na žalost, svađamo i razilazimo. Molimo malog Isusa u jaslicama da prestanu nevolje pandemije, osobito nemir i svađe među nama. Utecimo se Novorođenome Kralju kojeg nerazumnici ovih dana protjeruju iz Europe i naših domova, ali kaže narod svim smrtnicima, „da ničija svijeća nije gorjela do zore“, pa neće ni ova novopoganska. Božja je zadnja!
Uzvratimo Gospodinu ljubavlju i pažnjom.
Dobro došao Gospodine Isuse Kriste u duše i srca Hrvata! Pomozi nam i smiluj nam se!
Bio Vam radostan Božić i blagoslovljena nova 2022. godina!
Duhovnik HKZ „MI“ – Jozo Mario Tolj Zagreb, 18. prosinca 2021.
U organizaciji naše udruge na treću Radosnu nedjelju Došašća u našem je mjestu upriličena mala zabava za najmlađe, a ni starijima nije bilo mrsko. Sladilo se sa ukusnim palačinkama, dječica su pjevala, igrala se lutrija sa malim nagradama. A tombola je bila napeta do samog kraja. Kako neće kad je nagrada odojak. Dobitnicima čestitamo. Najzanimljiviji su bili gosti iznenađenja. Sveti Nikola i Djed Božićnjak. Iznenadili su dječicu svojim dolaskom i poklonima. Otkud njih dvoje zajedno? Naime, sveti Nikola je putovao brodom koji je uletio u oluju i promjenivši smjer kasnio je u Komin. U to vrijeme Djed Božićnjak je naišao sa svojim saonicama i sobovima. Vidjevši svojeg prijatelja svetog Nikolu u nevolji, odlučio ga je povesti te su se dogovorili da zajedno posjete Komin. I bi tako. I svidjelo se Djedu Božićnjaku u Kominu. Nije baš vjerovao svetom Nikoli da u Kominu zna biti tako zabavno i lijepo. A sada možda uhvati naviku pa mu Komin postane stalna postaja gdje će svraćati. Hvala svima koji su omogućili da se ovaj lijepi događaj upriliči.Radost i osmijeh sa dječjih lica je nešto najlijepše na ovom svijetu. Za to se vrijedi potruditi. Nadamo se ako Bog da susretu i dogodine.
Na prvu nedjelju Došašća blagoslovili smo svijeće i zapalili prvu svijeću u malom Božićnom parku u našem mjestu kojeg su i ove godine otvorili članovi naše udruge. Don Dražen je blagoslovio svijeće a predsjednica mjesnog odbora Mia Šuman je zapalila prvu svijeću. Na žalost ružno vrijeme je učinilo da sam događaj bude skroman. Svima vama dragi mještani želimo blagoslovljeno vrijeme Došašća i da u zdravlju i veselju dočekate rođendan Isusa Krista. Evo par slika kako je to bilo.
U subotu 7.kolovoza,u mjesnom Domu kulture u organizaciji udruge HKZ”MI” Komin i Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko srijemski i Južnohrvatski ogranak, održani su XII neretvanski pjesnički susreti”Maslini u lice”. Nazočili su književnice Enerika Bijač i Ružica Martinović-Vlahović. Dvije književnice neretvanke i njihove dvije knjige pjesama: Okoliš naš svagdanji i Stvari onkraj svari. Na početku je nazočne u ime organizatora pozdravio predsjednik udruge HKZ”MI” Komin Jurica Ćopo. Dobrodošlicu je izrazila i predsjednica mjesnog odbora Komin Mia Šuman,a skupu je pozdravne riječi uputila ministrica u Vladi Republike Hrvatske Marija Vučković koja zbog obveza nije mogla biti nazočna u Kominu. Uz čitanje pjesama,lijepom ugođaju je doprinijela ženska klapa”Kolajna” iz Komina. Na kraju je uslijedio prigodni domjenak. I lijepo je bilo sinoć biti u našem Domu kulture. Zajedička misao je svima bila žaljenje što je zbog trenutnog stanja sa epidemijom broj posjetitelja bio ograničen. Uz nadu u bolja vremena,nadamo se da će se ovaj lijepi događaj i dalje odvijati svake godine u kominskom hramu kulture.
