“Svaki liječnik se može pozvati na priziv savjesti u svakoj situaciji koja se protivi njegovim moralnim uvjerenjima. Sve ono što je zakonom dozvoljeno nije nužno i moralno. Svaki postupak koji je dozvoljen, a za koji ja mislim je štetan, odnosno ne pomaže, kosi se s mojom savješću, ne moram ga izvesti”
Na hrvatskom tržištu od sada je dostupna kombinacija lijekova za medicinski pobačaj koja se uzima u sedmom tjednu trudnoće. Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) još je prošle godine odobrila lijek Mispregnol 400 (koji sadrži mizoprostol), a nedavno je dala odobrenje za abortivnu pilulu Mifegyne 200 (koja sadrži mifepriston). Kombinacija ovih dvaju lijekova u ranoj trudnoći izazivaju kontrakcije maternice, što naposljetku rezultira medicinskim pobačajem.
O djelovanju aborivnih pilula i medicinskom pobačaju razgovarali smo s prim. Boris Ujevićem, specijalistom ginekologije i opstetricije u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sveti Duh.
– Na koji način konkretno djeluju abortivne pilule?
Govorimo o kombinaciji dvaju lijekova, mizoprostola i mifepristona, koji se koriste u medicinskom odnosno medikamentoznom pobačaju. Mizoprostol je lijek koji izaziva kontrakciju maternice, odnosno trudove, a mifepriston bi trebao poništiti djelovanje žutog tijela koje inače luči hormon progesteron te tako održava trudnoću. Kombinacija ova dva lijeka može se uzeti najkasnije u sedmom tjednu trudnoće.
– Koja je razlika između medicinskog i instrumentalnog pobačaja?
U oba slučaja je cilj jednak: izbaciti plod iz maternice. To se može učiniti na dva načina. Prvi je da se instrumentom uđe u maternicu te se nakon toga maternica kiretira, odnosno očisti njezin sadržaj. Drugi način je medicinski, odnosno pobačaj potaknut tabletama, kojima se postižu kontrakcije maternice i izbacivanje ploda iz maternice. Međutim, pojedine žene ipak ne reagiraju na taj lijek te naposljetku ipak završe na instrumentalom pobačaju.
– Koji je katolički stav prema tim tabletama?
Tu nema nikakve dvojbe. Radi se o pilulama koje izazivaju prekid trudnoće. U medijima su predstavljene kao abortivne pilule i za to su namijenjene. To je potpuno jasno. Mifepriston ima isključivo abortivnu namjenu, dok mizoprostol ima namjenu izazvati kontrakcije i isprazniti maternicu. Međutim, mizoprostol ima i važnu pozitivnu ulogu nakon zadržanog pobačaja (zadržani pobačaj predstavlja neizazvanu smrt djeteta, dakle spontani pobačaj, prolikom kojega nije došlo do izbacivanja djeteta iz utrobe, op.a), kada treba izazvati kontrakcije kako bi tijelo izbacilo mrtvi plod. Taj način dovršenja zadržanog pobačaja je puno bolji i sigurniji od kiretaže, koja je u Hrvatskoj do sada bila jedina metoda.
– Dakle, mizoprostol se ne primjenjuje isključivo u negativne svrhe?
Ne. Primjerice, mizoprostol bi trebao biti metoda prvog izbora kod zadržanog pobačaja. Mizoprostol se također koristi kad želimo postići trudove, odnosno kontrakcije maternice. Konkretno, koristi se za poticanje poroda u terminu, odnosno za indukciju poroda u visokim mjesecima trudnoće. Kada se trajanje trudnoće približi 42 tjednu, a ne dođe do spontanih trudova, onda ih je potrebno izazvati.
– Hoćete reći da se taj lijek već koristi u hrvatskim rodilištima?
Lijek se u abortivne svrhe dosad koristio isključivo u Rijeci, gdje su ga nabavljali tzv. interventnim uvozom. Mizoprostol, koji je inače jako jeftin lijek, u Hrvatskoj je sve donedavno bio registriran isključivo za liječenje ulkusa na želucu. U svijetu se više od dvadeset godina koristi za izazivanje kontrakcija odnosno trudova pri kraju trudnoće, što nije moralno ni vjerski upitno. Međutim, u hrvatskim bolnicama mi sve ove godine za to koristimo znatno skuplji lijek. Dakle, bogate zemlje koriste lijek koji košta doslovno nekoliko kuna, a mi koristimo znatno skuplji lijek. Međutim, taj jeftini lijek, mizoprostol, prošle godine je ipak registriran, ali za abortivne svrhe.
– Možete se li vi pozvati na priziv savjesti i u slučaju abortivnih pilula?
Naravno. Svaki liječnik se može pozvati na priziv savjesti u svakoj situaciji koja se protivi njegovim moralnim uvjerenjima. Sve ono što je zakonom dozvoljeno nije nužno i moralno. Svaki postupak koji je dozvoljen, a za koji ja mislim je štetan, odnosno ne pomaže, kosi se s mojom savješću, ne moram ga izvesti. Ako se malo odmaknemo od pobačaja, a ostanemo u porodništvu, možemo uzeti primjer carskog reza.
U nekim europskim državama carski rez se može učiniti na zahtjev žene. U Hrvatskoj se to smatra nemoralnim i dozvoljen je samo uz medicinski razlog. Kad bi carski rez na zahtjev bio dozvoljen u Hrvatskoj ja ga ne bih radio, jer mislim da to nije dobro. Isto tako, imam pravo odbiti pacijentici dati abortivne tablete zbog svojih uvjerenja, jer smatram da je pobačaj ubojstvo nerođenog djeteta, u čemu ne želim sudjelovati.
Rašeljka Zemunović | Bitno.net