U Buenos Airesu se dogodilo posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala. Zbilo se to 1996. godine a cijeli proces se dogodio za vrijeme kardinala Jorgea Bergoglija, pape Franje, koji je naložio da se sve znanstveno ispita.

Što nam Bog poručuje ovakvim čudima? Sve slabija vjera u stvarnu prisutnost uskrslog Krista u Euharistiji, jedan je od osnovnih znakova krize duhovnog života. Isus Krist želi oživjeti našu vjeru u svoju euharistijsku prisutnost i radi toga nam svako malo, u povijesti Katoličke Crkve, daje znakove – euharistijska čuda.

Ona jednoznačno potvrđuju da je u Euharistiji prisutan On sâm – uskrsli Gospodin, u otajstvu svog božanstva i slavnog čovještva. Posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala dogodilo se 1996 godine u glavnom gradu Argentine, Buenos Airesu. Posvećena Hostija pretvorila se u Tijelo i Krv. Dana 18. kolovoza 1996. godine, uvečer oko 19 sati, vlč. Alejandro Pezet, slavio je svetu Misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj  četvrti  Buenos Airesa.   Pred   kraj   Pričesti prišla  mu  je  žena i rekla mu kako u stražnjem dijelu crkve na  svijećnjaku  leži  odbačena Hostija.

Vlč. Alejandro pošao  je  prema  naznačenom mjestu do posvećene Hostije. Bila je tako  uprljana  da  je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio  u  svetohranište  u kapelici  Presvetog  Oltarskog Sakramenta. Kada je u  ponedjeljak,  26. kolovoza, vlč. Alejandro otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se Hostija promijenila u mišićno tkivo. Izvijestio je o svemu kardinala Jorgea Bergoglija koji mu je naložio da se učine profesionalne fotografije.

Hostija je fotografirana 6. rujna. Na njima se vrlo jasno da vidjeti da se Hostija, koja se promijenila u mišićno tkivo, značajno povećala. Kroz nekoliko godina tkivo je čuvano u svetohraništu, a cijela stvar držana je u tajnosti. Kako Hostija kroz cijelo to vrijeme nije podlegla raspadanju, godine 1999., po odluci kardinala Bergoglija, sadašnjeg pape Franje, dana je na znanstvena ispitivanja. Iz  Hostije, koja je postala komadom mišićnog tkiva, dr. Castanon uzeo je uzorke dana 5. listopada 1999. u prisutnosti kardinalova predstavnika. Uzorci su poslani znanstvenicima u New York. Namjerno nisu poslane nikakve dodatne informacije kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije. Jedan od istraživača bio je dr. Frederic Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine.

On je ustvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA. Znanstvenik je potvrdio da je »ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore. Taj mišić odgovoran je za stiskanje srca. Treba znati, da lijeva komora srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, o čemu govori velik broj bijelih krvnih zrnaca. Ukazuje to na činjenicu da je uzorak uzet sa‘živog srca’. Tvrdim da je srce bilo živo, jer bi u suprotnom bijela krvna zrnca odumrla izvan živog organizma; ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca nam svjedoči, da je srce bilo živo u trenutku uzimanja uzorka.

Štoviše, bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo, što ukazuje na činjenicu da je srce trpjelo, npr. kao da je tijelo bilo izloženo teškom bičevanju u predjelu prsnog koša.« Dvojica Australaca, glasoviti novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, koji su bili svjedoci tih ispitivanja i znali otkuda potječe uzorak, bili su zatečeni nalazom dr. Zugibea. Mike Willesee upitao je znanstvenika koliko bi dugo bijela krvna zrnca mogla ostati na životu u ljudskom tkivu koje je pohranjeno u vodi. Doktor Zugibe odgovorio je da bi odumrla u samo nekoliko minuta.

Tada je novinar izvijestio da je uzorak na kojem su vršena ispitivanja, bio mjesec dana čuvan u posudi s običnom vodom, a potom tri godine u posudi s destiliranom vodom. Tek nakon toga uzeti su uzorci za ispitivanje. Doktor Zugibe je odgovorio da ne pronalazi znanstveno objašnjenje te činjenice i da ne postoji nikakvo racionalno tumačenje. Tada je Mike Willesee rekao dr. Zugibeu da je ispitani uzorak dio posvećene Hostije (bijeli nekvašeni kruh)  koja  se  na  tajanstven  način  promijenila  u  dio  ljudskog  mišića.

Osupnut tom informacijom dr. Zugibe je rekao: »Na koji način i zbog čega je posvećena Hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati živo tijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna koja u potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju.«

Jedini  razuman  odgovor  može  nam  dati  samo  vjera  u  Božje nadnaravno djelovanje. Bog nam je na taj način htio ponovno potvrditi da je uistinu prisutan u otajstvu Euharistije. 