Pitanje se doima preuzetnim, nepotrebnim, netočnim, hipotetskim… Ipak!
Nakon što su, tko zna koji put, kršćani diljem Europe dizali svoj glas u obranu ljudskih prava i naravnih ljudskih vrijednosti, samim time i kršćanskih, a neki politički demokršćani, pučani, konzervativci i slični malo popraćakali, na kraju je jučer od sreće pocupkivao Fred Matić.
Lakonski, takvo je stanje duhova u Europi. Nije to prvi put. Kršćanske vrijednosti bile su kroz povijest više puta otvoreno, pa i nasilno proganjane. Kršćani su zbog vjere i vrijednosti koje su branili trpjeli mučeništva pod revolucijama, diktaturama i totalitarnim režimima, ali nijedna revolucija do sada, nijedna ideologija nije tolikom silinom udarala na naravne vrijednosti. A one su, ponavljamo, i kršćanske: pravo na život od začeća do naravne smrti, brak, majčinstvo, očinstvo, obitelj… Sada se na sve to otvoreno politički udara, a one koji ih brane proglašava se „nazadnima“, „retrogradnima“, „fašistima“…
Politička Europa više nije kršćanska i to treba priznati. Više je razloga tomu, a jedan od njih je što mnoge tzv. demokršćanske stranke već desetljećima ne brane kršćanske vrijednosti u političkim tijelima: njihovi pogledi na pobačaj, homoseksualnost i sl. odavno su moralno laksni i politički liberalni. Mnogi vodeći ljudi europskih demokršćanskih i pučkih stranaka brane i dapače promiču kao politički zaštićena ljudska prava i ona prava koja to nisu i ne mogu biti, počevši s pobačajem, preko rodne ideologije i dr. Mnogi vodeći europski pučanski i demokršćanski političari prozivaju još one malobrojne europske političare koji žele zaštititi naravne, odnosno kršćanske vrijednosti, i promicati kršćansku antropologiju. Treba li se onda čuditi tomu što su kršćanski stavovi pretežno su u europskoj i hrvatskoj medijskoj javnosti difamirani i diskriminirani? Politički ih ne štiti gotovo nitko. Zasad se to samo odnosi na stavove. U stvarnom životu neznatna manjina uspjela je postati politička većina. I zato je Matić prošao.
Taj val nehaja prema kršćanskim vrijednostima prelio se i u Hrvatsku prije desetak godina, upotrijebivši i demokršćanski atribut. Sjetimo se glasovanja u Hrvatskome saboru o Istanbulskoj konvenciji. A sve u ime europskih vrijednosti! No koje su to vrijednosti, što su, kakve su, čije su?
Kršćanstvo nije politika, ali su instrumenti promicanja njegovih vrijednosti i politički, dok god živimo kao društvena bića. Politika ne može spasiti čovjeka za vječnost – a to je krajnja dimenzija našega života – ali može stvarati povoljno ili nepovoljno okružje za njegovo spasenje. I zato demokršćanski političari trebaju spašavati kršćanstvo u javnom životu, u društvenom životu, u političkom životu. Inače ne bi imalo smisla da se neka politika i(li) stranka naziva demokršćanskom.
Kako stvari stoje, za optimističan odgovor na pitanje iz naslova nemamo čvrsto uporište u političarima koji se nazivaju demokršćanima. Možda će „kamenje progovoriti“ (Lk, 19, 40).
