Nedjelja je. Vrijeme odmora i susreta Gospodinom na svtoj misi. Proslavili smo jučer svetog Antu,našeg župnog zaštitnika. I bilo je lijepo. Upita se čovjek,zašto tako ne bi bilo svake nedjelje i blagdana. Zar je sveti Ante veći blagdan nego nedjelja?! Sigurno nije! Zar je veći od svetkovine Srca Isusova koje je u petak? Ma nije! Zašto onda tih dana crkve nisu pune ili neće biti pune kaon a svetoga Antu? Zašto će tih dana po našim njivama prašiti traktori i druga vozila,a nisu za svetoga Antu? Zar smo mi vjernici samo jedan ili dva,tri puta godišnje,ili smo vjernici cijelu godinu? Pitanja su to koja traže odgovor od nas samih. Za sada ta pitanja možemo postaviti sami sebi,a na kraju našeg puta postavit će nam ih Bog! Sebe možda zavaramo nekim obvezama,ali Boga nećemo moći prevariti! Jer čovjek može naći vremena za recimo otići kod brice i čekati red. Žene još i više od muškaraca čekaju na frizuru. I to nije gubljenje vremena,jer čovjek treba biti uredan. Što onda smeta čovjeku otići na svetu misu koja možda traje I kraće od nekih događaja. Jer osim tjelesne urednosti čovjek treba biti i duhovno uredan.
Živimo u svijetu koji nas salijeće sa raznim ponudama. I tu se čovjek često pogubi. Ne može se snaći. Ali od početka svojeg života Bog je čovjeku također dao ponudu. Da živi u skladu sa Njegovim zapovjedima i da ima mir cijelog svojega života. I sa tim mirom dočeka kraj. Zašto čovjek odbija tu najbolju ponudu koju će ikada imati. Shvaća li današnji čovjek da je bez Boga pogubljen,izgubljen u današnjem svijetu nereda i bezakonja. U prvom čitanju Bog obećava Izraelcima da će Mu biti izabrani narod. Ali postoji uvjet.Poslušnost Bogu I Njegovim zapovjedima. I Bog je svoje obećanje održavao sve dok se narod držao vjernosti Bogu. Drugo čitanje nam se nadovezuje na ovo prvo. Tumači nam sveti Pavao da Krist umrije za sve nas. Nije birao jeli netko bogat ili siromašan,crn ili bijel. Umro je za sve nas da nam omogući život vječni. Evanđelje nam donosi prikaz kada je Isus dao apostolima ovlasti da šire riječ Božju. Uputio ih je u svijet. Njih dvanaest. I svi su poslušali Isusa osim jednoga. Jude koji ga je izdao. Isto tako vrijedi i za nas. Isus nas poziva k sebi. Da budemo Njegovi. Da budemo kršćani,vjernici. Na žalost mnogi taj poziv odbacuju. Zovu se kršćanima,a žive kao pogani. Od običnih ljudi do ljudi na položajima. Važniji im je tzrenutni interes nego Bog. Važnije su im “Judine škude” nego zapovjedi koje Bog daje. I onda čujemo kuknjavu kako je u društvu sve naopako i loše. Pa čovječe,u tvojim je rukama moć. Imač strašnu moć promijeniti takvo stanje. Kako? Pa samo budi kršćanin! Živi kao kršćanin, djeluj kao kršćanin, biraj kao kršćanin! Rješenje tako jednostavno. Ali pošto je većini draži drugačiji način života,onda imamo to što imamo. Društvo u neredu koje raznim zakonima odbacuje Boga. Društvo koje tlači radnike u pojedinim zanimanjima. Društvo koje stare i nemoćne sve više doživljava kao smetnju svojem napretku.Kaže danas Evanđelje da Isus pogleda mnoštvo koje bi izgubljeno I posla apostole među to mnoštvo jer bijaša kao ovce bez pastira. Ista stvar je I danas. Pogubljeni smo I lutamo. Ne slušamo Boga niti Njegove zapovjedi. Odjeljujemo se od Crkve I naših duhovnih pastira. Isključujemo se iz zajedništva sa Bogom. Ali Bog ne odustaje od čovjeka. Poziva ga stalno da se vrati. I sve ostaje na čovjekovoj odluci. Prihvatiti Boga ili Ga odbaciti. Krist je za nas umro dragi prijatelji. A kako Mu mi zahvaljujemo? Svatko za sebe neka odgovori. Nedjelja je! Dan Gospodnji! Jesam li danas bio na susretu sa svojim Gospodinom uživo i zahvalio Mu?
Isus te zove prijatelju. Da,tebe zove! Kako ćeš Mu odgovoriti? Mir vam i dobro!