Evo nas u drugoj nedjelji po Božiću. Također je i ove nedjelje drugi krug izbora za predsjednika Republike. Svi vjernici su pozvani izići na izbore i glasovati prema svojoj savjesti,ne odstupajući od svojih vjerničkih i kršćanskih uvjerenja. Doktrina i nauk Crkve nas uči : Nepovredivost ljudskog života je jedan od bitnih temelja svake društvene pravednosti, nedopustivo je podupirati i glasati za nepravedne programe i zakone, nije u redu zakonom izjednačavati obitelj i ostale oblike suživota i možda najvažniji po kojem nekog kandidata možemo vrednovati glasi: Vjera se treba odražavati u životu katolika,pa tako i onoga koji se bavi politikom. Naš izbor pokazuje koliko držimo do svojih vjerskih uvjerenja i koliko su nam ona bitna u našem životu. Ima li takvih kandidata koji su u skladu sa gore navedenim vrijednostima,to je zaključak koji ostavljamo vama. Također,jedan od članaka Doktrine glasi: Katolički mediji trebaju dosljedno zastupati stvarne katoličke stavove. Dakle, katolički smo medij i držimo se Doktrine. Da ne bi bilo prigovora da se bavimo politiziranjem. Više o Doktrini imate na župnom web portalu. Toliko o izborima. 
Današnja čitanja nam govore o mudrosti,vjeri i dolasku Gospodina. Svatko od nas sebe smatra mudrim na neki način. Ne najpametnijim,ali dovoljno pametnim da može upravljati svojim životom. I malo tko voli da mu se sa strane „mudruje“ kako i što treba raditi. Međutim i tu ima ograničenja. Čovjek ukoliko je vjernik,onda mora živjeti po tim vjerničkim uvjerenjima. Možda nije usporedba,ali ako je netko član neke družbe ili stranke koja ima svaja pravila ili statut,taj se mora ponašati prema tim pravilima i statutu ili ga čeka neizvjesna budućnost. Ista je stvar sa Crkvom. Bog nam je dao pravila po kojima moramo živjeti. I ukoliko po njima ne živimo sami smo izabrali odjeljenje od Njega. Međutim Bog je u svojoj mudrosti i sveznanju znao da je čovjek slabo biće. Da će padati unatoč nastojanjima da bude poslušan Božjoj volji. I zato šalje Riječ,koja postade Tijelom da nas otkupi i primi na sebe naše padove. Ponekad u toj svojoj velikoj vjeri ne znamo prepoznati znakove Božje koji se pojavljuju u našem životu. Biti vjernik puno puta ne znači i vjerovati. Jer i Židovi su bili vjernici koji su od Rimljana ginuli za svoju vjeru,ali ipak nisu povjerovali Isusu unatoč čudesima koja je činio i ljubavi koju je zagovarao. Danas imamo takve slične slučajeve u našem javnom životu. Mnogi se kite da su vjernici, nose križeve, sjede u prvim klupama,a ponašaju se kao da Boga nema ili donose zakone koji su suprostavljeni Božjem zakonu. Ne prepoznaju Boga! Prvo čitanje veli: Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda. Mi smo taj izabrani narod kojeg je Bog izabrao i poslao svojeg Sina da nas otkupi. Ali kao što smo već naveli,mnogi to ne žele prepoznati. Koliko li je na ovom svijetu vjera,sekti,nevjernika…..nitko od njih ne želi prihvatiti Istinu. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, kaže Evanđelje. I žalosno je to. Zato pravi vjernik ne smije odustati. Mora se truditi,otvoriti svoja vrata Kristu, pripraviti mu svoje srce da se nastani u njemu. Rečenica koja nas hrabri da uspijemo u tom nastojanju veli: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Eto dragi prijatelji, sa ovim mislima završavamo i želimo vam mir i dobro!