Euharistijsko  čudo  u  Buenos  Airesu  nadnaravni  je  znak potvrđen  znanstvenim  istraživanjima.  Po  tom  čudesnom  znaku,  Isus nas  želi  potaknuti  na  živu  vjeru  u  svoju  živu  prisutnost  u  Euharistiji pod  prilikama  kruha  i  vina.  Podsjeća  nas  da  je  ta  prisutnost  realna, a ne simbolična. Možemo ga gledati i vidjeti jedino očima vjere pod prilikama  posvećenog  kruha  i  vina.  Ne  vidimo  ga  očima  tijela,  jer  je ondje prisutan u svom slavnom čovještvu. Isus prisutan Euharistiji nas gleda, ljubi i želi nas otkupiti.

euharistijsko

Mike  Willesee  (obratio  se  istražujući  dokumente  jednog od  euharistijskih  čuda)  u  suradnji  s  Ronom  Tesorierom,  napisao  je knjigu  Reason  to  Believe  (Razlog  za  vjerovati)  u  kojoj  je  predstavio dokumentirane  činjenice  euharistijskih  čuda  i  drugih  znakova  koji potiču  na  vjeru  u  prisutnost  Boga  u  Katoličkoj  Crkvi.  Snimili  su  i dokumentarni  film  o  Euharistiji  koji  se  u  velikoj  mjeri  temelji  na znanstvenim  otkrićima  vezanima  uz  čudo  Hostije  iz  Buenos  Airesa. Namjera  im  je  bila  predstaviti  Nauk  Katoličke  Crkve  o  Euharistiji.

Prikazali su film u brojnim gradovima Australije. U Adelaidu projekcija se odvijala u dvorani s dvije tisuće mjesta. Po prikazivanju filma bilo je predviđeno i vrijeme za pitanja i diskusiju. Za riječ se javio čovjek koji je kategorički, jasno i glasno, ustvrdio da je slijep. Kako je bio svjestan da je to jedan poseban film žarko je želio pogledati ga. Prije same projekcije filma obratio se Isusu s gorljivom molitvom da mu dopusti vidjeti film. A, nakon molitve – progledao je i odgledao svih 30 minuta filma. Nakon  posljednje  scene  ponovno  je  izgubio  vid.  Potvrdio  je  to podrobno opisujući pojedine scene iz filma. Bio je to čudesan i dirljiv događaj koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Po ovim čudesnim znacima Bog poziva ljude na obraćenje. Ako Krist čini da se Hostija promijeni u fizički opipljivo Tijelo i Krv, i da je to tkivo mišić srca, koje svjedoči teško trpljenje, kao da je izloženo teškom  bičevanju  u  predjelu  prsa,  onda  na  taj  način  želi  obnoviti, pobuditi i ojačati našu vjeru u njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, zorno  pokazati  da  se  za  vrijeme  svake  Mise  uprizoruje  drama  našeg otkupljenja: muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Isus je rekao: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« (Iv 4, 48). Ne treba tražiti čudesnih  znakova, no ako nam ih Isus sâm daje  onda  ih  trebamo ponizno  prihvatiti  i  pokušati  razumjeti  što  nam  po  njima  želi  reći.

Zahvaljujući  euharistijskim  čudesima  mnogo  je  ljudi  pronašlo  vjeru u Trojedinog Boga koji nam se objavljuje u Isusu Kristu, prisutnom u sakramentima, Isusu Kristu koji naučava po Svetom Pismu i Učiteljstvu Katoličke Crkve.Otajstvo koje nadilazi naš razum. Istina o Euharistiji, o stvarnoj prisutnosti osobe uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, jedna je od najvažnijih, usto i najneshvatljivijih istina koje nam objavljuje Isus.

Isus nam po euharistijskim čudima želi zorno potvrditi da je sve što je rečeno o Euharistiji – istinito: da nam On uistinu daje svoje ljubljeno tijelo i krv za duhovnu hranu i piće.Isus je ustanovio Euharistiju dan prije svoje muke, smrti i uskrsnuća.

U prilikama otajstva Euharistije naš ljudski razum otkriva svu svoju bespomoćnost i ograničenost. U enciklici o Euharistiji Ivan Pavao II. piše: »’Po posvećenju kruha i vina događa se promjena svih supstanci kruha  u  supstancu  Tijela  Isusova,  našeg  Gospodina,  te  supstanci  vina  u  supstancu  njegove  Krvi.  Tu  je promjenu prikladno i točno sveta Katolička Crkva nazvala pretvorbom.’ Uistinu, Euharistija je misterium fidei – tajna vjere koja nadilazi naš razum i koju je moguće spoznati i prihvatiti jedino u vjeri, kako često govore patrističke kateheze o tom Božjem sakramentu.

‘Ne gledaj – opominje sv. Ćiril Jeruzalemski – u kruhu i vinu obične i prirodne sastojke, budući da je Gospodin jasno rekao da su oni njegovo Tijelo i njegova Krv: potvrđuje to vjera, mada razum sugerira nešto drugo.’« (Ecclesia de Eucharistia, 15)

Euharistija  je  za  svakoga  od  nas  najveći  dar  i  najveće  čudo.  Po  Euharistiji  nam  Isus  daje  samog sebe, uključuje nas u djelo Otkupljenja, daje nam udio u svojoj pobjedi nad smrću, grijehom i sotonom, pobožanstvenjuje  nas  i  uvodi  u  život  Presvetog  Trojstva.  U  Euharistiji  primamo  »lijek  besmrtnosti, antidotum smrti« . Radi toga svako svjesno i dobrovoljno zanemarivanje svete nedjeljne Mise, ili Mise blagdanom, vodi nepovratno u duhovnu propast, znak je nedostatka vjere – i stoga teški grijeh. Treba svakako upamtiti da ukoliko »kršćanin na savjesti ima teški grijeh, obvezan je krenuti na put pokore po sakramentu pomirenja kako bi mogao u punini sudjelovati u žrtvi Euharistije.«

/izvor