Mjesto radnje Savezne Države Amerike. Živio jednom jedan čovjek, vrijedan i bogobojazan. Poljodjelac i stočar po zanimanju. Imao je jedno malo imanje i odluči zasnovati obitelj. I oženi se. Ali supruga mu bijaše Indijanka. U to vrijeme narod starosjedioca nije baš bio poželjan i došljaci,to jest bijelci su krivo gledali na taj brak. Ali čovjek nije odustao od svoje odluke. Imao je dva sina, jednog bijele kože,drugi je bio mješanac. I dođe do rata u tim krajevima. Između došljaka i domaćeg stanovništva. Kauboja i Indijanaca rekli bi neki. I dođe izaslanstvo jednih i drugih tražeći od farmera da izabere stranu u tom sukobu. Međutim on odluči biti najprije čovjek i gledati sve ljude jednako jer mu nitko nije ništa nažao učinio. Njegova žena ode kod svojih sunarodnjaka tražiti da odustanu od rata. Međutim vrati se ponižena. Odrekli su je se. Ni farmer nije prošao najbolje. Sukob je bjesnio svom silinom i žrtava je bilo na obje strane. Na žalost,taj sukob nije zaobišao ni tu obitelj. Splet nesretnih okolnosti učini da ta obitelj ni kriva ni dužna bude žrtva ljudi koji započeše rat. Najprije život izgubi žena. Onda muž,te na kraju jedan od sinova,mješanac žrtvova svoj život da bi spasio brata bijele kože. I nije lijep kraj ove priče. Mnogi bi ga rado promijenili. Ali vrijeme se na žalost ne može vratiti. Odluke koje su donesene uzrokovale su ovakav slijed događaja. Međutim,dok je pokapao svoju ženu,muž izreče misao da nikada u životu ne bi ništa mijenjao jer je proživio težak ali sretan život uz svoju suprugu sve do tragične smrti. I nad grobom,zamolivši Boga da joj bude milosrdan,uz nadu u ponovni susret u vječnosti,usporedi svoju ženu sa Evom čije ime simbolizira život,jer je dala život njegovoj obitelji.
Čemu ova priča? Zgodna mi bila kao poveznica sa današnjim čitanjima koja govore o teškom ovozemaljskom životu,nevoljama,krivim odlukama i propuštenim prilikama,ali i nadi da će vječnost biti bolja nego život koji čovjek prođe na zemlji. Znate,kao vjernici mi vjerujemo da je Bog uvijek sa nama. Međutim kada dođe vrijeme nevolje onda znaju pljuštiti optužbe prema Bogu. Jer Bog je u svojoj moći kriv što tu nevolju nije ispravio. Postavimo li možda pitanje sebi: Kakav sam ja bio do toga trenutka? Jesu li moje odluke ili propuštene prigode mogle uzrokovati stanje u kojem se nalazim? Bog je svakome od nas dao slobodu. I spomenuli smo to u ovdašnjim razmišljanjima puno puta da je sloboda najveći dar Boga čovjeku. Što čovjek radi sa tom slobodom? Često je zloupotrebljava što dovodi do strašnih stanja. Zbog zloupotrebe te slobode i jest stanje u svijetu takvo kako je. Nepravda,zločini,ratovi,progonstva,ubojstva nerođenih,preljubi i rastave brakova. Što to čovjeku treba? Zar ne može živjeti svoj život u miru sa Bogom i sa samim sobom? Što ga goni na gluposti? Pa sam Sotona. Sakuplja vojsku na Zemlji za posljednji obračun sa Bogom. Bog nas sve poziva na svoju stranu. Mnogi se na taj poziv oglušuju. Ali Isus na kraju današnjeg Evanđelja za onoga koji odbija Njegov poziv veli: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Koliko se nas danas odazvalo pozivu Boga biti sa Njim na svetoj misi? Mislimo da će nas izgovori spasiti:posao,obveze,ručak,berba….Prošetati do trgovačkog centra ili na kavu se može,ali na svetu misu ne! Što to spriječava čovjeka da donese pravu odluku. Sam Sotona! I pomaže vam u pronalaženju izgovora. I čeka posljednji dan da se nasmije na sve vaše krive odluke. I neće vas Bog osuditi na vječnu propast. Osudit ćemo sami sebe! Nemojte na kraju požaliti svoje odluke,jer vremena je sve manje,i ne može se vratiti. Mir vam i dobro!