Prođe i mjesec kolovoz. Mjesec rujan nam započinje nedjeljom. Lijepo je to. Započeti nešto zazivajući Božju pomoć. Jučer u jednom društvu čujem izjavu da je proletjelo vrijeme ovoga ljeta. Vrijeme je nešto što se mijenja. Svatko ga doživljava na svoj način. Međutim svako vrijeme ima svoja neka pravila ponašanja.
Vidimo to i u današnjim čitanjima koja nas odvode u Isusovo vrijeme i oko dvjesto godina prije Njegova rođenja. I kao da ta čitanja govore nama. Današnjem naraštaju. Ovo je još jedan dokaz da učenje Crkve kroz riječi Isusa Krista i proroka nikada ne može biti zastarjelo. Čitanja naime govore o uzvisivanju i ponižavanju. Mudrac Sirah zbori lijepe riječi: Sine moj, budi krotak u poslu svojem,i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina“. O da bar ove riječi čuju današnji naraštaji. Posebno moćnici ili ljudi od vlasti koji upravljaju sa našim životima. Vidimo mnogo puta da iz ponašanja tih ljudi izvire bahatost. Obične ljude gledaju sa visine. Kao da nisu vrijedni. Prolaze pokraj njih kao pored duhova. Još ako ne razmišljaju kao oni. Govoreći iz vlastitog iskustva, nije lijepo ni ugodno to doživjeti. Biti u društvu u kojem svatko biva pozdravljen osim tebe jest neugodno. Ali to puno govori i o osobi koja se tako ponaša. I dođe vrijeme kada te ta osoba zatreba. I treba postupiti kršćanski,pružiti ruku,ali ne zaboraviti poniženje. Jer zamislite, u svojoj moći ti ljudi žele da svi razmišljamo isto, kao oni,jer je to tobože dobro. Jer poslušnicima slijedi nagrada,a onima koji se usude drugačije razmišljati zatvaraju se vrata. Kratkotrajna je to pobjeda. Jer ti poslušnici samo čekaju drugog da im ponudi nešto bolje. I odoše drugom gazdi. Ljude treba pridobiti poštenjem,iskrenošću, poniznošću….I onda dobiješ prave sljedbenike koji te neće izdati ni u najtežim trenucima. Zato bi današnje Evanđelje trebali pročitati svi oni koji u svoji rukama imaju i najmanju moć. Znate, i u Isusovo vrijeme imućni i moćni žele biti viđeni ili imati uza se nekog poznatog svećenika. Izgovarati molitve javno. A u pozadini se baviti nečasnim radnjama. Poznato vam je to? U jedno takvo društvo Isus dolazi sa učenicima. I gleda On kako se uzvanici otimlju za bolja mjesta u dvorani. I govori im moguće posljedice toga čina. Jer mogu lako sa boljeg mjesta odletjeti na lošije. I što onda? U dobrim vremenima za tebe čovječe ponašaj se dobro i jednako prema svakome. Ne gledaj tko je tko i kako ti može uzvratiti. Čemu onda tvoje kršćanstvo ako samo gledaš korist. Jer i dobra će vremena proći. Treba to imati na umu. Isus domaćinu te gozbe baš to i prigovara. Jer je na gozbu zvao samo one sebi ravne i od kojih će imati koristi. Kakve mu je onda plaća na Nebesima? Kakvo će mišljenje o njemu imati običan čovjek. Sve se ovo može preslikati na današnje vrijeme. Dragi prijatelji, u društvu gdje je drugi jednako važan kao i ja, sigurno žive sretniji ljudi. Jer čovjek svoje dobro i potpuno zadovoljstvo može ostvariti samo onda ako je i drugi sretan kao i on sam. Zato smo kao kršćani i vjernici pozvani svima darivati ljubav, i siromašnima i bogatima, svjedočeći da svi imamo svoju ulogu u društvu bez obzira na položaj. Jer Bog nas je sve stvrorio istima. Činite dobro, svjedočite svojim djelima svoju vjeru i rezultat neće izostati. Ni pred Bogom niti pred ljudima! Mir vam i dobro.