Kad čovjek pogleda oko sebe malo bolje,vidi da u svijetu vlada podijeljenost. Dobro-zlo, lijepo-ružno, zdravlje-bolest, svjetlo-tama, bogatstvo-siromaštvo. I ima toga još. Ali ovaj put ćemo se vezati za ovui zadnju , bogatstvo-siromaštvo. Provlači se ona kroz čitanja ove nedjelje. Od kada postoji čovječanstva bilo je i bogatih i siromašnih. Samo što se mjerilo bogatsva kroz povijest mjenjalo. Kao i odnos ljudi prema drugačijima od sebe. Prema siromašnima u ovom slučaju.
Prorok Amos u prvom čitanju opominje one koji su se uljuljali u svoju moć i bogastvo. Ne mare oni za druge. Vide samo sebe i svoju moć. Ali zaboravljaju da Bog u svojoj moći sve promatra i vidi. I kada ti moćnici pomisle da najbolje stoje, dogodi im se pad. I taj pad je strašan u svakom pogledu. I veli prorok Amos „Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika“. Stvara to neku vrstu zadovoljstva u onih koji su siromašni. A jeli to u redu? Posebice ako smo vjernici, kršćani. Mogli bismo par pouka o tome kako se ponašati vidjeti iz poruke svetoga Pavla. Kaže nam: „Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!“. Zvati se kršćaninom, a biti zlurad ne pristoji čovjeku. Isto tako se to odnosi i na one koji imaju moć i bogastvo. Još više na njih jer imaju sredstva i mogućnost promijeniti svijet. Tu mogućnost imamo i mi obični ljudi. Evo uzmimo jedan primjer: koliko puta u zadnje vrijeme vidimo na televiziji u vijestima patnje ljudi u Africi, gladne i progonjene. Koliko puta vidimo nevolje naših ljudi. U našoj Domovini. I onda mnogi od nas zavape:“ Bože moj kako to možeš dopustit! Učini nešto i ukloni nepravdu!“ I u tim mislima zaboravimo jednu stvar. Vrlo bitnu! Što sam JA učinio da bi na ovom svijetu bilo manje nevolje? Doprinose li MOJI postupci boljem ili lošijem stanju u mojoj Domovini? Što JA činim da bi ovaj svijet bio bolji?! Znate, nije Bog stvorio tebe dobri moj čitatelju da kroz ovaj život prođeš kao sjenka. Stvorio te slobodna i dao ti je SAVJEST i SLOBODU. Da po toj savjesti i slobodi postupaš. Da učiniš nešto za svojeg bližnjega! Isus je za tebe dao život! A što ti činiš za svojeg bližnjega?! Današnje Evanđelje o bogatašu i Lazaru nam daje primjer kakav treba biti i što čeka one koji gaze sve oko sebe. Koji tlače uboge i siromahe. Koliko kršćana kada vidi nekog siromaha veli: ‘Najlakše je prositi,neka radi!, ‘Da je radio kao ja, i on bi imao!’, ‘Da je pametniji, već bi se snašao’,i mnoge druge izjave. Tako je možda razmišljao bogataš vidjevši Lazara. A priliči li takvo razmišljanje kršćaninu? Znamo li mi za okolnosti koje su dovele čovjeka u stanje siromaštva i beznadnosti? Neke možda znamo. I nije grijeh uskratiti pomoć nekome tko ne želi raditi, tko samo čeka da mu netko nešto da. Zato vjernik treba dobro promisliti jer svojim postupkom određuje svoju budućnost. Kada bi svi oni na svijetu koji imaju samo dio svojeg blaga dali za napredak siromašnih zemalja, sigurno bi bilo manje i ratova i nevolja na svijetu.I u našoj Domovini se lome koplja oko bogatstva koje imaju pojedini ljudi na vlasti ili bliski toj vlasti. Posebno se raspravlja ovih dana o imovini jedne naše političarke koja se voli kititi svojim kršćanstvom,ali njeni postupci su daleko od toga. E kada bi u našoj Domovini oni koji imaju, posebno političari i poduzetnici poštenije raspodijelili svoje bogatstvo, sigurno bi bilo manje nepravde i ogorčenosti u našem društvu! Bogatstvo samo po sebi nije loše, i lijepo je imati. Ali živjeti samo za materijalno,a zanemariti duhovno vodi čovjeka u propast. Jedan naš veliki pjesnik Ivan Gundulić ispjeva pjev „Osman“. I tu veli: “Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. Sad vrh sablje kruna visi, sad vrh krune sablja pada, sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi, rob je sada.” Sa ovim mislima završavamo ovo današnje razmišljanje. Želimo vam mir i dobro!