Kominjani su svečano proslavili svog župnog zaštitnika Sv. Antu. Prvi dan trodnevnice koju je predvodio don Damir Bistrić uz župnika Komina don Dražena Dukića, izložene su relikvije svetog Ante. U organizaciji HKZ” MI” Komin organiziran je već pomalo tradicionalni koncert zborova i klapa Neretvanskog dekanata i Makarskog primorja u čast patrona župe. Na žalost od njih petnaestak koji redovitu nastupaju, odazvalo se samo pet. Razlog- epidemija corone zbog koje su mnogi prestali djelovati ili privremeno ne nastupaju zbog zdravstvenih problema svojih članova. Nastupile su klape: Kominski pivači- klapa ” Na uvo”, ženska klapa ” Viole” Drvenik, ženska klapa ” Kolajna” iz Komina, ViS “Krila ljubavi Ploče i župni zbor iz Opuzena. Poslije nastupa slijedio je bogati domjenak i nastavak fešte i pjesme. Drugog dana trodnevnice svečano smo ptoslavili Srce Isusovo koje je i zavjetna svetkovina naše župe. Trećeg dana trodnevnice pozivu udruge HKZ”MI” Komin odazvao se župni zbor župe Trebinja- Ravno sa njihovim župnikom don Ivanom Bijaškićem koji je skupa sa župnikom Komina don Draženom predvodio misno slavlje. Zbor je svojom pjesmom oduševio Kominjane. Iza svete mise je za goste priređen domjenak u Domu kulture. Bilo je lijepo i veselo. Vrhunac proslave bio je sam blagdan svetog Ante. Svete mise su bile u 6 sati za hodočasnike, u 10 sati svečana sveta misa sa procesijom koju je uz don Dražena Dukića predvodio profesor na KBF u Splitu don Boris Vidović. Na kraju svete mise bio je blagoslov djece i vozača. Popodne u 19 sati bila treća , dječja sveta misa sa blagoslovom najmlađe djece. I lijepo je i svečano bilo ova tri dana u našem Kominu. Dao dobri Bog da i dogodine u ovo vrijeme bude još ljepše i svečanije.
Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu i Mladenu Bajiću, koje nije provelo istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan ipak dao šturo izvješće.
Dana 22. listopada 2005. dogodio se Maclju najveći ukop u povijesti, ne samo u hrvatskom narodu, nego i u svjetskim razmjerima. Naime, do sada nije zabilježen prizor ukopa posmrtnih ostataka 1163 osoba (spremljenih u 398 limenih lijesova) na istome mjestu, istoga dana i u isto vrijeme. Nad grobnicom je postavljen veliki spomen-križ.
Svi javni mediji u Hrvatskoj namjerno su prešutjeli ili čak posve ignorirali ovaj maceljski svečani pokop poslijeratnih žrtava komunizma, a to dovoljno govori o ideologiji čiji se zadah još osjeća u hrvatskom javnom prostoru.
Lepa Bukva je mjesto i lokacija na gori Macelj. Na tom mjestu su u noći 4./5. lipnja 1945.ubijeni 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Oni su dovedeni iz zarobljeničkog logora u Krapini, a te noći ubijeno je bez suda na toj lokaciji još 60 zarobljenika.
Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće
Gostujući svojevremeno u Bujici na Z1 televiziji, predsjednik Udruge „Macelj 1945.“ dr. Stjepan Bačić (umro 2018. godine), inače bivši saborski zastupnik HDZ-a, kritički je progovorio o neprocesuiranju komunističkih poslijeratnih zločina Titovih partizana: “Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.
MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve ‘u postupku’.”
Godine 1991. pri Saboru Republike Hrvatske je utemeljena saborska Komisija za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Ova komisija je 1992. otvorila u maceljskoj šumi 23 jame iz kojih je ekshumirano 1163 žrtava zločina.
Više od 130 jama u kojima leže ubijeni Hrvati, žrtve partizanskih zločina, još uvijek nije istraženo.
O tom poslijeratnom zločinu svjedoči i knjiga Damira Borovčaka „U spomen žrtvama Macelj 1945.“ (izdana 2015.) čije je dijelove prenio hkv.hr
“U jednoj su iskopanoj jami pronađena i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, bila su vezana žicom (vjerojatno su bili braća). To je dokaz da su te nevine ljude bez ikakve krivice i suđenja, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili, kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.”
Svjedok Mladen Šafranko – Svećenike je ubio partizan Stjepan Hršak!
Svjedok Mladen Šafranko (partizanskog imena Marijan) govori o ubijanju svećenika: “… svećenike je metkom u potiljak ubio komandant vojne OZNA-e u Krapini, Stjepan Hršak, domaći čovjek, po zanimanju krojač, a po činu partizanski poručnik, rođen u Petrovskom kod Krapine 13. prosinca 1919., od oca Franje i majke Julijane.”
“Kada su došli do jame, prvo je ubio najstarijega među njima, dr. Josipa Gunčevića, koji je inače bio ravnatelj i vjeroučitelj Gimnazije u Slavonskom Brodu, star 50 godina, vrlo cijenjen među pučanstvom i učenicima kao uzoran svećenik i ravnatelj. Nakon njega počeo je po redu ubijati ostale pucajući im također u glavu.”
