Pred kraj dvadesetog stoljeća puno je svjetskih dužnosnika i političara govorilo da je pred nama dvadeset prvo stoljeće koje će obilovati mirom i snošljivošću među narodima. Bit će to stoljeće mira i napretka, naglašavali su. Jer narodi su proučili greške dvadesetog stoljeća koje neće ponavljati, najveća zla dvadesetog stoljeća, komunizam i fašizam su poraženi i sve je govorilo u prilog tim tvrdnjama o dvadeset prvom stoljeću. Ali na žalost, očekivanja su bila iznevjerena. To stoljeće je započelo krvavo, ubojstvima u trgovačkom centru u Americi i nastavilo se ratovima koji traju do dana današnjeg. Mnogi od tih ratova se pretvaraju u vjerske ratove u kojima uglavnom kršćani bivaju progonjeni. Ali i bez ratova svjedočimo o progonu kršćana. Europa i „razvijene“ zemlje Zapada su primjer tih progona. Donose se zakoni koji kršćanima oduzimaju prava, uskraćuju im slobodu življenja po kršćanskim vrijednostima. Polako ali sigurno ti se zakoni probijaju i u naše društvo iako je primjetan otpor koji vjernici na čelu sa dijelom Crkve pružaju. I koliko god se to nama sviđalo ili ne, kršćani i u ovoj zemlji Hrvata postaju manjina. Koliko smo mi kao kršćani spremni za to vrijeme? Hoćemo li se saviti i pokloniti tim gospodarima tame ili ćemo nastaviti biti svjetlo Kristovo na ovom svijetu. Isus nam danas lijepu poruku šalje; »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.« Znao je On što nas čeka. Zato je ustanovio Crkvu da brine o vjernicima, da im bude svjetionik koji će im kazivati kojim putem ići. Ali Sotona to zna i zato udara i na Crkvu i njene pastire pokušavajući unijeti zabunu i podjelu među vjernicima. Svakodnevno tome svjedočimo. I sam sveti otac papa Benedikt je rekao da Gospodin ne napušta svoju Crkvu, iako je čamac ponekad ispunjen vodom, gotovo do preokretanja. Ma dragi ljudi, nije sve dobro što se napretkom zove. Evo u toj „naprednoj“ Crkvi po Europi nedostaje sve više svećenika. Ove godine Münchenska nadbiskupija, kojom upravlja kardinal Marx, veliki „napredni“ kardinal, ove godine ne zaređuje niti jednog svećenika. U tim „naprednim“ Crkvama Europe sakramenti se skoro ne prakticiraju, sveta pričest je svedena samo na simboliku, velika većina tih katolika uopće ne vjeruje u stvarnu nazočnost Isusa u svetoj hostiji. Zato je dragi prijatelji potrebna molitva i poznavanje svoje vjere, ne biti katolik samo zato jer je to bio moj otac i djed, nego biti katolik zato jer sam spoznajem što to za moj život znači. Čuvajmo zato svoju vjeru, molimo se Duhu Svetome i dobro otvorimo oči u ovom novom „naprednom“ svijetu. Mir vam i dobro!