Na početku ovog nedjeljnog razmišljanja jedno upozorenje našim mještanima. Znamo da smo naučili na sigurnost i povjerenje u našem mjestu. Ali vremena se mijenjaju. Zadnji događaji u našem okruženju to dokazuju. U okolnim selima i gradovima kradu se vozila. Iznimka nije ni naše mjesto. Bicikla,vozila….Ceste su noću prometne od ljudi koji nezakonito prelaze granice. Trebamo pripaziti na našu imovinu. Ovo ne treba shvaćati olako. Možda smo svjedoci vremenu početka kraja europske civilizacije. Poneki ovo vrijeme uspoređuju sa vremenom postojanja Rimskog carstva kada više nije moglo štititi svoje granice od useljenika. I dogodio se nestanak tog carstva. Tadašnje Europa je utonula u razdoblje nemira, nesigurnosti i gotovo nestanka civilizacijskog načina života. Na odgovornima je da prepoznaju opasnosti koje su pred nama i da ne prijete sankcijama onima koji na te opasnosti ukazuju.
Nedjelja je dragi prijatelji. Dan koji bi za vjernika,katolika trebao biti dan susreta sa Gospodinom na svetoj misi. Mnogi će na žalost taj susret propustiti. A zašto? Postavimo li sebi ikada pitanje o svojim postupcima ili gledamo samo ono što drugi radi.Kakvi smo mi vjernici i smijemo li se mi uopće nazivati vjernicima-katolicima? Po čemo se razlikujemo od onih koji ne vjeruju ili od onih koji su drugih vjera? Jesmo li zahvalni Bogu za dar života i dobara u kojima uživamo? O toj zahvalnosti ćemo reći par crtica. Današnja čitanja govore o zahvalnosti. Mogli bismo reći da je zahvalnost jedna od najmanje cijenjenih vrlina. Mnogi je uspoređuju sa naivnošću. Znate,mnogi kad pogledaju oko sebe promisle da je to sve tako normalno kako bi i trebalo biti. Ali ne promisle da je to sve dar nekoga koji je uložio svoj trud i vrijeme da naš život izgleda onako kako izgleda. Promisle li biti zahvalni na tome? Pa naši životi kada pogledate i nisu naši,jer i oni su dar. Božji dar i dar naših roditelja. Ima li zahvalnosti na tome ili samo gledamo loše stvari u našim životima tvrdeći da nemamo na čemu zahvaliti? Promislimo li da i od nekih naših nevolja koje nas pogode postoje i gore nevolje? Jer znate, čovjek sigurno bude sretniji kada prestane kukati i plakati zbog nevolja koje su ga pogodile i bude zahvalan zbog onih koje su ga mimoišle. Ali ljudska priroda je čudna i teško ju je mijenjati. Ma hajde promislimo: ako nismo zahvalni na ovome što imamo danas,bi li bili zahvalni na onome što želimo kada bi se naše želje ostvarile? Ujutro kada se probudimo živi zahvalimo li Bogu na tome. Možda. Jer velika većina smatra da to nije ništa strašno. Međutim jest. Evo prije par dana zazvoni mi telefon i dođe mi glas od prijatelja da je preminuo jedan naš zajednički prijatelj. Bio zdrav,nikad bolestan, gromada od čovjeka, ima ženu i malu djecu. Vidjeli se neki dan u Kominu gdje je došao nekim poslom. Pokopaše ga u utorak. A čini mi se da je u nedjelju radio noćnu smjenu. I sigurno je bio pun planova. Pa i za taj utorak kada su ga pokopali.Srce ga izdalo vele. Vidite koliko je život krhak. Budite zato zahvalni na životu. Posebno dragome Bogu. Evo promislite: Je li itko ikada toliko učinio za čovjeka i cijelo čovječanstvo kao što je to činio Isus Krist? Da je On prošao zemljom čineći dobro, potvrđuje i današnje evanđelje o izliječenju deset gubavaca.A koliko ih se vratilo zahvaliti Isusu? Samo jedan. I taj prema židovskim mjerilima bijaše tuđinac.Koliko li je bolila ta nezahvalnost Isusa? Koliko li Ga je bolila nezahvalnost tih ljudi na Veliki Petak? A promislimo li mi koliko li ga boli naša svakodnevna nezahvalnost. Njega koji je dao svoj život za tebe i mene dragi čitatelju. Pođi od sebe samoga i promisli kako se ti osjećaš prema nezahvalnim ljudima. Kojima si dobro učinio,a zlom ti vraćaju. Ipak, Bog nas voli onakve kakvi jesmo, ali nas previše voli da bi nas takvima i ostavio. A na kraju balade svakako dolazimo k Njemu. I gledat ćemo Ga oči u oči kako kaže pjesma. I mnogi će od nas pognuta pogleda krenuti u vječnu odijeljenost od Boga spoznavajući svoje grijehe iz knjige života u kojoj je sve zapisano. Zato se potrudimo da ta knjiga bude ispunjena zahvalnošću i marljivošću pravog kršćanina i istinskog vjernika. Koji će bit vjernik ne samo na papiru,već životom svjedočiti svoju vjeru. I imajmo na umu da nam Bog dođe kao lijek,a nezahvalnost kao grijeh. I ne dopustimo da zahvalnost bude zaboravljena vrlina. Mir vam i dobro!