“Ukrcali su ih zajedno s pratiocima među kojima je bio Mladen Šafranko. On je imao zadatak da ih tijekom vožnje pojedinačno veže žicom koju je, po njegovu kazivanju, imao u kamionu već izrezanu i pripremljenu. Na moj upit zašto ih je vezao pojedinačno, odgovorio je da ih je na taj način kod jame lakše pojedinačno ubijati.”
“Po pričanju Šafranka, u kamionu su franjevcima skinuli habite, a kasnije su partizanska djeca iz Đurmanca nosila od njih sašivene kaputiće. Osim toga kamiona, još je jedan kamion sa 60 utovarenih hrvatskih časnika istodobno krenuo put Lepe Bukve. Istovarili su ih kod stare lugarske kuće Freudenreich u Lepoj Bukvi, a tamo ih je čekao komandant vojne OZNA-e Stjepan Hršak. Njega je u Lepu Bukvu motorom Zindapp dovezao vojni isljednik u Krapini Ivan Đurkin, koji se također priključio koloni.”
“Hrvatske časnike koji su po dvojica bili vezani, ubijali su njihovi pratioci šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu. U toj jami ubijen je i moj školski kolega Stjepan Barušić, kojega je u Krapini preslušavao Ivica Fizir.”
“Mladen Šafranko također nam je pričao o dobrovoljcima za pratnju i ubijanje zarobljenika kojih je bilo oko 60. Dobrovoljce su odabrali komandanti vojne i civilne OZNA-e Stjepan Hršak i Lepold Horvat”.
“U Maclju je najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj. Stradali su svećenici i duhovni pripravnici iz 4 biskupije: Vrhbosanske, Đakovačke, Zagrebačke i Krčke, te iz dvije franjevačke provincije – Bosne Srebrne i Hercegovačke. To je u stvari zemljopisni prikaz egzodusa i stradanja naroda s prostora gdje su živjeli Hrvati.”
Photo: hkv.hr
“Putem prema jami ti su mučenici odbacivali krunice, medaljice i komadiće kordi da bi na taj način označili svoj posljednji put prije smaknuća…. Danas se kao relikvije pobijene braće čuvaju u franjevačkom samostanu u Krapini.”
Predsjednik države Stjepan Mesić posjećuje Stjepana Hršaka
“Dana 25. svibnja 2009. pripadnici Hrvatskog domoljubnog pokreta organizirali su prosvjed na Tuškancu 61 u Zagrebu, ispred vile bivšeg partizanskog komandanta Stjepana Hršaka, zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. u Maceljskoj šumi.
Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić posjetio je 17. srpnja 2009. Stjepana Hršaka, člana Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), kako bi se iz prve ruke informirao o skupu koji su pred njegovom kućom u Zagrebu u svibnju organizirali članovi Hrvatskog domoljubnog pokreta, izvijestio je Ured predsjednika. Tada je Stjepan Hršak izvijestio predsjednika Mesića o prosvjednome skupu ispred svoje kuće, i pošto je dobio potporu SABA RH te mnogih građana, najavio je da će svoja prava i zaštitu potražiti na sudu ako i dalje bude izložen klevetama i prijetnjama.”
“Cijeli pravosudni i vladajući sustav organizirano je štitio partizanske ratne zločince i poslijeratne udbaške zločince, tako je i danas. Posjeta tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića Stjepanu Hršaku to potvrđuje i bila je jasna poruka da će se istraga obustaviti. Konačno, na savjest urednicima i izvjestiteljima svih hrvatskih medija prepuštamo da istraže zašto u 20 godina slobode nitko nikada u Republici Hrvatskoj nije osuđen ni za jedan komunistički zločin, čak ni moralno.”
