Dođoše kao razbojnici i htjedoše nam je oteti,
Uništiti njene gradove, spaliti njena sela,
Zaorati brazdu nad njenim svetinjama,
Htjedoše zatrti svaki spomen na dragu nam Domovinu,
Ali Bog podigne junake iz našega naroda,
Velikane kojima život ništa nije značio ako slobode nemaju,
Junake čija krv natopi ovu zemlju,
Čiji pali životi dadoše život u slobodi našem narodu,
Za dom spremni i Bogu vjerni izboriše nam slobodu,
Sa krunicom oko vrata i molitvom na usnama jurnuše na zlotvore,
I Bog im usliši molitve i poda im pobjedu,
I mnogima bi krivo što Hrvati opstadoše,
Čekaše zato sluge Zla trenutak slabosti ovog naroda,
I odluče potamniti slavu pobjede dobra nad zlom,
I nađoše svojih sljedbenika među narodom pobjednika,
Junake zločincima proglasiše,
U tamnice ih zatvoriše,
Domovinu tuđinu izručiše,
A njihove pokliče pod kojim ginuše za slobodu zločinačkim proglasiše,
A narod gleda,
Gleda i šuti…..
Ali mi vas zato molimo:
Oprostite nam dragi junaci,
Oprostite nam naše sljepilo,
Jer izabrasmo vođe koji više vole služiti nego voditi,
Oprostite jer nam tuđin gazi svetinje,
Jer nam zapovjeda da zabranimo vaše pokliče,
O da bar možete ustati,
I Hrvatsku nam dragu uskrisiti,
Ponos našem narodu darovati,
Njegovu mladost u Domovinu vratiti…..
O da bar možete ustati……
Oprostite…….
A tebi dobri Bože preporučamo njih,
Naše junake,
Čija krv je natopila ovu svetu zemlju,
One za čiji grob ne znamo,
Koje majka jos oplakala nije,
Molimo Te,
Ti ih nagradi slavom i životom vječnim,
Neka bar na Nebu zadovoljštinu nađu,
U vječnoj Domovini na nebesima.
I hvala Ti za uslišane molitve,
I čuvaj nam našu Domovinu,
Jedinu nam Hrvatsku.
MOLIMO TE!
(J.Ć.)