Ovu nedjelju smo drugu svetu misu imali na Galičaku kod crkve Uzvišenja Svetoga Križa. Slavili smo svetu misu gdje su naši počeci. Slavili smo je u crkvi koja je svjedok ispunjenja stoljetnog zavjeta naših predaka. Ispod križa koji je simbol vjere nas i naših predaka. Za taj križ su naši preci ginuli i patili ali ga se nisu odrekli. Današnji svijet izruguje one koji u križ gledaju spas. Koji poštuju Isusovu žrtvu za sve ljude. Koji se ne srame priznati da su kršteni i koji žive svoje kršćanstvo. Jučer smo svjedočili kako se pojedine skupine u našem društvu služe pritiscima i cirkuskim paradama pokušavaju promijeniti kršćansku dušu našeg naroda. Osobe su to koje ne poznaju što je to vjera. Jer da znaju shvatili bi da se vjera ne mijenja. Da nauk Božji nije promjenjiv. I da se na glavu nasade i da svaki dan imaju parade, taj nauk neće promijeniti. I neće ušutkati glas kršćana koliko god se trudili donositi razne zakone koji im to omogućuju. Smiješno je bilo čuti neki dan jednu osobu koja je promijenila spol i koja veli da sada više ne važu sakramenti koje je dobila jer je sada druga osoba. I da je sada ponosni ateist. Ne sporimo toj osobi pravo na njeno opredijeljenje i njene osjećaje. Daleko to bilo od nas kršćana. Ali pričati takve priče je besmislica. Pa sakramenti nisu papir da se pokida i baci! To je Božji biljeg na čovjeku. I može taj čovjek mijenjati imena i spolove koliko god hoće. Ali on kod Boga ostaje ono što je bio rođenjem. Tijelo se raspada ali duša dolazi Bogu. I kao što reče danas župnik u propovijedi: križ od simbola sramote u prva vremena, postade simbol ponosa i spasenja. I slijediti križ nije lako. Isus je pao tri puta, a kršćanin pada stalno. Ne dolasci na svetu misu, psovke, izbjegavanje sakramenata su samo jedni od tih padova rekao je don Dražen. Zato dragi prijatelji nije sramota pasti. Sramota je ostati na podu. U blatu grijeha. Ne ustati i krenuti dalje za Isusom. Biti čovjek, kršćanin kojem će taj isti Isus na kraju vremena pružiti ruku i uvesti ga rajsko uživanje sa svim svetima. Na kraju svete mise bio je mali domjenak. Hvala svima koji su svojim dolaskom na Galičak potvrdili čuvanje zavjeta naših predaka. Mir vam i dobro.