Partizan i OZNA-aš Stjepan Hršak bio je umiješan i u prvo ubojstvo katoličkog svećenika u Hrvatskom Zagorju velečasnog Matije Žigrovića:
Ubijeni svećenici iz Hrvatskog Zagorja – Zagorje ih pamti:
Photo: hkv.hr
Da se u Hrvatskoj dogodila lustracija i da su ljudi koji su bili aktivni sudionici zločinačkog komunističkog sustava odstranjeni iz javnog života, mi bismo danas posve ležerno pričali o svim ovim temama. Zločinci bi bili procesuirani, a žrtve dostojanstveno pokopane. Međutim, to se nije dogodilo. U institucijama i dalje rade ljudi povezani s bivšim režimom i zato nema nikakvih rezultata.
O 45. miovskom Uskrsu, u ljubavi prema Bogu, svemu svetom i našem, braći i sestrama, upućujem riječi nade i zazivam pobjedničku radost.
Uskrsnuo je Krist – nada naša, vječno svjetlo u tami hrvatskih stoljeća. Sa Sv. Grgurom Nazijanskim sve pozivam: „Poklonimo svoje najljepše darove onome koji je za nas umro i uskrsnuo! Ne mislite da pri tom pomišljam na zlato, srebro, svilu, drago kamenje. Žalim ta jadna dobra zemlje, jer – čim se pojave – redovito dolaze u ruke razbojnika, robova ovoga svijeta. Najdragocjeniji dar jesmo mi sami, naše osobe.“
Neka Uskrsli Gospodin osvježi naše ideale, osnaži apostolski zanos da i dalje svjedočimo da u ovoj zemlji, koja je Božja i naša, kojoj tepamo „Lijepa naša domovina“, sve miriše po starom, dobrom kršćanstvu. Kršćanstvo je poruka i pouka, zavjet i odluka. Traži naše srce, traži naš zajednički MI – čije postolje valja jačati i na njemu graditi, ponajprije slavu Božju. Raduje me da se u ovom vremenu strahova i kriza miovci ne daju odgurati na margine već se sa srcem drže Krista, srca Crkve.
Uz miris kršćanstva i radost srca svima – Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Dođoše kao razbojnici i htjedoše nam je oteti,
Uništiti njene gradove, spaliti njena sela,
Zaorati brazdu nad njenim svetinjama,
Htjedoše zatrti svaki spomen na dragu nam Domovinu,
Ali Bog podigne junake iz našega naroda,
Velikane kojima život ništa nije značio ako slobode nemaju,
Junake čija krv natopi ovu zemlju,
Čiji pali životi dadoše život u slobodi našem narodu,
Za dom spremni i Bogu vjerni izboriše nam slobodu,
Sa krunicom oko vrata i molitvom na usnama jurnuše na zlotvore,
I Bog im usliši molitve i poda im pobjedu,
I mnogima bi krivo što Hrvati opstadoše,
Čekaše zato sluge Zla trenutak slabosti ovog naroda,
I odluče potamniti slavu pobjede dobra nad zlom,
I nađoše svojih sljedbenika među narodom pobjednika,
Junake zločincima proglasiše,
U tamnice ih zatvoriše,
Domovinu tuđinu izručiše,
A njihove pokliče pod kojim ginuše za slobodu zločinačkim proglasiše,
A narod gleda,
Gleda i šuti…..
Ali mi vas zato molimo:
Oprostite nam dragi junaci,
Oprostite nam naše sljepilo,
Jer izabrasmo vođe koji više vole služiti nego voditi,
Oprostite jer nam tuđin gazi svetinje,
Jer nam zapovjeda da zabranimo vaše pokliče,
O da bar možete ustati,
I Hrvatsku nam dragu uskrisiti,
Ponos našem narodu darovati,
Njegovu mladost u Domovinu vratiti…..
O da bar možete ustati……
Oprostite…….
A tebi dobri Bože preporučamo njih,
Naše junake,
Čija krv je natopila ovu svetu zemlju,
One za čiji grob ne znamo,
Koje majka jos oplakala nije,
Molimo Te,
Ti ih nagradi slavom i životom vječnim,
Neka bar na Nebu zadovoljštinu nađu,
U vječnoj Domovini na nebesima.
I hvala Ti za uslišane molitve,
I čuvaj nam našu Domovinu,
Jedinu nam Hrvatsku.
MOLIMO TE!
O 45. miovskom Uskrsu, u ljubavi prema Bogu, svemu svetom i našem, braći i sestrama, upućujem riječi nade i zazivam pobjedničku radost.